Pratite nas

Komentar

Slaven Letica: Moj brat, koji je umro u El Shattu, pretvoren je u žrtvu Jasenovca

Objavljeno

na

Dosadašnja istraživanja povijesnih okolnosti u kojima su donesene odluke o zbjegu odvijala su se u okviru vladajuće ideologijske paradigme koja se svodila na tezu da je zbjeg organiziran ‘zbog velike njemačke ofenzive’. Osobno ne odbacujem ni tu HIPOTEZU,

U kratkom, pomalo bijesnom i sasvim nesuvislom osvrtu na moje sudjelovanje u emisiji HTV-a Peti dan (“S onu stranu razuma: Letica izvrće povijest i vrijeđa Dalmatince”, Slobodna Dalmacija, 11. veljače 2011.) novinar Damir Pilić javno me optužio za “prekrajanje povijesti”, zbog moje usputne televizijske izjave da bi u novim povijesnim okolnostima povjesničari trebali istražiti krajnje zanimljiv fenomen zbjega 29.199 Dalmatinaca-Hrvata u sinajski pustinjski logor El Shatt. Tom sam prigodom iznio i hipotezu kako se možda radi i o britanskom ratnom zločinu (!?)

Osobno imam barem jedan dobar razlog za sumnju u povijesne dogme o toj navodnoj “epopeji”. Naime, moj mali brat Slaven Vicent Letica rođen je za vrijeme toga zbjega (u Tarantu u Italiji, 21. siječnja 1944.), a umro je u logoru u El Shattu već 24. travnja 1944.

Falsifikati

Sama ta činjenica nije po sebi dvojbena – ljudi, pa i djeca, umiru i bivaju ubijeni u ratovima, progonstvima i izbjeglištvima, ali je i te kako dvojbena činjenica – za sve normalne ljude, možda ne i za Damira Pilića – da je ime moga malog brata, koji je skončao u sinajskoj pustinji, zajedno s imenima više stotina sinajskih pokojnika velikosrpska i komunistička propaganda pola stoljeća vodila kao žrtve ustaškoga sabirnog logora Jasenovac: o tome je vrlo iscrpno, navodeći sva imena u El Shattu umrlih Podgorana koji su vođeni kao žrtve ustaških klanja, pisala ugledna novinarka Smiljana Šunde.

Štoviše, čitatelj može još uvijek na mrežnim stranicama “Jasenovac Research Institute” pronaći ime moga malog brata – i svih sinajskih (!) pokojnika – uz falsificirani podatak da je rođen 1940. godine (vidi). Dosadašnja istraživanja povijesnih okolnosti u kojima su donesene odluke o zbjegu odvijala su se u okviru vladajuće ideologijske paradigme koja se svodila na tezu da je zbjeg organiziran “zbog velike njemačke ofenzive”.

Osobno ne odbacujem ni tu HIPOTEZU, ali bi bilo nužno provesti naknadna istraživanja, koristeći britanske i ine povijesne arhive,

Kako bi  u kratkom, pomalo bijesnom i sasvim nesuvislom osvrtu na moje sudjelovanje u emisiji HTV-a Peti dan (“S onu stranu razuma: Letica izvrće povijest i vrijeđa Dalmatince”, Slobodna Dalmacija, 11. veljače 2011.) novinar Damir Pilić javno me optužio za “prekrajanje povijesti”, zbog moje usputne televizijske izjave da bi u novim povijesnim okolnostima povjesničari trebali istražiti krajnje zanimljiv fenomen zbjega 29.199 Dalmatinaca-Hrvata u sinajski pustinjski logor El Shatt. Tom sam prigodom iznio i hipotezu kako se možda radi i o britanskom ratnom zločinu (!?)

Osobno imam barem jedan dobar razlog za sumnju u povijesne dogme o toj navodnoj “epopeji”. Naime, moj mali brat Slaven Vicent Letica rođen je za vrijeme toga zbjega (u Tarantu u Italiji, 21. siječnja 1944.), a umro je u logoru u El Shattu već 24. travnja 1944.

Deklaracija

Tu sam deklaraciju napisao na temelju sličnog dokumenta koji je ranije usvojila Parlamentarna skupština Vijeća Europe. Temeljna je svrha tih dokumenata stvaranje svijesti – koja je miljama daleko od svijesti Damira Pilića – da su totalitarni komunistički poreci, pa i jugoslavenski titoistički poredak, imali odlike zločinačkih poredaka.

Prema podacima “Crne knjige komunizma”, ukupan je broj žrtava komunističkih poredaka oko 100 milijuna (najveći je u Kini – 65 milijuna i bivšem SSSR-u – 20 milijuna). Radi usporedbe: ukupan je broj žrtava nacističkih i fašističkih režima oko 25 milijuna. U tom smislu, mnoge dogme komunističke prošlosti treba doista “prekrajati”. To upravo ovih dana ima prilike shvatiti i gospodin Josip Manolić. Koliko do jučer, on je zasigurno istinski vjerovao da je bio glavni tamničar “monstruoznom” ratnom zločincu Alojziju Stepincu, a danas bi možda mogao početi shvaćati da je bio tamničar jednom – budućem svecu.

Kažem “možda mogao” zbog toga što istraživanja psihologije zla pokazuju da mnogi ljudi nikad ne prekorače granicu NIJEKANJA zločina. Paradoksalna igra sudbine mogla bi samog Josipa Manolića uskoro posjesti na potencijalno zločinačku optuženičku klupu. Dakle, da zaključim. Gospodinu Damiru Piliću ne bi štetilo da vlastiti um oslobodi okova titoističkih dogmi koje nisu strane ni velikoj naraciji o Velikom zbjegu.

Što se primjedbe Jakše Miličića “Letica je lud čovjek” tiče, on svakako 1944. godine nije bio lud: dok su drugi mladići, znatno mlađi od njega, odlazili braniti Dalmaciju i Hrvatsku, on je mudro, sa 17 godina, šmugnuo u – sinajsku “epopeju”.

Prof. dr. Slaven Letica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kako se moraš osjećati kad ti na vrhuncu slavlja ‘vlast’ isključi struju?

Objavljeno

na

Objavio

Kako se moraš osjećati kad se lavovski boriš za svoju naciju, nju koju tvoja vlast na svim poljima svoje odgovornosti drži na samom dnu Europe, a ti ju digneš na drugo mjesto u svijetu, pa kad se vratiš kući i dočeka te više od pola milijuna Hrvata i u vrhuncu slavlja kada napraviš jednu želju, ta vlast ti isključi struju!?

Kako se moraš osjećati?

Kako se svi Hrvati moraju osjećati i dokle smo svi mi zajedno spremni trpiti ovo što nam servira naša vlast?

Je li to uopće naša vlast? Pitao je Dinko Dedić na facebooku!

Podsjetimo, na dočeku Vatrenih u Zagrebu, kapetan Luka Modrić, najbolji nogometaš na svijetu, zaželio je još jednu pjesmu za kraj– “Geni kameni”.

Organizatori nisu dopustili da mu se želja ispuni i isključili su mikrofon MP Thompsonu i našim vatrenim junacima, usred pjesme!

 

POGLEDAJTE KAKO JE SRAMOTNO PREKINUTO SLAVLJE VATRENIH!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Dalić o Thompsonu: Pjevao je pjevač koji je naša himna

Objavljeno

na

Objavio

Izbornik Zlatko Dalić nakon svečanog dočeka u Varaždinu odgovorio je na nekoliko pitanja novinara.

“Jučer sam zaplakao par puta, to ću vam priznati. Ovo je slika za koju se živi”, rekao je u Varaždinu Dalić.

Novinar N1 televizije upitao je izbornika zašto je Thompson bio s reprezentativcima u autobusu na jučerašnjem spektakularnom dočeku, na kojemu ih je pozdravilo više od 550 tisuća ljudi.

“Nemojte mi postavljati takva pitanja. Što pjevač, kakav pjevač? To je hrvatska pjesma, “Lijepa li si”. Tu nije mjesto za vaše pitanje, sad me pitati o pjevačima… Hrvatska je druga u svijetu, a vi mene pitate o pjevačima, nemojte me provocirati. Pjevao je pjevač koji je naša himna”, rekao je Dalić.

Uoči samog početka dočeka u Varaždinu, izbornik Zlatko Dalić za HRT prokomentirao je doček u Zagrebu, Svjetsko prvenstvo i uspjeh Vatrenih.

Zaista je bilo veličanstveno, očekivali smo doček, ali ovako ni blizu, toliko emocija i ljubavi na jednom mjestu – to ćemo dečki i ja pamtiti cijeli život. Sve naše muke su se isplatile zbog toga. Nešto predivno je bilo u Zagrebu, rekao je Dalić za HRT.

Imam dva grada, rodno Livno i Varaždin u kojem živim 26 godina. Hvala ljudima, i ovdje će biti puno emocija. Drago mi je da se Hrvatska ujedinila, rekao je Dalić. U meni još postoji žal. Trebali smo biti svjetski prvaci.

Odmorit ću se sada, u Livnu, u Novalji, iza nas je teških dva mjeseca. Ponosan sam na sve u Hrvatskoj. Zahvaljujem svim navijačima, živjeli su kao jedan – to je to, objasnio je Zlatko Dalić.

 

VIDEO – Thompson odgovorio na sva pitanja postavljena u medijima ovih dana

 

 

Izbornik Zlatko Dalić stigao u Varaždin: Ovo sada me baš dirnulo

 

 

‘Redatelji koji su narodu ukrali domoljublje’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori