Pratite nas

Intervju

Skejo: Ponosni smo na osnivanje HOS-a 10. travnja i ne priznajemo laži koje se šire o tom datumu

Objavljeno

na

Uvijek burno uz obilježavanje spomena palim HOS-ovcima, koji su živote dali za stvaranje Republike Hrvatske. Među stotinjak prisutnih, viđeni su bivši pripadnici HOS-a, poznati uglednici, predstavnici SD-županije, Koordinacije udruga proteklih iz domovinskog rata grada Splita, Udruga udovica poginulih branitelja Split, udruge obitelji poginulih branitelja iz Splita  ali i mlađe post-ratne generacije koje štuju žrtvu palih vitezova, jer su živote dali za slobodu novih generacija, piše Marko Šarić/Dalmacijanews.hr.

 Uz spomenik palim hrvatskim braniteljima pripadnicima HOS-a, jučer je vijenac priložilo i izaslanstvo Grada koje je poslao splitski  poteštat Ivo Baldasar. Gradonačelnik  Baldasar  je istaknuo kako ga nije briga što su branitelji odlučili spomen obilježiti na jučerašnji datum 10. travnja, kao i da ga novinari ne tjeraju da iz svega toga izvlači razne konotacije.  Nadodao je kako su pali branitelji iz redova HOS-a bili pripadnici regularne postrojbe i k tome dali život za stvaranje suvremene države.

  Pukovnik Marko Skejo,  predsjednik udruge dragovoljaca HOS-a, županije Splitsko-dalmatinske, koji je ujedno bio ratni zapovjednik HOS-ove bojne “Rafael vitez Boban”,  istaknuo je kako se Hrvatska danas nalazi na križnom putu ali se nada da će taj put uskoro završiti,  kao  i da će Hrvatska u jednom smislu i uskrsnuti. Isto tako se osvrnuo kako bi se branitelji trebali bolje uvažavati, a domoljublje manje podcjenjivati, jer jedino tako hrvati mogu kao narod biti ponosni. Također se zahvalio svim braniteljskim žrtvama i ožalošćene je pozvao na optimizam s vjerom u bolju budućnost.

[ad id=”68099″]

Gospodine Skejo, koliko vam znači podrška gradonačelnika Baldsara što se tiče obilježavanja dana palim borcima iz HOS-ove brigade?

– Svakako  nam je drago što prvi čovjek Splita, gospodin gradonačelnik Ivo Baldasar daje podršku našoj postrojbi i što ima osjećaj i uvažavanje za naše poginule  pripadnike. Mislim da time zaslužuje poštovanje i da bi se na njega trebali ugledati i ostali SDP-ovci. Smatram da je gradonačelnik Baldasar istinski socijaldemokrat, kao  što je to zasigurno i jedan dio u SDP-u, međutim mislim da je većina SDP-ovaca ostala duboko  u komunizmu.

Gradonačelnik je istaknuo kako za njega 10. travnja, izvučeno iz povijesne konotacije znači sinonim za zločinačku organizaciju i da se taj dan nikad ne treba slaviti. Znamo svi što se slavio tog datuma, kako gledate na tu izjavu gradonačelnika?

– Što se tiče 10. travnja tada je osnovana IX. bojna HOS-a i mi taj datum slavimo i obilježavamo kao što ćemo to činiti i ubuduće. Što se vuku konotacije iz drugog svjetskog rata i povezuju s proglašenjem NDH, koja je kao izraz želje hrvatskog naroda za slobodom i nezavisnošću stvorena voljom hrvatskog naroda. Zločina je nažalost bilo i s jedne i druge strane, ali su partizani  napravili višestruko više zločina. Mi prepuštamo objektivnim  povjesničarima na utvrđivanje stvarnog činjeničnog stanja. Što se tiče datuma na koji je osnovana IX. bojna HOS-a mi smo ponosni na  10. travnja i ne priznajemo laži koje se šire o tom datumu i NDH. Nažalost, “tvornica laži” ni danas nakon 75 godina ne želi reći istinu, jer samo nas istina  može osloboditi. Hrvatskom narodu je dosta laži treba mu istina i o 10. travnju i o NDH. Imamo pravi primjer zajedničke borbe za Hrvatsku iz  Domovinskog  rata. U  IX. bojni HOS-a, kao i u drugim postrojbama borili su se skupa rame uz rame sinovi ustaša i partizana, te jedan veliki dio muslimana i to je istina koju treba isticati.

Kako komentirate nasrtaje na gradonačelnika Baldasara s obzirom da je otvorio spomenik HOS- ovim palim braniteljima, kao što je poslao izaslanstvo Splita s vijencima koji su položeni žrtvama?

– Poznavajući gospodina Baldasara mislim da je taj čovjek na mjestu, uvažava svoj narod, svoju državu, kao i branitelje i braniteljske postrojbe, također odaje  počast svim  poginulim u Domovinskom ratu, a napadaju ga oni koji nisu željeli niti prihvaćaju  Hrvatsku državu.

Jeste li dobili potporu od HOS-ovaca iz drugih krajeva “Lijepe naše“, ali i susjedne BiH, gdje je velik utjecaj u HOS-ovoj uniformi imao i pok. Blaž Kraljević, koji je u svojim postrojbama imao muslimane i Hrvate?

– Pitate me za potporu od drugih iz Lijepe naše, mogu reći da bi se iznenadili koliko ljudi iz šireg okruženja uvažavaju i podržavaju IX. bojnu HOS-a. Daju nam potporu i poštovanje mnoge postrojbe i udruge iz cijele Hrvatske, kao i predstavnici postrojbi i udruga iz BiH. Imam potrebu reći da iz svih država kako iz Europe tako i iz cijelog svijeta gdje žive Hrvati na različite načine dobivamo potporu i uvažavanje. Mi  HOS-ovci, a posebno  pripadnici IX. bojne HOS-a smo svima zahvalni na toj podršci.

Kako ste se osjećali kad je na spomenik nadopisano “ZA DOM SPREMNI“, što se može protumačiti i kao oštećivanje samog spomenika, za što je odgovornost preuzeo splitski vijećnik Luka Podrug?

– “Za dom spremni” je sastavni dio oznake IX. bojne HOS-a i dodavanjem tog pozdrava spomenik nije bio oštećen nego dovršen i upotpunjen. Pod tim znakom borilo se u svim hrvatskim ratnim postrojbama. Mislim  da je to najčasniji ratni poklič koji mi ratnici izuzetno cijenimo. Zato mislim da “Za dom spremni” treba biti na spomeniku HOS- a, jer su oni poginuli pod tim pozdravom.

Možda ne bi bilo sporno, da se poklič, “ZA DOM SPREMNI“ nije koristio za vrijeme NDH, u kojoj su se događali zločini, zbog čega se i vuku konotacije samog pokliča?

– Poklič “Za Dom Spremni” se veže za ustaštvo. Da upotrebljavali su ga hrvatski sinovi za vrijeme NDH, ne vidim tu ništa sporno. Taj poklič i izričaj nije izmišljen za vrijeme NDH nego puno prije još u vrijeme Zrinskih i Frankopana. Nažalost ovi koji se ne mogu pomiriti s postojanjem nezavisne države Hrvatske, uporno žele i “Za dom spremni” okaljati, ali mislim da će povjesničari konačno dati svoj stav o tom pozdravu. I na kraju, mi pripadnici IX bojne HOS-a smatramo da je “Za dom spremni” isto što i crkveni pozdrav “Hvaljen Isus i Marija”. Zamislite da sad zabrane Katoličkoj Crkvi i katolicima taj pozdrav. Ovi koji su se drznuli i oskvrnuli spomenik 46 poginulih HOS-ovaca, uvrijedili su Domovinski rat, branitelje i Hrvatsku i to sve govori o njima. Kako smo mi katolički narod odgojeni na Bibliji, poručujemo “oprosti im Bože jer ne znaju što čine”.

Kakav odnos imate s Dobroslavom Paragom, mislite li da on ima snage ujediniti pravašku scenu u Republici  Hrvatskoj?

– Što se tiče Dobroslava Parage utemeljitelja HOS-a, moram reći da on  kao utemeljitelj uživa autoritet među HOS-ovcima.  Mislim da su njega vrlo vješto UDBA i KOS uvaljali u blato gdje sad nažalost teško može vratiti autoritet političara. Što se tiče ujedinjenja teško ide kod pravaša, ali svakako je potrebno pravaško zajedništvo i ujedinjenje kako bi imao tko braniti temelje hrvatske države, HOS- ovce, sveti pozdrav “Za dom spremni” i sve ono zašto su naši najbolji sinovi živote dali, a što današnji vlastodršci kojima se Hrvatska slučajno dogodila, obezvrjeđuju i ponižavaju. Mislim da su nebitna imena i vođe bitna je ideja pravaštva, zajedništva i obrana temeljnih hrvatskih vrijednosti, što mogu samo pravaši.

Kakvo je vaše mišljenje o prvom predsjedniku RH, Franji Tuđmanu, obzirom da Dobroslav Paraga nije imao lijepo i pozitivno mišljenje o njemu?

– Dr. Franjo Tuđman je u datom trenutku najbolje što je hrvatski narod mogao odabrati. Kao tadašnji vođa, znao je kako ujediniti podijeljene Hrvate i povesti u jedno bitno povijesno razdoblje, a to je stvaranje Hrvatske države.

Koliko su splitski HOS-ovci veterani danas aktivni, sudjelujete  li u nekakvim društvenim događanjima ili imate nešto u planu što se ne zna?

– HOS-ovci sudjeluju u koordinaciji svih ratnih postrojbi, koje u Splitu pokreću, provode i planiraju mnoge akcije kojima se čuva dignitet Domovinskog rata, spomen na poginule branitelje, ali i one humanitarne i socijalne akcije kojima se pomaže potrebnima i omogućava bolji život budućim naraštajima.

Marko Šarić/Dalmacijanews.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Dr. Hrvoje Tomasović o izborima u Liječničkoj komori

Objavljeno

na

Objavio

Dr. Hrvoje Tomasović, kandidat za šefa HLK gostovao je na N1.

“Dragi moji kolege liječnici sve što Vam mogu reći je da ako stvarno želite jednog vrlo skoroga dana imati ugled i plaću kakvu liječnik zaslužuje, a da to nije visina plaće konobara, prodavačice u DM-u, zidara jer su njihove plaće veće od vaših onda će te glasati za mene! Zašto?

Zato što ću Vam to kao šef komore omogućiti i sprovesti u djelo. Komora ima mehanizme kojima može liječnicima osigurati pristojan život bez minusa po tekućim računima.

Komora ima ovlasti odrediti minimalnu cijenu po satu rada liječnika. Komora može odrediti minimalnu visinu cijene rada po satu recimo 200 kuna neto, pa računajte! 22 dana puta 1600 kuna dnevno i eto nas izvan problema i nitko ne iseljava više! Ako sat automehaničara ovlaštenom servisu iznosi 400 kuna, može li specijalist imati 200? No, niti jedan bivši šef nije upotrijebio te ovlasti jer mu je lakše bilo puniti svoj džep s visokim naknadama, ne svađati se s državom i lagano štakorski grickati blagodati komore. Da je komora do sada radila što treba ovakvih izbora ne bi niti bilo!

Znači ako Vam je dobro i ako ste zadovoljni Vašim ugledom i pogledom na platnu listu i visinom Vaše plaće onda glasajte za ove do sad. Samo nemojte mi poslije onda kukati i žaliti se kako Vam je loše i kako Vam je mala plaća. Budite tada tiho i bris u Njemačku. Usporedite si plaće i standard kakav Vam je bio kada su ovi došli na vlast i kakav Vam je sada! IMA LI RAZLIKE?”, pita se Tomasović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Tomasović: Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveni

Objavljeno

na

Objavio

Dr. Hrvoje Tomasović je, nakon godina koje je proveo u strankama s desnog političkog spektra, najavio konačni ulazak u HDZ, nezadovoljan činjenicom da se na desnici nikako ne mogu dogovoriti oko zajedničkog izbornog nastupa. Iako još uvijek nije dobio člansku iskaznicu HDZ-a, potvrđuje nam da je jednoglasno primljen u najveću hrvatsku stranku, piše SlobodnaDalmacija.hr

– Nazvao sam Vladimira Skendrovića, šefa samoborskog HDZ-a, i pitao ga jesam li primljen. Nisam htio ući u stranku preko “crvenog tepiha”, nego sam išao normalnim putem, kao svaki građanin.

Dakle, na sastanku koji je organizirala samoborska podružnica HDZ-a primljen sam u stranku, i to, kako mi je rečeno, jednoglasnom odlukom. Sada sam član, i ako u HDZ-u misle da im mogu pomoći, ja sam spreman – kazao nam je naš sugovornik.

Svaka čast politici, ali ipak smo s dr. Tomasovićem najviše razgovarali o zdravstvu. Kakvo je ono danas u usporedbi s 1994. godinom, kad je naš sugovornik specijalizirao kirurgiju?

– Danas u zdravstvu, pa tako i u kirurgiji, vlada demokracija, a ja sam veliki protivnik demokracije u zdravstvu. Ma kakva demokracija, u zdravstvu mora postojati vojna stega. Kad sam ja 1994. počeo specijalizirati kirurgiju, nije bilo demokracije. Bio sam manji od makova zrna, nisam imao pravo glasa i mogao sam samo raditi, raditi i raditi.

Moji tadašnji mentori i šefovi slali su mene i moje kolege sa specijalizacije u operacijske dvorane, gdje smo pod strogim nadzorom radili, operirali i zapravo najbolje učili svoj “zanat”. To je bilo kao vojna obuka – govori dr. Tomasović.

Da bi nam približio kako se radilo tada, prije 25 godina, ispričao nam je jednu anegdotu.

– Jednom prilikom je profesoru koji je bio operater tijekom šivanja rane u operacijskoj dvorani puknuo konac. Mladi kolega, koji je bio specijalizant, nasmijao se. U tom trenutku profesor ga je… ma ne smijem reći što, ali sigurno specijalizantu nije bilo lako. Sutradan se na sastanku nije govorilo o tome što mu je napravio profesor, nego o tome kako se specijalizant uopće okuražio tako poniziti profesora i nasmijati mu se pred punom operacijskom dvoranom.

Mi smo tada strepjeli od svojih pretpostavljenih, poštovali smo ih. A danas u bolnicama vlada demokracija i mladi liječnici, koji još nisu ni “primirisali” u operacijsku dvoranu, znaju sve – kaže dr. Tomasović.

U medicini, po mišljenju našeg sugovornika, mora postojati disciplina.

– U doba moje specijalizacije moji šefovi nisu znali ni moje ime ni prezime. Ja sam za njih bio broj, i kad bi mi rekli da učinim nešto, morao sam to učiniti bez ikakve rasprave, jer bi u protivnom “oprali’ pod” sa mnom.

Mislim da je to ispravno, jer sam upravo tako izučio svoj “zanat”. U to su doba na kirurgiji postojale dvije vrste specijalizanata: oni koji žele, hoće i mogu završiti specijalizaciju i postati kirurzi, i oni na kojima se odmah vidjelo da to ne mogu jer nisu kapacitirani i da kirurgija nije za njih.

Njima bi naši mentori rekli da izaberu novu specijalizaciju koja će im odgovarati jer za njih u kirurgiji nema budućnosti. A danas? Danas jednom takvom specijalizantu, a ima ih, ne smiješ reći da kirurgija nije za njega, jer ćeš povrijediti njegova “ustavna” prava. A ti koji su antitalenti za kirurgiju znaju da će jednog dana specijalizirati kirurgiju, znali oni operirati ili ne – objašnjava dr. Tomasović.

Današnji mladi liječnici još se po nečemu razlikuju od onih koji su specijalizirali kirurgiju 90-ih godina prošlog stoljeća.

– Ja nisam mogao kazati da iz dežurstva idem kući malo odspavati, pa da ću se onda vratiti u bolnicu i dovršiti ono što mi je mentor zadao. A danas mladi specijalizanti iz kirurgije odu kući a da nikoga ne pitaju, odmore se, vrate se i rade kad ih je volja.

Svima mora biti jasno da u kirurgiji nema radnog vremena, radi se 24 sata. Mi smo se u moje doba “tukli” tko će od nas, kao asistent, ići u operacijsku dvoranu, jer nam je bila stvar ponosa ili časti biti asistent nekom iskusnom kirurgu. A danas se mladi kolege “tuku” tko neće ići u operacijsku dvoranu, jer su umorni. Taj silni liberalizam i radno pravo u medicini samo su na štetu pacijenata i samih liječnika, jer se liječnici ne osposobljavaju dovoljno za ono što će raditi u životu – kaže dr. Tomasović.

Da bi usporedio hrvatske kirurge specijalizante, koji će ovaj narod liječiti za nekoliko godina, i njihove kolege u SAD-u, dr. Tomasović nam je usporedio njihov rad.

– Nedavno su u SAD-u specijalizanti kirurgije zatražili da im se odobri radni tjedan od 80 sati, ne od 40 sati, kao do sada, jer su željni učenja, stjecanja iskustva. Kirurgija je kao tenis ili neki drugi pojedinačni sport. Federer je zasigurno, da bi postigao takve uspjehe, čitav život dnevno trenirao po tko zna koliko sati. Tako i kirurzi moraju biti svjesni da će što više treniraju biti bolji kirurzi, ali to mladi danas teško prihvaćaju. Dobar kirurg se ne postaje lošim treningom. Da bi se osposobio da budeš dobar kirurg, moraš se “satrati” od posla – mišljenja je dr. Tomasović.

Zaslužujemo li bolje zdravstvo?

– Meni iz osobnog dohotka svakog mjeseca za zdravstveno i mirovinsko osiguranje oduzimaju između 5000 i 7000 kuna. S obzirom na tako veliki iznos, zanimalo me je kako su ljudi zdravstveno osigurani u Australiji, zasigurno najuređenijoj državi na svijetu. U Australiji živi i radi dr. Bosnić, čovjek naših korijena. On i supruga plaćaju najbolje zdravstveno osiguranje, koje godišnje za njih oboje iznosi oko 3400 australskih dolara. To je oko 15.600 kuna godišnje! Ponavljam, za dvije osobe.

I za taj iznos imaju najbolju moguću zdravstvenu uslugu u Australiji. S obzirom na to koliko ja plaćam za zdravstveno osiguranje, mene bi za taj novac u Australiji u bolnicu prevozili helikopterom i vrlo vjerojatno bih u bolnici bio “optočen zlatom”.

Da budemo jasni, nama u Hrvatskoj ne nedostaje ništa od aparature. Imamo, kao i Australci, puno MR-ova, CT-ova i svih drugih čuda moderne medicine. Ali razlika je u motivaciji liječnika. Njihovi su liječnici motivirani plaćom. Primaju koliko rade, a kod nas su liječnici plaćeni paušalno. Nije bitno koliko liječnik u Hrvatskoj mjesečno operira. Nije bitno je li obavio jednu ili 50 operacija. Plaća je uvijek ista!

I dok se to ne promijeni, nema sreće s hrvatskim zdravstvenim sustavom – zaključuje dr. Tomasović, piše SlobodnaDalmacija.hr

Anu Sasso ne zanima politikaDugi niz godina dr. Tomasović u sretnoj je vezi s Anom Sasso, po mišljenju mnogih najzgodnijom miss bivše Jugoslavije. Što mu Ana kaže na bavljenje politikom?

– Ana je apsolutno apolitična i ne zamara se politikom No, njezin mi je otac podrška u mojem političkom radu. Ana o politici ima stav kao i većina Hrvata i Hrvatica. Po njoj, tko god dođe na vlast, neće ništa promijeniti, što su političari do sada u mnogo slučajeva i dokazali – zaključuje dr. Hrvoje Tomasović.

‘Od politike nisam ništa dobio’Naš sugovornik bio je istaknuti član HSP-a, pa su ga, kako kaže, “đapićevci” izbacili jer su se pobojali da želi biti vodeći čovjek HSP-a u Hrvatskoj, a potom je bio čelnik Hrvatskog demokratskog slobodarskog saveza (HDSSB). Tako je nakupio 15-ak godina političkog staža, pa nas je zanimalo kakvo ima mišljenje o hrvatskim političarima.

– Ima političara za koje sa sigurnošću znam da su pošteni i čestiti ljudi, pa se i politikom bave iz altruističnih pobuda, kako bi pokušali pomoći drugima. U takve ubrajam i sebe, jer od politike ništa nisam dobio i sve što imam u životu zaradio sam sa svojih 10 prstiju.

No, u Hrvatskoj ima mnogo karijernih političara koji mogu biti u bilo kojoj stranci. Mijenjaju ih kao ja čarape, jer njima nije bitno u kojoj su stranci i kojoj političkoj opciji pripadaju. Njima je samo važno da im je dobro, politiku shvaćaju kao biznis, a takvi najčešće nemaju nikakvu struku i ne znaju ništa raditi. Oni “znaju” samo biti političari – zaključuje dr. Tomasović.

‘Još uvijek strahujem da ću kad kopam u vrtu u Samoboru naići na kosti nekog domobrana ili ustaše’Bruna Esih, “ikona hrvatske desnice”, nedavno je izjavila da je 8. svibnja 1945. godine Zagreb bio okupiran, a ne oslobođen. Dr. Tomasović objašnjava da su osobne prilike bitne u stavu koji će pojedinac imati prema tom događaju.
– Pa interesantno je kako tog dana na glavnom trgu u Zagrebu nije bilo ljudi koji su slavodobitno klicali i radovali se partizanima. Postoje fotografije koje to dokazuju.

Istovremeno, recimo u Parizu, stotine tisuća Francuza razdragano su dočekali osloboditelje, mašući francuskim zastavama. Moja baka, koja je rođena Zagrepčanka s Trešnjevke, nije imala osjećaj da su je partizani oslobodili i nije ih voljela, jer su joj ti isti partizani, kako je pričala, poklali i pokrali sve koke iz dvora njezine kuće i “opelješili” joj stan.

Naš sugovornik naglašava da se partizanima sigurno nisu radovale ni obitelji nad čijim su članovima partizani nakon rata počinili zločine.

– U pitanju je bilo 200 tisuća poraženih vojnika, a time i toliko njihovih obitelji. Ako je svaki taj vojnik imao barem tri člana obitelji, imamo najmanje 600 tisuća ljudi koji se nisu radovali.

Ja još uvijek danas kad želim posaditi neku voćku u svome vrtu u Samoboru strahujem da ću, kopam li malo dublje, naći ostatke nekog mrtvog domobrana ili ustaše koje su partizani u samoborskom kraju bacali u razne jame.

Naši su desničari zaljubljeni u sebe i zato nisu jedinstveniZanimalo nas je zašto se hrvatska desnica ne može ujediniti, kako bi bila konkurentnija na predstojećim izborima za EU parlament, nego na izbore izlazi pojedinačno i s velikim upitnikom hoće li netko od njih prijeći izborni prag.

– U pitanju su mozgovi onih koji vode hrvatsku desnicu. To su egoistični ljudi, svi su pametni, svi su vođe i desnica je u Hrvatskoj postala svrha sama sebi. I zato se nisu dogovorili.

Svi oni pucaju na isto izborno tijelo, svi su oni za Hrvatsku i svatko od njih mora biti prvi na listi, jer upravo će on izvući Hrvatsku iz problema.

Zaljubljeni su u sebe, a ako još uz to imaju i likove koji im se dive i koji ih veličaju, njihovoj sreći i egoizmu nema kraja. Da su složni, bez problema bi prošli izborni prag od sedam posto, a ovako svi zajedno neće dobiti sedam posto – rekao nam je dr. Tomasović za SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati