Pratite nas

BiH

“Skromna partizanska djeca i neskromni unuci”

Objavljeno

na

Odgovarajući Tomislavu Josiću na njegovu izjavu u Nu2 da je on, Stipe Milanović, bio veleposlanik u Parizu u vrijeme atentata na Brunu Bušića, otac aktualnog premijera RH nije ostao kod ideoloških i političkih diskvalifikacija svog protivnika, nego je išao protiv Josića osobno, navodeći da se Josić u Njemačkoj “oženio Njemicom poljskog podrijetla, koja se pak zaljubila u drugog pa je i taj brak propao”.

stipe milanovićMožda Stipe Milanović nije bio udbaš, ali Tomislavu Josiću pripisuje negativnosti na udbaški način. Kao i Aleksandar Stanković, Stipe Milanović providno naglašava da je Tomislav Josić bio snajperist, bez da to eksplicitno i afirmativno veže uz obranu Vukovara, ostavljajući da na gledatelja/čitatelja djeluju negativnosti koje vežemo za kompromitirane snajperiste ovog prostora, baš za one kretene koji su kao mete preferirali nevinu djecu i civile. “Gađa premijera, a zapravo želi ubiti demokraciju”, veli nam Stipe Milanović. Znači li to da je Tomislav Josić u Vukovaru pucao na demokraciju?

Djed Zorana Milanovića bio je partizan

“Josić je doživio tragediju Vukovara”, kaže nam Stipe Milanović, a Ivica Radoš stavlja tu izjavu jednako pod navodnike, kao citat. Taj detalj, tako iskazan, ostavlja određenu dvojbu, pa više govori o Milanoviću i redakciji intervjua, nego o Tomislavu Josiću. Ipak, o Stipi Milanoviću najviše govori ono što ne kaže o Tomislavu Josiću. Stipe Milanović nije u ovome tekstu iskazao sućut za tragediju Tomislava Josića i njegove obitelji. Stipe Milanović propušta naglasiti da je Tomislav Josić bio zatočenik srbijanskog logora, i da se njegova sveukupna vukovarska epopeja i vukovarska trauma odrazila na njegov privatni život i sam brak.

Umjesto da branitelji Vukovara kao potvrđeni domoljubi popune sve državne institucije, sklonjeni su u stranu, među prognanike, gdje su bili osuđeni na dosadu, nezahvalnost struktura i filozofsko razmišljanje o promašenosti domoljublja. Tomislav Josić pokušao se izvući iz te generirane latergije, ali Stipe Milanović ima drugu interpretaciju: nakon drugog propalog braka, “Josić se vratio u Vukovar sam, pun tjeskoba i frustracija. Kao takav on je (Josić) na javnoj sceni izmanipuliran ili je pristao na to. Josića loše savjetuje njegov glavni pravnik Stožera Iljkić, on ga uči kako će u zatvoru završiti”. Kako to protumačiti, nego kao prijetnju osobe koja je obiteljski i osobno povezana sa strukturama?

“Jedan moj poznanik kopao je po Udbinim dosjeima pa mi je rekao što za mene piše: odbija suradnju!”, nabacuje nam Stipe Milanović. Bojim se da to nema nikakvu težinu, jer “nepoznati” najvjerojatnije isto veli svima, u direktnoj komunikaciji. Zašto taj njegov poznanik ne istupi javno? Neka se zabilješke Udbe o Stipi Milanoviću objave! To postaje interes nacije! Stipe Milanović, sin partizana, zasigurno je pripadao strukturama, pa njegovo pozivanje na Vladu Veselicu kao prijatelja ne daje nikakvu garanciju za obojicu njih. Otac Marka i Vlade Veselice i otac Stipe Milanovića bili su zajedno u partizanima. Sin sinjskog partizana uvjerava nas da nije dobio studentsku stipendiju niti studentski dom, u smislu da nije bio protežiran! “Otac (partizan) se vratio iz rata ranjen u tijelo i u dušu (PTSP).” Jeli možda prošao zatočeništvo srbijanskog logora? Možda je prošao maltretiranje na Križnom putu?

Krasno je vidjeti u jednom tekstu toliko sućuti za vlastitog oca partizana i toliko teških riječi o jednom istinskom branitelju Vukovara. Zamislim Tita kako prelazi most na Neretvi zajedno s djedom Zorana Milanovića i nakon toga most minira, ostavljajući svoje ostale suborce na milost nacistima. Nikakvo čudo da je partizan Milanović dobio PTSP! Pa još ako je ranjen kod Bleiburga! Sreća je za samopoštovanje ove nacije da Stipe Milanović može potvrditi da je otac braće Veselica poginuo prije partizanskog genocida kod Bleiburga i na Križnom putu, u borbama za Knin.

Skromna partizanska djeca i neskromni unuci

Kako to piše u priloženoj biografiji, Stipe Milanović je ipak osjetio povlaštenost partizanskog djeteta. Vlado Veselica i Stipe Milanović potkraj 1961. upućeni su u Francusku poradi učenja francuskog jezika. Stipe je vojni rok započeo u Sarajevu, u Školi rezervnih oficira JNA. Mika Tripalo postao je 1964. šef zagrebačke Partije, a Stipe Milanović pojavio se kao šef njegovog kabineta! I sada dolazi to svjedočanstvo Stipe Milanovića za svjetske anale. “Brzo sam odstupio i rekao Miki: Ma neću ja ovdje s fakultetom 20 godina nakon rata primati prvoborce NOR-a koji nešto traže za sebe i govore zašto sam se ja borio i bio ranjavan?!” Bio je i tajnik Komisije za privredu u Gradskoj konferenciji SK. Nije mogao napredovati, pa je magistrirao! Veli da je njegov partijski staž prekinut 1984. Nije objasnio što se dogodilo. Bio je direktor Prvog računalnog centra, direktor zagrebačkog Centra za ekonomski razvoj i predsjednik Odbora za izgradnju koncertne dvorane Lisinski (projekt se neobjašnjivo oduljio), a nakon “demokratskih” promjena pojavljuje se kao pomoćnik za financije ministra prosvjete Vlatka Pavletića. Saznajemo da se na nagovor Stipe Mesića učlanio u HDZ. Možda je prethodno Stipe Milanović nagovorio Stipu Mesića da se učlani u HDZ? Koji Tomislav Josić, branitelj je Stipe Milanović! Dežurao je u Vladi i u Saboru!

U vrijeme Bušićeva ubojstva pokojni Rudeš i ja sreli smo se u Skupštini grada i komentirali: “Mater im njihovu, ubiše Bušića”. Nije to ništa – eto osobno pamtim kako sam vikao na pokojnog Antu Pavelića i kasnije na pokojnog Josipa Broza! Jednom sam prilikom pljunuo u lice pokojnom Aleksandru Rankoviću! Tako sam se izderao na pokojnog Josipa Staljina da je nesretniku pozlilo! Na našu žalost, tako se kod nas piše povijest. Kako se odnosi redizajniraju, nisu problem partizanska djeca, nego partizanski unuci. Zamislite taj hod po Trnju u jednoj zanemarenoj partizanskoj obitelji, koja tiho oplakuje Brunu Bušića. Dok je trebao studirati, Zoran Milanović prodavao je usisače, kako svjedoči njegov skromni i zanemareni otac Stipe, kojega je sklonost drugarskoj zlobi i nekontroliranoj psovci koštala veće partijske karijere. Jasno je da Zoran Milanović, koji je obijao tuđa vrata da preživi, nije mogao postati dobar pravnik. Već je Aristotel u svojoj Nikomahovoj etici spomenuo uvjet dokolice, da ovdje preskočimo dosadu u izbjegličkim kampovima Domovinskog rata. Da je Tomislav Josić bio partizan a ne branitelj, država bi se pobrinula da odmah po povratku iz borbe završi partijske tečajeve i fakultete. Dosađivao bi se progoneći svoje političke protivnike. Dobro, a zašto se onda poduzetni Zoran Milanović ne snalazi u ekonomiji?

Možete li zamisliti šok u poplavljenoj Slavoniji kada se Zoran Milanović kao neupitni unuk partizana pojavio s jeftinim usisačima?

Današnji intervju Stipe Milanovića mnogima je otvorio oči.

 

 Tvrtko Dolić/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

DODIK: Komšićevo uvjetovanje Bosnu i Hercegovinu može odvesti u disoluciju

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelj Predsjedništva BiH Milorad Dodik poručio je da bi drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić trebao  ispoštovati  zakon u vezi s imenovanjem kandidata za predsjedatelja Vijeća ministara, što nije učinjeno već mjesec dana.

Dodik je podsjetio da Predsjedništvo BiH mora u roku od 15 dana od formiranja kolegija Zastupničkog doma Parlamenta BiH mora  imenovati kandidata za sastav Vijeća ministara, ali se to nije dogodilo iako je, kako ističe, predlagao, što zna i Komšić.

Dodik je u izjavi Srni istaknuo da je cilj opstrukcija da “za tako nešto optuže nekog drugog, ali da on ništa nije opstruirao već da je radio i održao četiri sjednice Predsjedništva, na kojima se odlučivalo o svemu što je bilo na dnevnom redu”.

On je kazao da su, kada je trebalo na dnevni red staviti ono što je bila obaveza Predsjedništva i njega kao predsjedatelja, ostala dva člana Predsjedništva iz Federacije BiH izbjegla su i rekla da to treba ostaviti za kasnije.

Prema njegovim riječima, pričati o tome tko treba poštovati zakone, u najmanju ruku je malo licemjerno, pa taman to “dolazilo i od samog Komšića”.

“Od svega toga oni prave karikaturu kao da je nama nešto važno formiranje na razini BiH. Nama je to važno sa stanovišta interesa Republike Srpske i to oni moraju znati. Njihova opstrukcija ide za tim da naprave štetu Republici Srpskoj”, rekao je Dodik.

Dodik je istaknuo da je očigledno da “neki stavovi u vezi s NATO-om, koji su doneseni ranije, a na koje se pozivaju, nisu bili dovoljni, jer ne bi tražili da se o tome ponovo odlučuje i ne bi sada vršili pritisak i uvjetovali formiranje tijela na razini BiH”.

On je poručio da očekivanja koja čuje kako se treba pristupiti izradi nekog sveobuhvatnog sporazuma mogu biti očekivanja određenih pojedinaca, te da SNSD, čiji je predsjednik, nema namjeru ulaziti u potpisivanje nikakvog kolektivnog sporazuma.

“Mi možemo samo prihvatiti dogovor o tehničkoj podjeli resora s jasnim naznakama da europski put može biti mjesto okupljanja, da ostaju otvorena pitanja koja nisu i nemaju suglasnost svih i da ne trebalo potencirati njihova nametanja”, poručio je Dodik.

Prema njegovim riječima, mogli bi se dogovoriti o nekim ekonomskim pitanjima, ali nemogućnost da se izaberu tijela na razini BiH najbolje govori o tome tko želi nešto uraditi.

On je napomenuo da je Republika Srpska na izborima dala povjerenje određenim političkim opcijama da je zastupaju na razini BiH, te da razumije da im možda smeta ili im se ne sviđa koga je narod izabrao.

“Činjenica je da je ono što je birano i što predstavlja strukturu iz Republike Srpske birao narod na izborima i to neposrednim. To ne može nitko promijeniti, pa ni arogancija bilo koga u Sarajevu, pogotovo ne Komšića”, istakao je Dodik.

Dodik je naglasio da “Srbi u BiH nikome ništa nisu dužni, te da ništa nisu dužni Bošnjacima”.

“U političkom smislu mi smo koncipirali naš politički odraz koji se zove Republika Srpska i taj odraz mi predstavljamo. Ja predstavljam Republiku Srpsku i oni koji su izabrani da rade u zajedničkim tijelima predstavljaju Republiku Srpsku na najbolji mogući način, u skladu s onim što jeste naša politika”, objasnio je Dodik.

On je rekao da politiku Komšića ili bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koja mu se ne sviđa, smatra legitimnom, te da isto tako ne bi trebali imati očekivanja da bi samo zbog plasiranja njihovih stavova trebalo doći do nekih promjena.

Dodik je rekao da Republika Srpska efikasno radi svoj dio posla, da je implementirala rezultate izbora, dok to nije urađeno na razini Federacije BiH, značajnog broja županija i zajedničkog nivoa BiH.

“Ako se sretnemo gore, pa taman i na nivou Predsjedništva, i tamo imamo naše jasne politike. Naša politika ostat će nepromijenjena. U tom pogledu ne mislim da pomažu takvi stavovi o nekom nametanju”, naveo je Dodik.

Dodik je napomenuo da u BiH ne može postojati  nikakav “hegemon”, a pokušaj da ga “dvojac napravi neće proći, jer oni prave najveću štetu BiH”.

“Mi ćemo još sačekati. Ali postoji vrijeme kada ćemo morati da jasno kazati da je ono što se radi na nivou BiH šteta za Republiku Srpsku i da će Republika Srpska početi donositi neke svoje odluke. Možda im se tek te odluke neće dopasti, ali mi nemamo namjeru trpjeti štetu”, poručio je Dodik.

Prema njegovim riječima, skrivanje iza nekih i moraliziranje neće pomoći BiH jer ona treba dobiti svoja legitimno izabrana tijela od političkih predstavnika koji su izabrani na izborima ili će pokazati dodatnu nesposobnost i definitivnu podjelu političkog sustava, a onda, vjerojatno, i samu disoluciju njenog postojanja.

“Neka se vidi tko to na kraju brani. Mi želimo ući  u ta tijela. Naravno da ćemo tamo nastaviti s našim stavovima”, rekao je Dodik.

Dodik je naglasio da se Komšić “dodvorava strancima, te da on nije mogao lagati predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i da mu priča kako u BiH postoji nešto drugo, te je naglasio da će isto tako reći i bilo kome drugom”.

On je rekao i da bi ministar vanjskih poslova u Vijeću ministara u tehničkom mandatu Igor Crnadak mogao primijetiti da je na sastanku s Putinom pored zastave BiH bila i zastava Republike Srpske koju, kako je ocijenio, “vjerojatno nije navikao vidjeti, pa ima problema da je vidi i sada”.

“Kao član Predsjedništva BiH ne smatram da zastava BiH ne treba biti tu, ali pored nje treba stajati  i zastava Republike Srpske i svuda gdje budem mogao tako će i biti”, poručio je Dodik./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Predstava o ratnom zločinu u Grabovici izvedena pred obiteljima žrtava

Objavljeno

na

Objavio

Foto: klix.ba

Deveta izvedba predstave “Uspavanka za Mladenku” Mostarskog teatra mladih bila je posebnija i bolnija od ranijih.

Autorski projekt bivšeg oficira “Armije BiH” Seada Đulića koji progovara o zločinu nad Hrvatima u Grabovici izveden je pred brojnim članovima obitelji žrtava.

Josip Drežnjak, predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica 93“, izgubio je tog nesretnog rujna oca i majku.

Kaže da se i prije predstave osjeća teško, ali ne može da ne ustvrdi vrijednost jednog ovakvog projekta koji dolazi s “druge strane”. “Nije narod počinio zločin, već pojedinci, ja želim s tim narodom živjeti. Iskreno, posebno je teško da od 1994. godine mi nismo našli niti jednu koščicu naših stradalih, kao i to da su zločinci četiri mjeseca živjeli sa svojim žrtvama. Ne smijemo prešućivati ovakve zločine, dobro se znaju odgovorni, a ovakve predstave su jako bitne”, kazao je Drežnjak za Klix.ba.

Sead Đulić, kulturni radnik i reditelj, devedesetih je bio oficir “Armije RBiH”, a kroz predstavu “Uspavanka za Mladenku” progovorio je teatarskim jezikom da zločin koji je počinjen u Grabovici u njegovo ime, nije njegov zločin.

“Ovu predstavu zbog njenog značaja želimo što više igrati jer poruke koje predstave nosi moraju doći do što više ljudi i potaknuti ih da počinju govoriti slične stvari. Večeras je poseban izazov jer u publici imamo obitelji žrtava, imat ćemo tadašnje dječake koji su jedini preživjeli. Sretni smo da imamo odličan kontakt s obiteljima žrtava te da nam oni mogu reći što misle i eventualno korigirati našu predstavu”, izjavio je Đulić za Klix.ba.

Kaže kako je u osam dosadašnjih izvedbi, a premijera je bila 6. listopada prošle godine, publika predstvu primala odlično i bolno, mnogi su ostali u nevjerici. “O takvim stvarima se govori malo i površno, posebno kad se radi o tzv. našima”, izjavio je Đulić. Ovo su najvrijedniji projekti koje jedno društvo može proizvesti, kaže Zoran Zovko, predsjednik HVIDRA-e HNŽ.

Dodaje kako za ovakve stvari treba najveća hrabrost, a njegovi autori znaju biti i prognani. “Jako je bitno govoriti danas o Grabovici i drugim Grabovicama, jer samo kad istina ugleda svjetlo dana možemo ići naprijed. Dok god je to u tami i pomagano da ne dođe do istine, mislim da naše društvo neće krenuti naprijed”, kazao je Zovko za Klix.ba.

Podsjećamo, predstava “Uspavanka za Mladenku” na dokumentarno poetski način vrlo otvoren problematizira zločin nad civilima sela Grabovica iz rujna 1993. godine.

Podsjećanja radi, tog dana pripadnici Armije RBiH ubili su 33 civila od kojih je najstarije imalo 87, a najmlađe četiri godine.

 

Grabovica – Najteži i najkrvoločniji zločin u muslimansko-hrvatskom građanskom ratu u BiH

 

 

 

GRABOVICA JE OTVORENA HRVATSKA RANA

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari