Pratite nas

Reagiranja

Škoro odgovorio: Primio sam 135.000 kuna otpremnine i sve je po zakonu

Objavljeno

na

Predsjednički kandidat odgovorio na tvrdnje tjednika Novosti da je odlazeći iz tvrtke Orfej 1999. nezakonito dobio 350.000 kuna

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro reagirao je na tvrdnje tjednika Novosti Srpskog narodnog vijeća da je 1999. godine, odlazeći s čelne pozicije u HRT-ovoj diskografskoj kući Orfej, nezakonito primio otpremninu od 350 tisuća kuna. Iz dokumenata koje nam je Škoro dao na uvid proizlazi da je otpremnina koju je primio iznosila ukupno 135.600 kuna, dakle ni polovicu svote koju navode Novosti, te da je isplaćena na temelju sporazumnog raskida ugovora o radu s HRT-om.

Sporazumni raskid potpisao je tadašnji direktor HRT-a Ivica Vrkić, koji danas izjavljuje da se ne sjeća da je sa Škorom bilo što potpisao.

U prilog tezi da odlazeći iz Orfeja Škoro nije učinio ništa protuzakonito, iz njegova stožera prilažu doznaku iz tadašnjeg Zavoda za platni promet na kojoj je vidljivo da je HRT Škori 24. rujna 1999. isplatio 135.600 kuna, a kao svrha doznake navodi se isplata otpremnine u skladu s ugovorom o plaći. U ugovoru o raskidu sporazuma o plaći koji je potpisao Vrkić piše, pak, da će HRT Škori isplatiti otpremninu u skladu s ugovorom, dok se u ugovoru o plaći navodi da će mu HRT, u slučaju da bude razriješen prije isteka četverogodišnjeg mandata i nakon toga ne ostane u radnom odnosu s Orfejem, HRT isplatiti otpremninu u visini od 12 neto plaća.

Zanimljivo, i u nalazu državne revizije na koji se pozivaju Novosti vidi se da je ugovorena otpremnina u iznosu 12 neto plaća, kao i da je Škorina plaća iznosila 11.300 kuna, no revizor zatim navodi da je isplata izvršena s računa HRT-a u iznosu od 350.854,01 kunu. Ne tvrdi se, međutim, da je isplaćena veća otpremnina od ugovorene, nego se HRT-u zamjera to što je Škoro razriješen na vlastiti zahtjev zbog čega, tumači revizor, nije imao pravo na otpremninu.

U Škorinu ugovoru o plaći, kojim je ugovorena otpremnina u slučaju da bude razriješen, navodi se da Škoro pravo na otpremninu gubi samo ako nakon razrješenja ostane u radnom odnosu ili u slučaju kršenja obveza iz radnog odnosa. To je li razriješen na vlastiti zahtjev po ovom ugovoru ne igra nikakvu ulogu pa je nejasno na temelju čega je revizor uopće zaključio da je Škoro razrješenjem trebao ostati bez otpremnine. Uz to, revizija se ne poziva ni na bilo kakav dokument koji bi potvrdio da je Škoro osobno tražio razrješenje.

Državna je revizija utvrdila i da je Orfej bio dužan refundirati HRT-u isplaćenu otpremninu budući da je bila isplaćena s HRT-ova umjesto s Orfejeva računa i naložila HRT-u da iznos otpremnine naplati od Orfeja, a ne od Miroslava Škore. Škoro, pak, tvrdi da on u posljednjih 20 godina nikad nije zaprimio zahtjev za povrat otpremnine ni od HRT-a ni od Orfeja.

Ostatak nalaza Državne revizije odnosio se uglavnom na financijske i računovodstvene nepravilnosti vezane za odnos s Orfejem kao društvom u stopostotnom vlasništvu HRT-a, ponajprije pri pružanju usluga javne radiotelevizije Orfeju kao vlastitoj tvrtki kćeri bez naknade, a među kojima dominiraju usluge oglašavanja. Pojednostavljeno, HRT je reklamirao Orfej koji je u njegovu vlasništvu, a da nije naplatio te usluge, piše VečernjiList

Novosti su u svom tekstu “Ne dirajte mi glavnicu” problematizirale i stambeni kredit od 120 tisuća tadašnjih njemačkih maraka uz povlaštenu kamatu od 5 posto koji je Miroslav Škoro dobio od HRT-a. Iz Škorina stožera upozoravaju, međutim, na činjenicu da je taj kredit odobrilo Vijeće HRT-a, što je vidljivo i iz teksta u Novostima, te dodaju da je Škoro taj kredit otplatio već u srpnju 1999., iako je otplatni rok bio 15 godina.

– Kad sam se odlučio kandidirati za predsjednika, itekako sam bio svjestan što to znači. Ne bih se kandidirao ni predlagao Zakon o podrijetlu imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine da imam što skrivati. Ali volio bih kad bismo o svemu, pa i o mojoj imovini i poslovima, razgovarali na temelju činjenica, a ne nečijih fantazija – komentirao je Škoro za Večernji list, uz poruku da će rado odgovoriti na sva pitanja koja zanimaju javnost, ali i pravno se zaštititi od namjerno plasiranih laži i podmetanja.

 

Škoro: Kad ti Pupovčeve Novosti daju naslovnicu, to je najbolja referenca da si na pravom putu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

Objavljeno

na

Foto: Bljesak.info

U domoljubnoj pjesmi „Bojna Čavoglave“, koju, od početka srpske agresije,  izvodi i pjeva njen autor Marka Perkovića Thompsona najmanje je sporan pozdrav – „Za dom spremni!“

Naime, onima koji progone Hrvate zbog ovog pozdrava iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata  mnogo više smetaju ostali stihovi u toj pjesmi, ali kad ste čuli da je netko od njih rekao da se s njima ne slaže, ili da nisu dobri?

Uhvatili su se pozdrava „Za dom spremni“, kao pijan plota, na isti način kao što progone Hrvate za izmišljenih, tobože,  600 ili 800 tisuća žrtava u Jasenovcu.

Sve s ciljem, da mi njih ne bi pitali (ili pitali što manje) što ste tijekom 1991. u Hrvatskoj radili „bando četnička“? Oni su izmislili da im smeta ovaj pozdrav, više od razorenog Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Voćina, Saborskog Knina, Dubrovnika, Zadra, Šibenika, Osijeka, Vinkovaca i niz drugih gradova i mjesta.

Za tisuće srpskih granata koje su pale na vukovarsku ratnu bolnicu još nitko nije odgovarao,  kao ni za 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica, ali za jedan običan pozdrav jeste.

Čak nitko nije odgovarao, niti vikao da treba kazniti one koji, poput pupovaca, kontinuirano štite (čak i u Hrvatskom saboru!) velikosrpski četnički pokret, ali i četničku kokardu.

Pjesma „Bojna Čavoglave“ nastala je u vrijeme srpske agresije i nikome nije smetala sve do današnjih dana. Međutim, progonitelji se boje reći da ih u ovoj pjesmi daleko više od navedenog pozdrava smetaju, da ih bole i žare stihovi poput:  (…) „Puče tomson, kalašnjikov a i zbrojevka, baci bombu, goni bandu preko izvora. Korak naprijed, puška gotovs, i uz pjesmu svi, za dom braćo, za slobodu, borimo se mi. Čujte srpski dragovoljci, bando, četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji. Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna, sudit će vam bojovnici iz Čavoglava…“

Dakle, to je „sporno“, to bi oni htjeli zabraniti, poput „Čujte srpski dragovoljci, bando, četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji…“, a ne „Za dom spremni“,  ali nemaju muda to javno reći pa su se uhvatili za pozdrav, i od njega napravili osudu hrvatskog naroda. Čak su s ovim pozdravom „povezali“ i hrvatske branitelje, koji se nisu ni rodili u vrijeme II. svjetskog rata, s ustašama, fašističkim zločinima, raznim jasenovcima i sličnome.

Neshvatljivo je, dakle, da im smeta „Za dom spremni“, ali ne i „čujte srpski dragovoljci, bando četnička“, „goni bandu“, „stići će vas naša ruka i u Srbiji“, „sudit će vam bojovnici“ itd. i tome slično.

A ako bi autor kojim slučajem (što se ne može dogoditi) iz pjesme izbacio pozdrav koji im ne odgovora i umjesto njega zapjevao la, la, la, jel bi onda „pravda“ bila zadovoljena?

Mladen Pavković

 

Thompson: Čitav hrvatski narod u BiH puno mi znači i nekako sam vezan uz njega

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Spomenici u Kninu i Zagrebu – Dva ‘ista’ spomenika, dva ‘ista’ nacionalna obilježavanja!?

Objavljeno

na

U Kninu je svojedobno, 2011., otkriven veličanstveni nacionalni spomenik „Hrvatske pobjede Oluja 95.“. Radovali smo se tom čini kao mala djeca. Međutim, sad će prema svemu sudeći i Zagreb dobiti nacionalni spomenik koji će nositi naziv – „Spomenik Domovini“.

Međutim, na prvi pogled onaj u Kninu i onaj koji će biti otkriven u Zagrebu sliče kao „jaje jajetu“! Netko je očito nekoga kopirao!

Taj, kako već sada ističu, najskuplji hrvatski spomenik, koji se podiže na inicijativu i zaslugom gradonačelnika Milana Bandića, nije jedini koji izaziva prijepore.

Naime, na Bandićevu  inicijativu srušen je jedan od najljepših spomenika Domovinskoga rata- Zid boli. Gradile su ga spontano, s ljubavlju i ponosom, (1993.), opeku po opeku, majke, poput Kate Šoljić, koje su izgubile svoje sinove, kćeri ili najmilije u Domovinskome ratu. Opeke su, kao u dobra stara udbaška vremena, srušene (2005.), u ranim jutarnjim satima, a cigle na silu odvezene u kamionima na Mirogoj, gdje je podignut još jedan Bandićev spomenik žrtvama agresije, autora Dušana Džamonje, koji je suzama natopljene opeke hrvatskih majki, da se ne vide, zakopao u zemlju.

To je prvi spomenik koji „nije bačen“, ali koji se tobože može „pogledati“ pod zemljom!?

Nije smiješno, ali je žalosno.

Osim toga, na spomeniku su uklesana na tisuće imena stradalih u Domovinskome ratu, ali na njemu nigdje ne piše „od čije ruke“ su stradali, nema ni njihovih podataka o rođenju i smrti, a nije  uklesan ni  križ, već samo naziv – „Glas hrvatske žrtve- Zid boli“!?

Na inicijativu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana na Medvedgradu je sagrađen (1994.) Oltar domovine, autora hrvatskog kipara, akademika Kuzme Kovačića. To je trebalo biti mjesto gdje će se okupljati branitelji i građani, ali i predsjednici država i drugi koji nam dolaze u posjet i tamo odavati poštovanje domovini. Nu, čim je umro (1999.) dr. Franjo Tuđman, „umro“ je i ovaj spomenik! Gradonačelnik Grada Zagreba u nekoliko je navrata uvjeravao da će se to mjesto obnoviti, da će biti kao nekad, ali očito više nikad to ne će biti kako je bilo i zamišljeno.

Glavni razlog što je Oltar domovine „odbačen“ je navodna odbojnost Ivice Račana, Stjepana Mesića i Ive Josipovića naspram Tuđmana, odnosno Domovinskog rata, pa u neku ruku i prema Hrvatima i Hrvatskoj. Ali…zbog čega je od njega ruke dignuo gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić? Sad ga je istina (malo) dao obnoviti, tek toliko da se ne može do kraja prigovarati, ali pitanje i dalje visi u zraku!

Zahvaljujući Bandiću (sve se vrti oko njega) pokraj zagrebačke dvorane Vatroslava Lisinskog podignut je spomenik prvom hrvatskom predsjedniku. Kakav je takav je, dobar je!

Nu, taj je spomenik po riječima gradonačelnika prvo trebao biti postavljen na bivšem Francuskom trgu („daleko od centra grada“) kojem je Bandić udijelio ime – Trg dr. Franje Tuđmana.

Obitelj Tuđman se nikada nije složila s gradonačelnikovim idejama. Gospođa Ankica Tuđman, supruga „Oca Domovine“, nam je pričala da ih Bandić u svezi toga nikada nije ništa pitao, a ni pozvao na bilo kakav razgovor. Sve je to gradonačelnikovo „maslo“, da ne kažemo djelo.

Inicijator spomenika u Kninu, hrvatski dragovoljac i u to vrijeme čelni čovjek jedne od najjačih i najboljih Udruga proisteklih iz Domovinskoga rata UHBL-PTSP Tvrđava Knin Mladen Milošević  rekao je da je sramota što su za spomenik u Zagrebu uzeli njegovu ideju, a i to da se boji da će se otkrivanjem zagrebačkog spomenika „centralno“ obilježavanje Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te VRO Oluja 95, jednostavno preseliti ili „prebaciti“ u glavni grad!

S obzirom da se već nekoliko godina ciljano opstruira najveći hrvatski blagdan, da na obilježavanje u Knin dolazi sve manje ljudi, a poglavito branitelja, „na djelu“ je scenarij izmještanja. Zagreb je ljeti ionako pusti grad, pa će imati jednu nacionalnu manifestaciju više. Bandić, vjerujte, ništa ne radi slučajno – kazao je.

A da su kninski i zagrebački spomenici isti ili dobrano slični itekako je vidljivo iz dostupnih fotografija. Razlikuju se samo po cijeni. Zagrebački je deset puta skuplji!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari