Connect with us

Komentar

Situacija se počinje otimati kontroli, odlazi “predaleko”

Objavljeno

on

Dobre prigode propadaju jedna za drugom. Stalno vodimo politiku “protiv politike”. Sposobne, ubojito sposobne ljude, guramo na margine. Pokušavamo ih “žive zakopati” i onda se čudimo kada nam se iznenada pojave “niotkuda”. A u biti oni su od uvijek tu. Dobro mi je poznata ta “igra”.
[ad id=”93788″]

Ti krugovi koji svoju moć grade na komplotu, a istu rabe isključivo u svrhu svojeg održavanja na površini, vode nas ravno u propast. Godinama! Za poraziti te krugove nužno je koncentrirati moć. U ovom trenutku ta moć leži isključivo u “uspavanom divu”, Hrvatskim Braniteljima iz DR. Svojski sam podržavao Milijana Brkića na mjestu Ministra HB iz DR, budući da on u ovom trenu jedini ima moć, “probuditi tog uspavanog diva”!!

No, raspored snaga je očigledno drugačiji.

Izgleda da su oni koji pretendiraju na plutokracijski model upravljanja Hrvatskom preko neokonzervativnih, tehnomenadžerskih struktura, još uvijek nedovoljno poznatih hrvatskoj javnosti, prepoznali opasnost od sinergijskog učinka koji bi braniteljska populacija sa osobom tipa Milijana Brkića na čelu mogla polučiti. U predizbornoj kampanji sam govorio o nužnosti mijenjanja strategije, o primjeni načela „pretvaranja svojih nedostataka u prednost“, pa sam izazvao podrugljive komentare.

Tih „ptica rugalica“ danas nema, niti ime im ne pamtim, no danas bi nam rezultati takve jedne  strateške odrednice, bili od neprocjenjive vrijednosti. Na žalost, u kampanju smo ušli nespremni, oslanjajući se na sljedbenike, ignorirajući pobornike i doživjeli „pirovu pobjedu“!! Ovoga puta je Crkva odigrala negativnu ulogu od koje će se teško oprati. Prvi put u svojoj povijesti, dio crkvenih krugova (pod okriljem Kaptola ili u odmetništvu od njega) odigrao je igru protiv interesa svog naroda.

U prvoj etapi sa projektom Božo Petrov koji mutira u projekt MOST. Situacija se počinje otimati kontroli, odlazi “predaleko”. Klasičan primjer kako se jedan (moguće) dobronamjeran projekt, ako je nedomišljen, usko aspektiran, plasiran u „nevrijeme“, može izroditi u neželjenu nepogodu. Začetnici te ideje,  unutar nekih krugova bliskih crkvi, uvidjevši dio pogrešaka, pokušavaju reducirati štetu. “Odsijecaju repove” i druge “udove”, zatvaraju nasilno otvorenu brešu na lijevom boku, ali i osjećaju prigodu za frontalni pomak.

I tada prelaze na drugu fazu.

Računajući sa puno skromnijim izbornim rezultatima, pomno pripreman igrač kojemu je bilo namijenjeno mjesto ministra financija, analogno neočekivano dobrim izbornim rezultatima, avansira u kandidata za  predsjednika Vlade . U ovoj točci, za sada, ostaje nejasno o čemu se sve HDZ (Karamarko) dogovorio sa „molitvenom zajednicom“ u toj prvoj fazi, je li Orešković igrom slučaja avansirao iz kandidata za ministra financija u  predsjednika Vlade  ili je to rezultat pomno planirane osnove, ostaje za otkriti.

Tek, pojavio se „niotkuda“ u pravo vrijeme, na pravom mjestu, „do detalja opisan u zahtjevima javnosti“ (samo je nedostajala slika). Naravno, ti „zahtjevi javnosti“, profilirani su  putem  svemoćnih medija. Na klasičan način. Proizvod je predstavljen u pakiranju koje će izazvati salve reakcija lijevih talibana, hipersenzibiliranih na katoličko, konzervativno, vezano za dijasporu. Otvoren je rat. Užarilo se medijsko nebo. Komunikacijski kanali su zagušeni šumovima. Angažirane su vojske sljedbenika i aktivista, s obje strane, koje su stvorile „dimnu zavjesu“ iza koje se neometano moglo provesti drugi dio plana.

Neprijateljsko preuzimanje MOST-a od strane “molitvene zajednice”, uz istodobno „distanciranje“ od HDZ-a (DK). Uz izravno jačanje pozicije predsjednika  Vlade  kadrovima tipa „plaćenika“, neutralnih igrača, neopterećenih vjerskim, nacionalnim, političkim, ideološkim. Glavni igrači, etablirani oligarsi,  (ljudi koji vuku konce iz duboke pozadine) očigledno su svjesni što čine.

No jesu li toga svjesni i ti, crkvi bliski krugovi, koji su iznjedrili projekt? Hoće li moći zaustaviti požar? Hoće li se požar širiti tjeran jugom ili burom?

Narodu svejedno! Iza njega će ostati pustoš!! Hoće li TIM uspjeti kontrolirati TEAM ili će biti obratno. Narodu svejedno? Hoće li Brkić zadržati poziciju u stranci ili će na njegovo mjesto doći neki od mnoštva „jazavaca“, narodu svejedno!!

Sve ovo bi se moglo tolerirati prije petnaestak godine. Danas vremena više nema. Da smo uspjeli na mjesto ministra branitelja uspjeli instalirati politički jaku osobu i da se ta osoba oslonila na “niži krug”, imali smo prigode u iduće 3 godine “preuzeti odgovornost i koncentrirati moć”. Ući u slijedeći izborni ciklus konsolidiranih redova. Profiliranih snaga i interesa. Kada sam rekao “niže razine” mislio sam na ljude koji imaju znanja, iskustva, viziju, volju, “preokrenuti paradigmu” i hrvatsku povesti iz blata, ali su marginilizirani i potisnuti u duboku anonimnost.

Sada, iskreno, ne vidim osobu koja će pokrenuti taj proces. Pameti ima, no političke snage?!!

Zauzimaju se pozicije za unutarstranačke izbore. Lavovi se moraju okrenuti hijenama koje kevću i obilaze plijen. Nacionalni interes nije prioritet, a morao bi biti. U prednosti su “oni koji sve svoje nose sa sobom”. Dok se, kao prioritetne, vode stranačke borbe, politički nomadi poput drevnih mongolskih plemena haraju političkom pozornicom. Ne zbog toga što su sposobniji, organiziraniji, brojniji, jači.

Ne!

Zaletjeli su se, doživjeli neočekivano velik početni uspjeh, nastavili na krilima tog uspjeha, i sada nemaju izbora. Boriti se ili nestati. Gurnuti su u rat bez logistike. Bez lanaca opskrbe. Bez popune. Sve svoje nose sa sobom. Da bi svaki dan mogli jesti, moraju otimati. Izgubiti nemaju što, osim (političkih) života. U anonimnost iz koje dolaze, mogu se vratiti uvijek. No, ako pobijede, otvaraju sebi put u „slavu“!! Vlast je jedan od jačih opijata.

Nasuprot njima su „jazavci“.  Dobro opskrbljeni za preživjeti dulji period. Njima je prioritet obraniti svoje dobro napunjene rupe. I iz tih svojih rupa će bijesno gristi. Do zadnjeg daha. Braneći „svaki svoju rupu“. I pri tom neće razlikovati „domaćeg vuka“, koji brani cijeli teritorij (i sve na njemu), od „strane hijene“ koja dolazi izgladnjela i proždire sve što može biti hrana.

U sredini smo mi. Ovce!!

Nesvjesni toga da smo MI hrana!! O takozvanoj „ljevici“ ovom prigodom neću. Prije svega zbog toga što u ovom igrokazu imaju „epizodnu“ ulogu. Na granici „statista“. Ovoga puta je odgovornost isključivo DESNO!! Lijevi se ne moraju uključivati. Samo se pripremiti za preuzimanje plijena. Nakon što mi „iskrvarimo“ u međusobnim obračunima.

A i tada, nakon toga iscrpljivanja, hrana smo MI!!

Ilija Vincetić /Hrvatsko Nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari