Pratite nas

Komentar

Slaven Letica: Moj brat, koji je umro u El Shattu, pretvoren je u žrtvu Jasenovca

Objavljeno

na

Dosadašnja istraživanja povijesnih okolnosti u kojima su donesene odluke o zbjegu odvijala su se u okviru vladajuće ideologijske paradigme koja se svodila na tezu da je zbjeg organiziran ‘zbog velike njemačke ofenzive’. Osobno ne odbacujem ni tu HIPOTEZU,

U kratkom, pomalo bijesnom i sasvim nesuvislom osvrtu na moje sudjelovanje u emisiji HTV-a Peti dan (“S onu stranu razuma: Letica izvrće povijest i vrijeđa Dalmatince”, Slobodna Dalmacija, 11. veljače 2011.) novinar Damir Pilić javno me optužio za “prekrajanje povijesti”, zbog moje usputne televizijske izjave da bi u novim povijesnim okolnostima povjesničari trebali istražiti krajnje zanimljiv fenomen zbjega 29.199 Dalmatinaca-Hrvata u sinajski pustinjski logor El Shatt. Tom sam prigodom iznio i hipotezu kako se možda radi i o britanskom ratnom zločinu (!?)

Osobno imam barem jedan dobar razlog za sumnju u povijesne dogme o toj navodnoj “epopeji”. Naime, moj mali brat Slaven Vicent Letica rođen je za vrijeme toga zbjega (u Tarantu u Italiji, 21. siječnja 1944.), a umro je u logoru u El Shattu već 24. travnja 1944.

Falsifikati

Sama ta činjenica nije po sebi dvojbena – ljudi, pa i djeca, umiru i bivaju ubijeni u ratovima, progonstvima i izbjeglištvima, ali je i te kako dvojbena činjenica – za sve normalne ljude, možda ne i za Damira Pilića – da je ime moga malog brata, koji je skončao u sinajskoj pustinji, zajedno s imenima više stotina sinajskih pokojnika velikosrpska i komunistička propaganda pola stoljeća vodila kao žrtve ustaškoga sabirnog logora Jasenovac: o tome je vrlo iscrpno, navodeći sva imena u El Shattu umrlih Podgorana koji su vođeni kao žrtve ustaških klanja, pisala ugledna novinarka Smiljana Šunde.

Štoviše, čitatelj može još uvijek na mrežnim stranicama “Jasenovac Research Institute” pronaći ime moga malog brata – i svih sinajskih (!) pokojnika – uz falsificirani podatak da je rođen 1940. godine (vidi). Dosadašnja istraživanja povijesnih okolnosti u kojima su donesene odluke o zbjegu odvijala su se u okviru vladajuće ideologijske paradigme koja se svodila na tezu da je zbjeg organiziran “zbog velike njemačke ofenzive”.

Osobno ne odbacujem ni tu HIPOTEZU, ali bi bilo nužno provesti naknadna istraživanja, koristeći britanske i ine povijesne arhive,

Kako bi  u kratkom, pomalo bijesnom i sasvim nesuvislom osvrtu na moje sudjelovanje u emisiji HTV-a Peti dan (“S onu stranu razuma: Letica izvrće povijest i vrijeđa Dalmatince”, Slobodna Dalmacija, 11. veljače 2011.) novinar Damir Pilić javno me optužio za “prekrajanje povijesti”, zbog moje usputne televizijske izjave da bi u novim povijesnim okolnostima povjesničari trebali istražiti krajnje zanimljiv fenomen zbjega 29.199 Dalmatinaca-Hrvata u sinajski pustinjski logor El Shatt. Tom sam prigodom iznio i hipotezu kako se možda radi i o britanskom ratnom zločinu (!?)

Osobno imam barem jedan dobar razlog za sumnju u povijesne dogme o toj navodnoj “epopeji”. Naime, moj mali brat Slaven Vicent Letica rođen je za vrijeme toga zbjega (u Tarantu u Italiji, 21. siječnja 1944.), a umro je u logoru u El Shattu već 24. travnja 1944.

Deklaracija

Tu sam deklaraciju napisao na temelju sličnog dokumenta koji je ranije usvojila Parlamentarna skupština Vijeća Europe. Temeljna je svrha tih dokumenata stvaranje svijesti – koja je miljama daleko od svijesti Damira Pilića – da su totalitarni komunistički poreci, pa i jugoslavenski titoistički poredak, imali odlike zločinačkih poredaka.

Prema podacima “Crne knjige komunizma”, ukupan je broj žrtava komunističkih poredaka oko 100 milijuna (najveći je u Kini – 65 milijuna i bivšem SSSR-u – 20 milijuna). Radi usporedbe: ukupan je broj žrtava nacističkih i fašističkih režima oko 25 milijuna. U tom smislu, mnoge dogme komunističke prošlosti treba doista “prekrajati”. To upravo ovih dana ima prilike shvatiti i gospodin Josip Manolić. Koliko do jučer, on je zasigurno istinski vjerovao da je bio glavni tamničar “monstruoznom” ratnom zločincu Alojziju Stepincu, a danas bi možda mogao početi shvaćati da je bio tamničar jednom – budućem svecu.

Kažem “možda mogao” zbog toga što istraživanja psihologije zla pokazuju da mnogi ljudi nikad ne prekorače granicu NIJEKANJA zločina. Paradoksalna igra sudbine mogla bi samog Josipa Manolića uskoro posjesti na potencijalno zločinačku optuženičku klupu. Dakle, da zaključim. Gospodinu Damiru Piliću ne bi štetilo da vlastiti um oslobodi okova titoističkih dogmi koje nisu strane ni velikoj naraciji o Velikom zbjegu.

Što se primjedbe Jakše Miličića “Letica je lud čovjek” tiče, on svakako 1944. godine nije bio lud: dok su drugi mladići, znatno mlađi od njega, odlazili braniti Dalmaciju i Hrvatsku, on je mudro, sa 17 godina, šmugnuo u – sinajsku “epopeju”.

Prof. dr. Slaven Letica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivan Hrstić – ‘Uvrijeđeni pravednik’ Pupovac ne odstupa ni milimetra…

Objavljeno

na

Objavio

Pupovac je upotrijebio svoj uobičajeni arsenal uvrijeđenog pravednika – dramatske stanke, uzbuđeni crescendo i bolni decrescendo, u jednom trenutku odlučno je optuživao glasom narodnog tribuna, u drugom brada je drhtala, suze je gutao – na tren bio sam uvjeren da će ovaj put i na oko kanuti – ali nije odstupio ni milimetar od stava da njega nitko nema pravo prozivati i pozivati na red, komentirao je današnje obraćanje Milorada Pupovca novinar i kolumnist Ivan Hrstić, koji je među ostalim sudjelovao na tiskovnoj konferenciji, te postavio Pupovcu nekoliko pitanja.

Za razliku od hrvatske predsjednice koja se pravi da nije čula pokliče na stadionu, ja sam čuo riječi izgovorene u Bačkoj Palanci, veli Pupovac.

No, zašto nije reagirao? Zašto ni obrvu nije podignuo prije tri godine u Busijama, kad je Vučić govorio da će “hrvatski krst uvek da bude kukasti”?

To, veli nije čuo, za to ne zna, iako sam mu to isto pitanje postavio i prije tri godine, navodi Hrstić.

Na takva pitanja ne odgovara, nego brzo prelazi na sve ono što se u Hrvatskoj navodno događa, od relativizacije Jasenovca do revitalizacije ustaštva, a što sve zapravo služi kao argumentacija da je Vučić u svojim ogavnim optužbama – barem dijelom u pravu, dodaje Hrstić.

I dogodine će za obljetnicu Oluje doći pod noge Vučiću, tako mu, kaže, njegova savjest nalaže…

Ivan Hrstić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Silvana Oruč Ivoš o Pupovcu: Pravo je pitanje, koga on uopće zastupa?

Objavljeno

na

Objavio

“Svašta je izustio Pupovac, no kʼo zmija noge, krije stanovite činjenice – npr. da je na posljednjim izborima za Hrvatski sabor, od ukupno 138.539 birača pripadnika srpske manjine, glasovalo (prema službenim podacima DIP-a) 19.534 birača, odnosno 14,10 posto.

Dakle, čak 86 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije sudjelovalo i biralo svoje zastupnike na posebnoj listi koju predvodi Pupovac što se može tumačiti i tako da ne žele da ih zastupa Pupovac sa svojom velikosrpskom, ratnohuškačkom i rušilačkom politikom.

Jer što bi Pupovac radio kada ne bi konfrontirao većinski hrvatski narod sa srpskom manjinom u HR?!

Koja bi bila Pupovčevu svrha i uloga kada ne bi bilo tenzija?? Velika većina Srba u Hrvatskoj želi normalan i miran život kao i svi ostali građani, a Hrvatsku gledaju kao svoju Domovinu. Pupovac je taj koji to ne želi jer od čega bi živio u tom slučaju?! Pravo je pitanje, koga on uopće zastupa?”, napisala je Oruč Ivoš na Facebooku.

Milorad Pupovac: Možda je vrijeme da se o nekim stvarima počne govoriti…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari