Pratite nas

Komentar

Skandal-dama koja nije u stanju kontrolirati samu sebe vodila bi državu

Objavljeno

na

I pored vrlo jake konkurencije, gospođa Dalija Orešković zacijelo bi već sada mogla potpuno zasluženo ponijeti titulu “skandal-dame” naše političke i javne scene.

U odnosu na nju mnoge face iz lijevo-liberalnog miljea koje su se (svjesno ili ne) upustile u istu utakmicu mogu se slobodno “sakriti” (rečeno narodskim žargonom). Nisu joj ni za mali prst. A tek je nekoliko mjeseci u politici. Što li će od nje biti za koju godinu, pitam se – a iskreno, bojim se i pomisliti.

Ja bih joj već sad dao “veliki kristalni globus” ili “nagradu za životno djelo” da se mene pita, (dakako, za kategoriju u kojoj nastupa), ali uz uvjet da se zauvijek povuče u anonimnost i ne zagađuje javni prostor – ne toliko zbog nas koji promatramo taj opskurni teatar apsurda (jer cirkus će kao i svaki drugi završiti prije ili poslije), nego više zbog njezinih bližnjih, pa i nje same.

To što ona radi i kako se ponaša, nije više ni “estradizacija” političke scene, ni obično srozavanje homo politicusa, pa čak ni blamaža na kakve smo navikli svih proteklih godina.

Sve skupa je do te mjere bljutavo, čak degutantno, da se nitko tko takvo što vidi ne može osjećati dobro, kojem god ideološkom spektru pripadao. I nema to veze s ideologijom ili svjetonazorom, nego prije i iznad svega sa zdravim razumom i dostojanstvom ljudske osobe.

Ovdje je narušeno upravo to: dostojanstvo ljudske osobe.

Ja takvima ne mogu zamjeriti što pokušavaju vrijeđati nas koji mislimo drugačije. Meni je, najiskrenije, žao nje, same Dalije Orešković. Da zna što čini, ne bi, ali, očito ne zna.

Iz tjedna u tjedan dovlače je pred kamere, ne znam iz kojih razloga. To dokučiti nikako ne mogu. Možda misle kako čine uslugu – njoj i opciji koju zastupa. Ako su svojim medijskim “napuhavanjem” htjeli od Dalije stvoriti alternativu potonulom SDP-u, promašili su totalno.

Osobu koja je do te mjere isključiva, nabijena negativnom energijom i mržnjom i u isto vrijeme narcisoidna, prepotentna, bahata, nepristojna i još se povrh svega ponaša kao da je popila svu pamet ovog svijeta a u javnim nastupima nije u stanju kontrolirati vlastite emocije i postupke, nitko razuman ne može smatrati ozbiljnom i kompetentnom ni za što, pogotovu državnički posao.

“Oni koji se pozivaju na Hod za život podržavaju najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji zapravo Hrvatsku žele pretvoriti u nekakvu ustašku tvorevinu i u nasljeđe jednog režima s kojim Hrvatska nema nikakve veze”, jedna je od posljednjih izjava skandal dame koja se slobodno može svrstati u rubriku “s onu stranu pameti”.

(Vidi: https://kamenjar.com/skandalozna-izjava-dalije-oreskovic-u-komentaru-rijeckog-hoda-za-zivot/)

“Pila naopako” ili potpuna zamjena teza. Vlastiti ekstremizam i nakaradne stavove podmetati drugima kao kukavičja jaja i prikrivati ih optužbama i klevetama na račun desetaka tisuća ljudi koji mirno koračaju ZA ŽIVOT kao vrhunsku vrijednost ove naše destrukcijom nagrižene civilizacije – to je više od običnog podmetanja, drskosti i ljudske pokvarenosti. Onaj tko u Hodu za život vidi “fašizam”, “totalitarizam” i “ustaštvo” ima ozbiljan problem – u vlastitoj glavi prije svega.

Jednako kao i oni koji su proglasili “državnim udarom” velebnu manifestaciju općenarodnog oduševljenja na najmasovnijem skupu u povijesti slobodne i neovisne Hrvatske kojim je preko pola milijuna ljudi na glavnom trgu svih Hrvata slavilo veličanstveni uspjeh nacionalne nogometne vrste – sjajno, dostojanstveno, ponosno, strastveno i bez ijednog jedinog incidenta.

Nakon svih onih gafova i blamaža vezano za napade na predsjednicu, branitelje, prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, Crkvu i sve drugo što ne spada u njezin skučeni ideološki (autistični) vidokrug, od Dalije nas ništa više ne može iznenaditi. Gospođa je izgubila kompas (ako ga je ikad i imala) i lupa li lupa – out of control, rekli bi Englezi.

Takvo što o manifestaciji Hod za život ne bi izgovorili ni najžešći prvoborci iz redova crvenih fašista, izuzimajući one najradikalnije. To su nebuloze dostojne jednog Neše Stazića, Kreše Beljaka ili Mate Kapovića. Sumnjam da bi slične gafove i nebuloze sebi dopustili čak i Mrak-Taritaš, Pusićka ili onaj nesretni nepromišljeni harlekin bez stranke Davor Bernardić, pa čak i njegova perjanica i klaun Gordan Maras. Sumnjam.

Ne može svatko tako nisko pasti. I to treba znati i moći.

Gledam neki dan skandal-damu (nesretnu Daliju) onako usplahirenu i ustreptalu, izvan sebe, stisnutih usana i iskrivljene face, kako poput stršljena napada Zlatka Hasanbegovića (na nekoj od televizija, čini mi se N1). Čovjek nije mogao otvoriti usta od nje, u doslovnom smislu riječi.

Dok zausti, ova ga poklopi i potom slijedi rafalna paljba. Koji parlamentarizam, kakva tolerancija, koji bon-ton, gospođa na to ne daje ni pet para! A voditeljica ne reagira, “Haso” šuti na ove ispade primitivizma …strah ga valjda izljeva još jače agresije. Onako “nabrijana”, drska i natprosječno nekulturna, Dalija mu je ne samo uskakala u riječ, nego nije dopuštala da završi ni jednu jedinu rečenicu.

To je ta njihova “sloboda” i “demokracija”. To su “ljudska prava” što nam ih nude. Primitivizam, agresija, nepristojnost, nasilje nad zdravim razumom i bezočne laži –  metodologija je i “revolucionarna” strategija sljedbenika boljševizma, ideologije koja je njih (komuniste) vezala uz Hitlera i učinila ih prirodnim nacističkim saveznicima u godinama prije Drugoga svjetskog rata.

I što je posebno tragikomično i apsurdno, ona se (u istoj TV emisiji) nakon veličanja Tita, Partije i grčevite obrane masovnih partizanskih zločina ustremila na sirotog “Hasu” (koji se skupio poput siročeta očekujući valjda šaku u glavu) i barem desetak (ako ne i više) puta upitala ga (onako zapovjednim, oštrim tonom, poput stroge učiteljice koja ima posla s đakom koji je netom prije toga razbio prozor na učionici): “Volite li hrvatsku zastavu!?”, “Recite, volite li hrvatsku zastavu!?”, “Volite li hrvatsku zastavu!?”…”Odgovorite!!!”

O tempora o mores!, (rekao bi pokojni Ciceron), što sve još nećemo doživjeti u Lijepoj našoj!

Primitivci i mrzitelji svega što je hrvatsko koji iz petnih žila skaču u zaštitu mega zločinca J.B.T. (na svakoj listi najvećih masovnih zločinaca u povijesti ljudskog roda među prvih je deset), oni koji se žeste na nas samo zato što je istina o genocidu što su ga u ime “svijetle budućnosti” izvršili nad hrvatskim narodom po svršetku rata izašla na vidjelo, ta opskurna rulja koja je mislila da će djevojačke pletenice, kosti žena, djece i zarobljenih vojnika ostati zauvijek zazidane u tami Hude jame i drugih stratišta a dokumenti iz arhiva njihovih bioloških i ideoloških otaca – partizanskih dželata – strogo čuvana tajna, oni od nas Hrvata koji smo se 90-ih godina krvavo borili za slobodu protiv njihove “petokrake” i “kokarde”, oni od nas “brane” državu i državna znamenja!? Oni od nas “BRANE” Hrvatsku i stavljaju pod upitnik našu ljubav prema Domovini!? Ima li veće perverzije od toga!? Eto dokaza da nema tako bolesne konstrukcije ili tako velike laži koju ne može smisliti i iskonstruirati poremećeni boljševičko-fašistički um. NEMA.

Zato su talijanski demokrati i njemački socijaldemokrati komuniste već u drugoj polovici dvadesetih godina nazivali “ljevičarskim fašistima” odnosno “crvenim fašistima”, uviđajući kako je riječ o totalitarnoj svijesti i ideologiji čiji su jedini pokretači (perpetuum mobile) nasilje i krv, a hrana ljudski leševi.

Temelj njihove (ljevičarske) ideologije je postavljen na destrukciji i negaciji ljudskog života i svih univerzalnih vrednota. Njima “humanizam”, “sloboda”, “antifašizam” i slični termini služe samo kako bi iza toga sakrili krvave tragove, kosti preko 120 milijuna mrtvih što su ih njihovi prethodnici pobili tijekom XX stoljeća. Iza te krinke proviruju masovne grobnice i nakazna lica Staljina, Mao Ze Donga, Tita…

I što onda drugo od njih kao takvih očekivati nego mržnju, agresiju i isključivost? Zločin je ugrađen u matricu njihovog nakaradnog svjetonazora i u “revolucionarnu” svijest kao sasvim normalna i prihvatljiva posljedica borbe za “novo društvo” (po Marksu je revolucionarni teror tek “skraćivanje i pojednostavljivanje porođajnih muka novog društva” – dakle a priori i neupitno pozitivna i nužna pojava!). Oni bez terora i zločina ne postoje. Zato su njihovi idoli najveći krvnici što ih je dosadašnja civilizacija upoznala.

I kako bi to sakrili, napadaju sve oko sebe poput bijesnih pasa. Vezuju se za  “antifašizam” kao pozitivnu tradiciju zapadnog svijeta koja s njihovim zločinačkim komunizmom nema nikakve veze – ni u teorijskom, kamo li praktičnom smislu.

Sva sreća pa Hrvatska nije više u poziciji u kakvoj je bila u proljeće 1991. godine, inače bi nas čekala slična krvava drama. I nove masovne grobnice koje bi opet punili našim tijelima “u ime slobode”, “svijetle budućnosti” i “socijalne pravde”.

I na kraju, što sa skandal damom koja nije u stanju upravljati vlastitim emocijama i postupcima a vodila bi državu?

Ništa. Neka samo klepeće.

Nju treba promatrati kao pojavu. Zloćudnu pojavu kakvih je bilo i bit će. Uvijek će biti onih koji su zarad svojih bolesnih ambicija, nošeni mržnjom i destrukcijom spremni srušiti sve oko sebe.

Sirota skandal-dama koja je preko debele partijske veze instalirana u ono tragikomično “Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa” gdje je poslušno izvršavala naloge svojih mentora, pojavila se nekoliko puta pod reflektorima i nakon toga joj “svjetla pozornice” udarila u glavu. Umislila jadnica kako je “netko i nešto” i sad bi sve nas “postrojavala” i učila reda, kao da ne znamo da su ona i to otužno Povjerenstvo bili samo puko sredstvo ideološkog razračunavanja s tzv. desnicom.

Maske su potpuno spale već u vrijeme progona Karamarka i napada na predsjednicu države, a pogotovu nakon što je “fatalna Dalija” (gospođa ledenih očiju, još ledenije face i ukočenog izraza lica) “dobila pedalu” i morala napustiti dobro plaćenu funkciju (čitaj: debelu hladovinu), te krenula sa svojim političkim performansama u stilu crnohumornih stand up numera, ne bi li se osvetila onima koji su je “nogirali”.

I onda kad znamo što stoji iza te agresije naše skandal-dame koja nije u stanju kontrolirati svoj jezik, ponašanje i dovesti se u kakav-takav red (barem pred kamerama) a ima izrazite (da ne kažemo bolesne) ambicije doći na vlast i upravljati državom, nemamo se razloga previše čuditi.

Ljudska zloća u sinergiji s “revolucionarnim” lijevo-liberalnim ili “progresivističkim” svjetonazorom koji je u suštinskom smislu ideologija sasvim nalik fašizmu, to je taj kompost čiji se smrad širi hrvatskom političkom scenom i stvara mučninu.

Jedino u Hrvatskoj, nigdje dalje na kugli zemaljskoj, nema tako čvrstog saveza tobožnjih “liberala” i radikalnih ljevičara koji iza “antifašizma” kriju svoju totalitarističku fašističko-boljševičku ideologiju koja sa slobodom i demokracijom nema ničega zajedničkog. Naprotiv, to je istinska i suštinska negacija svake slobode i dostojanstva ljudske osobe.

Njihov je obrambeni mehanizam optuživati sve oko sebe i voditi rat do istrebljenja protiv onih koji ne pripadaju njihovom čoporu. Tako su započeli svoj hod kroz povijest i oni se ne znaju i ne mogu ponašati drugačije.

To je ta “budućnost” koju nam nude Dalija i slični njoj.

Zato, samo naprijed, tko je za takvu Hrvatsku, neka je slobodno izabere. Ja sam ipak uvjeren kako su normalni ljudi kod nas još uvijek u većini.

Zlatko Pinter / Kamenjar.com 

Skandalozna izjava Dalije Orešković u komentaru riječkog Hoda za život

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davore, lolo, misliš li ti da su građani Hrvatske mutavi?

Objavljeno

na

Objavio

Nije prvi put da nam naši „reformirani“ komunisti pokušavaju prodati „muda pod bubrege“. Na to smo navikli od 1945. do danas, a upravo nas predsjednik SDP-a uvjerava kako su on i njegova neokomunistička bratija jako dobro ispekli zanat kad su u pitanju laži i obmane, odnosno propaganda i specijalni rat i da u tomu ne zaostaju za kumrovečkim bravarom, Rankovićem, Đilasom i društvom.

Nakon što je prije nekoliko dana izbila afera oko sukoba interesa spomenutog lika koji je na čelu Partije (SDP-a), on se danas dosjetio kako doskočiti tomu – iako je famozno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa jasno i glasno zaključilo da je u pitanju upravo to: dakle, sukob interesa – i objasnio nam kako „nije primio novac za stipendiju privatne poslovne škole već samo znanje te da i kad bi htio vratiti novac, ne zna kako bi to izveo, jer nije dobio novac.“

Zgodno i smiješno do bola.

No, da se vratimo na sukob interesa (moju omiljenu temu).

Ja kao dužnosnik neke političke stranke, odem primjerice, u neku firmu koja se bavi iznajmljivanjem automobila i dobijem gratis (besplatno) luksuzni BMW (ili kakvu drugu visoku klasu vozila), koristim ga dok mi treba (u visini najma od 263.000 kuna), vratim vozilicu kad dođe vrijeme i – nikom ništa.

Kad me tko pita, odgovor je jednostavan: Nisam dobio novac! Kuš! Što imate vi s time!?

Ili, odem u Dubai (privatno ili službeno – svejedno) i neki mi šeik iz čista mira (zbog lijepih očiju ili kakvog sličnog razloga) pokloni gratis ljetovanje u trajanju od desetak dana, po prilici vrijedno cca 263.000 kuna. Kad novinari to „iskopaju“ i pitaju me, ja se okomim na njih i uzvratim: „Pa što hoćete?! Nisam dobio lovu! Mrš marvo!“

Primjera bi moglo biti bezbroj, ali ne bih dalje.

Davor („domovine sin“) se do te mjere pravi nevješt da je to tragikomično. I uvredljivo za zdrav razum.

I nehotimice se sjetim pokojnog Miljenka Smoje, kad je u ono vrijeme „zlatnog doba komunizma“ jednom prigodom napisao:

„Ma nije meni krivo ća mi lažu, nego ća misle da im virujen“.

Eto, i uvjereni ljevičar Smoje je znao ponekad oplesti po svojim „drugovima“, što se Bernardiću i sličnim likovima ni u snu dogoditi ne može. Oni su zauzeti traženjem „ustaša“ i „fašista“ po Hrvatskoj (na vrata im dabogda došli – kad ih već toliko zovu).

I onda, dodaje još Davor („domovine sin“) gostujući na TV N1 (u emisiji „Novi Dan“):

„Cijeli sam život primao stipendije, mnogi u Hrvatskoj su primali različite stipendije, ali laž je da sam primio novac. Nisam primio niti kunu, niti lipu. Primio sam jedino znanje i znam da mi nije olakotna okolnost to što sam stekao znanje, a ne novac“.

(Vidi: https://kamenjar.com/bernardic-nisam-primio-novac-ne-mogu-ga-niti-vratiti/; stranica posjećena 11.11.2019.)

Ne znam u kojoj je školi to bilo i što je Bernardić završio, ali što se znanja tiče, mirne duše mogu reći da je tih 263.000 kuna bačen novac. Možda dečko ima neke skrivene talente, ali, bogme, ono što javno prezentira je blago rečeno – katastrofa. Uz sve to, toliko je mentalno ograničen i patijski usmjeren da mi je prosto nevjerojatno da mlad i obrazovan čovjek ima tako ozbiljan defekt.

Naš Davor („domovine sin“), cijeloga je života primao stipendije, kako sam kaže.

To zacijelo može značiti samo kako je bio ili jako važan državi i društvu, dakle, izuzetno talentirani učenik i student s vrhunskim ocjenama (genijalac koji je sve oko sebe bacao u sjenu – neka vrsta Einsteina), ili je iz nekog drugog razloga kroz cijelo vrijeme obrazovanja bio na državnim jaslama – recimo, kao pripadnik privilegirane, povlaštene kaste.

Koliko vidimo, genijalac zacijelo nije. Imate pravo pogađati (ako vam je baš do toga) zašto su mu državne jasle bile na usluzi.

Podsjetimo na kraju (ipak):

„Povjerenstvo za sukob interesa utvrdilo je da je Davor Bernardić povrijedio načelo transparentnog djelovanja iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa, kada je 2014. prihvatio stipendiju visoke poslovne škole Cotrugli u iznosu od 263.000 kuna.“

(Vidi: isto – )

I sad ja pitam:

Kako to da je za Tomislava Karamarka bila dovoljna i sumnja da mu je supruga bila u eventualnom sukobu interesa i da ga se na temelju toga otjera s mjesta potpredsjednika Vlade i eliminira u mogućem dolasku na čelnu poziciju izvršne vlasti u državi, a naš se skojevac Davor Bernardić tako bahato i prepotentno izruguje i Povjerenstvu i javnosti i podcjenjuje inteligenciju svih nas?

Dakako da je moguće, kod nas je sve moguće kad su djeca komunizma u pitanju.

Hrvatska je posljednja oaza komunističko-staljnističkog mentaliteta u Europi.

Tko to ne zna ili ne vidi, ili je njihov ili mu nešto s glavom nije u redu.

Zlatko Pinter

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bruno Petković: Za Index ne dajem ništa! (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljiva snimka pojavila se na društvenim mrežama. Brunu Petkovića zaustavili su novinari i zatražili izjavu.

“Za koga?”, pitao je Petković, a novinari su se redom predstavili.

“Indexu ne dajem ništa. Oprostite. Nije ništa protiv tebe osobno”, odgovorio je Petković.

“Dobro, ali ja sam poslan ovdje, moram odraditi. Hoćeš mi reći razlog možda?”, viknuo je novinar dok je Petković išao prema autobusu, ali nije dobio odgovor.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

HAHAHAHAHAHA Unatoč 2 asistencije, potez dana Brune Petkovića. Svi za jednog, jedan za sve!!! Bravo dečki! 🔵 #samoDinamo

Objavu dijeli Gnk Dinamo Zagreb (@dinamozag)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari