Connect with us

Komentar

Sittenpolizist Bešker

Objavljeno

on

U Njemačkoj postoji Sittenpolizei, što nije „redarstvo za običaje“, nego „redarstvo za javni moral“. Danas u Hrvatskoj bilo kome spočitavati javni nemoral, napose u politici, znak je ili vlastite neiživljene ambicije prema ostvarivanju nekog oblika građanske svetosti, nezdrave rigorozne savjesti, ili elementarnog negiranja činjenica.

[ad id=”68099″]

Usprkos tome, Inoslav Bešker okomio se na ministra Arsena Bauka kao punokrvni „Sittenpolizist“ kao da nije dovoljno to što je u pitanju Bauk, još k tome i Arsen, nego mu treba spočitavati i neuljuđenost i nepristojnost (http://www.jutarnji.hr/pise-inoslav-besker-prosto-eterom-bauk-huja–bilo-bi-mu-bolje-da-se-ugrizao-za-jezik–nego-sto-se-razmahao-duhovitoscu/1393004/).

Besker2I tako Bešker Bauku nalazi shodnim prigovoriti ne samo „prostaštvo prema gospođi“, nego i „srozavanje digniteta institucije Predsjednika RH“ (kasnije to spaja u jedno, tvrdeći kako se radi o „prostoj privatizaciji javne funkcije“). Dakako, taj prigovor postavlja u, po njegovom svakako ćudorednom sudištu, krajobraz predsjedničine sklonosti „estradnim ekshibicijama“ (iako nije jasno iz čega zaključuje na tako nešto) s jedne strane i u krajobraz činjenice kako Predsjednica RH simbolizira „jedinstvo u razlikama“ (iako nije jasno što bi to trebalo značiti osim e pluribus unum).

Zatim ponovno prelazi na Predsjednicu RH i bez daljnjeg zamjećuje da „poslije nekih njezinih inicijativa u počeku mandata, veća je korist za Republiku dok lijepi pločice“. Nisam siguran što ovo znači? Pokuda njezinih inicijativa? Pohvala njezinoj vještini ljepljenja pločica? Ili oboje, no tad miriše na prostotu goru od Baukove i ljepljenje pločica gore od predsjedničinog? Na koncu se slavodobitno poziva na stil i kućni odgoj kojeg u Hrvatskoj, za razliku od Zapada, nema.

Nisam liječnik, ali čovjek koji negira činjenice političke neuljuđenosti, nedostatka stila i kućnog odgoja Zapada i istovremeno ga spočitava tuzemnim političkim službenicima, mogao bi biti suspektan na politički autizam. Jer ovo „prepucavanje“ ministra Vlade RH i Predsjednice RH, osim što je neravnopravno i time nepošteno, ipak je prije svega bezazleno i simpatično, barem koliko to predizborna kampanja može biti. Iako tako ne izgleda, ipak se ne čini kako je Predsjednica RH Animal mother, a Bauk The Joker briljantnog Kubrickovog uratka, nego obrnuto. Možemo si zamisliti Bauka, iako teško, kako izgovara rečenicu „You are a real comedian“, na što mu Grabar Kitarović odgovara „Well, they call me The Joker“, ali ne i obrnuto. I to je u srži cijele stvari u pitanju.

Drugim riječima, Predsjednica si može, smije, a možda i treba dopustiti svakovrsni populizam u skladu s tzv. „Bandićevom formulom“, jer su njezine vidno osakaćene ovlasti, pa time i odgovornosti, ali ne i ministar Vlade RH. On je ovdje kako bi u svom području izvršavao proračun, nešto što bjelodano čini loše i čime je odradio svoj dio u uzrokovanju srozavanja kreditnog rejtinga. Naime, propuštanje provođenja administrativne reorganizacije RH ima doslovnu cijenu koja se izražava u stotinama milijuna HRK koje nacija doslovno svakodnevno plaća što je ujedno i jedina pogođena opaska u cijelom Beškerovom tekstu.

Bešker nastupa kao svemoćni, sveznajući, sveprisutni i benevolentni Sittenpolizist koji će reći Predsjednici RH kako se predaje čarima neozbiljnosti i ministru Vlade RH kako se napaja na izvorima neuljuđenosti i nepristojnosti, ali, na moje sveopće iznenađenje, usprkos vrlo malenoj vjerojatnosti, uspijeva to iskazati tako da tim samim iskazom uvrijedi oboje istom uvredom koju im prigovara. Veli se: Ne zna bolje, pa vrijeđa. U ovom političkom trenutku i pripadnoj političkoj nekulturi, kazati nekulturnome da je nekulturan, osim što je „nepametno“, prije svega je uvredljivo, jer kako to kaže poznata deviza: „Istina je nov govor mržnje“.

Ono najgore u Beškerovoj kritici s uzvišenog mjesta moralnih besmrtnika ipak nije sam nemoral njegove kritike, nego pogrešna prešutna pretpostavka. On pretpostavlja da su političke funkcije uzvišene demokratske institucije koje posjeduju Bbogomdan moralni status koji treba poštivati ili u protimbi platiti cijenu nedostatka moralnog stila i ukusa. No političke, pravosudne, gospodarske i medijske „funkcije“ nisu ništa uzvišenije ni važnije od demokratskog državljanstva suverena. Nisu čak niti jednake, podjednake, ili relevantno slične. One su bitno niže. Nad demokratskom se državom i njezinim suverenom ne vlada, nego mu se služi. Zato se i zovu službe, a ne gospodstva. Onaj tko misli i djeluje protivno ovome ne čini minornu, nego elementarnu pogrešku. Poput samoprozvanog nadri-Sittenpolizista Beškera.

Usprkos svim prigovorima koje mu možemo uputiti, barem bi Bešker kao doktor poredbene slavistike trebao znati kako se kultura ne može steći na instant-vikend-super-brzom tečaju, jer se lako razotkriva kao medijski spin, već su za nju potrebna desetljeća stroge i mučne vježbe, kako za opću, tako i za političku inačicu kulture. Dvojim oko toga da su spomenuti gospodin i spomenuta gospođa ikad i pomišljali na takvu vježbu. Vježbu u kojoj je vjerojatnost uspjeha malena, a vjerojatnost greške, koja urušava desetljeća rada, velika. To se njima kao karijeristima i ljudima od akcije može oprostiti, ali ne i Beškeru čije božanstvo ne bi trebao biti Ares, nego Minerva, koji se u pravilu bitno razlikuju, osim možda kod iznimaka poput Nijemaca koji su među mnogim krajnostima uspjeli harmonizirati čak i porajnsku mistiku i prusku čizmu.

 Za ovu priliku, legendarna scena iz filma Full Metal Jacket.

Piše:Kristijan Krkač/BlogVecernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari