Connect with us

Kolumne

Skreće li HDZ udesno, pa to izaziva Milanovićevo bjesnilo!?

Objavljeno

on

…To su snažni motivi za nastavak Milanovićevog primitivizma, a teška kohabitacija Pantovčaka i Banskih dvora već sada je pretvorena u nepopravljivu i nemoguću misiju. Milanović je porušio sve mostove suradnje s Banskim dvorima i s tom činjenicom Hrvatska treba živjeti…

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

U neviđenoj ofenzivi Pantovčak juriša na Banske dvore predvođen jakom institucionalnom pozicijom predsjednika MiIanovića koji danas, kada su mu potpuno naklonjene mainstream stranice i dobar dio obavještajnog sustava, do krajnjih granica tračerskim morbidalijama ispunjava svoju kletvu izrečenu kada je 2015. izgubio izbore od Tomislava Karamarka.

„Imat ćete pakao“, zaprijetio je tada Karamarku i Petrovu nakon što su Most i HDZ nakon najmučnijih pregovora u povijesti Hrvatske politike sklopili koaliciju i formirali vladajuću većinu s premijerom Tihomirom Oreškovićem na prvoj poziciji. Ponizili su Milanovića, koji je sanjao da će mu Most spasiti karijeru na čelu SDP-a  i pasti k’o zrela kruška u ljevičarsko krilo! „Imat ćete pakao“ obećanje je, koje je Milanović uz pomoć lijeve intelektualno-obavještajne falange, te uz poguranac Dalije Orešković u izmišljenoj aferi „Konzultantica“, uz naklonost umreženih medija  izvršio do kraja, uspješno rušeći „mutavog Karamarka“, kako su ga politički ljevičari od milja zvali u to vrijeme. Taj isti „mutavac“ na krilima Domoljubne koalicije rasturio je „ubermenša“ i iskompleksiranog uobraženka u svih pet izbornih ciklusa na kojima je sudjelovao, a nož u leđa Milanoviću i ljevici zapravo je bila pobjeda Kolinde Grabar Kitarović nad Dodikovim klaviristom Ivom Josipovićem.

E to Milanović i njegova mentalno komunistička bratija ne opraštaju!? Ako je Karamarko srušio Milanovića pet puta zaredom na pod u „knockdaun“ uz rizik da i sam plati glavom, njegov nasljednik Plenković pokosio je 2016. političkog primitivca  Milanovića klasičnim nokautom izbacivši ga iz ringa politike u totalnu izolaciju na duže hlađenje. Milanovićev sraz protiv Plenkovića bilo je zadnje kukurikanje čelnika ekipe iz plana 21, a jedini plan tog vučjeg čopora na čelu s kapitalcem Milanovićem bio je pretvoriti Hrvatsku i Hrvate u „slučajnu državu i slučajni narod“ i osramotiti Hrvatsku pred cijelim svijetom i Europom morbidnim zakonom „Lex Perković“.

Spašavanje ubojica i vojnika udbe obilježilo je karijeru King Konga do kraja života, a njegov primitivizam i govor mržnje kojega je uvijek razorno gurao i danas  gura do najnižih razina na društvenim mrežama, trajno će ga determinirati kao pacijenta sa svojevrsnim patološkim poremećajem  ili političkim PTSP-om  od kojega boluje nakon svih izgubljenih političkih ratova. U klasičnom obrascu licemjerja, nakon što ga je „slučajni narod“ „slučajno“ izabrao za predsjednika, Milanović svojom recentnom verbalnom agresijom sve svoje poraze želi pretvoriti u pobjedu hineći dogmatsku veličinu , a zapravo nepogrješivo srlja prema svom najvećem životnom samoubojstvu, nakon čega će biti upamćen kao najomraženiji predsjednik Republike Hrvatske. Najomraženiji premijer, najomraženiji predsjednik SDP-a i najomraženiji predsjednik Hrvatske, titule su kojima će biti ovjenčan do kraja života.

U visokim međunarodnim krugovima Milanović je odavno obilježen kao čovjek i političar kojega je mudro izbjegavati, a znakoviti signal da je tome tako prva je poslala najmoćnija žena Europe i Svijeta Angela Merkel kada je odbila nazočiti hrvatskoj proslavi ulaska u Europsku uniju. Milanović je trajno obilježen kao spasitelj udbaških ubojica i to neviđenim pritiskom na hrvatsko pravosuđe koje danas perfidno želi predstaviti kao ekskluzivno vlasništvo Plenkovića i HDZ-a. Optužujući Plenkovića i HDZ kao kontrolore pravosuđa i guranjem Zlate Đurđević na čelno mjesto Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao Perkovićeve „sluškinje“ , Milanović ni danas, dok Puhovskog i druge javno blati etiketom „udbaških drukera“, ne odustaje od spašavanja rasnih udbaša, što bez sumnje graniči s evidentnim patološkim poremećajem. Puhovskog blati etiketom „udbaškog drukera“, a učinio je sve za spas udbaških ubojica!? Postoji li išta „vjerodostojnije“?

Milanović je jedini koji post festum, retroaktivno vrši neviđeni pritisak na hrvatsko pravosuđe, jer „Lex Perković“ je imao za cilj spriječiti pravosudne procese protiv udbaške hobotnice i na taj način zaustaviti svaki oblik lustracije. Evidentno je da je Milanović u tome uspio! Njegovi pritisci na Hrvatsko pravosuđe bili su vrlo uspješni, jer umjesto da se nakon presude za morbidna politička ubojstva Perkoviću i Mustaću krenulo u lustracijsko pročišćavanje hrvatskog društva, ti procesi su zahvaljujući poštenjaku i domoljubu Milanoviću potpuno zaustavljeni već na prvoj stepenici uskočkih istražnih radnji.

Na području korupcije i gospodarskog kriminaliteta, u kontekstu štetočinskog zakona o predstečajnim nagodbama pod Milanovićevom palicom dogodila se jedna od najvećih pljački Hrvatske, a pravosudno pogodovanje Milanovićevim kapitalcima i  vojnicima partije u tom kontekstu ostat će trajno kao egzemplarni primjer  pritiska na pravosuđe. Ne postoji gotovo ni jedan slučaj predstečajne nagodbe koji nije zavijen u koruptivno crnilo Milanovićevih stečajnih upravitelja u sprezi s pravosudnom egzekutivom. Pod Milanovićevom cokulom hrvatsko je pravosuđe zgaženo u blato, a ovo čemu danas svjedočimo samo su posljedice njegove despotske vladavine, primitivno okretanje pile naopako i bezuspješna zamjena teza  adresiranjem problema na one koji niti su luk jeli niti su luk mirisali. Milanović se nikada ni u tragovima nije obračuna s korupcionašima iz svoje partije, jer krakovi te hobotnice bez ikakve sumnje bi zagušili i njega samoga!!

Paničan strah Milanovića od kontinuiranog rasta HDZ-a nakon što je Plenković još jednom „kolosalno“ pobijedio na lokalnim izborima, paničan strah lijeve falange da će se dogoditi „kolosalna“ pobjeda nad koronom, da će se dogoditi „kolosalna“ turistička sezona, da se bliži spektakularno otvaranje Pelješkog mosta, uspješna obnova Zagreba i Banovine, da će se uspješno koristiti silne milijarde namijenjene Hrvatskoj iz europskih fondova  i da će zbog te objekcije niza dobrih poteza za Republiku Hrvatsku Plenković biti proglašen  najuspješnijim premijerom  Republike Hrvatske kao izraziti favorit za dobivanje trećeg mandata, luzera tjera u očaj iz kojega se rađa neviđeni rušilački primitivizam.

Rušenje Plenkovića i HDZ-a jedini je cilj predsjednika Milanovića, a njegovo dodvoravanje desnici zapravo je pubertetski pokušaj otimanja desnog krila HDZ-ovog biračkog tijela koje je znakovito probudio Ivan Anušić na istoku zemlje svojom fantastičnom pobjedom, čime  je znatno učvrstio svoj položaj unutar predsjedništva HDZ-a. Ministar Tomo Medved, Plenkovićev zamjenik u HDZ-u i prvi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, nakon silnih iskušenja i podmetanja kao pravi general i tigar uspješno brodi putešestvijima razorene Banovine, pa kao svjetionik branitelja koji su uvijek bili više za krunicu nego za crvenu zvijezdu, drži pod mobilizacijom taj glasački korpus uspješno odolijevajući Milanovićevim naletima mržnje, dodatna je garancija novom trijumfu HDZ-a na slijedećim parlamentarnim izborima. U tom grmu leži Milanovićev zec!

Treba li podsjetiti da je ministra Medveda na čelnu funkciju obnove Banovine vehementno predložio upravo Milanović, nadajući se valjda da će Medved kao braniteljski simbol na toj funkciji izgorjeti!? Trebamo li spomenuti konzervativnog Ministra Zdravka Marića, najuspješnijeg ministra financija u povijesti Hrvatske? Ministar Radman, zbog silne sramote i štete za Republiku Hrvatsku koju Milanović širi međunarodnim krugovima, ne želi se dodatno sramotiti slikajući se s Milanovićem na svjetskom forumu NATO saveza, a da je kojim slučajem Hrvatskoj podarena predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u drugom mandatu, gledali bi jednu sasvim drugu pozitivnu sliku Hrvatske. Svi urotnici protiv predsjednice trebali bi se konačno ispričati hrvatskoj javnosti, jer u usporedbi s njom, svaka Milanovićeva riječ, gaf je nad gafovima!

Plenkovićeva poslovična pragmatika lišena dogmatskog svjetonazora, njegova mogućnost da na putu prema trećem mandatu može lijevo, a bome može i desno, i alarm koji je upalio Ivan Anušić razbudivši konzervativno HDZ-ovo glasačko tijelo, Milanovića kao samoproglašenog vožda ujedinjene oporbe tjera na očajničke vulgarne poteze mobilizacije totalno urušene ljevice, koju je zapravo dotukao baš on svojim adolescentskim potezima tijekom svoje političke karijere. U tom suludom pohodu spašavanja SDP-a kao vojnika Rajana, Milanović se dodvorava desnici, kao da ga je na to nagovorio Alex Braun njegov ultra skupi PR-ovac, koji je neuspješno išao na glumatanje Milanovićevog zakašnjelog domoljublja. Milanovićevo bubanje u domoljubna prsa i sumanuto mentalno komunističko mahanje hrvatskim zastavama u to vrijeme, neodoljivo me podsjeća na današnje Milanovićevo promašeno domoljubno desničarenje. Jadna je Hrvatska, ako je u njoj Milanović najveći domoljub!

Milanovića jednostavno užasava pomisao da će Plenković s lakoćom osvojiti svoj treći mandat, što bi za njega značilo kraj njegovih antihadezeovskih politika i sramotan završetak njegove političke karijere, ostavljajući ga bez ikakve mogućnosti u utrci za novi mandat. To su snažni motivi za nastavak Milanovićevog primitivizma, a bilo kakva kohabitacija Pantovčaka i Banskih dvora već sada je pretvorena u nepopravljivu i nemoguću misiju. Milanović je porušio sve mostove suradnje s Banskim dvorima i s tom činjenicom Hrvatska treba živjeti. Andrej Plenković se više nikada ne bi trebao spuštati na razinu vulgarnosti ulične rulje, jer sve je do sada rečeno. Milanovića treba Gandijevski ignorirati „kao zrak“, jer to je najbolji lijek za prepotentnu i bahatu političku nedonoščad!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari