Pratite nas

Komentar

Slaven Letica: Moj brat, koji je umro u El Shattu, pretvoren je u žrtvu Jasenovca

Objavljeno

na

Dosadašnja istraživanja povijesnih okolnosti u kojima su donesene odluke o zbjegu odvijala su se u okviru vladajuće ideologijske paradigme koja se svodila na tezu da je zbjeg organiziran ‘zbog velike njemačke ofenzive’. Osobno ne odbacujem ni tu HIPOTEZU,

U kratkom, pomalo bijesnom i sasvim nesuvislom osvrtu na moje sudjelovanje u emisiji HTV-a Peti dan (“S onu stranu razuma: Letica izvrće povijest i vrijeđa Dalmatince”, Slobodna Dalmacija, 11. veljače 2011.) novinar Damir Pilić javno me optužio za “prekrajanje povijesti”, zbog moje usputne televizijske izjave da bi u novim povijesnim okolnostima povjesničari trebali istražiti krajnje zanimljiv fenomen zbjega 29.199 Dalmatinaca-Hrvata u sinajski pustinjski logor El Shatt. Tom sam prigodom iznio i hipotezu kako se možda radi i o britanskom ratnom zločinu (!?)

Osobno imam barem jedan dobar razlog za sumnju u povijesne dogme o toj navodnoj “epopeji”. Naime, moj mali brat Slaven Vicent Letica rođen je za vrijeme toga zbjega (u Tarantu u Italiji, 21. siječnja 1944.), a umro je u logoru u El Shattu već 24. travnja 1944.

Falsifikati

Sama ta činjenica nije po sebi dvojbena – ljudi, pa i djeca, umiru i bivaju ubijeni u ratovima, progonstvima i izbjeglištvima, ali je i te kako dvojbena činjenica – za sve normalne ljude, možda ne i za Damira Pilića – da je ime moga malog brata, koji je skončao u sinajskoj pustinji, zajedno s imenima više stotina sinajskih pokojnika velikosrpska i komunistička propaganda pola stoljeća vodila kao žrtve ustaškoga sabirnog logora Jasenovac: o tome je vrlo iscrpno, navodeći sva imena u El Shattu umrlih Podgorana koji su vođeni kao žrtve ustaških klanja, pisala ugledna novinarka Smiljana Šunde.

Štoviše, čitatelj može još uvijek na mrežnim stranicama “Jasenovac Research Institute” pronaći ime moga malog brata – i svih sinajskih (!) pokojnika – uz falsificirani podatak da je rođen 1940. godine (vidi). Dosadašnja istraživanja povijesnih okolnosti u kojima su donesene odluke o zbjegu odvijala su se u okviru vladajuće ideologijske paradigme koja se svodila na tezu da je zbjeg organiziran “zbog velike njemačke ofenzive”.

Osobno ne odbacujem ni tu HIPOTEZU, ali bi bilo nužno provesti naknadna istraživanja, koristeći britanske i ine povijesne arhive,

Kako bi  u kratkom, pomalo bijesnom i sasvim nesuvislom osvrtu na moje sudjelovanje u emisiji HTV-a Peti dan (“S onu stranu razuma: Letica izvrće povijest i vrijeđa Dalmatince”, Slobodna Dalmacija, 11. veljače 2011.) novinar Damir Pilić javno me optužio za “prekrajanje povijesti”, zbog moje usputne televizijske izjave da bi u novim povijesnim okolnostima povjesničari trebali istražiti krajnje zanimljiv fenomen zbjega 29.199 Dalmatinaca-Hrvata u sinajski pustinjski logor El Shatt. Tom sam prigodom iznio i hipotezu kako se možda radi i o britanskom ratnom zločinu (!?)

Osobno imam barem jedan dobar razlog za sumnju u povijesne dogme o toj navodnoj “epopeji”. Naime, moj mali brat Slaven Vicent Letica rođen je za vrijeme toga zbjega (u Tarantu u Italiji, 21. siječnja 1944.), a umro je u logoru u El Shattu već 24. travnja 1944.

Deklaracija

Tu sam deklaraciju napisao na temelju sličnog dokumenta koji je ranije usvojila Parlamentarna skupština Vijeća Europe. Temeljna je svrha tih dokumenata stvaranje svijesti – koja je miljama daleko od svijesti Damira Pilića – da su totalitarni komunistički poreci, pa i jugoslavenski titoistički poredak, imali odlike zločinačkih poredaka.

Prema podacima “Crne knjige komunizma”, ukupan je broj žrtava komunističkih poredaka oko 100 milijuna (najveći je u Kini – 65 milijuna i bivšem SSSR-u – 20 milijuna). Radi usporedbe: ukupan je broj žrtava nacističkih i fašističkih režima oko 25 milijuna. U tom smislu, mnoge dogme komunističke prošlosti treba doista “prekrajati”. To upravo ovih dana ima prilike shvatiti i gospodin Josip Manolić. Koliko do jučer, on je zasigurno istinski vjerovao da je bio glavni tamničar “monstruoznom” ratnom zločincu Alojziju Stepincu, a danas bi možda mogao početi shvaćati da je bio tamničar jednom – budućem svecu.

Kažem “možda mogao” zbog toga što istraživanja psihologije zla pokazuju da mnogi ljudi nikad ne prekorače granicu NIJEKANJA zločina. Paradoksalna igra sudbine mogla bi samog Josipa Manolića uskoro posjesti na potencijalno zločinačku optuženičku klupu. Dakle, da zaključim. Gospodinu Damiru Piliću ne bi štetilo da vlastiti um oslobodi okova titoističkih dogmi koje nisu strane ni velikoj naraciji o Velikom zbjegu.

Što se primjedbe Jakše Miličića “Letica je lud čovjek” tiče, on svakako 1944. godine nije bio lud: dok su drugi mladići, znatno mlađi od njega, odlazili braniti Dalmaciju i Hrvatsku, on je mudro, sa 17 godina, šmugnuo u – sinajsku “epopeju”.

Prof. dr. Slaven Letica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Jan Ivanjek – Odnosi između europskih država i SAD-a se radikalno mijenjaju

Objavljeno

na

Objavio

Ovogodišnja minhenska sigurnosna konferencija, koja je danas završila, potvrdila je koliko se radikalno mijenjaju odnosi između europskih država i SAD-a, te napukline u američkim odnosima ne samo s EU nego i sa Sjevernoatlantskim savezom.

Uzajamne optužbe SAD-a i EU, prvenstveno Njemačke, nisu se nimalo ublažile i sve su ozbiljniji izgledi da u budućnosti dođe i do dramtičnih promjena u ionako vrlo zategnutim odnosima. Angela Merkel je išla toliko daleko da je izravno upozorila kako se svjetski poredak raspada. SAD duboko zamjera Njemačkoj suradnju s Rusijom, od koje Njemačka ne odustaje i brani Rusiju kao partnera, dok SAD istovremeno zahtjeva da se Europska unija povuče iz nuklearnog sporazuma s Iranom.

Trump je već ranije doveo u pitanje treba li NATO riskirati rat zbog Crne Gore, koja je uzeta kao primjer male članice koja po Trumpovom viđenju nema što pridonijeti NATO-u. Njemačka ministrica obrane je na konferenciji pak naglasila da je zajedništvo i pouzdanost temelj NATO-a, a ne samo financijska izdvajanja za obranu, iako Njemačka, za razliku od većine članica, pa i Hrvatske, još nema planova kako doći do izdvajanja 2% BDP-a za vojsku do 2024.

Da se ne spominje propast INF sporazuma o nuklearnom oružju između SAD-a i Rusije, nakon što se Trump iz njega povukao, a što povećava izglede za povratak nuklearnih projektila srednjeg dometa u Europu.

Američke svađe nastavljene su i s Turskom, kojoj je Mike Pence zaprijetio da neće dobiti PZO sustav Patriot ako preuzme ruske S-400, a već joj se od ranije prijeti otkazivanjem isporuke lovaca F-35, što je dio američke politike nametanja sankcija državama koje financijski surađuju s američkim suparnicima poput Rusije, Kine ili Irana. I dok se glavna franko-njemačka os EU sve više odvaja od Trumpove Amerike, suverenističke europske države kojima ne odgovara briselski diktat u njemu pronalaze saveznika, poput Poljske i Mađarske, a u različitim stupnjevima i ostale članice Inicijative tri mora, koje je Hrvatska dio.

U ovako kaotičnim okolnostima odabrati stranu za Hrvatsku je težak izazov, no svakako bi trebalo jačati savezništvo s ostalim zemljama Inicijative. Nama je nužna snaga za ravnopravne pregovore s briselskim institucijama, a ne samo prihvaćanje njihovih naputaka. Složenost situacije otežava i novi odabir borbenog aviona za HRZ, a američka blokada koja je upropastila nabavu Baraka težak je udarac koji prisiljava na još ozbiljnije razmatranje do prije par mjeseci jednostavne odluke. Odabirom će se odlučiti ne samo buduća moć HRZ-a, već i politički blok u koji će se Hrvatska smjestiti, što bi u budućnosti moglo biti od životne važnosti za naciju, jer nemoguće je predivdjeti do kada će jačati centrifugalne silnice unutar NATO-a i EU, komentirao je Jan Ivanjek.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Tajani je samo, kao i svi, posegnuo za radodajkom

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani postupio je kao Talijani u II. svjetskom ratu.

Pošto je na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve fojbi uzviknuo “Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija”, izrazio je žaljenje ako je njegova izjava pogrešno shvaćena.

Reče kako je govorio o prošlosti, “o talijanskoj Istri i Dalmaciji, ali to nipošto ne znači prisvajanje teritorija, govorili smo o Talijanima, njihovim unucima i sinovima koji su bili prisutni na toj ceremoniji”.

Dakle, kao nekad Italija ušao je “u rat” kao fašist, a poslije se povukao i istaknuo prijateljstvo s Hrvatima i Slovencima te privrženost Europskoj uniji, pa, metaforički govoreći, neće biti ubijen i obješen naglavce kao Mussolini.

Mediji su pak primijetili kako je riječ o prijatelju HDZ-a i Plenkovića koji se hvalio “podrškom talijanskog kolege” na izborima i nazivao ga “osobnim prijateljem”.

Bit će da je u tom prijateljstvu Talijan osjetio da je Hrvatska još uvijek radodajka, pa ako su u vrijeme prethodnih vlasti profiteri iz inozemstva budzašto pokupovali hrvatska nacionalna bogatstva, instinktivno je posegnuo za Istrom i Dalmacijom.

Niti je sam takav u Italiji niti je to Talijanima prvi put, komentirao je Milan Ivkošić / Večernji list

 

prof. Ante Nazor: Ništa u Tajanijevoj izjavi nije dvosmisleno. Sve je jasno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari