Pratite nas

Kolumne

Sjeme što ga Turci ‘posijali’ u vrijeme danka u krvi

Objavljeno

na

Današnje „tronacionalno“, zapravo dvonacionalno srpsko-muslimansko- „građansko-janjičarsko“ beha Predsjedništvo tri suverena i konstitutivna bosanskohercegovačka naroda, Srba-Hrvata-Bošnjaka, posljedica je ne samo protektorata Visokih predstavnika, već u prvom redu turskog danka u krvi i prisilne islamizacije autohtonog katoličkog puka u pokorenoj fratarskoj Bosni. Ni stoljeće nakon nestanka najkrvavijeg povijesnog carstva nije očistilo Bosnu i Hercegovinu od strašnih, i politički prljavih ostavština genocidno konfesiocidnih Osmanlija. Ostavština janjičarenja katoličkih dječaka, oteti iz ruku ucviljenih majki, čiji plač „sine Ilija ne zaboravi majku i vjeru Svetu“ i danas odjekuje bosanskohercegovačkim političkim labirintima.

I teško da će Bosna i Hercegovina ikada biti očišćena od tog genocida i konfesiocida, ne samo zbog činjenice da je zemlja puna nostalgičara tog vremena, već i zbog toga što je još uvijek velik broj janjičara koji se bore za tu prošlost, čiji su proizvod. Bošnjačko muslimansko građaniziranje Hrvata, kroz izbor pripadnika muslimanske Armije Bosne i Hercegovine, džihadista koji je pucao po hrvatskom narodu, i zbog čega je odlikovan zlatnim ljiljanom, klon je osmanlijskog konfesiocidnog okupacijskog perioda prisilne islamizacije kršćanskog katoličkog puka.

Osmanlijska se prošlost u najcrnjem sadržaju vraća u Bosnu i Hercegovinu i nad njenim kršćanskim narodom, kroz agresivnost janjičara. Janjičari pripremljeni i obučeni pokazuju sve svoje vojne i političke vrline koje im se usadile u glave tijekom prisilne islamizacije u bošnjačkim društvima, školama, i politički namještenim brakovima. Sada kada su slobodno izašli iz tih muslimanskih centara za preodgoj, u brutalnostima prema narodu iz kojeg potiču bivaju daleko brutalniji od svih prošlih janjičara koji se iz Istanbula vraćali u Bosnu i Hercegovinu na ubijanje svojih roditelja, i islamiziranje svoga kršćanskog naroda.

Danas kao i u prošlosti iza njih stoji turski sultan, u osobi Erdogana, i bosanskohercegovački i liku sultančića Bakira, dvojca koji ih redovito posjećuju po bosanskom vilajetu. I nije, stoga, slučajno u beha Predsjedništvo glasovima Bošnjaka muslimana izabran drugi bošnjački član, živi svjedok prisilne turske islamizacije autohtonog kršćanskog beha naroda.

Nepobitni dokaz islamiziranih janjičara, najradikalnijih i najvjernijih branitelja Osmanlijskog carstva, uvijek nemilosrdni i prema vlastitim roditeljima kada je u pitanju bila obrana onih koji su ga u Turskoj pripremali i pripremili, specijalizirali samo za ubijanje. Janjičari su preteče suvremenih isilovaca. Njihova vrlo aktivna politička, i ratna, djelatnost, i broj onih koji ih biraju na izborima kao sredstvo povratka i ponovnog oživljavanja osmanizma u Bosni i Hercegovini, pokazatelj je širine i dubine tadašnjeg turskog konfesiocida nad kršćanima, i zločina prisilne islamizacije koja se na mala vrata vraća na beha prostor i njeno vrijeme.

Prije građansko vjerskog rata u Bosni i Hercegovini, napose onog dijela muslimanske isilovske agresije na hrvatski narod, nije se moglo ni pomisliti da je Turska ostavila tako snažan i velik spomenik svom okupatorskom vremenu. Ali, nažalost pokazalo se i pokazuje da jest.

Nisu to samo mostovi i ćuprije do kojih muslimani drže više negoli do ljudskih života, već i živi spomenici u osobama janjičara. I jedni i drugi su pod snažnom zaštitom sultan Erdogana, i bošnjačkog, sve više turciziranog, političko vjerskog vodstva.

Bošnjačko muslimanskim izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH govori, potvrđuje, da je u beha političkom lutanju izlutala još jedna nova nacija, janjičari. Pored već postojeći i onih koje se još uvijek traže Bosna i Hercegovina je danas u svom entitetskom neuređenom uređenju siromašnija, a time i za vlastitu budućnost opasnija za novu naciju Bošnjak, koja sama polako prelazi u Bosance, za naciju Građani koja tsunamijski pokušava sve odnijeti u Muslimane, i treća nacija janjičari čiji put vodi ka Turcima.

Ništa u Bosni i Hercegovini, pored mržnje, netolerancije, laži i netrpeljivosti, ne raste tako brzo i dobro kao što niču i rastu nove nacije. Ono što sve one imaju zajedničko je otomansko otrovno sjeme što ga Turci posijali u vrijeme danka u krvi, pod imenom poturice, nova beha nacija izrasla na stablu prisilne islamizacije.

Poput migrantske muslimanske invazije na Europu i nove, iz istog političkog miljea ka istom

političkom cilju-islamska Bosna i Hercegovina, agresiraju i na Europu i na BiH nove bošnjačke nacije. Oni više ne prijete samo Hrvatima i Srbima u Bosni i Hercegovini, već i susjednim zemljama, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, i svima drugima koji Bosnu i Hercegovinu vide drugačije uređenu negoli je oni vide.

Više nije vijest da čak i jedan Bošnjak Mujo postaje preko noći politički Hrvat Mijo i time zauzme hrvatsko mjesto u beha institucijama. Je li to mirni proces bošnjačko muslimanskog povratka nacionalnom i vjerskom korijenu pradjedova. Vrijeme će odgovoriti.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari