Pratite nas

Razgovor

Slavica Barešić: Nije me strah, moj je narod uza me i pokojnoga supruga Mira Barešića

Objavljeno

na

Policiji smo dali imena crvenih jugobandita i izdajica koji su oskvrnuli spomenik

Tzv. Antifa Šibenik prošli se tjedan pohvalila na facebooku fotografijom spomenika Mire Barešića u Dragama na kojoj mu je lijeva ruka zalivena crvenom bojom. Uz fotografiju je stajao natpis kako su ‘dobili fotografiju dovršenoga spomenika ustaškome ubojici Miri Barešiću’ te opis tko je i što je Barešić pa tako stoji kako je ‘Barešić je bio član opskurne paraustaške organizacije ‘Hrvatski narodni otpor’, koja je osnovana 1960. godine u Madridu pod vodstvom zločinca Maksa Luburića, ubio narodnog heroja Vladimira Rolovića borca Lovćenskog partizanskog odreda, 1. proleterske, 1. dalmatinske i 15. majevičke brigade, 17. i 38. istočnobosanske divizije NOVJ’.

Fotografija je na facebook postavljena u jutarnjim satima, kada se još nije ni znalo da se nešto dogodilo spomeniku jer je obitelj odlučila ne informirati medije o tome što se dogodilo. Očistili su spomenik, uklonili dio boje i odlučili pričekati tko će se pohvaliti djelom.

„Nismo htjeli dizati buku oko toga. Vjerovali smo da će se onaj tko je to napravio sam pohvaliti, što se na kraju i dogodilo. Nisu mogli izdržati pa su se pohvalili na fejsu. Čini se kako je to djelo Antife Šibenik i Antife Murter, a stanoviti Zoran Šarić iz Turnja kazao je da je to malo, da je trebalo napraviti više jer smatra da ne trebaju ustaški spomenici po Dalmaciji“, govori Slavica Barešić, supruga Mira Barešić, dodajući kako je sada sve na policiji kojoj su prije nekoliko dana proslijeđena i imena počinitelja.

Prepričavajući sporni događaj, gospođa Barešić govori kako ju je ujutro rano susjeda probudila i pozvala da pogleda spomenik. Bila je šokirana, zgranuta i nije mogla vjerovati. Prvotna reakcija mi je bila da vrištim, kaže Slavica, kojoj se još nisu slegli ni dojmovi od otkrivanja spomenika jer je kod njih u kući vrlo prometno zadnjih 20-ak dana. ‘Očekivala sam ovako nešto, nisam mislila da će biti tako brzo, ali sam znala da će nešto napraviti. Nisam očekivala da će se dići ovolika bura nakon otkrivanja spomenika, znala sam da hoće, ali ne u ovakvoj mjeri. Još nisam gledala ni sve napise. S obzirom na stanje u državi, na situaciju koja se podgrijavala nakon otkrivanja spomenika, bilo je sasvim jasno da će nešto loše uslijediti, govori Slavica, ističući kako svaki dan prima goste u Mirinoj rodnoj kući. Svaki dan navrati netko iz emigracije, ali i ljudi iz Hrvatske staju i fotografiju se uz spomenik, navrate, raspituju se i Miru. Svaki dan je netko tu.

U jutarnjim ga satima zalili crvenom bojom

Barešić naglašava kako nisu htjeli dizati buku oko situacije, ističe kako je odmah rekla da je riječ o domaćim ljudima jer smatra da se Srbi, bez obzira na poruke iz susjedne države, ne će zamarati ovime kad je u Hrvatskoj dovoljno izdajica.

„To je bilo negdje pred jutro. Svi su ljuti, a nitko to ne želi priznati. Kipar Ivan Kujundžić razočaran je, Slavica kaže kako je to očekivao, samo ne u tolikoj mjeri. Mi smo dio oprali, dio ćemo riješiti u narednim danim“, objašnjava Slavica Barešić.

Vraćajući se na večer kad se to dogodilo, ističe kako je cijeloga dana primala goste koji su dolazili fotografirati se uz spomenik, navratili bi do njih, malo popričali. Navečer je dosta kasno otišla na spavanje, ali joj je kći došla kasnije kući, negdje oko jedan sat iza ponoći jer je bila s društvom. „Otišla je ‘pozdraviti’ tatu, kako to i inače čini, i sve je bilo u redu. Nakon nešto više od pola sata isto je učinila i rodica i nije bilo ničega na spomenika. Mišljenja sam da se to dogodilo negdje pred jutro. Da su došli, zalili spomenik, zatim prekrili crvenom bojom natpis ulice Mile Budaka i na putu prema kući napravili su u Modravama, gdje pater Ike Madunić održava duhovne obnove Framašima, zvijezdu petokraku. To im je bio potez od Draga prema kući“, govori Slavica o oskvrnjenju spomenika.

„Poruka je jasna, krvave ruke…. Cijeli dan me držala tuga. U ponedjeljak je buknula bura u meni. Bila sam stvarno ljutita. Još kad sam vidjela pojedine komentare nekih komentatora, toliko sam se rasrdila“, prepričava još uvijek vidno rastresena Slavica Barešić.

Još je crvenih budala

Na pitanje je li ju strah nakon svega što se dogodilo, Slavica odmahuje glavom. Kaže kako se nikoga ne boji, predlagali su joj da ju čuvaju, ali ona smatra da za to nema potrebe. Bilo je i mnogo gorih situacija pa smo izdržali, tako ćemo i ovo. Govori kako nisu imali nikakvih prijetnji, ni prije, ni nakon podizanja spomenika, osim što je najmlađa kći Andrea dobila mejl u kojemu je stajalo da će osvetiti za Rolovića.

Službeno izvješće švedske policije, koje su nedavno objavile i jedne novine, pokazuje kako je Miro ubio Rolovića iz samoobrane. Osuđen je za čin koji je napravio, ali nije terorist, nigdje to ne piše ni u dokumentima. Terorist je bio samo za Jugoslaviju i to zato što je bio za Hrvatsku, govori Slavica, koja očekuje da sada policija odradi svoj posao jer ima imena počinitelja.

Ante Barešić, Mirin rođak i jedan od inicijatora podizanja spomenika u Dragama, bio je poprilično ljutit i šokiran zalijevanjem spomenika crvenom bojom. Barešić je u ponedjeljak dosta burno reagirao na cijelu situaciju pa su pojedini mediji prenijeli kako Barešićeva rodbina prijeti počiniteljima.

Nikakvih prijetnji nije bilo, nikome nisam prijetio. Zvali su me iz Slobodne Dalmacije, rekao sam da ne bi bilo dobro i da ih molimo da se ne ponovi jer ne će dobro završiti drugi put. Nikome nisam prijetio, nije mi to bilo na kraj pameti. Pitanje je kako to netko interpretira, govori Barešić. Ističe kako nije očekivao da će se ovako nešto dogoditi, da će netko crvenom bojom zaliti spomenik, nije mu bilo ni na kraj pameti. Da smo ovo očekivali, nastavlja, onda bismo neke stvari sigurno drugačije i napravili, ali o ovome zaista nisam razmišljao. Ne mogu vjerovati da još uvijek ima takvih budala, pogotovo mlađih s ovoga našeg područja.

Dodaje kako se nije nadao ni silnim napadima na njih nakon otkrivanja spomenika Miri Barešiću, ističe kako mu nije jasno da netko napada nešto u čemu nije sudjelovao, tvrdi kako ne vidi razloga zašto bi se nekoga prozivalo. Mi smo napravili to jer smo htjeli, ako imaš nešto protiv, to je tvoje pravo, tuži me pa ćemo to rješavati, ali ovako blatiti po medijima i vući Mirino ime i cijelu njegovu obitelj u blato, stvarno nije u redu, govori Barešić, naglašavajući kako nikoga ne diraju. Ističe kako je otkrivanje spomenika bilo veličanstveno, mnoštvo ljudi došli je dati im potporu, nigdje nije bilo ustaških obilježja, osim što je Bojan Glavašević pronašao slovo U na zastavi na kojoj je pisalo Frankfurt. Pita se kako netko može biti toliko zločest.

Prije nekoliko dana Joško Barešić, Mirin brat, dao je nekoliko izjava jednome lokalnom dnevniku u kojima je prozvao inicijatore spomenika i obitelj, naglašavajući kako njegov brat ne bi pristao na ovakav spomenik. Barešić se posebno obrušio na Antu Barešića, rođaka, koji je uz blagoslov Mirine obitelji, supruge Slavice i djece, krenuo u realizaciju spomenika. Joško Barešić tvrdi kako je sramotno da se molilo i skupljalo za spomenik, ne zanimaju ga čak ni počinitelji oskvrnuća spomenika te da je njegov brat zaslužio spomenik, ali da mu ga je trebala napraviti županija ili država.

Očekujemo da policija sankcionira počinitelje

Osvrćući se na ove izjave, Ante Barešić kaže da ‘ne zna koga je on to moljakao, kamo je hodao i tražio novac’. „Volio bih da se netko javi i kaže da sam ga ja molio da dade novac za spomenik. Izjave su me iznenadile, naravno. Joška sam vidio drugi dan, zvao sam ga da razgovarao, otišao je, nije uopće htio sa mnom razgovarati. Joško Barešić uopće nije sudjelovao u realizaciji bratova spomenika. Kad smo dobili zeleno svjetlo od Slavice, odmah smo ga zvali i rekli da idemo zajedno u realizacije u i podijelit ćemo to na tri djela, naravno ako ne bude donacija. Odbio je. Ali on nema nikakve veze s bratom, niti je kontaktirao s njim. Unatoč svemu tome, iznenadile su me njegove izjave jer to zaista nije u redu“, govori Barešić dodajući: „Putovnicu i papire za Miru i njegovu obitelj napravio sam ja, a pitanje je zašto to nije učinio njegov brat. Neka odgovori na to pitanje. Nije ni kontaktirao s Mirom, samo jednom i to nakon što sam ga ja odveo da ga pozdravi. Oni jesu braća, ali ne može mene nazivati nekim rođakom. Miro i ja smo bili bliski, spomenik je dignut zato što je Miro to zaslužio i mi smo to učinili uz blagoslov obitelji, što je najvažnije. Mišljenja onih koji nisu htjeli sudjelovati u tome, bez obzira na to što su dio obitelji, više me ne zanimaju i govore ponajviše o njima, jasan je Ante Barešić, koji zahvaljuje svim Mirinim prijateljima, hrvatskim emigrantima i svim Hrvatima u domovini koji su sudjelovali u realizaciji spomenika hrvatskome junaku Miri Barešiću.

Situacija oko počinitelja koji su ‘dovršili’ spomenik, kako stoji u njihovu opisu, još uvijek nije poznata. Šibenska Antifa na svojim je stranicama, nakon što je izašla vijest da su oni počinitelji ovoga djela, sve preusmjerila na Antifu Murter, komentirajući kako su ‘drugovi s Murtera dovršili posao’. Ti drugovi su, prema njihovim riječima, iste noći ‘uredili’ i ploču s imenom Ulice Mile Budaka u Pakoštanima, preinačivši je u Ulicu Mile Ludaka, dok su onu u Dragama išarali crvenom bojom. Počinitelji su prokazani i poznati, a na policiji je da konačno odradi svoj posao i sankcionira odgovorne.

Andrea Černivec
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Turudić: U ratu sam gledao mrtve ljude, a nisam vidio da je itko procesuiran pa makar i po zapovjednoj odgovornosti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Županijskog suda, sudac Ivan Turudić, gostovao je u Novom danu N1 i komentirao slučaje Sanader i Hernadi te procesuiranje ratnih zločina.

Hoće li i kada Zsolt Hernadi biti izručen Hrvatskoj? Zašto se i nakon zahtjeva DORH-a i europskog uhidbenog naloga ne događa ništa u vezi njegova izručenja?

Izdan je Europski uhidbeni nalog protiv Hernadija i ako stupi korak izvan Mađarske u neku drugu državu članicu EU, bit će predan Hrvatskoj. Mađarski sud je odbio rješenje uhidbenog naloga s čudnim obrazloženjem jer da Hernadi ne bi imao pošteno suđenje u Hrvatskoj i da Hrvatska nije država u kojoj vlada vladavina prava i da je o tome već presuđeno u Mađarskoj. Niti jedan od tih argumenata ne stoji. Je li Hrvatska država vladavine prava ili nije odluku o tome može donijeti samo Europsko vijeće i to jednoglasno. Što se tiče načela da je u Mađarskoj već suđeno EU, Sud EU je o tome iznio svoj stav u presudi.

Nije li politički skandalozno da jedna država EU smatra da Hrvatska nije država vladavine prava i što se još može učiniti po pitanju Hernadijeva izručenja Hrvatskoj?

Županijski sud je učinio sve što je mogao učiniti, a nema neki manevarski prostor. Sud EU nam je dao za pravo u svih pet pitanja koje smo postavili. Mađarski sud se referira na suđenje Ivi Sanaderu i pozivaju se na odluku Ustavnog suda i arbitražu i odluku Glavnog tajništva Interpola, a o krivnji može odlučivati jedino kazneni sud. Pravorijek u tom predmetu može donijeti jedino hrvatski sud.

Što je sa slučajem koji se vodi protiv Ive Sanadera. Jučer smo vidjeli još jednu odgodu, može li završiti u zastari?

Teško, gotovo sam siguran da neće završiti u zastari. Zastara je vrlo daleko u tom predmetu. U tom predmetu nema opasnosti od zastare.

Koji su rokovi za zastaru u slučaju Sanader i Hernadi?

U slučaju Sanader je desetak godina. Ja sada iznosim svoj pravni stav, a o tome će odlučiti Raspravno vijeće. Smatram da je zastara bila prekinuta dok se čekala odluka Suda EU. Zastara je bila 2019., plus vrijeme prekida postupka i ako se donese prvostupanjska presuda onda se još produžuje dvije godine. Mislim da tu ne prijeti realna opasnost od zastare, kao ni u slučaju Hernadi.

Hoće li na hrvatskom sudu biti uspješno završen slučaj Hernadi u Hrvatskoj i hoće li biti dostupan Hrvatskoj?

To bi bilo najpravednije. Zastara je uvijek neuspjeh cijelog sustava i poraz pravne države jer nemamo epilog. Učinit ćemo sve da do zastare ne dođe, no postoje i faktori na koje sud ne može utjecati.

Zašto se nije pronašao odgovor na pitanje o postojanju mita u slučaju Sanader?

Presuda u slučaju Sanader je bila pravomoćna, a onda ju je ukinuo Vrhovni sud. Nakon što presuda postane pravomoćna, dužnost suda je da u roku od 15 dana pozove, u ovom slučaju Roberta Ježića, treću osobu na koju je prenesena imovinska korist, da vrati novac. Mi smo pozvali nakon 15 dana po zakonu, spis smo poslali DORH-u. Oni su adresa da na to odgovore, zašto u roku godine dana koliko su imali, vremena u kojoj je presuda bila pravomoćna, nisu taj novac ovršili, vratili u državni proračun.

Postoji li odgovor DORH-a zašto se to nije dogodilo?

Postoji odgovor. Novac je u Švicarskoj, a postupak je dugotrajan i kompliciran. To je njihov uobičajen odgovor.

Kada govorimo o pravosuđu i dalje postoji niz zamjerki na sporost i dugotrajnost postupaka. Predsjednik ste najvećeg suda u Hrvatskoj, kako se nosite s tim kritikama?

Percepcija o pravosuđu stvarno nije dobra. Ti su prigovori na dugotrajnost često vrlo osnovani. Mi smanjujemo broj predmeta koji su stariji od 10 i 15 godina, ali još uvijek ih ima na stotine. Loša je poruka ako postupak traje 10, 15 ili 20 godina. Na te kritike je teško naći suvisao odgovor, osim se pokriti pepelom i truditi da se to ispravi.

Često ste upozoravali ste na utjecaj politike na pravosuđe, postoji li i dalje opravdana sumnja u javnosti da i u pravosuđu i DORH-u postoji utjecaj politike na pravosuđe?

O DORH-u neću govoriti. Možda ćete biti iznenađeni odgovorom, ali ja ne vidim u današnje vrijeme neki izravni pritisak u smislu da me netko nazove telefonom i traži da se slučaj riješi određeni način.

Je li se dovoljno radilo na istrazi ratnih zločina? To pitanje se aktualiziralo zbog prosvjeda koji je u Vukovaru najavio gradonačelnik Ivan Penava? Je li sudstvo i DORH dovoljno radio na istrazi ratnih zločina u Hrvatskoj?

Ja svakodnevno sudim i ratne zločine. Od rata je prošlo 27 godina i sve je teže i teže dokazivati i istraživati te slučajeve. Mnogi ljudi su pomrli, a neki su često nedostupni našim pravosudnim tijelima. Je li se moglo učiniti više? Iz svog iskustva kao dragovoljac iz rata znam za niz zločina koji su se dogodili, bio sam na ratištu u zapadnoj Slavoniji, a ne znam za nikog da je procesuiran. U ratu sam gledao mrtve ljude, a nisam vidio da je itko procesuiran pa makar i po zapovjednoj odgovornosti. Zašto se nije optuživalo je pitanje za DORH.

Nije li neobično da se za zločin u Ovčari nije vodila sveobuhvatna istraga?

Za to ne znam. Teško mi je vjerovati da se nije radilo. Kao sudionik Domovinskog rata imam dojam da se nije dovoljno učinilo, ali to je samo dojam.

Možete li načelno prokomentirati slučaj Todorić?

Taj predmet je u fazi istrage. Radi se o velikom, opsežnom predmetu, a mislim da je rok za dovršetak istrage šest mjeseci. Paradoks je da taj predmet ne vodi specijalno tužiteljstvo nego redovno tužiteljstvo, zato što je optuženik odgovorna, a ne službena osoba. Dolazimo do paradoksa da se policajcu za 100 kn mita ili nekome drugome provodi istraživanja USKOK-a, a u predmetima od stotina milijardi, redovno tužiteljstvo. Trebalo bi se radikalno pristupiti reformi kaznenog zakonodavstva. Bilo bi potrebno učiniti da USKOK, kao i uskočki sudovi, rade kapitalne stvari. Danas je USKOK najveće ili drugo najveće tužiteljstvo u Hrvatskoj, a to je paradoks.

Jedan od vašim poznatih slučajeva je i slučaj bivše županice Marine Lovrić Merzel u kojem ste se oštro protivili nagodbi koja je postignuta s okrivljenim Žužićem. Zašto je Vrhovni sud stao na stranu nagodbe i zašto ste se protivili nagodbi?

Ja sad mogu pričati o tome, ja taj predmet više ne sudim zbog stava koji sam zastupao. Smatrao sam da sporazum između Žužića i USKOK-a nije u skladu sa pravilima odmjeravanja kazne. Mislio sam da je kazna premala i da ruši kaznenu politiku. Sudit će novi sudac pa ćemo vidjeti epilog tog predmeta.

Spomenuli ste Agrokor kao jedno od najvećih slučajeva, je li hrvatsko pravosuđe kapacitirano za takav proces?

Sad je u tijeku knjigovodstveno-financijsko vještačenje. U Hrvatskoj nije bilo stručnjaka za to jer su ranije radili ili za USKOK ili za Agrokor pa postoje razlozi da ne rade u konkretnom predmetu pa mislim da je spis poslan češkoj firmi koja će vještačiti. NIje to neuobičajeno i nije problem. Često su u Hrvatskoj problem megalomanske optužnice koje su prevelike i s previše optuženika. Bilo bi bolje i efikasnije da su manje.

Zdravko Mamić je iskoristio dvostruko državljanstvo kako bi izbjegao kaznu, a i mnogi drugi su to koristili. Što mislite o takvim slučajevima?

To je stvar državne politike. Ako se država odluči da nema dvojnog državljanstva, onda neće biti dvojnog državljanstva.

Može li ministar pravosuđa Bošnjaković učiniti više što se tiče poboljšanja u pravosuđu i poboljšanja percepcije pravosuđa u javnosti?

Nisam zadovoljan stanjem jer mislim da bi postupci morali biti kraći i uvjeren sam da se to može napraviti. Ministar je napravio neke korake kojima se ništa ne bi moglo zamjeriti, ali problem je brzina donošenja tih promjena.

Nacional danas donosi priču da četiri kuma, Vladimir Šeks, Miroslav Šeparović, Branko Bačić i Božidar Kalmeta, prema navodima tjednika, zajednički utječu na presudne teme za hrvatsko društvo u sjeni premijera Plenkovića? Što mislite o toj priči?

Nisam to još pročitao, ali mislim da to nije istina. Često se veže uz Šeksa da je pritajeni kadrovik u pravosuđu, ali ja smatram da to nije istina. Šeksu godi takva pozicija i mudro šuti, ali ja mislim da to nije takva situacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Culej: U nekoliko dana saznao sam tko je bio vođa četničke pobune u Borovu selu, ta saznanja mora imati i DORH!

Objavljeno

na

Objavio

U jeku reakcija zbog najavljenog prosvjeda u Vukovaru HDZ-ovog gradonačelnika Ivana Penave, novinari sa portala narod.hr razgovarali su sa Stevom Culejem, saborskim zastupnikom ove stranke i ratnim dozapovjednikom specijalne policije.

Culej je za Narod.hr progovorio o prikupljanju dokaza o zločinima počinjenim nad hrvatskim stanovništvom, odnosu DORH – a prema prikupljenim dokazima te nedjelovanju politike i institucija kako bi se zločini procesuirali.

“Završetkom rata došlo je do oprosta i abolicije vezano za događanja u Domovinskom ratu, osim za najteže oblike ratnih zločina koji su počinjeni. Uspostavljaju se kontakti s neprijateljskom stranom gdje se moglo doći za određenu svotu novaca do određenih podataka. I ja sam došao do nekih saznanja i informacije”, ističe Culej te postavlja pitanje ako je on kao civil mogao doći do određenih saznanja, kako nije mogla doći politika ili DORH.

Također, naglašava, saznavanjem informacija na ovaj način, otvorila se Pandorina kutija. Dolazi se do spoznaja, kaže, o počiniocima najtežih zločina, ali i svjedoka tih zločina.

“Haški sud je naložio srbijanskom pravosuđu da izvijeste što su učinili po pitanju procesuiranja zločina počinjenih nad Hrvatima”, govori Culej te pokazuje dokumente koji potvrđuju njegove tvrdnje.

Kako kaže, došao je i do saznanja da Mile Dedaković Jastreb nije opljačkao SDK, kako je to tvrdio Manolić.

“Na isti taj način sam došao do podatka da Mile Dedaković Jastreb nije sa svojim suborcima opljačkao SDK, a zbog toga je mučen. Nitko mu se nije ispričao zbog te laži”, otkriva Stevo Culej.

Također, otkriva, u posjedu je ratnog dnevnika majora Trifunovića koji je vođen tijekom 91., a govori o svim događanjima u Negoslavcima pokraj Vukovara gdje su izgubljeni brojni hrvatski životi.

“Mi tek sada dolazimo do brojnih dokumenata koji su se nalazili u Haagu”, govori i dodaje da se nada da hrvatske službe rade po pitanju ovih slučajeva.

“Ne znam koja bi tajna o Domovinskom ratu mogla ostati zatajena, osim neažurnosti, nesposobnosti ili nezainteresiranosti službi koje bi trebale raditi na ovim slučajevima”, oštar je Culej.

DORH ima sva ova saznanja, samo je pitanje što radi, ističe Culej

“Dobro se zna koja je politička praksa biranja predstavnika određenih institucija, a činjenica je da su nasljeđivali jedni od drugih isto stanje i iste postupke. Institucije treba osvježiti ljudima koji su zainteresirani, vanjskim suradnicima, ali i hrvatskim braniteljima koji imaju uvid u slučajeve”, kaže Culej te dodaje da se u sve ove godine na rasvjetljavanju zločina nad hrvatskim stanovništvom apsolutno ništa nije napravilo.

“Da smo se pomaknuli s mrtve točke ne bismo danas imali ovakav slučaj poput Penavinog”, naglasio je.

“U nekoliko dana došao sam i do glavnog organizatora četničke pobune koji je organizirao četnike u Borovu selu te je odlikovan kao četnički vojvoda u Ravnoj gori, a u Srbiji slavljen kao junak. Neke podatke sam znao odmah, neke sam prikupljao kroz određeni vremenski period”, opisuje Culej na koji način je prikupljao dokaze te priznaje, čuo je za poštapalicu da “tko dirne u Ovčaru, ode glava”.

“U policijskim upravama određeni su timovi koji su radili na pitanju ratnih zločina i oni su bili često mijenjani, ovisno o vlasti. Svatko od njih je dolazio do određenih spoznaja.”, govori Culej za Narod.hr.

Dodaje, zainteresiran je saznati koliko je ljudi iz bivšeg pravosudnog sustava iz vremena Jugoslavije, za vrijeme Domovinskog rata prešlo u hrvatske institucije o čemu će postaviti i zastupničko pitanje.

Culej se u razgovoru osvrnuo i na isplatu ratne odštete koju Hrvatska treba dobiti o Srbiji.

“Znamo da niti jedan rat među civiliziranim narodima nije završio, a da se nisu razmijenili zarobljeni, ubijeni, uz potrebne isprike i isplatu odštete od strane onih koji su rat započeli. S druge strane, Vučić zavijanjem po južnoj Srbiji i Kosovu, negacijom krivnje potiče na nove sukobe”, zaključuje Culej za Narod.hr te dodaje da Srbiju treba blokirati u ulasku u Europsku uniju sve dok ne riješi pitanje ratne odštete.

 

INTERVJU: Stevo Culej: Borba tek predstoji, a do tada skupimo glave, budimo spremni i čekajmo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari