Pratite nas

Intervju

Škoro na pitanje hoće li vratiti Titovu bistu na Pantovčak: Moram vidjeti ako tamo ima biste Nikole Tesle… Slabo vam ja to pratim

Objavljeno

na

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro u studiju RTL-a Danas razgovarao je s Damirom Gregoret

Mislite li da se treba nastavljati obilježavati, kao državni praznik, Dan neovisnosti?

Nažalost, nama su političari i političke elite ukrali blagdane koje smo do sada imali. Mislim da je postojao jedan kontinuitet blagdana do 2000. godine. Ljudi su ih i prihvatili. To bi trebali biti dani kada iskazujemo neko zajedništvo, stijegove na koje smo ponosni. Do danas imamo jedan niz tih praznika i blagdana za koji ljudi ni ne znaju što znače i predstavljau pa ih i na taj način doživljavaju, kao dan koji treba spojit s nečim.

Treba li današnji datum ostati državni praznik?

Imali smo u Osijeku Sjenjak, kada je napravljen taj dio grada, onda su gradski oci pustili građanima da hodaju između zgrada, a onda su te staze pretvorili u prave šetnice. Narod je prihvatio određene datume i treba narodu omogućiti da slavi ono što želi. Drugo su spomendani i dani kada su se dogodile važne stvari. No kada bi išli u analizu toga treba li praznikom biti proglašen 8. listopada dan kada se dogodio svaki raskid sa SFRJ, dan kada je Zvonimir krunjen za kralja ili 25. lipnja kada su SDP-ovi članovi izašli iz sabornice…

Referendum možda o tome?

Zašto da ne.

Mislite da 30. svibnja treba vratiti i biti Dan državnosti?

30. svibnja je zaživio u narodu. To je bio dan, sjećam se, kada smo svi s ponosom isticali stijegove, pjevali pjesme, radovali se tome danu. Poslije su se dogodile promjene koje nisu odvele baš nikuda i koje su dodatno podijelile narod.  To jednostavno nije dobro i trebamo malo vratiti loptu.

Vidjeli ste što misli vaš protukandidat Zoran Milanović o 30. svibnju. Što kažete da se 18. studenog obilježava Dan sjećanja i da to bude državni praznik?

Puno ljudi hodočasti u Vukovar taj dan i mislim da bi to trebao biti državni praznik i dan kada bi se ljudima omogućilo da odu sa svojih radnih mjesta i da posjete Vukovar. Zašto da ne.

Idete li ove godine u Vukovar? Prošle godine niste bili, zašto?

Idem u Vukovar. Prošle godine nisam mogao. Ja vam radim posao koji radim i nisam mogao.

Kampanja još nije službeno počela, vidjeli ste rezultate CRO Demoskopa. I dalje ste u TOP 3, no potpora vam stagnira. Došli ste blizu 20 posto. Možete li preko toga? Očekujete da ćete ući u drugi krug ili možda pobjediti u prvom?

Ne znam. Ankete su, generalno gledano, trendovi. Nas uvijek oko izbora razvesele tri stvari. Prvo je izborni zakon – to je silno veselje. Druga stvar koja nas razveseli je D’Hondtova metoda, a treće su ankete. I ako pogledate ove zadnje europske izbore, ne možete reći da su ankete baš pogodile neke stvari. Meni je drago da se ispituje javno mnijenje no izbori su najbolja anketa.

Naravno da jesu, no koja su vaša predviđanja?

Ja nisam baba Đuna da to tako radim. Ja ću raditi najbolje što mogu.

Jeste li sigurni da ulazite u drugi krug?

Jedino što je sigurno je to da će biti kako birači budu htjeli. Ja ću se potruditi da budem u drugom krugu. No, ne volim te: Ja ovo, ja ono… To nije OK. Vi i ja ne bi o tome razgovarali da je sve dobro i ja bi više volio da kad idem na televiziju da razgovaramo i o tom stanju i o onome što se može napraviti da se to promijeni. Sinoć nisam gledao vašu anketu jer sam šetao s jednim čovjekom. Šetam koliko mogu pa sam čuo neke stvari među kojima i to da moramo ići prema tome da maknemo politiku iz puno toga. Prije svega iz gospodarstva. Onda ćemo ići dalje. Ovo drugo su priče za malu djecu.

Danas ste objavili izborni spot. Tko je to financirao? Koliko planirate potrošiti u kampanji?

Ovo nije predizborni spor već čestitka. Imam tu sreću da se bavim poslom kojim se bavim i ovdje je šminkerica bila najskuplja. Snimlili smo to na jednom kromakiju, to je ona zelena pozadina.

Sve ste to sami finacirali?

Ja sam. Snimio je to moj kum Marin i tih snimaka imamo od prije. Zahvaljujući činjenici da se on bavi tim poslom, a ja se bavim glazbenom produkcijom. Ja pjesmu ‘Sude mi’ imam u bezbroj verzija i najlakše sklopim glazbu i sliku da to najviše košta 1000 kuna.

Koji su vam daljnji planovi? Kad krene službena kampanja imate li već neki plan nastupa, koliko ćete često i gdje nastupati. Neki vam se i otkazuju.

Imam jedan dio nastupa koje sam prihvatio prije potencijalne kandidature i te ću koncerte odraditi, a potom ćemo ciljano raditi stvari na terenu kako bi napravio ono što nemam. Ja nemam mogućnost stranačke baze. Korištenja državnih novaca…

Hoćete li prihvaćati donacije?

Da. Otvorio sam račun na koji ću prihvaćati te donacije jer kampanja, ruku na srce, je skupa.

U timu vam radi i sestra? Što konkretno?

Moja sestra, zajedno sa mnom to sve koordinira. Ona je doktorirala ekonomiju i ona je veliki stručnjak kada su u pitanju modeli upravljanja i kada je u pitanju marketing.
Ona ima dvoje male djece i živi u Našicama pa ne može sudjelovati svaki dan. No ovo je 21. stoljeće i mi maksimalno korstimo, što se moglo vidjeti do sada, blagodati interneta i modernih i suvremenih tehnologija.

Pomaže li vam Mate Radeljić, bivši savjetnik predsjednice?

Mate Radeljić, kao i brojni drugi ljudi, su ljudi koje ja znam dugo godina. On je Osječanin, njega sam upoznao davno, a čak sam i izgubio izbore kad je on bio s druge strane. To je čovjek koji je radio u sustavu, u uredu predsjendice i ja sam, razgovarao, ne samo s njim već mnogima, upravo na temu kako to sve skupa izgleda, kako je to sve ustrojeno i što bi se moglo napraviti da bude učinkovitije.

Hoće li on biti u i stožeru?

Nemam namjeru. Toliko su me izbušili do sada, zbog kojekakvih gluposti da je to fenomenalno i kapa dolje. Ja sam mislio da je dosta mulja u poslu u kojem se ja bavim. U politici je toliko mulja da se, kako bi rekao Arsen, ne može niže već samo dublje. Tako da, nemam namjeru oformljivati nikakav stožer jer se bojim da bit i ljudi, koje bi stavio u stožer, a koji možda imaju poštene namjere, bili samo dodatni razlog da se napada mene. Dakle, za sada ću raditi sam ko Mujo u vicu.

Na čije glasove računate?

Svih onih ljudi koje sam susretao na svojim koncertima. Ja sam proteklih mjeseci sam odradio, od Odžaka gdje je bilo 15.000 ljudi pa nadalje gdje nije bilo nigdje ispod 4 do 5 tisuća ljudi, osim onih koje su mi zabranili, računam na glasove tih ljudi. Ne znam jesu li oni lijevo ili desno. Jesu li HDZ ili SDP. Mi nemamo legitimiranje ljudi kada dolaze na naš koncert. To su obični ljudi koji su došli na moj koncert. Isto tako očekujem glasove ljudi koji su došli na doček nogometne reprezentacije. Ne znamo tko su oni bili. Devet su sati čekali da dođe autobus s igračima od zračne luke do Trga bana Jelačića. Bez vode, bez sanitarnih čvorova… Računam na glasove ljudi koji su nezadovoljni, a takvih je sve više i više. Ponavljam, vi i ja razgovaramo zato što je takvih puno.

Zašto vam smeta kad vam se kaže da ste kandidat desnice?

Onoga trenutka kada budemo definirali što je desno, a što lijevo ja ću se vrlo lako prikloniti. Ja sam ekonomist i za mene lijevo znači rad, desno kapital. Pa sad, kad je u pitanju nacionalna sigurnost i interes države ja sam apsolutno desno, no kad je u pitanju rad, radnici i odnos prema radnicima, onda sam apsolutno lijevo. To možete najbolje provjeriti kod onih ljudi kojima sam ja poslodavac.

Kada govorimo o potpori Crkve, koja zna biti važna u samim kampanjama, bili ste na Kaptolu, no vaš je glasnogovornik rekao da ste bili na tribini. Inače idete na tribine na Kaptol? Jeste li uspjeli porazgovarati s kardinalom Bozanićem?

Nisam. Ne poznajem kardinala Bozanića. Vidio sam ga jednom kada smo radili jedan božićni koncert u Ciboni, to je bio jedini susret s njim. Bio sam na Kaptolu prilikom obilježavanja pada Berlinskog zida, zida koji je pao u Berlinu, ali nije pao u glavama mnogih ljudi u Republici Hrvatskoj pa i šire. Mene veseli da kao pjevača iz Višnjevca prate i slikaju kako ulazim u zgradu, ali računam na podršku vjernika. To da. To morate jer matematika kaže da u Hrvatskoj postoji 93% ljudi koji se izjašnjavaju vjernicima. Od toga 90% Katolika. Morate računati na te glasove jer ćete u protivnom dobiti samo 7 posto glasova.

Ako dođete na Pantovčak, što ćete prvo napraviti?

Prvo smješan odgovor – prvo ću dat Kiki vode. A točan odgovor je da ne znam.

Rekla je predsjednica, ako izgubi da Kika ide s njom. 

Onda ću dovest Fridu. Ono što ću sigurno napraviti je koncentrirati se na vrijeme u kojem jesmo. Ovo što vi govorite je onaj vražji kondicional, odnosno hipoteza. Puno sam vremena potrošio u životu na dokazivanje nekoliko hipoteza.

Ali što ćete konkretno napraviti? Hožete li možda vratiti Titovu bistu?

Moram vidjeti ako tamo ima biste Nikole Tesle. Zadnji sam put tamo bio kad je bio predsjednik Tuđman.

Ali znate da je tamo bila Titova bista. Biste li je vratili?

Slabo vam ja to pratim. Ja kad god sam došao voditi poduzeće zamolio sam ljude da uzmu A4 papir i da napišu što rade. Možda nedostaje ljudi, možda su neki viška, ali generalno svaki ured mora biti učinkovit. Pantovčak mi nije važan. On je samo simbol da dođemo u poziciju, mi, mislim na one koje ja predstavljam u ovom trenutku, da dođemo u poziciju da napravimo promjene. A za to možda ne trebamo biti na Pantovčaku. Možemo to i iz moje garaže. Nužno je da napravimo promjene koje će sustav učiniti učinkovitijim. U Županji je ove godine upisao 500 djece manje u srednje škole.

Zašto onda pozicija predsjednika, a ne predsjednika Vlade? Bili ste član HDZ-a, je li vam opcija, ako izgubite u ovoj utrci, učlaniti se u stranku i kandidirati na unutarstranačkim izborma?

Ne. To impliciranje da sam bio član HDZ-a pa sad moram biti zahvalan HDZ-u…

Nije pitanje uopće u tom kontekstu. 

To se provlači kao teza. Puno se toga može napraviti i s pozicije predsjednika države. Nitko nikada nije branio predsjedniku da sudjeluje s narodom na potpisivanju bilo kojeg referenduma.

Nemate takvih ambicija, da budete predsjednik vlade?

Nemam. To su neki drugi kandidati. Ja sam nula na toplomjeru i ono što ja definitivno znam je da ništa ne znam To sam naučio još kao dijete. U ovoj cijeloj priči je da imamo situaciju oko koje se ljudi mogu okupiti, imamo jako puno pametnih koji postižu super stvari u svijetu, samo kod nas ne. Sustav ne valja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

ANTON KIKAŠ: JNA je znala da dolazimo, ali nisu znali kada

Objavljeno

na

Objavio

Anton Kikaš, Ivan Ban, Rijeka - Pula

Hrvatski iseljenik, poduzetnik i pjesnik Anton Kikaš ovih dana obilazi Istru i Primorje. Prenio je dojmove i pozitivne reakcije publike na njegov film ”Nisam se bojao umrijeti”, koji govori o njegovom hrabrom pokušaju dovođenja aviona s 18 tona oružja u Hrvatsku 31. kolovoza 1991. godine. Isto tako, ovdje je i zbog filma “Hrvatske sportske legende – 120 godina hrvatskog sporta”, čiji je producent. Riječ je o filmu koji prikazuje najslavnije trenutke hrvatskog sporta. Oba filma u režiji su Jakova Sedlara, piše direktno.hr

Anton Kikaš za vrijeme Domovinskog rata pomagao je Hrvatskoj na razne načine. Prije svega, za obranu Hrvatske prikupio je milijune dolara, a svojim i novcem hrvatskih iseljenika kupio je oružje za obranu domovine.

Riječ je o čovjeku koji je za svoj doprinos Kanadi 2012. godine dobio Dijamantnu jubilarnu medalju Kraljice Elizabete II. Na pitanje oprašta li ljudima koji su mu činili zlo u vojnom zatvoru u Beogradu, u jednom dahu govori kako ih ni u jednom trenutku tih tri mjeseca nije mrzio jer njegovo srce… I zastaje. Hrabro nastavlja kako ga batine i prijetnje nisu slomile.

Za što su vas teretili i gdje ste nalazili svoj mir? Što vas je očuvalo da ne klonete?

Pripisivali su mi da radim po nalogu dr. Franje Tuđmana, da se hrvatski bojovnici obučavaju na mojoj farmi blizu Toronta, da rušim Jugoslaviju i tome slično. Međutim, uporno sam tvrdio da sam organizirao dobrotvorne večere za osnivanje hrvatskih katedri na američkim sveučilištima, da sam prikupljao i davao novac za gradnju hrvatskih crkvi, uključujući i izgradnju nove velebne crkve Kraljice Mira u Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu pokraj Toronta, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu itd. Pisao sam pjesme i čitao pravnu literaturu. To me držalo.

Imali ste najbolju namjeru, no želja se pretvorila u noćnu moru. Kao što vidimo u filmu, plan je bio da se ide u Trst, no greškom pilota ruta je promijenjena?

Na upit kontrole leta iz Beograda, umjesto da kaže da zrakoplov ide u Trst, pilot je rekao da ide za Ljubljanu, nakon čega su se digla dva MIG-a JNA iz Pule i prisilila nas da sletimo na Pleso. Znalo se da dolazimo, ali nisu znali kada jer ni ja nisam točno znao kada do zadnjeg trenutka. Ubrzo sam uhićen i helikopterom odveden u Bihać, a potom avionom u Beograd na Batajnicu. Iako je hrvatska dijaspora nudila novac za puštanje, nakon torture od tri mjeseca na kraju sam ipak razmijenjen za generala JNA Milana Aksentijevića i nekoliko oficira, uz, naravno, posredstvo hrvatske Vlade i tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Nakon povratka u Kanadu, održao sam tiskovnu konferenciju i na kraju sam rekao novinarima: ”Ne daj Bože, kad bi moja nova domovina Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja Hrvatska, ja bih za Kanadu učinio isto što i za svoju domovinu Hrvatsku”. Tek su s takvim objašnjenjem Kanađani shvatili dubinu moje akcije i domoljublja. No, unatoč neuspjehu, sve bih ponovio bez razmišljanja. Žao mi je samo što smo bili nadomak cilju.

Kako gledate na današnju situaciju u Hrvatskoj i kakav je osjećaj domoljublja u inozemstvu?

Nisam sasvim zadovoljan. Kao narod znamo, možemo i moramo bolje, jer naši potencijali su u svakom spektru društva ogromni. Svatko pojedinačno mora dati sve od sebe i truditi se da bude bolje. Imamo svoju zajednicu i državu i potrebno ju je uređivati. Moj životni moto uvijek je bio: ”Res non verba – Djela, a ne riječi”. Mi Hrvati diljem svijeta itekako pratimo situaciju u domovini. U mom biću spojila su se dva podneblja, ono iz Hrvatske i BiH, te ono iz Kanade, moje druge domovine. Ovo je moj sedmi dolazak u Lijepu našu u posljednjih godinu dana, što samo po sebi govori kako se lijepo osjećam, kao da nikad nisam ni otišao, a bilo je to prije 50 godina. O potvrdi snažnih veza govori i činjenica da postoje direktne avionske linije Toronto-Zagreb.

Mislite li da dijaspora mora biti više uključena u hrvatska zbivanja?

Dijaspora ne smije biti ni zanemarena ni favorizirana. Domovina nam leži u srcu i uvijek smo spremni pomoći. Istini na volju, druga domovina živi u inozemstvu. Pitanje je, čini li druga strana ono što bi morala činiti djelima? Hrvatska mora privući investitore, a ne da ih koči birokracija i nedostatak povlastica kojima ih druge države privlače.

Mislite li se aktivnije uključiti u razvoj Hrvatske? Koja je vaša vizija?

Hrvatsku sanjam u najljepšim bojama. Sanjam je kao što smo je sanjali 15. siječnja 1992., kada je priznata kao neovisna i suverena država. Odgojen sam u duhu koji njeguje obitelj, ljubav, vjeru i domoljublje. Sve je na nama. Imamo bogomdan geografski položaj, imamo pamet i sve je na nama. Vrijeme ne treba gubiti.

Bili ste zapaženi sportski djelatnik u Kanadi. Godine 1988. bili ste predsjednik nogometnog kluba Croatia Toronto, jednog od najstarijih i najtrofejnijih klubova u dijaspori. Što nam možete reći o tom razdoblju?

Davne 1982. godine poklonio sam Nogometnom klubu Dinamo američku turneju. Bio sam organizator gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta, hrvatskih glazbenika, projekcije velikog broja hrvatskih filmova, predavanja i promocije novih knjiga iz Hrvatske, a što činim i danas. Vodim i uređujem hrvatski televizijski program CROATICA TV. Mladi se kroz sport povezuju i poistovjećuju s Hrvatskom. Bio bih najsretniji čovjek kada bi naši Vatreni došli na turneju među jaku hrvatsku zajednicu u SAD-u i Kanadi. To bi bio najljepši dar nama iseljenim Hrvatima. Trofeji i trenuci slavlja, to je ono meni najsvetije, ono što nas spaja.

Vaša su ljubav također pjesma i poezija? Koji motivi dominiraju u Vašim pjesmama?

Tako je. Pisao sam pjesme za Đuku Čaića, Tomislava Ivčića i Mladena Grdovića, Krunoslava Cigoja, Veru Svobodu i druge glazbenike. Ponosan sam na svoj hrvatski narod što se najbolje oslikava u mojim stihovima. Objavio sam zbirku pjesama i omogućio izdavanje nekoliko knjiga na engleskom jeziku s hrvatskom tematikom. I dozvolite mi još nešto, inertnost ustanova i institucija prema povijesnom filmu “Hrvatske sportske legende” motivirala me da se aktivno uključim kako bi film ugledao svjetlost dana, jer kroz njega promoviramo i potvrđujemo da je Hrvatska u sportu svjetska velesila. Nemjerljiv je doprinos hrvatskih sportaša i pjevača bio u promociji zemlje 90-tih.

Priredio: Ivan Ban

Izvor: direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Milanović u RTL Danas: ‘Dobit ću izbore. Borit ću se do kapi zadnjeg znoja, energije.’

Objavljeno

na

Objavio

Službeno je, šesti predsjednički izbori u Hrvatskoj održat će se 22. prosinca, tri dana prije Božića. Ako tada nitko ne osvoji većinu odnosno više od 50 posto glasova, drugi krug izbora bit će dva tjedna poslije, odnosno 5. siječnja.

Ovaj datum izbora, koji je upravo Na RTL-u u emisiji prvi put najavio šef izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović, zasmetao je Zoranu Milanoviću koji ga je nazvao lopovlukom i sramotom.

A o tome, kao i o predizbornoj kampanji, svojim protukandidatima i aktualnim političkim temama s Milanovićem je u RTL-u Danas razgovarala Damira Gregoret.

Čuli ste premijera, rekao je da “malo previše plačete za kandidata s karakterom” zbog toga jer vam se ne sviđa datum izbora, 22. prosinca.

“Meni čudi da ga vaš kolega Šprajc nije pitao Plenkovića jedino bitno pitanje, on (Plenković) je nešto mudrovao o tome kad je umro Franjo Tuđman. Nitko nije rekao da je ovaj datum nezakonit, on je nemoralan. Drugi datum na raspolaganju bio je 29. prosinca.”

Radi se o tjedan dana, zašto vas to toliko smeta? I zašto to nazivate lopovlukom i sramotom.

“Zato jer to je lopovluk i sramota.”

To su teške riječi.

“Ne, to su fine riječi. 29. prosinca se vraća puno veći broj ljudi koji se vraćaju iz inozemstva, iz Irske, tamo gdje su otišli za vrijeme HDZ-a. Jednostavno će 22. prosinca manje ljudi glasati. 5. siječnja će se ići na skijanje. To nisu samo moji birači.”

Želite reći da HDZ želi da što manje ljudi glasuje?

“Očito. To je apsolutno očito. Kada bi prvi krug bio 29. prosinca i drugo 12. siječnja, izašlo bi ukupno više ljudi.”

Idu i HDZ-ovi birači na skijanje.

“Niste me slušali, govorio sam o građanima i mogućnosti da što više građana izađe na izbore. Plenković laže, a vaš kolega je šutio. Izbori moraju biti sada radi se o mogućnosti dva datuma datuma i Vlada je odabrala onaj koji garantira da će manje ljudi glasati.

Tjedan dana radi ogromnu razliku, 130.000 građana neće biti u mogućnosti glasati jer kuhaju sarmu, gledaju čekove koje su platili i neće se zadržati u Hrv radi mene, Kolakušića, Škore i Kolinde. To je šteta za demokraciju. Stvarni motivi HDZ-a su jasni svakom normalnom čovjeku, da smanje broj birača računajući da će pomoći kandidatkinji čiji je glasnogovornik Plenković.

Zašto ste odabrali slogan “normalno”? Kakav je to slogan?

“Jer želim da zemlja uđe u jedan normalan tok.”

Što je sada nenormalno?

“Puno toga je nenormalno. Recimo ovakvo ponašanje je nenormalno.. Ovakvo ponašanje nije normalno jer je cinično. Dakle, gledam te u oči, nestajem u noći. Lažem te, prodajem ti priču da je to što radim zakonito, pričam o nečijoj nervozi. Nema nikakve nervoze, ja ću pobijediti na tim izborima.”

Kako možete promijeniti te nenormalne stvari s pozicije predsjednika države, a sami ste za nju govorili da je ceremonijalna? Rekli ste da vam nije jasno zašto Kolinda Grabar-Kitarović želi ceremonijalnu, a ne izvršnu funkciju.

“Prvo, ja sam prije toga bio predsjednik Vlade i to ne znači da mi je to prednost, bit će onih koji mi to zamjeraju. S razlogom ili bez razloga.”

Čak ste govorili i da se predsjednik treba birati u Saboru…

“Pazite, vi me sad možete prekidati u svakoj rečenici, ja na to neću reagirati, kao što bi Plenković reagirao da izađe i potuče se u Saboru.”

Nismo vidjeli da se potukao.

“Ni to niste vidjeli? Ok. U redu. Dakle, ja sam rekao što sam rekao i iza toga stojim. Rekao sam da je ceremonijalna dužnost. Jest. Da je simbolička, jest. Ali simbolika se može popunjavati na ovaj ili onaj način. I u Ustavu ima puno simboličkih fraza.”

Zašto onda želite takvu funkciju?

“Rekao sam već 20 puta u zadnjih nekoliko mjeseci…”

Ja i dalje ne razumijem.

“Dobro, ja razgovaram i s vama i s građanima. Naprosto smatram da je Hrvatska u kandžama jedne stranke, jedne političke klijentele i kartela, da to Hrvatsku umara i šteti i moji motivi su da se to promijeni. Da živimo normalnije, da nema jezika mržnje, da nema manipulacije od strane političara HDZ-a.”

Imali ste i vi situacija u svojoj vladi. Ljudi koji su bili s vama sada drže većinu HDZ-u. No vratimo se na kampanju.

“Čekajte, gospođo Gregoret, optužili ste me da sam isti kao i HDZ. Nisam isti, razlika je enormna. Pozvali ste me očito ovdje da što manje objasnim. To što ste vi nanijeli kao primjer nema veze. Ljudi koji su digli ruke nisu protjerani iz vlade zbog korupcijskih afera. To je njihova savjest, njhov teret. Ja sam kao predsjendik vlade ovako-onako omogućio nekim ljudima neke stvari i normalno je da među toliko puno ljudi ima onih koji odaberu krivo. Moja poruka, ako se sjećate, bila je vratite mandate. Ali oni nisu otišli jer su imali vile, parkirane Mercedese u šorovima, to su greške, to su nezgodne situacije…”

Dobro, bilo je tu svega, ajmo na kampanju.

“Gledajte, načelno imam problema s tim relativiziranjem ‘bilo ju tu svega’. Nije bilo ničeg koruptivnog, radi se o ljudskim greškama, radi se o neusporedivim stvarima. Gledajte, u kampanji ću potrošiti malo novaca.”

Koliko? Osam milijuna?

“Ne, mi nemamo toliko. Otkud vam to?”

Hoćete li imati donatore?

“Malo ih je, to nisu veliki novci. Ima nekih privatnih i nekih korporativnih. Malo ih je, u granicama zakona. No vidite i do sada koji su to troškovi. Internet, to us mali novci, plakati s kojima smo krenuli i tu ćemo vjerojatno i stati jer zašto da polijepim Hrvatsku plakatima gdje se smijem.”

To je novac iz stranke?

“Iz stranke i donacija pojedinaca, to je mali novac. Mislim da svatko tko dosad gleda koliko je to koštalo, imat će problema da nađe ozbiljnije torškove. Ono što me čeka u kampanji u sljedećim tjednima su malo skuplji oblici oglašavanja, što je recimo televizija. Imat ćemo tu specifičan plan tu. Nema među donatorima nikoga iz javnog sektora.”

Ima nekoga s kime ste radili?

“Ima i to je već objavljeno, čudno mi je da ne znate. Ima ljudi za koje je radila moja firma, oglasio se jedan iz Njemačke koji mi je donirao. To su javni podaci.”

Izgleda da vam je Andrej Plenković češća meta od Kolinde Grabar-Kitarović, a Miroslava Škoru koji je, vidimo i po našim anketama, treći uopće ne komentirate.

“To je vaša anketa i ja ju respektiram, kao i tvrtku koja radi tu anketu, mada s anketama nikad ne znaš. Teško je raspravljati, a ovo je posao u kojem treba raspravljati, s osobom koja stalno bježi, koja stalno vrda, dakle nema je nigdje kad treba uči u debatu. Ne želi se sučeljavati u debati prije samog kraja.”

Ali vi Plenkoviću šaljete poruku i on vam odgovara.

“On je u ovom trenutku gospodar kartela. Vi ste vidjeli na predstavljanju u ponedjeljak, kada je nekoliko stotina ljudi došlo na predstavljanje programa Kolinde Grabar-Kitarović, koliko ih radi u javnom sektoru, očito imaju puo slobodnog vremena. Ja sam morao imate predstavljanje u subotu jer su mi došli ljudi koji rade. Vidjeli ste da tamo nije govorila ona, nego ona i Plenković. Na mom skupu sam samo ja govorio. Uz dužno poštovanje svima koji me podržavaju i prije svega SDP-u.”

Možda SDP nema dovoljno povjerenja u vas?

“Možda imaju puno povjerenja u mene.”

Škoru ne spominjete?

“Pa on nije predsjednik. Ja se borim da saniram štetu koju su napravili aktualna predsjednica i njezina stranka. Od koje se ‘predsjednica svih hrvatskih građana’ ne može odmaknuti. Statusno, egzistencijalno, u svakom smislu je ovisna. Bez HDZ-a karijera gospođe Grabar-Kistarović ne postoji. Od 1992. do danas.”

Zašto vi danas niste bez SDP-a?

“Jer mi je važan. Ja sam skoro 10 godina vodio tu stranku i bila je moćna i jaka, ostvarivala velike stranke. Odreži se stranke koja se nije odrekla mene bilo bi jadno. Pogledajte bivše predsjednike HDZ-a, navedite jednog il ijednu, a da je živ ili nije u zatvoru, a da se smije pojaviti u središnjici stranke. Nitko, izbačeni su. Ja sam drugi predsjednik SDP-a, sada je to Davor.

Kako ocjenjujete poteze Davora Bernardića, 260.000 kuna za stipendiju?

“Mislim da je htio još jednu titulu, a od tog nikakve koristi neće imati. Osim što to nije trebao napraviti, potpuno je bezvrijedno nekome tko je javna osoba. On se nigdje neće moći zaposliti jer će donijeti i tu diplomu. To je potpuno besmisleno što je napravio i ne vidim nikakvu materijalnu korist.”

Jeste li mu to rekli?

“Jesam, razgovarali smo o tome. Mi razgovarramo. Bivši predsjednik SDP-a sa sadašnjim, s kojim nekad nije bio u ljubavi, normalno razgovara i druži se. Mi smo moderna, ja bih rekao normalna, stranka. U HDZ-u kad te nema briše te se sa slika. To je hrvatski problem. HDZ je politički i socijalni zlostavljač hrvatskog naroda već 30 godina. Meni je krivo što mi je to jedan od motivacijskih faktora.”

Ako pobijedite, morat ćete surađivati s premijerom.

“Bit ću mu super suradnik.”

To se ne čini realnim. Rekli ste da ćete se zalagati da zemlje iz uđu u EU. Predsjednica kaže da Srbiju treba blokirati dok ne preda dokumente o nestalima. Kako biste se vi postavili?

“Mislim da je sad već svima jasno da predsjednica ne može dva sata držati isto stajalište.”

Kako biste vi postupili prema Srbiji?

“Pitate tako da citirate nju, dopustite neka prvo komentiram nju. Čuli smo 50 stavova, ona nema stav. Bio bih korektan. Nama Srbija uz određene ekonomske interese koje imamo nije u fokusu. Ja nisam zvao Vučića, dopustio da nas tu blamira, to je bilo neodgovorno.”

Što ako izgubite, hoćete li natrag u privatni sektor?

“Dobit ću izbore. Pobijedit ću voljom hrvatskih građana. Borit ću se do kapi zadnjeg znoja, energije. Radio sam, činjenica je, važniji psoao, vidim s pozicije godina i iskustva stvari koje nisam ranije vidio. Isti sam u principu, nisam se bitno promijenio, promijenio sam se sazrijevši. Tu su znanje. iskustvo i prokleti karakter. Hoće li to biti dovoljno, vidjet ćemo.”

Postanete li predsjednik, hoćete li ostati na Pantovčaku?

“Mislim da ne treba lagati, nemam obraza lagati i govoriti o preseljenju. Ja želim da se ured makne s tog meglomanskog ambijenta, on lupi u glavu predsjednicima i osjećaju se kao carevi. Najjači alat predsjednika je govor. Nisam rekao da ću ići Visoku, dobro znajući kakva je i da je neadekvatan prodstor. Tamo smo radili zajedno Kolidna Grabar-Kitarović i ja, tamo smo se upoznali. Moj je prijedlog da se makne predsjednika s Pantovčaka, no o tome odlučuje onaj koji upravlja novcem.”

Biste li vratili Titovu bistu?

“Ja uopće ne znam čije su sve gore. O tome ne razmišljam, a i to uopće nije bista nego reljef. Moje opredjeljenje je poznato, antifašističko. Tito je bio prepoznat kao velik državnik u svijetu, ne po navijanju na stadionima, nego nekim drugim stvarima. Bilo je svega, ali mi bolje u tim razdobljima nismo imali. Slično, ali na drugoj razini dalo bi se reći za Tuđmana. To su naši ponajbolji sinovi. Tuđman do 1995. na neki način, nakon toga… Nakon toga je bila politika koja je Hrvatsku držala od Europe, to je pet ukradenih godina. To su stvari koje traumatiziraju Hrvatsku i danas.”

Plenković o Milanoviću: Malo mi je to za ‘kandidata s karakterom’ previše plakanja na prvu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari