Pratite nas

Kultura

Sjetimo se onih kojih nema a naše ih srce vješto krije

Objavljeno

na

Sto devedeset i šest svijeća

Zora nad kraljevskim gradom.
U daljini čujem pjev slavuja.
Pomračina izvlači se kradom.
Nad Hrvatskom sprema se Oluja!

Kakvu povijest zapamtila nije,
niti itko od hrvatskoga roda.
Ispod ruke veliki poklon krije.
U narodu zovu ga sloboda!

A sloboda svoju cijenu ima.
Platiše je nama dragi ljudi!
Sjetimo se kad krene himna,
stavit ruku na lijevu stranu grudi!

Sjetimo se onih kojih nema
a naše ih srce vješto krije,
nekima su sada teška tema
ali njima ništa sveto nije!

Oluja je donijela slobodu!
Al je cijena bila previsoka.
Uvijek će se u hrvatskom rodu,
miješat ponos sa suzom iz oka!

Sto devedeset i šest zapaljenih svijeća,
vječnim plamom zapali Oluja.
Miješaju se tuga i sreća
sa jutarnjim pjevom slavuja!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

 

Nadbiskup Puljić: Čudo ‘slobodne i neovisne države’ koju s početka nisu htjeli ni europski ni svjetski državnici

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

PLAČ DOMOVINE

Objavljeno

na

Objavio

Zaplakale tamburice,
zacvilile mandoline,
isplakale zlatne žice
plač naše Domovine!

Sklopio je otac ruke,
suzu pusti stara mati,
na spomen teške muke
koju prođoše Hrvati!

Padali su vitezovi
kao pokošeno cvijeće,
ugasiše im se snovi,
odsanjat se nikad neće.

Branili su nas životom,
odajmo im vječnu slavu,
ogrnut ćemo se sramotom
ako predamo ih zaboravu!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

ANDRIJA MATIJAŠ PAUK – Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja

 

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KAMO IDEŠ DOMOVINO MOJA?

Objavljeno

na

Objavio

Sanjao sam čudne snove!
Tužnu majku što kroz suze zove,
starog oca kako bolno jeca,
po ulicam kako ginu djeca!

Sanjao sam djevojčicu jednu
uplakanu u plavom kaputu.
Sanjao sam tog zmaja iz pakla,
stajao je na prašnjavom putu!

Vidio sam tu dugu kolonu,
pognute glave što korača.
Oblake su razbijali krici
satkani od dječjeg plača!

Pred oči meni dođe slika,
slomljenog hrvatskog vojnika,
cijelog sebe Domovini dade,
udaraju, on ipak ne pade!

Vidio sam na tisuće lica,
gazili su kroz patnju i muku,
slomilo ih, dalje nisu mogli,
pa na sebe podigoše ruku!

Sanjao sam usnule heroje,
prekrile ih tri krvave boje
nad njima su pjevali i pili,
oni što u ratu su se krili!

Sanjao sam da je san to bio,
ne postoji ta krvava boja,
ali budan sanjat se ne može,
kamo ideš Domovino moja!?

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari