Pratite nas

Hrvatska

Široki Brijeg će dobit status grada do 15. kolovoza?!

Objavljeno

na

Prijedlog zakona o Gradu Široki Brijeg u petak u općinskoj vijećnici u Širokom Brijegu predstavili su prof. dr. sc. Mirko Pejanović zastupnik i član Ustavnog povjerenstva Zastupničkog doma Parlamenta FBiH i Harun Pindžo iz Zavoda za javnu upravu Federalnog ministarstva pravde.

javna raspravaNa samom početku javne rasprave o Prijedlogu zakona o Gradu Široki Brijeg nazočne je pozdravio predsjednik Općinskog vijeća Vinko Topić. Predsjednik Topić je istaknuo nekoliko razloga zašto Široki Brijeg treba postati grad, a između ostalih iz razloga jer je Široki Brijeg kulturno, športsko i gospodarsko središte ne samo županije nego i puno šire. „U Širokom Brijegu je 6.500 uposlenih i po gospodarskoj razvijenosti prema podacima Federalnog zavoda za programiranje razvoja za 2013. godinu nalazi se na 9. mjestu“, rekao je Topić.

Prof. dr. sc. Mirko Pejanović zastupnik i član Ustavnog povjerenstva Zastupničkog doma Parlamenta FBiH govorio je o prednostima koje donosi Zakon o Gradu Široki Brijeg. „Grad može da uđe u niz projekata, za razliku od jedinica lokalne samouprave koje imaju status općine“, rekao je Pejanović. U raspravi su sudjelovali općinski vijećnici, predstavnici mjesnih zajednica, te zastupnici sa županijske i federalne razine.

Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Predrag Kožul izrazivši zadovoljstvo predloženim zakonom, apelirao je na nazočne zastupnike u oba doma Federalnog parlamenta (Mirko Pejanović, Marija Antić, Slobodan Tomić i Tomislav Mandić) da se angažiraju da se Zakon o Gradu Široki Brijeg donese do 15. kolovoza Dana Općine Široki Brijega.

Ovo je prva javna rasprava koja je održana u povodu donošenja zakona o gradovima. Zakoni o gradovima Široki Brijeg, Bihać, Tuzla i Zenica nalaze se u fazi Nacrta zakona u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

sirokibrijeg.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Ante Gugo: Pod svjetlom slobode zaliven ponosom proklijao je na obali Dunava novi život

Objavljeno

na

Objavio

Dva događaja ponukala su me da napišem ovaj tekst. Prvi je Facebook status jedne prijateljice u kojem je zamolila da u dvije tri riječi kažemo prve asocijacije na spomen Vukovara.

Bez puno razmišljanja napisao sam – smrt i bol. Možda mi je to bila prva asocijacija i zato što sam pisao samo dan prije obljetnice okupacije grada heroja, možda i stoga što sam prije dva dana bio u Rijeci na 11. danima Vukovara u Rijeci i slušao priče vukovarskih branitelja dok su gimnazijalcima na Sušaku pričali što su sve prošli i doživjeli, a možda i zato što je vukovarska tragedija postala dio kolektivnog sjećanja hrvatskog naroda.

Razmišljao sam o tome i kad sam napisao svoj komentar ispod prijateljičine objave, kad mi je kao poruka mobitelom stigla fotografija letka ispisanog ćiriličnim pismom kojim se poziva na „Koncert narodnih igara i pesama“ u Bršadinu i to 19. studenog, dan nakon obljetnice pada Vukovara, na dan kad su zarobljenici i ranjenici odvezeni na masovna stratišta i likvidirani, na dan kad još tugujemo, sjećamo se i suosjećamo s onima koji su izgubili svoje bližnje. Za trenutak sam se zapitao kakav čovjek može to napraviti, a onda sam shvatio da ne može. Čovjek to ne može napraviti isto kao što ljudi nisu mogli onako razarati Vukovar i ubijati njegove stanovnike.

Razarali su grad dugo i brutalno. Na kraju su zauzeli prostor bez kuća i ulica. Ubijali su ljude bez milosti. One koje nisu ubili nisu poštedjeli zato da bi im udijelili milost. Poštedjeli su ih zato da bi ih odveli u logore u kojima su ih mučili i iživljavali se nad njima na najgore moguće načine. Nisu to bili ljudi. Te zvijeri čak nisu bili ni plemeniti predatori. Bila su to bića s dna evolucijskog lanca, lešinari i hijene, bez imalo časti. Razarali su grad i ubijali su ljude, ali ga nisu razorili i nisu pobili Vukovarce.

Odvozili su ih kamionima na stratišta, pucali su u bespomoćne i zarobljene i kosti im zatrpali hladom i vlažnom slavonskom zemljom nad kojom se tih dana vukla gusta magla. Oluja je rastjerala i tu maglu iznad grobova hrabrih Vukovaraca. Pod svjetlom slobode zaliven ponosom proklijao je na obali Dunava novi život, prkosan i postojan.

Svojim „Koncertom narodnih igara i pesama“ pokušavaju pljunuti na grobove naših junaka, ali ne mogu. Oni nas mogu ugristi, kao što zvijer potajice ugrize podvijena repa, ali svi naši ožiljci od njihovih ranijih ugriza toliko su tvrdi na našoj koži da će baš na njima slomiti zube. Njihova je kazna baš to što jesu, jadnici bez časti i ponosa. Njihova je kazna što svakog jutra, kad pogledaju je li se pojavilo sunce na obzoru moraju pogledati vukovarski vodotoranj na kojem naše se barjak vije. Njihova je bol to što svaki put kad pogledaju prema Srbiji, zemlji koju su sanjali onako velikom kakva nikad neće biti, što im pogled do tamo zaklanja taj naš barjak rođen na stratištima naših junaka. Zato nek im bude. Neka uživaju u vlastitoj patnji ako ih to veseli, piše Ante Gugo/vecernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Predsjednica odala počast žrtvama Škabrnje

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović odala je počast stradalim braniteljima i civilima Škabrnje polaganjem vijenaca kod Spomenika masovne grobnice poginulim hrvatskim braniteljima i civilima te ispred Križa poginulim hrvatskim braniteljima na Groblju sv. Luke u Škabrnji.

‘Ovo su teški dani, ali i dani ponosa. Ovih dana 1991. godine zaustavljena je agresija, unatoč padu Škabrnje i Vukovara Hrvatska se uspjela obraniti’, kazala je predsjednica u Škabrnji. ‘Koliko god je tužno kad odajete pijetet žrtvama, ne možete ne biti ponosni kad vidite da ovdje danas život cvjeta’, dodala je.

Podsjetimo, nakon topničkog napada 17. studenog 1991. JNA i srpske paravojne postrojbe ušle su u Škabrnju te uništile kuće, gospodarske objekte, crkvu. Žene, djeca i starci ubijani su dok su izlazili iz skloništa. Prvi dan srpske okupacije ubijena su 43 škabrnjska civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije pa do oslobođenja u Oluji 1995. broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. U Škabrnji nema nijedne obitelji u kojoj netko od najmilijih nije stradao.

Ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić: Nikome se ne sudi za Škabrnju

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari