Pratite nas

Reagiranja

Slaven Raguž odgovorio Peternelu: I djeca iz Hrvatske dolaze u Mostar na liječenje

Objavljeno

na

Ovo je potpredsjednik HHO Hrvatske koji 40 milijuna kn mostarskoj bolnici uspoređuje sa slučajem Daruvarac, spominjući kako ima novaca za bolnicu u Mostaru, a nema za bolesnu djecu u Hrvatskoj. Samo jedan u nizu onih koji s gađenjem govore o traćenju proračunskih novaca RH za tamo neka primitivna domorodačka plemena u BiH, piše Slaven Raguž, predsjednik HRS-a.

Kako mi nije dopušteno odgovoriti njemu na stranici, evo ovako ću:

– u odnosu na u prosjeku 9,5 milijardi kuna godišnjeg uvoza iz RH i 5,7 milijardi kuna godišnjeg vanjskotrgovinskog suficita kojeg Hrvatska ima sa BiH, u čemu sa preko 90% (po podacima vanjskotrgovinske komore BiH) sudjeluju općine sa hrvatskom većinom, 40 milijuna kuna je sića.

– nitko od ovih struĆnjaka ne spominje preferencijalne trgovinske ugovore sa hrvatskim tvrtkama (nauštrb bh tvrtki iz iste branše), a osobito ne spominje načine dobivanja vlasničkih udjela RH u pojedinim tvrtkama u BiH, poput recimo HT-a Mostar. Kako i na koji način se dobio vlasnički udio i koliko od toga uprihodi RH godišnje. Kada se uzme samo HT kao primjer, 40 milijuna kn ispada također sića. A ni spomenuli nismo Buško jezero i koliko gubimo na tom problemu.

– od silnih tih milijuna kn koje Hrvatska godinama velikodušno daje bolnici i Sveučilištu, velikodušno se i diktiraju tvrtke iz RH kao ugovarači/izvođači kod ulaganja…. masno se plaćaju profesori iz RH da dolaze odraditi par predavanja godišnje, dok katedru u stvarnosti drže asistenti….praktično, u ovom slučaju, pomoć je u biti ulaganje sa dobrim povratom prihoda.

– sve da i zanemarimo sve ovo iznad, SKB Mostar liječi hrvatske državljane, dakle ljude sa hrvatskim državljanstvom, poput recimo Safeta Oručevića koji ima hrvatsku putovnicu i kao hrvatski građanin ima Ustavom RH zagarantirana sva prava kao i Igor Peternel i svi drugi hrvatski državljani s koje god strane granice živjeli, tako da nije istina da nema za bolesnu djecu novaca. I ovo je novac za bolesnu djecu.

Prema tome, čovječe ne spočitavaj sa svoje uzvišene razine zašto novac ide tvojim sunarodnjacima, nego inzistiraj na propitivanju kome ide i kako se troši taj novac. Niti jedno revizorsko izvješće nije urađeno, niti ijedan inspekcijski nadzor. Ispada kako je ovo najbolji i najbezbolniji način nenamjenskog trošenja novaca, da ne kažem pranja. Pitaj tko se na tim novcima okorištava, a ne zašto se uopće daju.

Na kraju, zašto ne spomeneš kako je baš ta SKB Mostar stavila na raspolaganje svoje resurse da djeca iz Metkovića i tog dijela Hrvatske dolaze u Mostar na liječenje? Upitajte bilo kojeg roditelja iz Metkovića, Opuzena, Ploča i sl., svatko će pristati prije na put u Mostar, nego u Dubrovnik ili Split. To pitaj Kujundžića… zašto odbija taj vid suradnje, zašto se bilateralno to ne dogovori, a ne pitaj zašto skrbi o državljanima Hrvatske koji žive u BiH, napisao je Slaven Raguž.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Majkama uvijek moramo biti zahvalni

Objavljeno

na

Vrijeme neumitno teče. Stigla je još jedna obljetnica rođenja najponosnije Majke u Hrvata Kate Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog, 23. 2. 1922.-Zagreb, 8.7.2006.). I ovog puta moramo se zapitati: kako je danas majkama koje su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremali u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili bolje rečeno Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci kraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih sinova, supruga i kćeri za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Ne, mi nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove najmilije, bez kojih bi većina, osobito oporbenih političara i politikanata mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević.

Dobro se sjećamo da je najponosnija Majka u Hrvata često govorila da im nikada neće zaboraviti zla koja su počinili, ali da im ne može ni oprostiti jer se nikada nisu pokajali.
Katu Šoljić, ali i sve ostale majke u Hrvata nikada ne smijemo zaboraviti.

Mladen Pavković

23. veljače 1922. Kata Šoljić – Znaš li sine tko je Šoljić Kata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zadužio je Hrvate ali i Srbe

Objavljeno

na

Dok Hrvati i dalje polemiziraju o tome kako je Josipa Lisac otpjevala (zavijala) hrvatsku himnu na inauguraciji predsjednika Republike Zorana Milanovića, Srbi više pišu i komentiraju – tko je autor „Lijepe naše domovine“ – Josip Runjanin (Politika, 21. 2. 2020.).

Tako nas među ostalim podsjećaju da je ovaj skladatelj, inače srpski oficir i graničar u tadašnjoj austrougarskoj vojsci, zadužio i Srbe, jer im je skladao pjesmu „Rado ide Srbin u vojnike“, koju su često pjevali i kad su devedesetih godina prošlog stoljeća odlazili ubijati, rušiti, pljačkati i protjerivati Hrvate, od Vukovara do Škabrnje i dalje.

Runjanin je rođen u Vinkovcima 8. 12. 1821., a umro 2. veljače 1878. a podrijetlom je iz sela Runjani kod Loznice. Djed mu je bio prota, a otac kapetan. Bio je najstariji od sedmero djece u obitelji. U Novi Sad je došao dvije godine pred smrt, nakon što je kao oficir morao otići u mirovinu. Kažu da se isticao kao ratnik, ali da je imao i nježniju stranu. Oženio se Otilijom, kćerkom kapetana Tome Perakovića, i s njom imao kćer koja se zvala, isto kao i kćerka Vuka Karadžića – Vilhelmina.

Sahranjen je na Uspenskom groblju u Novom Sadu, na kojem počivaju i druge osobe iz srpske povijesti, poput Svetozara Miletića, Vase Stajića, Koste Trifkovića, Jovana Hadžića…Čak ni mnogi Novosađani ne znaju gdje se nalazi to staro pravoslavno groblje.

Godinama nitko nije vodio skrb o njegovu posljednjem počivalištu. Prije deset godina delegacija Zagreba bila je u posjeti Novom Sadu i tada je dogovoreno da će Zagreb održavati Runjaninov spomenik, s obzirom na to da nema potomaka i da je bio u dosta lošem stanju.
Pjesmu koja je postala hrvatska himna Runjanin je skladao u Glini 1846., na tekst hrvatskog književnika Antuna Mihanovića, s kojim se navodno nikada nije upoznao, već je stihove uzeo iz časopisa Ljudevita Gaja „Danica“.

Antun Gustav Matoš napisao je za tu pjesmu da je nikada nitko ne bi znao da nije bilo melodije.
S obzirom na povijesnu važnost „Lijepe naše domovine“ možda bi trebalo razmisliti da se autorima postavi i jedan zajednički spomenik. Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari