Pratite nas

Kultura

‘Sjenke nad Balkanom’ ili srbijansko kupovanje bolje prošlosti

Objavljeno

na

Navodno je velika uspješnica, u mračnim balkanskim gudurama, srpska televizijska serija “Senke nad Balkanom” Dragana Bjelogrlića. Osobno mi se Bjelogrlić nikad nije sviđao, jer je predstavljao karikaturu beogradskog “džibera”.

Diplomirao je 1989. godine na Akademiji dramskih umjetnosti, a već je bio slavan po ulozi u tipičnoj yugoslavenskoj (srpskoj!) seriji “Bolji život” (1987.-1990.). Potom je režirao “Lepa sela, lepo gore”, snimio seriju “Montevideo, Bog te video!”, o “yugoslavenskoj” (čisto srpskoj!) nogometnoj reprezentaciji na prvom svjetskom prvenstvu u Urugvaju 1930., no nekakav vrhunac njegovog dosadašnjeg rada serija je “Senke nad Balkanom”.

Riječ je o tipičnom srpskom projektu oblikovanja “bolje i ljepše prošlosti”. Serija je vrlo problematična na različitim razinama, no istovremeno je vrlo gledljiva i stripovski zabavna. Kupovanje bolje prošlosti uvijek je zabavno, kad znate tko ju i zašto kupuje…

Vrijeme radnje prvih deset epizoda je 1928., uoči ubojstva Stjepana Radića u beogradskoj skupštini, a drugih deset (upravo je krenulo emitiranje!) 1934., uoči ubojstva kralja Aleksandra u Marseilleu. Već iz toga se vidi nekakva lažna ravnoteža, ne zbog povijesne korektnosti, već zbog pokušaja da se serija utrapi cijelom Balkanu, a bogme i nešto šire (Rusija, Bugarska). Tome služi i “bratstvo i jedinstvo” u podjeli uloga glumcima iz “regijona”. Kako Srbi kontroliraju nekoliko televizija u Hrvatskoj vjerojatno će se “Sjenke” nadviti i nad Hrvatskom. Prije ili poslije.

No, što bi rekao 1925. – u razgovoru s hrvatskim novinarom – vrlo obrazovani Srbin Božidar Nikolajević (1877.-1947.), književnik i povjesničar umjetnosti, o Srbiji koju Bjelogrlić pokušava prodati svima oko sebe.

“Predratna Srbija živjela je samo za dvije stvari: za vojsku i za svinje. Tu nije trebalo niti velikog znanja, niti ikakove moderne organizacije. Svinje su Srbiju hranile, a vojska ju je čuvala od pokušaja da se slomi njena nezavisnost.

Ostvarenjem države SHS, Srbi su htjeli imati vodstvo, ali nisu imali ni sposobnosti ni spreme da savladaju takav posao. Oni su se našli pred morem problema, o kojima predratna Srbija nije ni sanjala.Vidite ove velike palače, ove silhuete koje se dižu iznad grada. Razbacane su po svim stranama, bez reda i sistema. To vam je život Srbijanaca, individualističan i samovlastan. Duh, koji ne trpi podvrgavanja redu, sistemu i organizaciji.

To vam je veliki polip, koji siše cijelu državu, koji je nezasitan i koji hoće da ima svu vlast. Sve to nije plod truda i mara, nego akumulacija tuđeg rada i tuđeg truda. Beograd hoće da bude jedina metropola sa sjajnom velegradskom fasadom i nije ga briga da iza te fasade milijuni bogalja trunu u nečistoći i blatu. Taj polip, to vam je cijeli smisao centralizma.” (1925.)

Bjelogrlić zna točno što je Srbija, no karikira je na takav način, da Srbija postaje “neumjerena u svemu”. Naime, nitko nije bolji kriminalac od Srbina, nitko ne pije više od Srbina, nitko ne može namagarčiti Nijemce, Ruse, Hrvate i Makedonce lakše od Srbina, nigdje se nije zabavnije živjelo no u srpskom Beogradu 1928. Seriju “Sjenke nad Balkanom” najlakše bi bilo opisati kao “Srbija na steroidima”.

No stvarnost je bila puno mračnija, prljavija, primitivnija, siromašnija i jadnija, no što se vidi u seriji. “Narodna skupština nalazi se u jednoj adaptiranoj šupi, koja je nekad služila za štalu. Izvana čini dojam izložbenog paviljona za poljoprivredne strojeve. Buffet funkcionira izvrsno, pa se je radikalski klub valjda ne bez razloga direktno smjestio u buffetu, pokraj sobe ministara. Bez unutrašnjeg i vanjskog dostojanstva, beogradska Skupština odrazuje i svojim vanjskim izgledom psihologiju svog unutrašnjeg sastava. Već nekoliko godina u toj maloj, neuglednoj zgradi, rješava se udes milijuna naroda i čini mi se da je cijela politička situacija izražaj ove političke rampe koja je doživjela mnogo dramatskih scena i parlamentarnih komedija.

Beogradska Skupština je beogradska čaršija u probranijoj formi. O zastupničkom pozivu govori se u Beogradu kao o sinekuri.” (1925.)

Beograd je 1928. bio blatnjava mahala, po kojoj su se počele graditi velike, ružne betonske zgrade između ruševnih kućeraka.

“Njegov profil gledan iz daljine čini dojam kakvog amerikanskog grada u dizanju. No, taj dojam djelomično nestaje, čim se krene iz kolodvora u grad. Ulica, koja spaja kolodvor s centrumom grada – Balkanska ulica – puna prljavih drvenjara, nečistih kafanica i aščinica uočljivo dokumentira društvenu sadržinu ovog grada.” (1925.)

U seriji, Bjelogrlić daje tu bijedu međuratnog “velegrada”, no na način da to bude egzotično, kao kad Amerikanac na kokainu baulja balkanskim gudurama. Tu treba napomenuti da postoji više definicija gdje započinje Balkan, no Bjelogrlićev Balkan započinje u Dar al Jihadu (“Vrata rata” – turski naziv za Beograd), kod stare željezničke stanice – koja bi trebala postati Muzej Nemanjića?!

“Čitav Beograd čini dojam jednog grada bez stila i harmonije. Sve je nabacano kao u nekom velikomstovarištu svih mogućih arhitektura, pravaca, ukusa i kombinacija. Vele, da svaki grad ima dušu, ali sudeći po vanjskom obliku Beograda čudna je ta beogradska duša.

U toj arhitekturi Beograda, u tom naglom zaletu iz turske primitivnosti u velegradsku utakmicu ima mnogo dokumenata psihološke i društvene sadržine današnje Srbije. To je slika bogatog“parvenija” (skorojevića), koji nije mogao sa svim šminkama da prekrije svoje nedavno porijeklo.” (1925.)

Najopasnije laži oduvijek su bile one u kojima ima dovoljno istine, da naivni povjeruju da je sve istina. “Sjenke nad Balkanom” sjajna su iluzija, opsjena, prijevara koja zloupotrebljava povijesne osobe i događaje kako bi Srbiji vratila dušu – koju je izgubila još na Kosovu 1389. godine.

F. Perić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Fra Mario Knezović: Pojedinci žele uvesti monopol na riječ i utišati Katoličku crkvu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fra Mario Knezović/fb

Hercegovački franjevac Mario Knezović predstavio je u utorak u Širokom Brijegu knjigu “Evangelizacija u digitalnom dobu – Crkva, mediji i odnosi s javnošću”.

Uz autora, u predstavljanju su sudjelovali i novinari Dragan Soldo i Darko Pavičić. Govoreći o knjizi i djelovanju u medijima, fra Mario je, među ostalim, istaknuo kako Crkvi ne smije biti mjesto samo u sakristiji, kako se pojedini zalažu.

– Danas se želi provesti monopol na riječ, gdje pojedinci žele utišati riječ Katoličke crkve jer ne postoji nijedna druga institucija koja neovisno funkcionira i govori uime mnogih koji ne mogu govoriti – rekao je fra Mario, dodavši da je danas verbalni delikt zamijenjen takozvanim govorom mržnje.

Govoreći o Crkvi, Pavičić je naglasio kako ona ima pravo zaustaviti mijenjanje pojedinih normi. – Crkva ima pravo izaći van i reći što misli, to je njeno demokratsko pravo, tu postoji i opasnost Crkve od same nje da se ne zatvori u sakristiju, a to je upravo ono što neprijatelji sami žele – kaže Pavičić.

Govoreći o cenzuri, Pavičić je ustvrdio kako nema cenzure u medijima, kazavši da „postoje samo forme koje treba uvažiti, a nju ne treba previše mistificirati“.

Fra Mario je naglasio kako ne postoji cenzura, ali postoji selektivan pristup odabira pojedinih gostiju. – Neka osoba može pet puta negdje gostovati, ali ga se ne pita ono što treba. Pitanje je što ćete pitati. Danas u ovom svijetu nema zabranjenih odgovora, ali ima pitanja – ustvrdio je fra Mario.

Inače, navedeno djelo obrađuje i analizira ulogu komunikacijskih kanala u djelovanju Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini u medijima. Istražena je medijska prisutnost župa u javnosti te aktivnosti pastoralnih djelatnika i institucija Crkve na medijskome polju.

Knjiga ima četiri poglavlja, a pripremana je oko dvije godine. Nakladnik je Sveučilište u Mostaru, dok su recenzenti knjige profesori Jerko Valković, Zoran Tomić, Igor Kanižaj i Iko Skoko. (Fena)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

ADVENTSKI MIR

Objavljeno

na

Objavio

Prosulo se lišće od zlata,
nebo su okitili oblaci bijeli,
Božić nam evo kuca na vrata
i svatko se malom Isusu veseli.

Dolazi tiho u blaženoj noći,
kralj bez kraljevske krune,
svi ćemo u susret mu poći,
jer njegove ruke milosti su pune!

Njegove riječi izvor dobrote,
onaj tko pije ožedniti neće,
povest će nas u vječne živote
na poljane nebeske sreće!

Otvorimo svoja srca širom,
pustimo ljubav nek poteče,
ispunimo dušu adventskim mirom
i u spokoju dočekajmo blaženo veče!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Počelo je došašće ili advent!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari