Pratite nas

BiH

Slaven Raguž: Travnik mora biti dio političke strategije Hrvata, inače će postati SDA-ovski paradžemat

Objavljeno

na

Hrvati Travnika su heroji u ratu, a još veći heroji u miru. Ne smijemo dopustiti da budu moneta za potkusurivanje bilo koje politike, pa i one hrvatske, a osobito ne politike Bakira Izetbegovića koji od Travnika želi napraviti SDA-ovski paradžemat“. Ovo je, pored ostalog, u svome izlaganju na tribini u povodu godišnjice potpisivanja Promemorije Hrvata Travnika rekao Slaven Raguž, predsjednik HRS-a.

Promemorija Hrvata Travnika je dokument s kojim Hrvati Travnika ne žele bilo što nekome nametati, nego jednostavno poručuju ovima što ne samo Travnik, nego i cijelu BiH smatraju svojim ekskluzivnim vlasništvom, kako ovdje žive i Hrvati, sa svojim nacionalnim i kulturološkim naslijeđem, te kako nema te sile koja će to naslijeđe bilo kakvim pritiscima ugušiti ili uništiti asimilacijom u kojekakav fiktivni bosansko-hercegovački kolektivni identitet“  glavna je poruka Slavena Raguža na spomenutoj tribini.

Poručio je kako i hrvatska politika mora podnijeti dobar dio odgovornosti za činjenicu što je Travnik ostao sam u borbi za rješavanje problema statusa Travnika kao grada, osobito kada se radi o paralelizmima sa gradom Mostarom:

Na primjer, glasovanjem u Parlamentu Federacije s kojim su hrvatski zastupnici inicirali i podržali da se u Mostaru proračun donosi na način da ga mora supotpisati načelnik za financije, praktično s pravom veta, hrvatski zastupnici ne samo da su izdali nacionalne interese, nego i pokazali kako ih nije briga za mjesta u kojima su Hrvati manjina. HRS je još krajem 2014. godine tražio, kad se već ide u besmisao ovakvih protuustavnih  izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi, da se isti model zatraži i za Travnik. No, prijedlog je ignoriran“ naglasio je Raguž

Kao najbolji primjer kamo može odvesti nedosljednost u hrvatskoj politici naveo je govor Bakira Izetbegovića sa manifestacije 25 godina ABiH u Travniku. Tom prigodom, Izetbegović je izrekao toliko notornih izmišljotina i neistina, da je nevjerojatno kako nitko od hrvatskih zastupnika nije reagirao. Izetbegović je pored ostalog izjavio kako su „7. i 5. Korpus ABiH dokazali su da su časni ratnici, viteškog i gazijskog duha, poput Mehmeda Alagića, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje. Svojim herojstvima protiv udruženog agresora ne samo da su oslobodili Kupres i sva mjesta, nego su primorali HVO da umjesto VRS-a surađuju sa Armijom BiH.“

Kada Izetbegović misli o herojstvima, vjerojatno misli o ritualnim smaknućima Hrvata i Srba u Miletićima, Mehurićima, misli na pokolj civila u Maljinama, na zatočenja i mučenja na tvrđavi u Travniku i drugdje. Pod viteštvo Mehmeda Alagića vjerojatno misli za njegov opus kao zapovjednika u Križančevu selu. Pod gazijskim duhom vjerojatno misli na Abu Ajama, vođu logora mudžahedina u Mehurićima koji je izjavio kako njima vjera brani imati zarobljenike, pa makar žene i djecu, pa ih moraju ubijati, te da on ne odgovara nikome osim Aliji Izetbegoviću“ rekao je Slaven Raguž, dodavši  podatke o tome kako u Travniku u odnosu na popis 1991. danas u živi preko 5000 više Bošnjaka, dok je preko 11000 Hrvata manje, a Srba preko 7000 manje, što ponajbolje dokazuje tko je radio „udruženu agresiju“, a tko se branio.

Sa ovoga mjesta bih poručio ne samo Izetbegoviću, nego i Tahiru Lendi koji govori o 25 godina viteštva ABiH u Travniku: prije točno 25 godina u Bijeljini, Alija Izetbegović je izjavio kako JNA nije okupatorska sila i kako u BiH rata neće biti. Od kuda onda 25. godišnjica ako prije 25 godina rata nije bilo? Lendo kaže kako je obljetnica ABiH obljetnica svih građana Travnika, a na proslavi program islamske vjerske zajednice Travnika. Je li to nastavak one ratne strategije Travnika kao najveće islamske zajednice u Europi?“.

Svoje izlaganje Raguž je završio porukom kako Travnik mora biti dio političke strategije svih Hrvata u BiH, te kako Promemorija mora biti sastavni dio te strategije. Apelirao je na dosljednost u provedbi  hrvatske politike, kako se ne bi ponavljali slučajevi poput onoga kada se i uz pomoć ruku hrvatskih ministara uzurpiralo zemljište u vlasništvu nadbiskupije u Travniku, za izgradnju Arhiva Bosne. Travnik ne smije biti ostavljen sam, i hrvatski političari moraju konačno zaboraviti osobni interes i početi raditi na interesu svoga naroda. U protivnom, Travnik bi mogao postati SDA-ovski paradžemat, što je nekome očigledno u cilju, priopćeno je iz HRS-a.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dodik: BiH treba odbiti pomoć zbog koje bi bila obavezna da primi migrante

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik tvrdi da će se zalagati da BiH odbije svaku financijsku pomoć Europske unije (EU), zbog koje bi bila obavezna da primi migrante.

Kaže da, po nekim informacijama, u BiH trenutno ima od 3.500 do 4.000 migranata, koji su smješteni na različitim lokacijama.

– Mi trenutno ne znamo gdje su oni, a vidimo da politika Europe da pokušavaju da smjeste migrante u dodirne zemlje…Austrijski kancelar Sebastijan Kurz je prije nekoliko mjeseci izašao je s jasnom ponudom da će se zemljama, u dodiru s EU, koje prihvate da formiraju kampove za migrante, dati financijsku pomoć.

Zalagat ću se da se ta pomoć odbije sa stanovišta obaveze da primimo migrante, koji su ozbiljan sigurnosni, socijalni, zdravstveni i komunikacijski problem i BiH nema mehanizme da odgovori na to pitanje – ustvrdio je on.

Ponovivši tvrdnju da je BiH “potpuno zakazala kada je u pitanju migrantska kriza i nema mehanizam za borbu protiv tog problema”, istakao je u izjavi novinarima u Banjoj Luci da će inicirati da Predsjedništvo BiH da neke odgovore po tom pitanju. (Fena)

 

Migranti provaljuju u obiteljske kuće u Čapljini

 

 

Nino Raspudić – Migranti pred vratima: test humanosti ili gluposti?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Hrvati bi trebali razmisliti o tome da ‘promjene ploču’

Objavljeno

na

Objavio

fikret-abdic-reuters
foto: REUTERS

Vodeće bošnjačke političke stranke SDA i SDP, te hrvatofobni sarajevski intelektaulci razjareno su reagirali na Deklaraciju Hrvatskog sabora, usvojenu u petak. Hrvatska je vlast nazvana fašističkom, optužena za rušenje “Daytonskog sporazuma”, “agresiju na suverenitet BiH” i “mješanje u unutarnje stvari”, prigovoreno joj je kako podržava “koncept Herceg Bosne”, kojemu je presuđeno u Haagu kao “udruženom zločinačkom poduhvatu”, piše: Milan Šutalo, HMS

Ukratko bošnjačka politička elita, i bošnjački nazoviintelektualci popud Esada Durakovića, Muhameda Tunje Filipovića, Emira Zlatara, Esada Bajtala, Ibrahima Prohića… držeći se one napad je najbolja obrana, koristeći govor mržnje demonizirali su Hrvatsku, kako bi zamaskirali zločin načinjen prema Hrvatima u BiH, narodu kojemu su Bošnjaci zahvaljujući brojnosti, oteli ustavno pravo predstavljanja u Predsjedništvu BiH i ponizili ga.

Hrvatska je sada kriva samo zato što je to uočila, u Deklaraciji konstatirala i što je odbila šutjeti o tome, kako što je to činila u prošlosti. Što ne pristaje velikobošnjački hegemonizam nazivati europskim demokratskim standardom.

U nedostatku argumenata kojima bi osporili Deklaraciju, sarajevske političke stranke i intelektualni hrvatomrzitelji otvoreno su, kao i bezbroj puta do sada, lagali, podvaljivali, obmanjivali javnost, a nisu se libili ni zaprijetiti svima koji ne misle kao oni. Tako, predsjednik “Kruga 99”, asocijacije koja  zagovara ukidanje konstitutivnosti naroda, kao temeljnog načela Ustava BiH, Adil Kulenović otvoreno prijeti kako će “svatko tko podrži Deklaraciju u BiH biti zgažen”.

Što je u Deklaraciji Hrvatskog sabora tako fašističko, rasističko, zločinačko..? Izgleda to što podržava Bosnu i Hercegovini kao državu kakvom je tretira njezin daytonski ustav, kao “zemlju tri konstitutivna naroda i svih građana”, što izražava nadu kako će se kroz dijalog doći do rješenja kojim će se implementirati presude Ustavnog suda BiH, što traži jednak tretman pred pravosuđem svih optuženih za ratne zločine, što od Vlade Hrvatske zahtjeva da redovito izvještava o kršenju prava svojih sunarodnjaka u BiH, Vijeće za implementaciju mira u BiH i Vijeće sigurnosti UN-a, što se zalaže se za nastavak pomoći Hrvatske svom narodu u BiH.

Ništa se, dakle, u tom aktu ne može naći što je u suprotnosti s važećim Ustavom i Daytonskim sporazumom, i ništa što je usmjereno protiv Bošnjaka. Autori Deklaracije toliko su se trudili da ne izađu iz okvira “nemješanja u unutarnje stvari BiH” da su ih neki u Hrvatskom saboru, optužili da su napravili “kamilica Dakelaraciju”.

No, taj trud nije, čini se, pomogao bošnjačkim političkim elitama “otvoriti oči” da vide da se BiH ne može sačuvati gaženjem ustavnih prava jednog naroda, već jedino poštivanjem tog naroda i njegove ustavne pozicije, dijalogom i dogovorom o onom što zahtjeva Ustavni sud, a zahtjeva da Hrvatima kao i drugim dvama narodima bude omogućeno predstavljanje u Predsjedništvu BiH i domovima naroda.

No, za bošnjačku političku elitu, halal hrvatske intelektualce poput Slave Kukića, Ive Komšića, Mirka Pejanovića, i zelene bosanske fratre poput fra Ive Markovića, Mile Babića i drugih zahtjevati ravnopravnost Hrvata jednako je kao zagovarati fašizam, aparthejd, segregaciju, udruženi zločinački podhvat…. Jedina Deklaracija koju bi oni podržali bila bi ona u kojoj bi BiH bila definirana kao država bosanskog naroda, raznih konfesija, a Hrvati raja koja se ima pokoravati volji probosanskih, patriotskih snaga.

Hrvati bi, zato trebali razmisliti o tome da “promjene ploču” i da počnu koristiti drugačiju argumentaciju, od one koju sada koriste, da primjene “Plan F”. Ukoliko Bošnjaci ne žele, kroz izmjene Izbornog zakona omogućiti Hrvatima izabrati svoje izaslanike u federalni Dom naroda i Predsjedništvo BiH, a očito ne žele, jer je to za njih fašizam, rasizam, segregacija, zločinačka Herceg Bosna i UZP, na sljedećim izborima hrvatske političke stranke trebale bi ne isticati kandidate za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ako je bošnjačkim strankama toliko milo birati, po europskim demokratskim standardima, hrvatskog člana Predsjedništva, zašto i Hrvati ne bi prihvatili iste te standarde pa kao građani BiH birali bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Zato što ih ljuti Bakir Izetbegović, Nermin Nikšić ili neki od bošnjačkih političara, građani-Hrvati bi mogli svoj glas dati, recimo, Fikretu Abdiću. Istina, čovjek jeste osuđen za ratne zločine, ali je izdražao kaznu i sad ima sva prava kao i drugi građani BiH. Na isti način na koji je za Bošnjake Željko Komšić, fan masovnog ubojice Josipa Broza Tita, liberal i socjaldemokrat, Fikret Abdić bi mogao postati omiljeni političar među Hrvatima, kao čovjek koji zagovara laburističku (radničku), progresivnu, europsku ideologiju. Uostalom i stranka mu se tako zove- Laburistička. Hrvati imaju legitimno, građansko, pravo podržavati laburiste u BiH. Zašto bi to nekomu smetalo? Možda tako Hrvati, a i BiH pstanu simpatični Britancima!

Ovi izbori pokazali su kako je hrvatski izborni kapacitet veći od 180.000 glasova. Pa zašto taj potencijal Hrvati ne bi usmjerili prema laburisti Abdiću i, uz glasove njegova biračkog tjela, lako ga progurali, kao predstavnika građana, u Predsjedništvo BiH. Pa neka onda sarajevske stranke dokazuju da Abdić nije legitimni predstavnik Bošnjaka, a Hrvati neka im na to odgovaraju “zar je Bošnjak samo onaj kome certifikat daju sarajevske stranke”.

Trebaju li Hrvati tako postupiti da ih Bošnjaci ne bi nazivali fašistima i rasistima i da bi ih konačno počeli uvažavati. Čini se, kako sada stvari stoje, druge nema.

Milan Šutalo, HMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari