Pratite nas

Intervju

Škoro na pitanje hoće li vratiti Titovu bistu na Pantovčak: Moram vidjeti ako tamo ima biste Nikole Tesle… Slabo vam ja to pratim

Objavljeno

na

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro u studiju RTL-a Danas razgovarao je s Damirom Gregoret

Mislite li da se treba nastavljati obilježavati, kao državni praznik, Dan neovisnosti?

Nažalost, nama su političari i političke elite ukrali blagdane koje smo do sada imali. Mislim da je postojao jedan kontinuitet blagdana do 2000. godine. Ljudi su ih i prihvatili. To bi trebali biti dani kada iskazujemo neko zajedništvo, stijegove na koje smo ponosni. Do danas imamo jedan niz tih praznika i blagdana za koji ljudi ni ne znaju što znače i predstavljau pa ih i na taj način doživljavaju, kao dan koji treba spojit s nečim.

Treba li današnji datum ostati državni praznik?

Imali smo u Osijeku Sjenjak, kada je napravljen taj dio grada, onda su gradski oci pustili građanima da hodaju između zgrada, a onda su te staze pretvorili u prave šetnice. Narod je prihvatio određene datume i treba narodu omogućiti da slavi ono što želi. Drugo su spomendani i dani kada su se dogodile važne stvari. No kada bi išli u analizu toga treba li praznikom biti proglašen 8. listopada dan kada se dogodio svaki raskid sa SFRJ, dan kada je Zvonimir krunjen za kralja ili 25. lipnja kada su SDP-ovi članovi izašli iz sabornice…

Referendum možda o tome?

Zašto da ne.

Mislite da 30. svibnja treba vratiti i biti Dan državnosti?

30. svibnja je zaživio u narodu. To je bio dan, sjećam se, kada smo svi s ponosom isticali stijegove, pjevali pjesme, radovali se tome danu. Poslije su se dogodile promjene koje nisu odvele baš nikuda i koje su dodatno podijelile narod.  To jednostavno nije dobro i trebamo malo vratiti loptu.

Vidjeli ste što misli vaš protukandidat Zoran Milanović o 30. svibnju. Što kažete da se 18. studenog obilježava Dan sjećanja i da to bude državni praznik?

Puno ljudi hodočasti u Vukovar taj dan i mislim da bi to trebao biti državni praznik i dan kada bi se ljudima omogućilo da odu sa svojih radnih mjesta i da posjete Vukovar. Zašto da ne.

Idete li ove godine u Vukovar? Prošle godine niste bili, zašto?

Idem u Vukovar. Prošle godine nisam mogao. Ja vam radim posao koji radim i nisam mogao.

Kampanja još nije službeno počela, vidjeli ste rezultate CRO Demoskopa. I dalje ste u TOP 3, no potpora vam stagnira. Došli ste blizu 20 posto. Možete li preko toga? Očekujete da ćete ući u drugi krug ili možda pobjediti u prvom?

Ne znam. Ankete su, generalno gledano, trendovi. Nas uvijek oko izbora razvesele tri stvari. Prvo je izborni zakon – to je silno veselje. Druga stvar koja nas razveseli je D’Hondtova metoda, a treće su ankete. I ako pogledate ove zadnje europske izbore, ne možete reći da su ankete baš pogodile neke stvari. Meni je drago da se ispituje javno mnijenje no izbori su najbolja anketa.

Naravno da jesu, no koja su vaša predviđanja?

Ja nisam baba Đuna da to tako radim. Ja ću raditi najbolje što mogu.

Jeste li sigurni da ulazite u drugi krug?

Jedino što je sigurno je to da će biti kako birači budu htjeli. Ja ću se potruditi da budem u drugom krugu. No, ne volim te: Ja ovo, ja ono… To nije OK. Vi i ja ne bi o tome razgovarali da je sve dobro i ja bi više volio da kad idem na televiziju da razgovaramo i o tom stanju i o onome što se može napraviti da se to promijeni. Sinoć nisam gledao vašu anketu jer sam šetao s jednim čovjekom. Šetam koliko mogu pa sam čuo neke stvari među kojima i to da moramo ići prema tome da maknemo politiku iz puno toga. Prije svega iz gospodarstva. Onda ćemo ići dalje. Ovo drugo su priče za malu djecu.

Danas ste objavili izborni spot. Tko je to financirao? Koliko planirate potrošiti u kampanji?

Ovo nije predizborni spor već čestitka. Imam tu sreću da se bavim poslom kojim se bavim i ovdje je šminkerica bila najskuplja. Snimlili smo to na jednom kromakiju, to je ona zelena pozadina.

Sve ste to sami finacirali?

Ja sam. Snimio je to moj kum Marin i tih snimaka imamo od prije. Zahvaljujući činjenici da se on bavi tim poslom, a ja se bavim glazbenom produkcijom. Ja pjesmu ‘Sude mi’ imam u bezbroj verzija i najlakše sklopim glazbu i sliku da to najviše košta 1000 kuna.

Koji su vam daljnji planovi? Kad krene službena kampanja imate li već neki plan nastupa, koliko ćete često i gdje nastupati. Neki vam se i otkazuju.

Imam jedan dio nastupa koje sam prihvatio prije potencijalne kandidature i te ću koncerte odraditi, a potom ćemo ciljano raditi stvari na terenu kako bi napravio ono što nemam. Ja nemam mogućnost stranačke baze. Korištenja državnih novaca…

Hoćete li prihvaćati donacije?

Da. Otvorio sam račun na koji ću prihvaćati te donacije jer kampanja, ruku na srce, je skupa.

U timu vam radi i sestra? Što konkretno?

Moja sestra, zajedno sa mnom to sve koordinira. Ona je doktorirala ekonomiju i ona je veliki stručnjak kada su u pitanju modeli upravljanja i kada je u pitanju marketing.
Ona ima dvoje male djece i živi u Našicama pa ne može sudjelovati svaki dan. No ovo je 21. stoljeće i mi maksimalno korstimo, što se moglo vidjeti do sada, blagodati interneta i modernih i suvremenih tehnologija.

Pomaže li vam Mate Radeljić, bivši savjetnik predsjednice?

Mate Radeljić, kao i brojni drugi ljudi, su ljudi koje ja znam dugo godina. On je Osječanin, njega sam upoznao davno, a čak sam i izgubio izbore kad je on bio s druge strane. To je čovjek koji je radio u sustavu, u uredu predsjendice i ja sam, razgovarao, ne samo s njim već mnogima, upravo na temu kako to sve skupa izgleda, kako je to sve ustrojeno i što bi se moglo napraviti da bude učinkovitije.

Hoće li on biti u i stožeru?

Nemam namjeru. Toliko su me izbušili do sada, zbog kojekakvih gluposti da je to fenomenalno i kapa dolje. Ja sam mislio da je dosta mulja u poslu u kojem se ja bavim. U politici je toliko mulja da se, kako bi rekao Arsen, ne može niže već samo dublje. Tako da, nemam namjeru oformljivati nikakav stožer jer se bojim da bit i ljudi, koje bi stavio u stožer, a koji možda imaju poštene namjere, bili samo dodatni razlog da se napada mene. Dakle, za sada ću raditi sam ko Mujo u vicu.

Na čije glasove računate?

Svih onih ljudi koje sam susretao na svojim koncertima. Ja sam proteklih mjeseci sam odradio, od Odžaka gdje je bilo 15.000 ljudi pa nadalje gdje nije bilo nigdje ispod 4 do 5 tisuća ljudi, osim onih koje su mi zabranili, računam na glasove tih ljudi. Ne znam jesu li oni lijevo ili desno. Jesu li HDZ ili SDP. Mi nemamo legitimiranje ljudi kada dolaze na naš koncert. To su obični ljudi koji su došli na moj koncert. Isto tako očekujem glasove ljudi koji su došli na doček nogometne reprezentacije. Ne znamo tko su oni bili. Devet su sati čekali da dođe autobus s igračima od zračne luke do Trga bana Jelačića. Bez vode, bez sanitarnih čvorova… Računam na glasove ljudi koji su nezadovoljni, a takvih je sve više i više. Ponavljam, vi i ja razgovaramo zato što je takvih puno.

Zašto vam smeta kad vam se kaže da ste kandidat desnice?

Onoga trenutka kada budemo definirali što je desno, a što lijevo ja ću se vrlo lako prikloniti. Ja sam ekonomist i za mene lijevo znači rad, desno kapital. Pa sad, kad je u pitanju nacionalna sigurnost i interes države ja sam apsolutno desno, no kad je u pitanju rad, radnici i odnos prema radnicima, onda sam apsolutno lijevo. To možete najbolje provjeriti kod onih ljudi kojima sam ja poslodavac.

Kada govorimo o potpori Crkve, koja zna biti važna u samim kampanjama, bili ste na Kaptolu, no vaš je glasnogovornik rekao da ste bili na tribini. Inače idete na tribine na Kaptol? Jeste li uspjeli porazgovarati s kardinalom Bozanićem?

Nisam. Ne poznajem kardinala Bozanića. Vidio sam ga jednom kada smo radili jedan božićni koncert u Ciboni, to je bio jedini susret s njim. Bio sam na Kaptolu prilikom obilježavanja pada Berlinskog zida, zida koji je pao u Berlinu, ali nije pao u glavama mnogih ljudi u Republici Hrvatskoj pa i šire. Mene veseli da kao pjevača iz Višnjevca prate i slikaju kako ulazim u zgradu, ali računam na podršku vjernika. To da. To morate jer matematika kaže da u Hrvatskoj postoji 93% ljudi koji se izjašnjavaju vjernicima. Od toga 90% Katolika. Morate računati na te glasove jer ćete u protivnom dobiti samo 7 posto glasova.

Ako dođete na Pantovčak, što ćete prvo napraviti?

Prvo smješan odgovor – prvo ću dat Kiki vode. A točan odgovor je da ne znam.

Rekla je predsjednica, ako izgubi da Kika ide s njom. 

Onda ću dovest Fridu. Ono što ću sigurno napraviti je koncentrirati se na vrijeme u kojem jesmo. Ovo što vi govorite je onaj vražji kondicional, odnosno hipoteza. Puno sam vremena potrošio u životu na dokazivanje nekoliko hipoteza.

Ali što ćete konkretno napraviti? Hožete li možda vratiti Titovu bistu?

Moram vidjeti ako tamo ima biste Nikole Tesle. Zadnji sam put tamo bio kad je bio predsjednik Tuđman.

Ali znate da je tamo bila Titova bista. Biste li je vratili?

Slabo vam ja to pratim. Ja kad god sam došao voditi poduzeće zamolio sam ljude da uzmu A4 papir i da napišu što rade. Možda nedostaje ljudi, možda su neki viška, ali generalno svaki ured mora biti učinkovit. Pantovčak mi nije važan. On je samo simbol da dođemo u poziciju, mi, mislim na one koje ja predstavljam u ovom trenutku, da dođemo u poziciju da napravimo promjene. A za to možda ne trebamo biti na Pantovčaku. Možemo to i iz moje garaže. Nužno je da napravimo promjene koje će sustav učiniti učinkovitijim. U Županji je ove godine upisao 500 djece manje u srednje škole.

Zašto onda pozicija predsjednika, a ne predsjednika Vlade? Bili ste član HDZ-a, je li vam opcija, ako izgubite u ovoj utrci, učlaniti se u stranku i kandidirati na unutarstranačkim izborma?

Ne. To impliciranje da sam bio član HDZ-a pa sad moram biti zahvalan HDZ-u…

Nije pitanje uopće u tom kontekstu. 

To se provlači kao teza. Puno se toga može napraviti i s pozicije predsjednika države. Nitko nikada nije branio predsjedniku da sudjeluje s narodom na potpisivanju bilo kojeg referenduma.

Nemate takvih ambicija, da budete predsjednik vlade?

Nemam. To su neki drugi kandidati. Ja sam nula na toplomjeru i ono što ja definitivno znam je da ništa ne znam To sam naučio još kao dijete. U ovoj cijeloj priči je da imamo situaciju oko koje se ljudi mogu okupiti, imamo jako puno pametnih koji postižu super stvari u svijetu, samo kod nas ne. Sustav ne valja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Vokić: Ovdje se većim dijelom radilo o politikantstvu jedne stranke više nego o silnoj želji da se učiteljima pomogne

Objavljeno

na

Objavio

“Mi možemo svake godine iznova štrajkati, no temeljna je stvar da se broj učenika ujednači, osim za razrede s djecom s posebnim potrebama te za gorske i otočne škole, gdje ih može biti i manje.

S druge strane škole bi trebale zadovoljiti neke europske norme, što znači minimalno 30 učenika. I ja bih to napravila, ali nisam mogla jer sam ministrica bila u ratno vrijeme, bilo je puno djece prognanika i tada to nije imalo smisla.

Pitanje plaća mora se riješiti i kroz satnicu. Iako će sindikati na to prvi ustati, tobože štiteći radnike, iako svi znaju da ovime najprije štite sebe. Uz to, ovo je predizborna godina i onda vam HNS s potporom od 1 do 2 posto biračkog tijela počne diktirati jednim od najosjetljivijih područja jedne države. Jer, kako kaže Deklaracija Vijeća Europe, država nikada ne ispušta iz svojih ruku školstvo i gospodarstvo”, ističe Ljilja Vokić, bivša ministrica prosvjete, u razgovoru za Glas Slavonije.

Štrajk u osnovnim i srednjim školama ponovno je otvorio vrlo živu polemiku o položaju učitelja i nastavnika u društvu, ali i o brojnim nelogičnostima hrvatskog obrazovnog sustava s čijim se popravkom dosad nitko nije usudio uhvatiti ukoštac.

U javnost izlaze razni brojčani pokazatelji koji svjedoče u kolikoj mjeri učitelji i nastavnici u Hrvatskoj doista jesu ili nisu financijski podcijenjeni u odnosu prema drugima u državnoj i javnoj upravi, kao i kako stoje stvari kada stanje u obrazovnom sustavu usporedimo s nekim drugim zemljama Europe.

Oni koji dobro barataju činjenicama o tom sustavu u nekoliko su navrata upozorili i kako postoje razni načini da se uštedom na jednoj strani, odnosno uklanjanjem neproduktivnih dijelova sustava, dođe do velikih ušteda koje bi poboljšale materijalni status ostalih.

Među ostalim, propituje se ne bi li u postojeći sustav vrednovanja i nagrađivanja rada trebalo umjesto ujednačenog plaćanja svih, tzv. uravnilovkom, uvesti više tržišnih načela. To bi onda zahtijevalo da se kao parametri za obračun plaća uvažavaju i specifičnosti nečijeg posla, opseg posla, mjesto na kojem radi, izazovi koje u radu s djecom rješava…

Neprimjereno vrijeme

Nekadašnja ministrica obrazovanja Ljilja Vokić ocjenjuje pak kako je, prije svega, ovo neprimjereno vrijeme za štrajk. “Proračun je donesen u prosincu i tamo je stajalo za koliko će se povećati plaća i nitko nije tada reagirao. A sada je kraj kalendarske godine i donosi se proračun za sljedeću godinu”, kazala nam je. Prema njezinim riječima, jedan od najvećih problema našeg školstva je što danas imamo od 50.000 do 70.000 učenika manje nego prije 20 godina, a broj uposlenih je stagnirao.

“To je zato što je u satnicu uključen sat razrednika, dva sata na tjedan, potom dva sata dopunske ili dodatne nastave, i vi i sa 16 sati tjednog rada imate normu za punu plaću. A to unatrag desetak godina nije bilo tako. Jer nisu nastavnici iz svih predmeta niti mogli imati dodatnu satnicu, a zakonodavac je odredio da koliko imate razreda, možete puta dva imati sati dopunske nastave.

Tu je jedan od temeljnih problema školstva, to se mora presjeći i uskladiti s europskim normama. I tih 16 sati pojedinci odrade, više formalno, bez unosa sebe u taj posao. Odjednom je povećan broj uposlenih, gdje se željelo dodvoriti sindikatima”, smatra Vokić.

Također dodaje kako bi se, “ako se napravi reda i dva razreda po dvanaest učenika pretvori u jedan razred od 24 učenika”, time puno uštedjelo. “I kada bi se tu napravilo reda, plaća bi mogla biti povećana i za 20 posto, što učitelji i profesori koji vrijedno rade i zaslužuju”, zaključuje.

Na primjedbu Glasa Slavonije kako bi problem onda bio što bi dio ljudi vjerojatno ostao bez posla, Vokić dodaje kako ne možete imati “i pare i jare”. Ona smatra kako su čelnici sindikata oni koji to najmanje imaju pravo komentirati te se pita i kolika je njihova plaća. “Uz to, ovdje se većim dijelom radilo i o politikantstvu jedne stranke više nego o silnoj želji da se učiteljima pomogne“, rekla je Vokić.

Posebna je priča broj učenika, jer iako Hrvatska s godinama bilježi sve manje učenika (zbog višegodišnje loših demografskih podataka te trenda odlazaka dijela mladih), broj zaposlenih u školstvu, kao i ukupni troškovi, nisu u padu.

Prema dostupnim podacima, troškovi za zaposlene u osnovnom školstvu 2017. bili su na razini 4,68 milijardi kuna, a ove su godine predviđeni na razini 4,9 milijardi kuna. Kada je riječ o srednjim školama, 2017. se radilo o 2,63 milijarde kuna, a za ovu je godinu predviđeno 2,73 milijarde.

Više nastavnika

Slično je i s brojnošću nastavnika. U školskoj godini 2012./2013. bile su u Hrvatskoj 2064 osnovne škole, s 17.874 razreda te ukupno 331.691 učenikom. Broj nastavnika bio je 31.263, među kojima ih je 24.110 radilo puno radno vrijeme. Četiri godine poslije broj škola pao je na 2037, i razreda je bilo manje – 17.836, kao i učenika – 316.565. Broj nastavnika je pak narastao na 33.347, od kojih 25.508 s punim radnim vremenom. Broj srednjih škola u istom je razdoblju skočio sa 687 na 701, ali se smanjio broj učenika (sa 181.284 na 159.698), kao i broj razreda (sa 7329 na 7258). Unatoč tome broj nastavnika je i tu rastao s 24.702 na 26.458 (s punim radnim vremenom s 12.038 na 12.770).

Prema riječima Ljilje Vokić, problem školstva se ne odražava samo kroz koeficijente, čiju se promjenu također traži, nego se treba rješavati u cijelosti.

Kaže kako je to doista jedan gordijski čvor, ali se on mora razriješiti. Na primjedbu da je učiteljima i nastavnicima reformom povećan obujam poslova, kaže kako je dobar nastavnik uvijek bio u reformi, prilagođavao se razredu kojemu predaje i učenicima u njemu.

U prilog raspravama kako će i nakon 6 posto povećanja plaće kroz 2020. godinu učitelji biti nedovoljno plaćeni, umjesto posezanja za demagogijom, trebalo bi ipak biti realan. Prema posljednjim podatcima, prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 6400 kuna.

Ministar financija Zdravko Marić iznio je ovih dana primjer učiteljice s 15 godina radnog iskustva koja je 2016. godine, prije poreznih izmjena i povećanja osnovice, imala neto plaću 7040 kuna.

Prema njegovim izračunima, njezina plaća će nakon što se provede treće povećanje osnovice u drugoj polovici 2020. iznositi oko 8400 kuna, što je ukupan rast od 19,3 posto. S druge strane, treba reći i kako godišnji pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2019. Europske komisije kao jedan od ključnih problema u Hrvatskoj ističe i potplaćene učitelje, ali i premali broj sati koje učenici provode u školi.

“Problem je i broj učenika u razredu – europski prosjek je od 28 do 32, a u nas je 16 učenika. To ni jedna država ne bi izdržala. Francuska ima 60 milijuna stanovnika i 300.000 uposlenih u prosvjeti, a mi ih na službenih 4,3 milijuna imamo 60.000”, ističe Vokić.

“U razvijenijim zemljama za iznos plaće bitno je i koliko kvalitetno pojedinac radi svoj posao i kakve rezultate ostvaruje, s koliko učenika, a samim tim i u koliko zahtjevnoj i skupoj sredini. Najveći dio toga jest u primjeni posebice u skandinavskim zemljama. U Finskoj su tako i nastavnici dobro plaćeni, a ta zemlja bilježi i izvrsne rezultate učenika na standardnim testiranjima.

Posebno obrazovanje prolaze oni koji rade s učenicima s poteškoćama u učenju, što se znatno honorira i kroz njihove plaće. Uvažava se i mjesto gdje rade, pa nastavnici u velikom gradu (sukladno višoj cijeni komunalija, režija i stanova) imaju veće plaće.

Na visinu plaće utječe i ispunjavanje norme koja nije ista za sve predmete, nego je manja, primjerice za matematiku i finski jezik, koji zahtijevaju više priprema kod kuće, nego tjelesni. I u Švedskoj to dijelom rješavaju po tržišnim principima, a imaju program u kojem inženjerima u deficitarnom STEM području, nude mogućnost da 50 % radnog vremena drže nastavu s time da im isplaćuju punu inženjersku plaću”, zaključuje Ljilja Vokić.

 

Ljilja Vokić: Od mature smo dobili – ništa!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Blaženka Divjak: Ne nađe li se rješenje za prosvjetare, očito idemo na izbore

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u intervjuu za Večernji list govori o štrajku i svim novostima u obrazovnom sektoru.

Prenosimo dio intervjua s ministricom znanosti i obrazovanja za Večernji list.

Iza nas je tjedan dana štrajka. Podržavate nastavnike i profesore u zahtjevima, no niste li upravo i vi odgovorni za njihove plaće?

Čim sam došla na poziciju ministrice, u Zakonu o odgoju osigurala sam mogućnost za 30% veće plaće putem europskih projekata u školama, zatim smo promijenili kriterije napredovanja prvi put nakon 23 godine. Plaće su samo jedan element vraćanja društvenog statusa učiteljima, a mi smo druge elemente osigurali – osnaživanje učitelja edukacijom i usavršavanjem, uložili smo rekordne iznose novca iz EU fondova za opremanje škola, prvi put smo razbili uravnilovku nagrađivanjem 510 najboljih učitelja s 10 tisuća kuna bruto, a Ministarstvo pravosuđa trebalo bi do kraja godine učiteljima osigurati status službene osobe. To su činjenice. Kao što ipak treba i podsjetiti da su plaće svih u javnim službama u protekle dvije godine rasle za više od 11%. Još uvijek mislite da nisam ništa radila na poboljšanju materijalnog statusa?

Da reforma kreće i da će nastavnici imati više posla, znamo već nekoliko godina. Zašto dvije godine svog mandata niste radili i na povećanju plaća – od prvog dana preuzimanja ovog sektora do frontalne primjene Škole za život?

Od početka mog mandata do sada plaće su rasle za više od 11 posto. Prvi put uveli smo nagrađivanje najboljih i dignuli smo plaće za 10%-15% onima koji su bili u eksperimentalnom programu. Poboljšani su i uvjeti rada na temelju granskog kolektivnog ugovora, a i škole su opremljene i tako postale bolje mjesto za rad. Mislim da to govori dovoljno o mom zalaganju za društveni status učitelja. Međutim, dugogodišnje zanemarivanje sustavnog ulaganja ne može se nadoknaditi u dvije godine.

Priključenje štrajku najavljuju i fakulteti. Niste zbog autonomije Sveučilišta uspjeli natjerati na transformaciju učiteljske fakultete, što je preduvjet za promjenu paradigme učenja, a sada ćete podržati njihove zahtjeve unatoč činjenici da za reformu nisu mnogo učinili?

Zahtjevi sindikata iz visokog obrazovanja i status učitelja u osnovnim i srednjim školama dvije su različite priče. Ne mogu se tretirati na isti način jer nema bitnog povećanja složenosti posla u visokom obrazovanju i znanosti jer reformski procesi nisu uvedeni na način kao kod škola i zaostajanje koeficijenata primjetno je kod manjeg broja zaposlenika. Međutim, treba otvoriti dijalog vezano uz zahtjeve i vidjeti gdje je moguće horizontalno usklađivanje. Ipak treba reći da su pojedini fakulteti, a među njima neki nastavnički i učiteljski, ušli u proces prilagodbe i izrade novih kurikuluma.

Što je sada sa Školom za život – kako ćemo zbog štrajka pratiti uspješnost reforme? Ne čini li se da ako se već štrajka, promjene koje uvodimo u škole i nisu toliko opsežne, ni velike pa ih i uz štrajk stignemo provesti?

Prvi rezultati reforme u smislu boljih kompetencija učenika sigurno neće biti vidljivi nakon mjesec dana, već u periodu od 4-5 godina, tako da smatram ovo pitanje krivo postavljeno. Naime, kada ovako neprimjereno stavljate neprovjerenu argumentaciju u pitanje, teško je na njega suvislo odgovoriti.

Kako komentirate optužbe da je štrajk zapravo alat političke manipulacije, točnije manipulacije HNS-a? Smeta li vam to?

To vidim kao dio političkog prepucavanja i prizemnih podmetanja koji nemaju nikakve dodirne točke sa suštinom i argumentima tako da se ne mislim njima zamarati. Argumenti ulaska reforme u škole, koja sama po sebi nosi veću složenost poslova za učitelje, kao i ispravljanje nepravde u koeficijentima, primijetila je čak i Europska komisija koja hvali ambiciozne reforme u sustavu, ali naglašava da ih ne prate plaće učitelja. Istraživanja Eurydica objavljena ovaj mjesec, ali za školsku godinu 2017./2018. pokazuju koliko plaće učitelja u RH zaostaju za plaćama slične stručne razine u Hrvatskoj, pa je tako prosječna plaća učitelja između 70% i 75% prosječne plaće prvostupnika (dakle onoga koji ima nižu stručnu razinu od njih), odnosno manje od 60% prosječne plaće magistra struke (stručna razina učitelja). Dakle, problem je u odnosima koji se mogu popraviti jedino podizanjem koeficijenata složenosti poslova.

Što ako ipak do dijaloga ne dođe? Mislite li da Hrvatska zaslužuje prijevremene izbore?

Ako se ne pronađe rješenje kojim će prosvjetari biti zadovoljni, očito idemo na izbore, no to je na premijeru. Mislim da je krajnje vrijeme da se prestanemo ukopavati u rovove, da sjednemo za stol i pošaljemo jasnu poruku da je obrazovanje prioritet Republike Hrvatske. Ali da i to pratimo konkretnim ulaganjem u naš najvažniji resurs – a to su ljudi.

Plenković nije ponudio veće koeficijente, ali povećanje osnovice jest. Sindikati nisu zadovoljni, a vi? Kako sada pomiriti njihova inzistiranja na štrajku?

Paket u kojem su i povećanje plaća i izmjene Uredbe o koeficijentima je dobar. Naime, samo povećanje osnovice održava pa i povećava jaz u plaćama i to treba što prije ispraviti tako da se sjedne za stol sa sindikatima i dogovori dinamika i rokovi. Ono što je dobro je da smo konačno osvijestili važnost teme ispravljanja nepravde po pitanju koeficijenata koja je na stolu dugi niz godina i sad slijedi analiza kako su je najavili premijer i ministar financija. Dodatno, putem nagrađivanja, moramo napraviti razliku između onih koji se mijenjaju i provode reformske procese i onih koji to ne rade. Uravnilovka nije rješenje.

 

Ljilja Vokić: Od mature smo dobili – ništa!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari