Connect with us

Politički rentgen

Škoro je ‘spreman’ otpjevati svoju posljednju trik političku pjesmicu

Objavljeno

on

…Ono što je simptomatično i krajnje zabrinjavajuće, a čak je i za svojevrsno parapsihološko istraživanje, jest činjenica da su Škori prihvatljivi Milanović, Klisović, Tomašević, Matula, Borić, Benčić, Raukar? I ne samo prihvatljivi, s njima je u koaliciji……

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Ako Miroslav Škoro ima svoju političku šprancu kojom je uspješno srušio Kolindu Grabar Kitarović i doveo Zorana Milanovića na Pantovčak, kojom je bezuspješno pokušao srušiti HDZ i Andreja Plenkovića na parlamentarnim izborima, imaju i analitičari svoju šprancu učiniti Škoru beznačajnim likom kakav se već pokazao i ispratiti ga na putu u vječnu političku mirovinu kao notornog luzera. Osim šprance na agendi rušenja HDZ-a, za bogate kampanje kakve ih je vodio Miroslav Škoro potrebni su i bogati sponzori koje ovaj puta treba potražiti u redovima rasturenog SDP-a i kod onih gremija koji su spremni platiti suhim zlatom da se njihov bljedoliki vanjskopolitički (ne)stručnjak Joško Klisović sa Zrinjevca vine u fotelju zagrebačkog gradonačelnika. Dakle, Klisović može u drugi krug zagrebačkih izbora jedino ako mu pomogne Škoro, kojemu je uvijek bio i ostao primarni zadatak razbiti HDZ-ovo biračko tijelo, a poslije toga sve drugo.

Smrću Milana Bandića, SDP-u je pala žlica u med i oni to uopće ne skrivaju. Smrt Milana Bandića, SDP će sada, kada su „namirisali krv“, ,besprizorno koristiti za svoj politički uzlet i kako sada stvari stoje, Miroslav Škoro će im biti ta nasušno potrebna desna ruka koja grabi Bandićevo biračko tijelo demokršćanske provenijencije, da ga se slučajno ne dokopa Davor Filipović, koji po habitusu jest demokršćanin bez bilo kakvih tragova uranjanja u mentalno komunističku prošlost. Kod Davora Filipovića jednostavno nema takvih tragova, nema tragova njegovih političkih poraza i zabluda, nema tragova mediokritetskog presvlačenja odijela, nema tragova skojevskog udarništva, nema dezerterskih tragova niti dodvoravanja bilo kome, a osobito ne neojugoslavenima i četnicima kako je to činio Škoro za vrijeme Domovinskog rata kada je boravio u SAD-u daleko od svog napadnutog Osijeka.

Miroslav Škoro je u SAD-u tamburicom branio napadnutu Hrvatsku i spaljeni Osijek, a Davor Filipović je u godinama poslije na prestižnim sveučilištima Amerike sticao znanje da danas sutra tim znanjem, vizijom i kompetencijama obrani Zagreb i Hrvatsku od nametnute nam prosječnosti. Onako usput, postao je i vrhunski sportaš i juniorski reprezentativac Hrvatske u košarci! Kao stabilan igrač prve petorke hrvatske košarkaške reprezentacije osvojio je 4. mjesto na Europskom prvenstvu.

S jedne strane prosječan tamburaš, prosječan falš vokal, koji je sve što ima stekao ispod skuta establišmenta protiv kojega se sada kao ogorčeno bori, a s druge strane vrhunski ekonomist, financijaš i menadžer školovan za korporativno upravljanje gradom Zagrebom, koji i jest jedna velika korporacija. O čistoći ruku jednog i drugog ne treba ni zboriti!? Guglajte Davora Filipovića, ako ima nešto što ja ne znam, osim što ne zna ćirilicu i ne poznaje Balaševića javite mi!?

U karijeri Miroslava Škore sve pršti od uhljebništva, dodovoraštva, laktašenja, stvaranja estradne karijere uz ogromnu pomoć Sanadrovih politika, bogaćenje na račun hrvatskih hlebinaca, gradnje biznisa pomoću ne transparentno dodijeljenih subvencija. Pregršt je njegovih političkih neuspjeha koji ga svrstavaju u red najvećih političkih luzera na „ovim ex prostorima“. Kod njega sve vrvi od vica, sarkazma, „večernje škole“, iluzionističkih prijevare svojih birača, neispunjenih obećanja i lažne populističke empatije, što je konačno rezultiralo njegovim političkim porazima i srozavanjem na svim recentnim listama popularnosti koje ga redovno ocjenjuju sve manjim ocjenama. Jer narod gleda i osjeća tko laže, a tko govori istinu!

Ali on iz svoje kože ne može. Čini se, mora odigrati do kraja prljavu igru prijestolja koju je započeo, znajući da nema gotovo nikakve šanse, a nakon još jednog poraza vjerojatno će dići sidro i optužiti hrvatski narod za veleizdaju, jer ga nisu slijedili. Tako to rade oni kojima je Bog novac, a narod „stoka sitnog zuba“! Tako je to kod onih koji se zapravo sprdaju narodu, kada narod zaveden na njihovim koncertima pada u trans misleći da pred sobom na pozornici imaju Boga?

Škoro nije postao predsjednik, nije postao premijer, nije narodu vratio Hrvatsku „koju nam je netko oteo“, nije promijenio Ustav, nije organizirao niti jedan referendum o promjeni izbornog zakona ili o nekoj drugoj važnoj temi! Nije demantirao ništa od svojih suspekcija, nije promijenio mišljenje o Titu i Tuđmanu kao najvećim sinovima Hrvatskog Zagorja, nije se očitovao o pozdravu ZDS, nije……………nula, nula, zero! Nije uspio pobijediti „rektalnog alpinistu“ Gordana Jandrokovića u 2. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima. Naprotiv, unatoč bujici omalovažavajućeg agitpropa njegovog megafonista, koji je Jandrokovića i Plenkovića najvulgarnije vrijeđao u svakoj emisiji , Škoro je uvjerljivo preferencijalno potučen od Gordana Jandrokovića, predsjednika Hrvatskog sabora.

Nije čak uspio pobijediti Antu Đapića na izborima za gradonačelnika Osijeka 2008. Do nogu je ponižen u svom sokaku od Ante Đapića, tako da je Ivo Sanader „cvilio“ moleći Đapića da Škori prepusti gradonačelničku poziciju. Nakon što Sanader nije uspio u svom naumu, nakon što je Đapić s indignacijom odbio sve Sanaderove moralne i nemoralne ponude, Škoro je nogiran iz Hrvatskog sabora, a priče za malu djecu da je svojevoljno napustio saborske klupe može prodavati jedino svojim zaluđenim i izmanipuliranim fanovima. Ipak, taj „užasni“ HDZ je napustio tek kada ga je preuzeo Tomislav Karamarko i formirao Domoljubnu koaliciju! Na sreću Hrvatske, njegovim fanovima padaju maske s očiju! Istina je voda duboka!!!

Legitimna je Škorina kandidatura za predsjednika države, legitiman je njegov atak na Banske dvore preko Plenkovićeve glave, legitimna će biti i njegova kandidatura za gradonačelnika grada Zagreba s čije pozicije, ako bi je osvojio, a ne će, ne može mijenjati baš ništa što je gromoglasno obećavao u svojim političkim platformama. Na predsjedničkim izborima kao novi estradni iluzionist ili prevarant je i imao kakve takve šanse, a sve poslije toga je politička farsa i svojevrsna agonija tipičnog luzera.

Osobito se u Zagrebu ne će moći mijenjati ništa bez pomoći države s kojom je Škoro u smrtnoj zavadi. Pa što on to nudi Zagrepčankama i Zagrepčanima, osim bljedolikog, zrinjevačkog vanjskopolitičkog (ne)stručnjaka Joška Klisovića iz rasturenog SDP-a!? Ili nam možda nudi Soroševog aktivistu Tomislava Tomaševića, čija desna ruka Dario Juričan ne prestaje cipelariti mrtvog gradonačelnika Milana Bandića. Dakako, nudi sebe, bez obzira što je „njegov narod“ dva puta kazao da mu ne vjeruje!? Škoro po treći puta pjeva „Sad’ il’ nikada“, a zapravo su mu u mislima SAD-e il’ Kanada!

Ono što je simptomatično i krajnje zabrinjavajuće na rubu patologije za svojevrsno parapsihološko istraživanje jest činjenica da su „domoljubu „ Škori prihvatljivi Milanović, Klisović, Tomašević, Matula, Borić, Benčić, Raukar? I ne samo prihvatljivi, s njima je u koaliciji, a jedini koji u Republici Hrvatskoj ne valja je HDZ koji uvjerljivo vodi na svim ljestvicama popularnosti i uporno pobjeđuje na svim izborima? Kako? Pa vox populi!!! Nije li to na rubu pameti? Gdje je tu „domoljub i desničar“ Škoro? Lijevo, desno, u centru? NLO??? Ili možda , „lijevo, desno, nigdje moga stana, oj ulice alaj si pijana“?

Na Škorin politički brod ukrcali su se svi mogući politički disidenti, osobito bivši HDZ-ovci, kako bi se pod njegovim jedrima dočepali saborskih fotelja. Ovog trenutka bježe s tog broda glavom bez obzira, pa me čudi što još čeka čuveni HDZ-ovac i znanstvenik Zlatko Hasanbegović? Grije fotelju? Pa ne misli Škoro valjda s njim riješiti pitanje Hrvata u BiH? Ta ideja tek bi bila prava i neviđena tragikomedija!?

U tom skupljanju svog stada, Škoro se pokazao kao najveći sakupljač žetončića, daleko veći od Milana Bandića kojega je zbog žetonjarenja rušilački razapinjao u paketu s Plenkovićem i HDZ-om, u trenutku dok je potres rušio Zagreb. Škorini žetončići bez morala, svjetonazora i političke paradigme su svetinja, a tuđi sramota!? Njegovi sljedbenici predosjećaju njegov politički kraj, ne žele potonuti s njim makar imao i pune džepove Judinih škuda. Svi njegovi sljedbenici i fanovi brzo su naučili da je Škorin zakon, rušilački zakon! Brzo su usvojili gradivo i napamet naučili Petra Petrovića Njegoša i njegove poznate stihove: „Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“!
Škoro upravo piše „foršpil“ za svoju posljednju političku trik pjesmicu koju je posvetio Jošku Klisoviću. No vrlo brzo će doći vrijeme kada će se morati pogledati u ogledalce i kada više ne bude imao kome pjevati zapjevat će samom sebi: “Što je ovo meni trebalo“?

Kazimir Mikašek-Kazo

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari