Pratite nas

Kronika

Sjećanje na žrtve partizansko komunističkih zločina u svibnju 1945. u Gornjoj Kustošiji

Objavljeno

na

Ove nedjelje, 19. svibnja 2019 godine, kod spomen-obilježja žrtava komunističkih zločina stradalih 1945. te ekshumiranih iz masovne grobnice u Gornjoj Kustošiji, već tradicionalno je obilježen Dan sjećanja na žrtve komunističkog režima na lokaciji Gornja Kustošija.

Na njivi na kojoj je postavljeno spomen obilježje, 9. svibnja 1945. partizansko komunistički zločinci bez suda i zakona zvjerski su pobili 17 ljudi, velikom većinom mladih ranjenika – kadeta iz obližnje bolnice na Sv. Duhu.

Osobe upućene u ove zločine govore da su zločine izvršili pripadnici 13. proleterske brigade iz istočne Hercegovine i Crne gore.
Ovom sjećanju ove nedjelje nazočili su hodočasnici kao i predstavnici političkih i društvenih institucija i organizacija. Među sudionicima je bio i saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović kao i predstavnik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Gjuro Knezičić.

Kod spomen-obilježja održana je Sveta Misa za sve pokojne i nestale. Svetu Misu je predvodio vlč Robert Šreter, župnik u Šestinama održavši nadahnutu propovijed u kojoj je naveo da je ubijanje koje se dogodilo 1945 bio je ples sotonskog zla. To je bio rezultat mržnje, kazne i odmazde, a mi smo se okupili u ljubavi. Naglasio je da, iako smo razočarani u ljudsku pravdu i hrvatsku pravdu, nemojmo pokleknuti i izgubiti vjeru u Božju pravdu, jer svi na kraju stanu pred sud Božji. I oni koji su 1945 ubijali u mržnji. U propovijedi nas je pozvao da vjerujemo Bogu, od njega se ne može sakriti niti jedan zločin. Pozvao nas je da ne dopustimo da nam iz srca otmu vjeru jer vjera nas je jedina do sada i sačuvala. Naveo je da će možda Bog jednom reći da su Hrvati čudan narod koji radi protiv samoga sebe. Vjerujmo Bogu.

U propovijedi je spomenuo i bl. Alojzija Stepinca rekavši da će on biti proglašen svetim ako ne danas onda sutra. A. Stepinac je žrtva na koju se okomilo sotonsko zlo.

Svi su mu radili o glavi, sve tri države jer je bio vjeran Bogu, a Bog je jači od politike i jači je od sotonskog zla. Bl. Alojzije nije se odrekao ni vjere ni Boga ni u najtežim trenucima. Krenimo za bl. Alojzije Stepincom koliko god to koštalo.

Nakon svete Mise organizirano je druženje hodočasnika uz domaću hranu i kolače.

Vlatka Sakar

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Na današnji dan 1993. – masakr nad hrvatskim braniteljima u selu Dragišići (Vodice)

Objavljeno

na

Objavio

isječak/HRT

Nakon šestosatnog otpora, ponestalo im je streljiva i zbog nedobivanja adekvatne pomoći opkoljeni su, te primorani na predaju. Iako im se u pregovorima jamčio tretman propisan Ženevskom konvencijom, nakon predaje razjareni Srbi su ih skinuli do gola, vezali žicom i uz stalno udaranje tjerali pješke prema obližnjoj Čistoj Maloj. Tu su mučeni i ubijeni.

Na današnji dan 1993. godine dogodio se masakr nad hrvatskim braniteljima zarobljenima u selu Dragišići u zaleđu Vodica. Paravojne jedinice i lokalne milicije srpske paradržave tzv. ‘SAO Krajine’ zarobila je deset hrvatskih branitelja koji su nakon šestosatne borbe ostali bez streljiva. Iz bezobzirne osvete zbog gubitaka koje su im nanijeli u borbi, četnici su napravili pokolj među zarobljenicima. Do zatvora u Kninu živa su stigla samo šestorica.

Tijela mučki ubijenih Jakova Crvelina iz Tisnog  i Borisa Kartela iz Vodica također su razmijenjena, dok se sudbine i posljednja počivališta Borisa Troskota iz Kašića Banjevačkog i Borislava Periše iz Krkovića ni danas ne znaju.

Nakon velikih gubitaka u bitci za Maslenicu neprijatelji su izvršili protuudar napadom na vodičko zaleđe. Iskoristili su pri tome loše vremenske uvjete i nedovoljnu opremljenost i malobrojnost pripadnika 15. pukovnije te u ranim jutarnjim satima velikim snagama zauzeli su dominantnu kotu Gradinu iznad Čiste Male i Dragišića i pri tome uništili sustav veza. Uz snažnu topničku potporu, pješaštvom, transporterima i tenkovima krenuli su u napad na Dragišiće. Hrabri branitelji pružili su herojski otpor iako su pri tome bili slabo naoružani i uspjeli su nanijeti brojnijem neprijatelju značajne gubitke u ljudstvu i tehnici.

Nakon šestosatnog otpora, ponestalo im je streljiva i zbog nedobivanja adekvatne pomoći opkoljeni su, te primorani na predaju. Iako im se u pregovorima jamčio tretman propisan Ženevskom konvencijom, nakon predaje razjareni Srbi su ih skinuli do gola, vezali žicom i uz stalno udaranje tjerali pješke prema obližnjoj Čistoj Maloj.

U samoj Čistoj Maloj ubijen je hrvatski vitez Boris Kartelo iz Vodica, a njegov ratni drug Jakov Crvelin iz Tisnog izdahnuo je na putu od mučenja. Boris Troskot iz Kašića Banjevačkog i Borislav Periša iz Krkovića izdvojeni su od grupe, odvedeni i predani snagama ratnog zločinca kapetana Dragana nakon čega im se gubi svaki trag.

Do zatvora u Kninu stigla su šestorica gdje su bili izloženi svakodnevnim torturama i razmijenjeni su nakon par mjeseci. Tijela Jakova Crvelina i Borisa Kartela također su razmijenjena dok su sudbine Troskota i Periše još uvijek nepoznate.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Gdje su danas progonitelji Marka Veselice?

Objavljeno

na

Na današnji dan umro je prof. dr. Marko Veselica (Sinj, 9. siječnja 1936. – Zagreb, 17. veljače 2017.) Riječ je o povijesno nezaobilaznoj ličnosti, žrtvi komunističkog terora, koji se čitav život borio za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, i koji je na kraju krajeva, za svoje ideale,  najljepše godine svoga života proveo u najstrašnijim logorima Josipa Broza Tita, od Lepoglave do Stare Gradiške.

U vrijeme njegova života, čini se, nismo ga dovoljno nagradili (možda ni poznavali!), pa je red da mu  sada, kad ga na žalost više nema među živima, još jednom kažemo – hvala, tim prije što je ova  legenda novije hrvatske povijesti ostavila neizbrisivi trag.

Veselica je simbol borbe protiv komunizma. Osudili su ga (drugi put) 1980., nakon smrti Tita, čak na 11 godina teške robije (!) samo i iz razloga što je dao intervju zapadnonjemačkom časopisu „Der Spiegel“! Nu, neprestano se pitamo, što, poglavito, mladi, znaju o tom olovnom vremenu?

U Zagrebu i dalje postoji i ulice i trgovi nazvane po komunističkoj prošlosti. Taj veliki hrvatski rodoljub nije mogao čak ništa znanstveno i javno objavljivati i na bilo koji način se pojavljivati u javnosti, od 1972. do 1990. Stoga, danas dok se sjećamo ovog iznimnog čovjeka među ostalim se moramo zapitati: gdje su i što rade njegovi progonitelji? A Veselica je bio samo jedna u nepreglednom nizu komunističkih žrtava, prije svega, „Hrvatskog proljeća“.

Sve u svemu, nismo mu se dovoljno odužili. Njegov lik i djelo mora i treba biti nezaboravno u hrvatskoj povijesti, tim prije što taj čovjek nikada nije pružao ruke da bi grabio, već da bi podao ljubav.

Oni koji odlučuju o nazivima ulica, trgova, pa i istaknutih državnih ustanova već sutra moraju iznaći način (prijedlog) da se ime Marka Veselice nikada ne izbriše, kao što je to slučaj i s nekim drugim hrvatskim velikanima, pa i Junacima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata za koje više nitko, na žalost, ne zna ni tko su ni što su!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati