Pratite nas

BiH

“Skromna partizanska djeca i neskromni unuci”

Objavljeno

na

Odgovarajući Tomislavu Josiću na njegovu izjavu u Nu2 da je on, Stipe Milanović, bio veleposlanik u Parizu u vrijeme atentata na Brunu Bušića, otac aktualnog premijera RH nije ostao kod ideoloških i političkih diskvalifikacija svog protivnika, nego je išao protiv Josića osobno, navodeći da se Josić u Njemačkoj “oženio Njemicom poljskog podrijetla, koja se pak zaljubila u drugog pa je i taj brak propao”.

stipe milanovićMožda Stipe Milanović nije bio udbaš, ali Tomislavu Josiću pripisuje negativnosti na udbaški način. Kao i Aleksandar Stanković, Stipe Milanović providno naglašava da je Tomislav Josić bio snajperist, bez da to eksplicitno i afirmativno veže uz obranu Vukovara, ostavljajući da na gledatelja/čitatelja djeluju negativnosti koje vežemo za kompromitirane snajperiste ovog prostora, baš za one kretene koji su kao mete preferirali nevinu djecu i civile. “Gađa premijera, a zapravo želi ubiti demokraciju”, veli nam Stipe Milanović. Znači li to da je Tomislav Josić u Vukovaru pucao na demokraciju?

Djed Zorana Milanovića bio je partizan

“Josić je doživio tragediju Vukovara”, kaže nam Stipe Milanović, a Ivica Radoš stavlja tu izjavu jednako pod navodnike, kao citat. Taj detalj, tako iskazan, ostavlja određenu dvojbu, pa više govori o Milanoviću i redakciji intervjua, nego o Tomislavu Josiću. Ipak, o Stipi Milanoviću najviše govori ono što ne kaže o Tomislavu Josiću. Stipe Milanović nije u ovome tekstu iskazao sućut za tragediju Tomislava Josića i njegove obitelji. Stipe Milanović propušta naglasiti da je Tomislav Josić bio zatočenik srbijanskog logora, i da se njegova sveukupna vukovarska epopeja i vukovarska trauma odrazila na njegov privatni život i sam brak.

Umjesto da branitelji Vukovara kao potvrđeni domoljubi popune sve državne institucije, sklonjeni su u stranu, među prognanike, gdje su bili osuđeni na dosadu, nezahvalnost struktura i filozofsko razmišljanje o promašenosti domoljublja. Tomislav Josić pokušao se izvući iz te generirane latergije, ali Stipe Milanović ima drugu interpretaciju: nakon drugog propalog braka, “Josić se vratio u Vukovar sam, pun tjeskoba i frustracija. Kao takav on je (Josić) na javnoj sceni izmanipuliran ili je pristao na to. Josića loše savjetuje njegov glavni pravnik Stožera Iljkić, on ga uči kako će u zatvoru završiti”. Kako to protumačiti, nego kao prijetnju osobe koja je obiteljski i osobno povezana sa strukturama?

“Jedan moj poznanik kopao je po Udbinim dosjeima pa mi je rekao što za mene piše: odbija suradnju!”, nabacuje nam Stipe Milanović. Bojim se da to nema nikakvu težinu, jer “nepoznati” najvjerojatnije isto veli svima, u direktnoj komunikaciji. Zašto taj njegov poznanik ne istupi javno? Neka se zabilješke Udbe o Stipi Milanoviću objave! To postaje interes nacije! Stipe Milanović, sin partizana, zasigurno je pripadao strukturama, pa njegovo pozivanje na Vladu Veselicu kao prijatelja ne daje nikakvu garanciju za obojicu njih. Otac Marka i Vlade Veselice i otac Stipe Milanovića bili su zajedno u partizanima. Sin sinjskog partizana uvjerava nas da nije dobio studentsku stipendiju niti studentski dom, u smislu da nije bio protežiran! “Otac (partizan) se vratio iz rata ranjen u tijelo i u dušu (PTSP).” Jeli možda prošao zatočeništvo srbijanskog logora? Možda je prošao maltretiranje na Križnom putu?

Krasno je vidjeti u jednom tekstu toliko sućuti za vlastitog oca partizana i toliko teških riječi o jednom istinskom branitelju Vukovara. Zamislim Tita kako prelazi most na Neretvi zajedno s djedom Zorana Milanovića i nakon toga most minira, ostavljajući svoje ostale suborce na milost nacistima. Nikakvo čudo da je partizan Milanović dobio PTSP! Pa još ako je ranjen kod Bleiburga! Sreća je za samopoštovanje ove nacije da Stipe Milanović može potvrditi da je otac braće Veselica poginuo prije partizanskog genocida kod Bleiburga i na Križnom putu, u borbama za Knin.

Skromna partizanska djeca i neskromni unuci

Kako to piše u priloženoj biografiji, Stipe Milanović je ipak osjetio povlaštenost partizanskog djeteta. Vlado Veselica i Stipe Milanović potkraj 1961. upućeni su u Francusku poradi učenja francuskog jezika. Stipe je vojni rok započeo u Sarajevu, u Školi rezervnih oficira JNA. Mika Tripalo postao je 1964. šef zagrebačke Partije, a Stipe Milanović pojavio se kao šef njegovog kabineta! I sada dolazi to svjedočanstvo Stipe Milanovića za svjetske anale. “Brzo sam odstupio i rekao Miki: Ma neću ja ovdje s fakultetom 20 godina nakon rata primati prvoborce NOR-a koji nešto traže za sebe i govore zašto sam se ja borio i bio ranjavan?!” Bio je i tajnik Komisije za privredu u Gradskoj konferenciji SK. Nije mogao napredovati, pa je magistrirao! Veli da je njegov partijski staž prekinut 1984. Nije objasnio što se dogodilo. Bio je direktor Prvog računalnog centra, direktor zagrebačkog Centra za ekonomski razvoj i predsjednik Odbora za izgradnju koncertne dvorane Lisinski (projekt se neobjašnjivo oduljio), a nakon “demokratskih” promjena pojavljuje se kao pomoćnik za financije ministra prosvjete Vlatka Pavletića. Saznajemo da se na nagovor Stipe Mesića učlanio u HDZ. Možda je prethodno Stipe Milanović nagovorio Stipu Mesića da se učlani u HDZ? Koji Tomislav Josić, branitelj je Stipe Milanović! Dežurao je u Vladi i u Saboru!

U vrijeme Bušićeva ubojstva pokojni Rudeš i ja sreli smo se u Skupštini grada i komentirali: “Mater im njihovu, ubiše Bušića”. Nije to ništa – eto osobno pamtim kako sam vikao na pokojnog Antu Pavelića i kasnije na pokojnog Josipa Broza! Jednom sam prilikom pljunuo u lice pokojnom Aleksandru Rankoviću! Tako sam se izderao na pokojnog Josipa Staljina da je nesretniku pozlilo! Na našu žalost, tako se kod nas piše povijest. Kako se odnosi redizajniraju, nisu problem partizanska djeca, nego partizanski unuci. Zamislite taj hod po Trnju u jednoj zanemarenoj partizanskoj obitelji, koja tiho oplakuje Brunu Bušića. Dok je trebao studirati, Zoran Milanović prodavao je usisače, kako svjedoči njegov skromni i zanemareni otac Stipe, kojega je sklonost drugarskoj zlobi i nekontroliranoj psovci koštala veće partijske karijere. Jasno je da Zoran Milanović, koji je obijao tuđa vrata da preživi, nije mogao postati dobar pravnik. Već je Aristotel u svojoj Nikomahovoj etici spomenuo uvjet dokolice, da ovdje preskočimo dosadu u izbjegličkim kampovima Domovinskog rata. Da je Tomislav Josić bio partizan a ne branitelj, država bi se pobrinula da odmah po povratku iz borbe završi partijske tečajeve i fakultete. Dosađivao bi se progoneći svoje političke protivnike. Dobro, a zašto se onda poduzetni Zoran Milanović ne snalazi u ekonomiji?

Možete li zamisliti šok u poplavljenoj Slavoniji kada se Zoran Milanović kao neupitni unuk partizana pojavio s jeftinim usisačima?

Današnji intervju Stipe Milanovića mnogima je otvorio oči.

 

 Tvrtko Dolić/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Ratnom zapovjedniku logora tkz. Armije BiH u Konjicu šest godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Prizivno vijeće Suda Bosne i Hercegovine pravomoćno je osudilo na šest godina zatvora Edhema Žilića, nekadašnjeg zapovjednika zarobljeničkog logora Armije BiH u Konjicu koji je proglašen krivim za ratne zločine koji su tamo počinjeni, potvrđeno je u petak iz sjedišta tog suda BiH.

Žilić je u prvostupanjskom postupku bio osuđen na devet godina zatvora no potom je djelomice prihvaćena žalba obrane pa je kazna smanjena za tri godine.

Žilić je osuđen jer je zapovjedio, omogućio i nije sprječavao nečovječne postupke prema civilima zatočenim u logoru “Musala” a žrtve su bile osobe hrvatske i srpske nacionalnosti.

On je osuđen jer je osobno ili sa drugim osobama sudjelovao u premlaćivanju zatočenika Marija Matkovića, Pere Jozića te još tri zatočenika koji su svjedočili uz mjere zaštite identiteta.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

PLAN BOŠNJAČKE POLITIKE: Migrante registriraju u Mostaru da bi ih ostavili u HNŽ-u

Objavljeno

na

Objavio

Ilegalni migranti bili su tjednima i mjesecima bez ikakvog statusa po parkovima u Sarajevu, a što je za svaku osudu, ali su po dolasku u IC Salakovac odmah pokrenuli postupak azila i pri tome su navodno dobili i službeno mjesto boravišta u Mostaru, piše Večernji list BiH.

Imamo saznanja da je velik broj ilegalnih imigranata pokrenuo postupak azila i iskazao namjeru za azil pred službama za strance u Sarajevu, ali da Ministarstvo sigurnosti nije izvršilo pravodobno registraciju istih stranaca, što mu je bila i zakonska dužnost – stoji, između ostalog, u otvorenom pismu predsjednika Vlade HNŽ-a Nevenka Hercega državnim institucijama.

Dominacija preko migranata

Upravo ova informacija otkriva kako je bošnjačka politika odlučila migrante iskoristiti za pokušaj dominacije nad ostalim narodima.

Naime, migranti su mogli biti registrirani u Sarajevu još prije nekoliko tjedana, ali vlasti nisu dopustile takav scenariji. Kada su prebačeni u Mostar, odmah se pristupilo procesu registracije.

Srbija namjerno propušta migrante kroz svoj teritoriji jer ako ih ne registrira, neće ih iz europske zemlje moći deportirati u Srbiju. U BiH je registracija počela dolaskom ljudi u Mostar. Ako oni nastave put dalje prema Europi i europske zemlje iz budu deportirale, oni će biti vraćeni u Mostar.

S obzirom na to da se njihov broj stalno povećava, vrlo je moguće da se na ovaj način izmjeni etnička slika Mostara i da u njemu Hrvati više ne budu većina – objašnjavaju nam naši sugovornici.

Ovome u prilog ide činjenica kako su migranti koji su prebačeni u Mostar mogli biti smješteni i na prostor općine Hadžići, točnije u vojarni koja se nalazi u toj općini, ali se općinski načelnik usprotivio takvoj ideji.

Navodno je on bio protiv jer u vojarni nisu osigurani uvjeti za smještaj migranata. U biti, to je samo izlika da se migranti prebace u Mostar.

Neslužbene informacije govore kako će uskoro u Salakovcu biti osigurani uvjeti kako bi se proširio smještaj ovoga kampa i kako bi on u konačnici mogao primiti još više migranata. Sve je to dio jednoga šireg plana bošnjačke politike koja migrante koristi u političke svrhe – zaključili su naši sugovornici.

Reakcija Bošnjaka

Ipak, ono što autori ovakvog plana nisu očekivali jest činjenica da se veći broj Bošnjaka protivi ideji naseljavanja migranata na području Mostara.

Tome svjedoči i peticija koju su potpisali stanovnici Bijelog Polja, mostarskog prigradskog naselja u kojem žive i Hrvati i Bošnjaci, a kojom se traži zaštita od migranata i upozorava na pogoršanje sigurnosne situacije.

Ističe se kako je riječ o ljudima za koje država nije utvrdila radi li se o bivšim pripadnicima terorističkih organizacija ili ne, čak se ne zna ni njihov stvarni identitet, što dovodi do grubog kršenja sigurnosne situacije u HN županiji.

 

Migrante se neće moći prebacivati bez suglasnosti lokalnih vlasti

 

Migranti ulaze u privatne posjede, građani traže zaštitu

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found