Pratite nas

Kolumne

Sjeme što ga Turci ‘posijali’ u vrijeme danka u krvi

Objavljeno

na

Današnje „tronacionalno“, zapravo dvonacionalno srpsko-muslimansko- „građansko-janjičarsko“ beha Predsjedništvo tri suverena i konstitutivna bosanskohercegovačka naroda, Srba-Hrvata-Bošnjaka, posljedica je ne samo protektorata Visokih predstavnika, već u prvom redu turskog danka u krvi i prisilne islamizacije autohtonog katoličkog puka u pokorenoj fratarskoj Bosni. Ni stoljeće nakon nestanka najkrvavijeg povijesnog carstva nije očistilo Bosnu i Hercegovinu od strašnih, i politički prljavih ostavština genocidno konfesiocidnih Osmanlija. Ostavština janjičarenja katoličkih dječaka, oteti iz ruku ucviljenih majki, čiji plač „sine Ilija ne zaboravi majku i vjeru Svetu“ i danas odjekuje bosanskohercegovačkim političkim labirintima.

I teško da će Bosna i Hercegovina ikada biti očišćena od tog genocida i konfesiocida, ne samo zbog činjenice da je zemlja puna nostalgičara tog vremena, već i zbog toga što je još uvijek velik broj janjičara koji se bore za tu prošlost, čiji su proizvod. Bošnjačko muslimansko građaniziranje Hrvata, kroz izbor pripadnika muslimanske Armije Bosne i Hercegovine, džihadista koji je pucao po hrvatskom narodu, i zbog čega je odlikovan zlatnim ljiljanom, klon je osmanlijskog konfesiocidnog okupacijskog perioda prisilne islamizacije kršćanskog katoličkog puka.

Osmanlijska se prošlost u najcrnjem sadržaju vraća u Bosnu i Hercegovinu i nad njenim kršćanskim narodom, kroz agresivnost janjičara. Janjičari pripremljeni i obučeni pokazuju sve svoje vojne i političke vrline koje im se usadile u glave tijekom prisilne islamizacije u bošnjačkim društvima, školama, i politički namještenim brakovima. Sada kada su slobodno izašli iz tih muslimanskih centara za preodgoj, u brutalnostima prema narodu iz kojeg potiču bivaju daleko brutalniji od svih prošlih janjičara koji se iz Istanbula vraćali u Bosnu i Hercegovinu na ubijanje svojih roditelja, i islamiziranje svoga kršćanskog naroda.

Danas kao i u prošlosti iza njih stoji turski sultan, u osobi Erdogana, i bosanskohercegovački i liku sultančića Bakira, dvojca koji ih redovito posjećuju po bosanskom vilajetu. I nije, stoga, slučajno u beha Predsjedništvo glasovima Bošnjaka muslimana izabran drugi bošnjački član, živi svjedok prisilne turske islamizacije autohtonog kršćanskog beha naroda.

Nepobitni dokaz islamiziranih janjičara, najradikalnijih i najvjernijih branitelja Osmanlijskog carstva, uvijek nemilosrdni i prema vlastitim roditeljima kada je u pitanju bila obrana onih koji su ga u Turskoj pripremali i pripremili, specijalizirali samo za ubijanje. Janjičari su preteče suvremenih isilovaca. Njihova vrlo aktivna politička, i ratna, djelatnost, i broj onih koji ih biraju na izborima kao sredstvo povratka i ponovnog oživljavanja osmanizma u Bosni i Hercegovini, pokazatelj je širine i dubine tadašnjeg turskog konfesiocida nad kršćanima, i zločina prisilne islamizacije koja se na mala vrata vraća na beha prostor i njeno vrijeme.

Prije građansko vjerskog rata u Bosni i Hercegovini, napose onog dijela muslimanske isilovske agresije na hrvatski narod, nije se moglo ni pomisliti da je Turska ostavila tako snažan i velik spomenik svom okupatorskom vremenu. Ali, nažalost pokazalo se i pokazuje da jest.

Nisu to samo mostovi i ćuprije do kojih muslimani drže više negoli do ljudskih života, već i živi spomenici u osobama janjičara. I jedni i drugi su pod snažnom zaštitom sultan Erdogana, i bošnjačkog, sve više turciziranog, političko vjerskog vodstva.

Bošnjačko muslimanskim izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH govori, potvrđuje, da je u beha političkom lutanju izlutala još jedna nova nacija, janjičari. Pored već postojeći i onih koje se još uvijek traže Bosna i Hercegovina je danas u svom entitetskom neuređenom uređenju siromašnija, a time i za vlastitu budućnost opasnija za novu naciju Bošnjak, koja sama polako prelazi u Bosance, za naciju Građani koja tsunamijski pokušava sve odnijeti u Muslimane, i treća nacija janjičari čiji put vodi ka Turcima.

Ništa u Bosni i Hercegovini, pored mržnje, netolerancije, laži i netrpeljivosti, ne raste tako brzo i dobro kao što niču i rastu nove nacije. Ono što sve one imaju zajedničko je otomansko otrovno sjeme što ga Turci posijali u vrijeme danka u krvi, pod imenom poturice, nova beha nacija izrasla na stablu prisilne islamizacije.

Poput migrantske muslimanske invazije na Europu i nove, iz istog političkog miljea ka istom

političkom cilju-islamska Bosna i Hercegovina, agresiraju i na Europu i na BiH nove bošnjačke nacije. Oni više ne prijete samo Hrvatima i Srbima u Bosni i Hercegovini, već i susjednim zemljama, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, i svima drugima koji Bosnu i Hercegovinu vide drugačije uređenu negoli je oni vide.

Više nije vijest da čak i jedan Bošnjak Mujo postaje preko noći politički Hrvat Mijo i time zauzme hrvatsko mjesto u beha institucijama. Je li to mirni proces bošnjačko muslimanskog povratka nacionalnom i vjerskom korijenu pradjedova. Vrijeme će odgovoriti.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: ‘Kronologija početka otvorenog rata za novi svjetski poredak’

Objavljeno

na

Objavio

Kad budu jednog dana pravili kronologiju prve epidemije korona-virusa, a možda će se to tada zvati i kronologija početka otvorenog rata za novi svjetski poredak, to bi moglo izgledati ovako.

Faza prva: zapadni svijet podcjenjivački gleda epidemiju izazvanu dotad malo poznatim koronavirusom u kineskom gradu Wuhanu, u pokrajini Hubei, poznatom po velikoj industrijskoj suradnji sa zapadnom modnom industrijom. A ujedno je i glavni svjetski proizvođač zaštitnih maski. Europa i Amerika to doživljavaju kao lokalnu kinesku stvar, iako je virus već posijan među njima. Tada još ne znaju da je Kina barem mjesec i pol tajila epidemiju. A i da su znali, ne bi se ponijeli drukčije.

Faza druga: Europa je šokirana snimkama iz bolnica u talijanskoj pokrajini Lombardiji, u kojoj je najprije i najsnažnije eksplodirala epidemija. Bolnice su u kolapsu, epidemija je ušla u zdravstveni sustav, pacijenti umiru na hodnicima, liječnici moraju birati kome će dati šansu da preživi, vojska odvozi mrtve na kremiranje… Prizori su to o kojima je suvremena Europa dosad samo čitala vezano uz epidemije kuge, kolere, španjolske gripe…

Lombardija je pokrajina modne industrije, s iznimno razvijenom gospodarskom suradnjom s Kinom, s izravnom avionskom linijom s Wuhanom, ali ondje se nalazi i najveći svjetski proizvođač sredstava za uzimanje briseva iz ždrijela i nosa, koja su neizostavni dio testa na koronavirus. Epidemija se širi na cijelu Europu, a uz Italiju, osobito teško s njom se nose Španjolska i Francuska.

Već na prvom koraku puca europska solidarnost. Italija uzalud očekuje pomoć EU-a i EK, čije se vodstvo u to vrijeme bavi mjerama vlastite samoizolacije. Izostala je i solidarna pomoć ostalih država članica, koje se bave suzbijanjem epidemije na vlastitom tlu.

Faza treća. Ovih je dana možemo pratiti u realnom vremenu. EU se pretvorio u zbir država koje se svaka na svoj način suprotstavljaju epidemiji. Europa je na pladnju. U prostor na kojem je izostala europska organiziranost i solidarnost, najprije u talijansku Lombardiju, u pomoć talijanskom zdravstvenom sektoru najprije su stigli kineski epidemiolozi. Bespomoćni pred epidemijom, Talijani su zaboravili odakle im je epidemija stigla.

Potom, slavodobitno mašući kubanskim i talijanskim zastavama, u Lombardiju ulazi kubanska medicinska brigada. Riječ je o poznatim “vojnicima u bijelim kutama” koje je Castrova (Fidelova) Kuba običavala slati svijetom kao pomoć u humanitarnim krizama po Africi i Latinskoj Americi. Kao i svi medicinski timovi ozbiljnih država koji ordiniraju po svijetu u drugim državama kao ispomoć u ratnim i humanitarnim krizama, oni su u prvom redu obavještajna ekspozitura svoje države, u ovom slučaju Kube i njezina strateškog pokrovitelja Rusije.

Uz to, uvijek su imali i snažnu ulogu promocije komunizma i njegova sustava totalne državne kontrole nad društvom. Ovo je prvi put da kubanska medicinska brigada, sastavljena od liječnika koji u domovini nemaju osnovnih medicinskih sredstava za liječenje, dolazi u pomoć Europi, i to jednoj iz njezinih najbogatijih i tehnološki najrazvijenijih pokrajina. Uz njih, s nešto manje pompe, u Italiju u velikom broju stižu Putinovi vojni liječnici. Netko je ovih dana primijetio da nikada nije bilo toliko ruskih vojnika u jednoj članici NATO-a koliko ih je danas u Lombardiji.

Kako sada stvari stoje, ondje gdje 1945. godine nije mogla ući Staljinova Crvena armija, jer je zaustavljena američko-britanskim divizijama, danas kao spasitelji ulaze vojno-medicinske ekspedicije Vladimira Putina, Xi Jinpinga i Raula Castra. Zasad je to tek simbolični ulazak i velika propagandna pobjeda Kine, Rusije i Kube i zapadnih promotora autoritarnih poredaka nastalih mutacijom komunističkih režima.

Na sva usta u Europi ih zasad, riječju, ali i djelima u suzbijanju epidemije (policijska država, verbalna i postupovna brutalnost prema zaraženima ili potencijalno zaraženima) otvoreno promovira tek naš susjed Aleksandar Vučić. Ali uskoro bi metode totalne državne kontrole mogle dobiti i širu potporu u središtu stare Europe. Zato je bilo važno reagirati na pokušaj hrvatske Vlade za zakonskim ovlastima na potpunu kontrolu kretanja građana preko mobitela.

Naime, nakon prvog pada na ispitu solidarnosti, EU počinje padati i na ispitu zajedničkog suprotstavljanja koronavirusu i življenja s njime. Države mediteranskog kruga, predvođene Italijom, Španjolskom i Francuskom, pokrenule su inicijativu za izdavanje europskih korona-obveznica, kojima bi se financirao oporavak zdravstvenih i gospodarskih sustava od posljedica epidemije.

Njemačka je to, uz potporu Nizozemske, rezolutno odbila, štiteći euro, ali i svoj proračun. Ta je podjela ovaj tjedan blokirala Europsko vijeće i odluke o bilo kakvom financijskom modelu sanacije krize. Unutar članica EU-a obnavlja se stari jaz nastao još u krizi 2008. godine, samo u još dramatičnijim uvjetima. U takvim uvjetima predsjednica Komisije Ursula von der Leyen apelira na države članice EU-a da ne puštaju treće države da preuzmu njihove zdravstvene i druge strateške sektore. Misli, dakako, prvenstveno na Kinu i Rusiju.

Ali EU nije u stanju ponuditi alternativu uoči četvrte faze. A to će biti faza preuzimanja. EU je čeka u ležećem položaju.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ristić: Ako Vlada hitno ne rastereti gospodarstvo, očekuje nas više od pola milijuna nezaposlenih

Objavljeno

na

Objavio

Izvoz je skoro u potpunosti zaustavljen, turizma, koji čini petinu proračuna, gotovo pa i nema, a o doznakama iz inozemstva ne treba niti sanjati.

Poznata je biblijska priča o tome kako je faraon jednom usnio san o sedam debelih krava, koje su potom pojele sedam mršavih krava. Kako bi dokučio njegovo značenje u pomoć je pozvao Josipa, koji mu je objasnio kako je taj san pretkazanje sedam sušnih godina koje će uslijediti nakon sedam plodnih, i kako plodne godine treba iskoristiti kao pripremu za sušne koje dolaze.

Ova prispodoba pada na pamet dok danas gledamo kako se nad našim životima nadvija pošast “biblijskih” razmjera. Suočeni s pandemijom korone i zatvaranjem čitavih država u karantenu, ekonomija se počela ozbiljno ljuljati i prijeti sveopćim kolapsom.

Dok burze plešu kao da se radi o kriptovalutama, vlade proglašavaju hitne ekonomske mjere koje bi trebale ublažiti ovaj kolaps, a ljudima olakšati teške dane koji ih očekuju. Ali, kod nas izgleda nije tako.

Sudeći prema onome što vidimo, donose se mjere koje bi mogle imati sasvim suprotan učinak, piše Borislav Ristić / Večernji list

Tako je u prvim danima epidemije i navale na supermarkete Vlada donijela mjere o kontroli cijena nekih proizvoda. U okolnostima prekinutih lanaca dobave ograničiti cijene znači samo mogućnost da dođe do nestašica, jer se nikome ne isplati prodavati nešto ispod nabavne cijene. Ako biste određen broj artikala prodavali ispod nabavne cijene trošak ćete prebacit i poskupiti sve ostale artikle.

Potom je stigla i druga vladina mjera, kojom se poduzetnicima nudi mogućnost podizanja kredita i odgode plaćanja poreza i doprinosa u sljedeća tri mjeseca. To je očito palijativna mjera kojom se šalje apsurdna poruka kako smo sada slobodni ne plaćati struju i režije, ali ćemo platit za tri mjeseca sve odjednom, kada možda ne bude ni posla niti prihoda.

Takve mjere će naravno prouzročiti i rast cijena, jer je računica jednostavna – ako ne budem bio likvidan, moram se zadužiti, pa je bolje da podignem cijene kako se ne bih morao zaduživati. Vladino kreditiranje uz odgodu u ovoj situaciji znači još dublje zakopavanje, jer je ironično olakšicom nazivati kredit s kojim otplaćuješ dugove nastale u vrijeme dok ti je bio zabranjen rad, a uz to kao bonus dobiješ i kamatu.

Tako vidimo koliko su prijetnje vlasti kako će biti “zapamćeno” svima koji budu otpuštali radnike ili podizali cijene u stvari poput pucanja u vlastitu nogu, jer će rast cijena i otkazi biti upravo posljedica njihovih mjera. Umjesto da se dugovi i obveze poduzetnika u ovoj izvanrednoj situaciji otpišu, imamo mjere zbog kojih će ti dugovi još više rasti. Nisu li, onda, otkazi i gašenje tvrtki neminovan ishod?

Svi se sjećamo zadnje ekonomske krize i koliko je ljudi ostalo bez posla, što je za direktnu posljedicu imalo dužničku krizu, sa stotinama tisuća zaduženih i ovršenih. A onda je uslijedilo onih sedam “debelih” godina, kada je išlo dobro.

Tih sedam godina, međutim, mi nismo, poput nekih odgovornih zemalja, slijedili upute mudrog Josipa i pripremali gospodarstvo za krizu, već smo imali populističke mjere rastrošne vlasti, koja je novac bacala na “spašavanje” gubitaša. I sada nam dolazi onih sedam mršavih krava, koje počinju gutati one debele.

A vlada se u toj situaciji očito ne bavi sadržajem, već nastavlja iscrpljivati onu mršavu kravu muzaru. Umjesto da poduzme hitne mjere kako bi se gladnu kravu nahranilo da bi preživjela krizu, Vlada joj propisuje multivitamine i radi na poboljšavanju njenog apetita, pa kažu kako se tvrtke trebaju dodatno zadužiti, iako mnoge od njih neće preživjeti ni narednih mjesec dana mužnje.

Ukoliko se hitno ne krene u oprost dugova i pomogne realni sektor, neće biti ništa za nikoga. Neće biti ni za mirovine, niti za plaće u javnom sektoru. Uza sve to, neće biti ni za sve one požrtvovane ljude u zdravstvu, koji spašavaju živote. A znamo da je to sustav koji je i do sada stvarao gubitke, zato nije potrebna velika mudrost da se zaključi kako bi kolaps gospodarstva doveo do kolapsa zdravstva, u trenutku kad nam je ono najpotrebnije.

Ako je pak ono zadnje bila ekonomska kriza, ovo što nam dolazi je ekonomska katastrofa.

Nikada kao do sada svjetska ekonomija nije bila tako zaustavljanja, pa ne čude procjene da ćemo u proračunu imati rupu veću od 50 milijardi kuna.

Dovoljno je samo reći kako nema tri najveće stavke našeg proračuna – izvoz je skoro u potpunosti zaustavljen, turizma, koji čini petinu proračuna, gotovo pa i nema, a o doznakama iz inozemstva ne treba niti sanjati, piše Borislav Ristić / Večernji list

Mnogi su se, nakon svega što nas je zadesilo, epidemije i potresa, pitali što je sljedeće. Izgleda da smo dobili odgovor – ministar Horvat. Nonšalantnim ponašanjem i receptima koje nam prepisuju, šalje nam se poruka – nema panike, ako preživite koronu, možda umrete od gladi.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari