Pratite nas

Razgovor

Slaven Raguž: BiH je danas u biti mini Jugoslavija

Objavljeno

na

Razgovor s predsjednikom Hrvatske republikanske stranke Slavenom Ragužom

Svjedočimo novoj krizi u BiH. Srpski predstavnici u bosanskohercegovačkim tijelima vlasti na državnoj razini odlučili su do daljnjega blokirati rad zajedničkih tijela zbog odluke Ustavnog suda BiH kojom su dijelovi entitetskog Zakona o poljoprivrednom zemljištu proglašeni neustavnima. Kako komentirate ovaj potez srpskih predstavnika?

Srpski predstavnici tobože blokiraju rad zajedničkih tijela, ali sudjeluju u radu svih institucija. Primaju plaću, kreiraju dnevni red, glasuju itd. Radi se o recikliranju uvijek istih ili sličnih kriza. Milorad Dodik prijeti referendumima i odcjepljenjem RS-a zadnjih više od deset godina. Ne znam što čeka više, zašto ne napravi referendum, zašto se više ne odcijepi? Ova 2020. je izborna godina u BiH, koja po svim pokazateljima, počev od ekonomskih, društvenih, do demografskih nikada nije lošije stajala.

Vladajuće strukture koje se desetljećima vrte po funkcijama nemaju s čime izići pred narod u predizbornoj kampanji, nego s uvijek istim recikliranim krizama. Ukoliko Srbi uistinu žele isprovocirati promjene, zašto ne napuste institucije, ne odreknu se beneficija koje im pozicije nose, zašto uistinu ne blokiraju sustav, pa da se sve to isprovocira? Ne će, jer nema hrabrosti za to. Prekomotno je u Sarajevu da bi se razmišljalo o općem dobru. Nije ovo slučaj samo sa srpskim predstavnicima, nego i hrvatskim i bošnjačkim.

Bosna i Hercegovina je s druge strane već dugo vremena u krizi zbog činjenice da su Bošnjaci izabrali hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, znamenitog Željka Sejdu Komšića. Vidite li uopće izlaz iz te situacije i kako se suprotstaviti bošnjačkim pokušajima podčinjavanja Hrvata u BiH pod krinkom kvazigrađanske opcije?

Ne radi se samo o činjenici nametanja Komšića u Predsjedništvo, radi se o cijelom promašenom konceptu u kojem su Hrvatima pogažena osnovna ljudska i građanska prava. Veći problem od Predsjedništva su nametnuti delegati u Domu Naroda. Ustavni sud je donio odluku s kojom govori kako se radi o diskriminaciji i bošnjačka strana inzistira na nepoštivanju te Odluke Ustavnog suda i inzistira na nametanju političkih predstavnika.

Kako se suprotstaviti? Za to je potrebna politička dosljednost i spremnost na žrtvu. Kada je bilo već očito kako će ponovno Bošnjaci nama nametnuti Komšića kao Člana Predsjedništva i kako će ići u dalji proces nametanja kroz Dom Naroda, u Predsjedništvu HNS-a sam predlagao da se zaustave svi procesi i sudjelovanje u vlasti na svim razinama, osim tamo gdje su Hrvati u većini, sve dok se ne dogovore izmjene Ustava i izbornog zakona koji će jamčiti da narode u tijelima vlasti predstavljaju oni koje je narod birao. Odbijen je taj moj prijedlog.

Dapače, legitimno izabrani hrvatski predstavnici ne samo da neometano rade i djeluju na svim razinama, ušli su u koalicijske odnose sa strankama koje su najvećim dijelom akteri nametanja Hrvatima, prvenstveno DF-a Željka Komšića i SDA Bakira Izetbegovića. Utopija je govoriti o izlazu iz krize i suprotstavljanju sarajevskoj politici dok god biramo predstavnike kojima su prioriteti pogodnosti koje dolaze s pozicijom u vlasti, a ne načela i djelovanje za opće dobro.

Bošnjački lider Bakir Izetbegović prijeti Hrvatima vojskom, ali prijateljima iz Europe i islamskih zemalja. Kako komentirate takvu Izetbegovićevu retoriku?

Izetbegović je nedavno na TV-u izjavio kako će za dvije godine učiniti da Hrvati u BiH izgube i ovo prava što danas imaju, jer Bošnjaka je, po njemu, dvije trećine i oni u tom omjeru moraju kontrolirati institucije. Bošnjačka politička elita je otvoreno politički odustala od RS-a i rade na tome da od Federacije BiH naprave unitarnu bošnjačku državu.
Izetbegović je rekao da ukoliko u tome ne uspije politički, da ne isključuje vojnu reakciju. Da će u konačnici „razbiti okove koje mu Hrvati nameću“. To je retorika kakvu smo mogli čuti krajem 80-ih i početkom 90-ih od strane Slobodana Miloševića. Zamislite da je situacija obrnuta, da je netko od Hrvata slično izjavio? Kakva bi reakcija uslijedila od strane nevladinog sektora i međunarodne zajednice. Kad to izjavi Izetbegović, ne reagira nitko, pa ni hrvatska javnost.

Provodi li Bakir Izetbegović politiku koju je njegov otac zacrtao u Islamskoj deklaraciji u kojoj je napisao da je islam nespojiv s demokracijom?

Alija Izetbegović nije u Islamskoj deklaraciji govorio o nespojivosti Islama i demokracije, nego je pojam demokracije stavljao u kontekst islamskog shvaćanja društvene pravde. On je predstavničku demokraciju spominjao kao izmišljeni determinizam, kroz primjere Turske (koju je zbog tadašnjeg sekularizma nazvao europskim plagijatom) i Pakistana (kojeg je uzeo kao primjer pogrešnog tumačenja šerijatskog prava). Alija se zalagao za stvaranje političke organizacije koja nije stranka, kako je on govorio, „iz arsenala zapadne demokracije“, nego pokret zasnovan na islamskoj ideologiji.

Zadnja Deklaracija SDA je neskriveni nastavak te Alijine politike, što je potvrdio i sam Bakir Izetbegović nakon kongresa stranke, otvoreno govoreći kako on samo nastavlja politiku svoga oca. Radi se o svojevrsnom procesu neootomanizacije BiH gdje Bakir Izetbegović sebe vidi kao novog vezira, a onima koji ne dijele njegova političko društvena viđenja kao izbor je stavljena asimilacija ili odlazak u iseljeništvo.

Kako gledate na politiku hrvatskih predstavnika u BiH? Provode li oni adekvatnu politiku?

Hrvati u BiH su neravnopravan narod, što gledajući ustavno-pravne, što gledajući ekonomsko-gospodarske parametre. Potpuno jednaku odgovornost koju ima bošnjačka politička elita za ovo, danas imaju politički predstavnici Hrvata u institucijama vlasti. Prije ovog mandata imali smo četiri godine svoga Člana predsjedništva, nakon Platforme, šest godina u imamo legitimne predstavnike u Vladi Federacije, itd. Pozicija hrvatskog naroda ide u proces degradacije, a jedini kontinuitet su osobe koje obnašaju funkcije u vlasti. Ako ne ide kroz institucije, uvijek ostaje vaninstitucionalni okvir za djelovanje, ali za to je potrebna hrabrost i spremnost na žrtvu, što sam već spomenuo.

Međutim, osnovni cilj hrvatskih predstavnika u vlasti jest iscijediti svaku kap beneficija koje dolaze iz pozicija vlasti, nipošto iskoristiti instrumente koji dolaze s pozicijom za opće dobro naroda koji predstavljaju. Postali su odnarođena kastu koja je sama sebi cilj. Najočigledniji primjer u svemu tome je propast Aluminija. Hrvatski predstavnici u vlasti su dopustili propast gospodarske žile kucavice područja gdje većinom žive Hrvati, a s druge strane su podržali financijsku konsolidaciju rudnika gubitaša koji egzistiraju na područjima s bošnjačkom većinom. Toliko o adekvatnosti politike hrvatskih predstavnika.

Kako komentirate odnos velikih sila prema BiH? Provode li i one zemlje koje bi prirodno trebale podupirati hrvatski prozapadni faktor, primjerice SAD, posve iracionalnu politiku?

Ukratko, SAD kao glavni kreator politike međunarodne zajednice, rezultira kao „spasitelj Bosne“, dok europske zemlje ispadaju nesposobne rješavati kompleksnost bosansko-hercegovačke problematike, zbog disperzije različitih interesa raznih zemalja. Zato u praksi ispada da se EU samo povodi za politikom SAD-a. Kroz tu prizmu treba gledati razloge što se politika međunarodne zajednice otvoreno svrstala na stranu bošnjačke politike.

Americi je potreban vanjskopolitički argument za globalnu protumuslimansku politiku, a to je BiH. Kako možete zbog ratova za naftu u Bliskom istoku govoriti za SAD da vodi protuislamsku kampanju, kad je taj isti SAD prijatelj bosanskih muslimana Bošnjaka? Za nas je možda ta politika iracionalna zbog činjenice da su Hrvati jedini uistinu iskreno politički prozapadno orijentirani narod, no za SAD jednostavno služimo svrsi.

No u svemu tome ima odgovornosti i hrvatskih političkih predstavnika koji su ne samo nesposobni lobirati za hrvatske političke interese u BiH, nego nisu sposobni niti ih valjano artikulirati. Dovoljno je samo naglasiti, nekome možda banalnu, činjenicu da nitko od hrvatskih političkih čelnika ne govori engleski ili bilo koji drugi strani jezik u govoru i pismu.

Kako gledate na odnos Republike Hrvatske prema Hrvatima u BiH?

Politika RH prema Hrvatima u BiH je trenutno politika tetke iz Njemačke koja se povremeno čuje s rodbinom iz BiH i za Božić pošalje kuvertu ili paket s odjećom koju su njena djeca prerasla, a brojnoj rodbini u BiH bi mogla vrlo dobro doći. Hrvati iz RH nisu svjesni koju i koliku su žrtvu podnijeli i još uvijek podnose Hrvati iz BiH kako bi hrvatski narod konačno dobio svoju domovinu. Dapače, Hrvatima iz BiH, osobito Hercegovcima, redovito pred izbore ljevičarski orijentirani mediji i stranke plaše malu djecu i javnost.

Sjetimo se zadnjih predsjedničkih izbora, izmišljenih SMS-ova i kampanje protiv primitivnih Hercegovaca s kojim je SDP animirao biračko tijelo, što je u konačnici i presudilo u korist Milanovićeve pobjede. Republika Hrvatska mora voditi proaktivnu europski orijentiranu politiku s fokusom na Hrvate iz BiH, a ne prema Hrvatima iz BiH. Hrvati u BiH su neravnopravni, ekonomski i politički obespravljeni, a s druge strane imate domovinu koja trenutno predsjedava EU, koja je članica NATO-a i koja ni po čemu ne iskorištava međunarodni ugled kako bi se makar skrenulo pozornost na problem Hrvata u BiH, ako već ne krenulo u rješavanje hrvatskog pitanja.

Je li rješenje za hrvatsko pitanje u BiH formiranje trećeg entiteta?

Teritorijalno-administrativna reorganizacija BiH, ono što se kolokvijalno zove „treći entitet“ je rješenje za cijelu BiH, ne samo za Hrvate u BiH. BiH je danas u biti mini Jugoslavija, gdje je ulogu Beograda preuzelo Sarajevo. U Sarajevu je praktično centralizirana sva kontrola države i Federacije. Ako uzmete samo primjer povrata sredstava na osnovu raspodjele sredstava sa jedinstvenog računa, gdje Sarajevo ima povlašten položaj, županije s hrvatskom većinom su uskraćene za godišnje iznose novca koji se kreću oko milijarde KM, koji umjesto u općinama i županijama, završe u Sarajevu.

Da ne spominjem općinama protuustavno oduzete vlasničke udjele u javnim poduzećima itd. Teritorijalno administrativna reorganizacija, na osnovu načela supsidijarnosti uprave, onemogućila bi pljačku prostora van Sarajeva i tu treba gledati razloge odbijanja bilo kakvog razgovora o administrativnom preustroju BiH od strane sarajevske čaršije i strašenje male djece baukom „trećeg entiteta“. Njima je prekomotno, ostatak države radi, Sarajevo se gradi. No ponovno se vraćam na hrvatsku odgovornost.

Hrvatski legitimni predstavnici desetljećima kontroliraju ekonomsku i fiskalnu politiku, budući da su redovito Hrvati ministri financija na svim razinama. Svi oni ne samo da aktivno sudjeluju u pljački hrvatskih prostora i koncentriranju moći u Sarajevu, nego i odbijaju zakonske izmjene koje bi dovele do pravednije i učinkovitije raspodjele javnih prihoda. Tu treba gledati razloge činjenici da se i sami hrvatski predstavnici protive tzv. trećem entitetu. Uveo bi se zakon i red u državu, a zakon i red nikome od vladajućih struktura nije u cilju, jer bi onda morali raditi svoj posao, a ne samo ubirati plodove povlastica koje imaju.

Predsjednik ste Hrvatske republikanske stranke. Riječ je o relativnoj mlađoj stranci, pa nam recite nešto o dosadašnjoj povijesti stranke i aktivnostima.

Trenutno u BiH vlada režimsko uređenje, nadograđena inačica komunizma i HRS je odgovor nas mlađe generacije koja na temeljima načela iz Domovinskog rata i u skladu s okolnostima i znanjima suvremenog života želi stvoriti društvo po mjeri hrvatskog naroda i po mjeri čovjeka, a ne po mjeri odnarođene kaste. HRS je nastao kao odgovor politici korupcije, kriminala i partitokracije koju trenutno vode vladajuće hrvatske političke stranke Hrvata u BiH.

Jedino dosljednom i ustrajnom politikom, koja nema izvješenu cijenu na svome čelu, možemo biti odgovor i politici sarajevske čaršije, i politici Banja Luke, a ponajviše politici međunarodne zajednice kao generatora svih kriza u BiH. U ovih nekoliko godina svoga postojanja uspjeli smo dobiti zastupnike u svim većinski hrvatskim županijama, te smo po zadnjim istraživanjima nevladinog sektora trenutno druga hrvatska stranka po snazi u dvije najveće hrvatske županije. Cilj nam je kapitalizirati ova predizborna istraživanja u broju mandata na sljedećim lokalnim izborima.

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Jakov Sedlar – Snimam jer na sreću, imam svoj osobni ‘HAVC’

Objavljeno

na

Hrvatski redatelj Jakov Sedlar svako malo iznenadi s nekim novim umjetničkim filmskim projektom, bez obzira što (uvijek isti) pojedinci manje-više svako njegovo djelo dočekaju “na nož“. On je već odavno prestao čitati i osvrtati se na te tzv. kritike, tim prije što se i u njegovu slučaju pokazalo da „psi laju, a karavane prolaze“.

Ovog puta, razgovarali smo o još jednom novom  projektu koji će u srijedu (27. 5. 2020., HTV, od 20,05.) biti prikazan i na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). Riječ je o biografsko-povijesnom dokumentarnom filmu „Od Mossada do Eichmanna“. Međutim, još kad ga nisu ni vidjeli, osobito predstavnik Židovske općine Zagreb izrazio je svoje negodovanje… Zašto? – pitamo Sedlara.

–          O tome mi je teško bilo što reći, jer odgovora – nemam. Nitko u Hrvatskoj, pa ni taj gospodin, nije film vidio, tako da jedino mogu pretpostaviti da mu se ja, kao osoba, iz nekoga razloga ne sviđam, kazao je Sedlar.

–          Na koji ste način došli do Rafija Eitana, izraelskog političara i najpoznatijeg  agenta tajne službe Mossad?

–          Rafi Eitan (na slici s autorom filma) bio je moj dugogodišnji prijatelj. Upoznao sam ga prije petnaesetak godina u kući Meir Amita, legendarnoga šefa Mossada o kojemu sam tada radio film. Rafiju se taj film jako svidio i nakon premijere rekao mi je: Volio bih da nešto slično napraviš i o meni. Kako nije bio jednostavan čovjek i kako je imao mnoštvo obveza, tu sam mu želju ispunio nakon skoro deset godina.

–          U filmu govore i drugi istaknuti izraelski političari i vojnici…

–          Istina je, u filmu govore bivši premijer Ehud Olmert, najpoznatiji izraelski odvjetnik Ram Kaspi, čiji je otac napravio zakon po kojem su Izraelci mogli na smrt osuditi nacistu Adolfa Eichmanna (Izrael nema smrtnu kaznu),  legendarni general Avigdor Kahalani i bivši šef Shin Bet-a (vojna tajna služba) Yaakov Peri.  Naravno, sam Rafi govori o najvažnijim detaljima svoga života.

–          Jeste li o snimanju ovog filma obavijestili izraelske organe?  Jeste li o tome obavijestili  i nekog u Hrvatskoj, recimo čelnika Židova u Zagrebu, gospodina Krausa, koji očito mora znati i „odobriti“ sve ono što se prikazuje i piše u Hrvatskoj o Židovima?

–          Izrael je vrhunska demokracija i nema potrebe bilo koga od bilo koje razine vlasti obavještavati o onome što radim na planu filma. Posebno kada se radi o jednoj takvoj osobi kakav je bio Rafi Eitan. Ukoliko vas je on angažirao i prihvatio, onda ništa drugo ne treba. Posebno nije bilo potrebe izvijestiti bilo koga u Zagrebu, uključujući i gospodina Krausa , što radim u Izraelu. Tamo sam uistinu kao kod kuće u svakom pogledu.

Nego, tko je financirao ovaj projekt, koji je nastao u američko-izraelsko-hrvatskoj produkciji?

–          Film su financirale dvije produkcijeske kuće iz Izraela i USA, a iz Hrvatske je to uradio koproducent.

–          Je li gospodin Eitana pogledao ovaj dokumentarac, kako mu se dopao, odnosno na kakve je kritike film naišao u Izraelu?

–          Rafi Eitan je film vidio, jako mu se svidio, na premijeri je bila cijela njegova obitelj i mnogi iz izraelskog kulturnog i političkog života, a na kraju filma nazvali smo ga iz dvorane i on se obratio nazočnima putem telefona. Bio je to uistinu lijep događaj koji se zbio u Cinematheque Tel Aviv. Sve kritike bile su odlične, a film je do sada prikazan u 19 zemalja.

–          Dosad ste snimili brojne dokumentarne i ine filmove. Malo ih je prikazano na HRT-u. Zašto?

–          Teško mi je ulaziti u razloge HTV-a koji je sam koproducent ili isključivi producent mnogih mojih filmova. Razlozi nisu filmski, umjetnički, radi se o drugim razlozima, siguran sam. Naime, mnogi moji fiomovi prikazuju se po svijetu, ali ne i na HTV-u, što mi nije drago i što pokazuje odnos te kuće prema onima koji ne misle kao oni.

–          Vaše filmske i ine projekte malo ili ništa ne financira Ministarstvo kulture, HAVC i druge institucije…Pa, kakve projekte onda oni financiraju?

–          Vidite i sami što se financira. To je jedna plemensko-interesna skupina koja godišnje podijeli više od 70 milijuna kuna, što je mnogo novca. Ukoliko ste dio plemena, prolazite, ukoliko ne, nemate šanse. Nikada nisam bio dio nikakvoga plemena, pa je to razlog zašto ne podupiru ono što radim. Na sreću, imam svoj osobni «HAVC», Hrvate i slobodne ljude po svijetu koji vole i podržavaju ono što radim. Samo da neke spomenem: Anton Kikaš, Ilija Letica, Frank Lulić, braća Tolj, Marko Franović, Nikola Babić, Peter Puljich, Ante Zovko…

–          Koji ćemo vaš naredni film i kada gledati na HRT-u?

–          To  znaju samo oni koji vode HRT, ja zaista ne znam.

–          I još samo: kako, nakon toliko uspjeha u svijetu, tumačite da ste „najproblematičniji“ redatelj u Hrvatskoj, odnosno tko su ti koje boli glava samo kad najavite neki novi projekt?

–          Za to malo marim. Radim ono što mislim da je potrebno i ono što me zanima. Mislim da ne bih trebao biti problematičan ni u kojem smislu, jer nikoga ne ugrožavam niti vrijeđam. Samo radim svoj posao i govorim o temama koje drugi neće. Recimo, za nekoliko dana izlazi film „Hrvatski anđeli rata“, prvi film o stradanju djece u Domovinskom ratu. Ima masa tema koje su netaknute i tu konkurencije nema. Prema tome…

Razgovarao: Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Nova Mostova uzdanica Marija Selak Raspudić: Ja imam samo jednog političkog uzora

Objavljeno

na

Objavio

Novo nezavisno ime na listi Mosta, ali i hrvatskoj političkoj sceni je – Marija Selak Raspudić. Zašto se ova poznata doktorica znanosti uz znanstvenu karijeru u području filozofije i bioetike odlučila za ulazak u političke vode, ali i koje su glavne odrednice njezina programa otkrila je u intervjuu za Večernji list.

Zašto politika i zašto baš sada?

A zašto ne politika? Već i sama činjenica da je to ono što me svi prvo pitaju, uz komentar: „Što mi je to trebalo?“, pokazuje dubinu apatije u koju smo zapali, a koja se ponajprije odnosi na gubitak vjere da je moguće išta učiniti drugačijim što, posljedično, čini svaki javni angažman besmislenim. Tu percepciju želim promijeniti. Stvar je stoga potrebno obrnuti. U trenutku ugroze demokracije u kojem se nalazimo nužno je sve slobodno misleće pojedince upitati zašto se oni ne uključe u politiku.

Na što misli kada kaže da je demokracija ugrožena?

Ugrozu demokracije sažeto detektiram na tri razine – onemogućavanje referenduma, onemogućavanje dopisnog i elektroničkog glasovanja te raspisivanje izbora usred pandemije. Znakovito je da se vladajući duopol samo na površini i pred izbore razilazi na isprovociranim ideološkim temama dok paralelno vlada dubinski konsenzus u stopiranju demokratskih procesa u Hrvatskoj, napose onih osnovnih alata koji omogućuju aktivniju participaciju građana, izbornog zakona i referenduma. Tako se kod građana sustavno potiču rezigniranost i cinizam, druga strana medalje političke pasivnosti i zatupljenosti.

Zašto je odabrala baš Most?

Zato što simpatiziram inicijalnu ideju Mosta po kojoj je on platforma koja okuplja nezavisne pojedince za koje smatra da svojim radom mogu doprinijeti poboljšanju društva u cjelini. Činjenica da mi je ponuđeno mjesto bez uvjetovanja ulaska u stranku pokazuje da se oni i dalje nalaze na tom tragu. Jednako tako, ovakvo raspisivanje izbora koje je onemogućilo stvaranje i registriranje vlastitih neovisnih lista doživjela sam kao poticaj da se angažiram i to na način koji je trenutno jedini moguć – ulaženjem na listu neke od postojećih političkih opcija. Tu je izbor pao na Most.

Je li već dogovoreno u kojoj će izbornoj jedinici biti na listi?

Kandirat ću se u jednoj od zagrebačkih izbornih jedinica jer je to grad u kojem sam rođena, odrasla i živim. No u ovom političkom trenutku pristajanjem da budem na Most-ovoj izbornoj listi mandat mi ni u kom slučaju nije zagarantiran, nego se za njega trebam izboriti, što smatram korektnim ulaskom u političku bitku.

Ako uđe u Sabor, hoćete li zastupati politiku Mosta ili svoju vlastitu?

Zastupat ću svoju politiku kao nezavisna kandidatkinja, no već i samo pristajanje ulaska na njihovu listu dokaz je da se slažemo u temeljnim programskim načelima koja se prvenstveno odnose na antikoruptivnu politiku usmjerenu prema budućnosti.

Koji su konkretni problemi kojima će se baviti u politici?

Dok nas vladajući duopol opetovano u predizborno vrijeme vraća u ideološke rovove, namjera mi je osvijetliti cijeli jedan skup problema vezan uz virtualizaciju naše stvarnosti koji je u hrvatskoj javnosti zanemaren, a smatram ga presudnim za našu budućnost. Također, nije samo pitanje koje stvari treba reformirati, nego i koje vrijednosti u društvu treba očuvati. U tom smislu treba istaknuti da je Hrvatska relativno sigurna zemlja velikih prirodnih resursa te i dalje problematičnog, ali ipak dostupnog zdravstvenog i obrazovnog sustava. Jedno od važnijih pitanja svakako je i Hrvatska u kontekstu disonantne politike EU koja se razilazi na svakom ozbiljnijem pitanju, od migrantske krize pa do pandemijskih mjera. Na tom tragu ne treba se hvaliti banalnostima poput našeg presjedanja Europskom unijom koje je omogućeno svakoj članici, nego raditi na ravnopravnosti našeg položaja u situaciji njezinog mogućeg raspada.

Što znači najava da će rad usmjeriti prema “tehničkoj dehumanizaciji” i “prijetećoj digitalnoj diktaturi”?

Pod tehničkom dehumanizacijom podrazumijevam, primjerice, činjenicu da je Mark Zuckerberg ustvrdio da će probleme u kojima se našao Facebook, a koji se protežu od govora mržnje, zlouporabe naših podataka u komercijalne i političke svrhe pa sve do lažnih profila, riješiti umjetna inteligencija koju razvijaju za tu svrhu. Također, Europski je parlament nedavno donio Izvješće o pravilima građanskog prava o robotici kojim su najsofisticiraniji autonomni roboti dobili pravnu osobnost. To znači da se pretpostavlja da ljudi nisu u stanju moralno rasuđivati, pa bi taj posao umjesto njih od trebala obavljati najnaprednija tehnologija. Digitalna diktatura odnosi se pak na najavu razvijanja različitih aplikacija putem kojih bi se pratilo naše kretanje s navodnim ciljem „suzbijanja prijeteće pandemije“. Sustavno praćenje već je sastavni dio boravka na internetu, a imamo i nove fenomene kao što su Airbnb i Uber platforme koje funkcioniraju na principu ocjenjivanja, što otvara cijelo jedno područje socijalnog kapitala i nereguliranih, a često i nepostojećih radničkih prava.

S kime je nakon izbora moguća koalicija, a s kojim je opcijama ona isključena?

Tko ulazi u izbore mora barem inicijalno imati pobjednički mentalitet stoga je moj odgovor na ovo pitanje: „A tko kaže da će nam koalicije uopće biti potrebne?“

Tko joj je politički uzor?

U idejnom smislu svakako antički filozofi poput Sokrata kojima je istina bila draža i od vlastitog života.

Raspravlja li sa suprugom Ninom Raspudićem o političkoj situaciji i je li joj on kritičar ili podrška?

Razgovaramo o svemu, pa tako i o političkoj situaciji. U analizama i stavovima često se ne slažemo, no to smatram obostrano poticajnim jer za partnera nisam tražila istomišljenika, nego osobu koja misli svojom glavom. No i naš se život kao i život svih drugih parova najčešće svodi na mnogo prizemnije stvari, od raspodjele kućanskih poslova do brige oko djeteta.

Znači li njen izlazak na izbore trajniji politički angažman uz znanstvenu karijeru te planira li ostati u politici i ako ne bude dio idućeg saziva Sabora?

Ako mi građani daju povjerenje, a ja to povjerenje uspijem opravdati, onda mi, možda, predstoji aktivni politički angažman na dulje staze. No, ako se jedno od toga ne dogodi, onda treba biti pošten prema sebi i drugima te se vratiti svojoj struci. Sabor je ionako prepun ljudi koji zaljubljeni u svoju sliku ignoriraju volju birača te različitim predizbornim trgovinama kupuju svoje mandate jer nikako ne žele shvatiti da je njihovo političko vrijeme odavno prošlo.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari