Pratite nas

Priče

Slavica Vučko: KAD TE BOG VODI

Objavljeno

na

Čovjek snuje a Bog određuje. Tako je i sa Vojnićem, hrvatskim gradićem smještenim podno Petrove gore koja nosi ime po hrvatskom kralju Petru Svačiću. Srbi su snivali snove o Vojniću kao srpskom gradu u Srpskoj državi ali Bog je drukčije odredio. Vojnić je ostao hrvatskim gradom, Srbi agresori bili su prisiljeni otići a Hrvati iz Bosne i Hercegovine protjerani od velikosrpske agresije doseliti se u Vojnić. Hvala Bogu što je tako odredio.

[ad id=”93788″]

Prije rata, 1991. godine u Vojniću je živjelo 89,43% Srba, imali su sve osim ljubavi prema Hrvatskoj, snivali su svoje velikosrpske snove u kojima nije bilo mjesta za Hrvate i za Hrvatsku. Tako je to kad ne voliš domovinu u kojoj živiš a Srbi je nisu nikada voljeli. Umjesto, da sa ljubavi i zajedništvom, grade suživot sa Hrvatima, oni su se uvijek postavljali iznad Hrvata, podržavajući Miloševićevu politiku velike Srbije i i tako su doživjeli sudbinu da moraju napustiti Vojnić.

Crkva Svetoga Antuna Padovanskog u Vojniću

Crkva Svetoga Antuna Padovanskog u Vojniću

Morali su radi zlodjela koja su činili nad Hrvatima. Na njihovo mjesto, doselili su se vrijedni Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Hrvati koji od pamtivijeka vole Boga i štuju Svetoga Antuna Padovanskog kao svoga Sveca, njemu se utječu i njemu se mole za svoje obitelji, svoju domovinu. Njima ništa nije teško, a napose kad ih ljubav prema Bogu vodi a ljubav je najveći pokretač. Hrvati iz Bosne i Hercegovine  istinski vole Boga i svoju domovinu Hrvatsku.

Vođen ljubavi prema Bogu, obitelji i domovini cijeli život proživio je i Mijo Matijević.

Mijo Matijević, domobran, ima 91 godinu i svaki dan pješke prođe 5 kilometra do Vojnića na misu u crkvu Svetog Antuna Padovanskog.

Ne bi Mijo to mogao, da nije željan Boga i njegove riječi, a svi, koji Boga nose u svome srcu, koji za njim čeznu, Bog ih nosi na svojim krilima. Primjer te Božje ljubavi je  i Mijo koji svaki dan prijeđe 5 kilometara u svojim poznim godinama života jer mu Bog neprestalno obnavlja snagu kako bi  mogao doći na Misu i slaviti Ga . Kad ljubiš Boga i kad čezneš za Njim, tada je sve moguće, jer te Bog vodi. .

Bog je uvijek volio i vodio svoje Hrvate i zato mu vječna hvala i slava. Danas u Vojniću prema zadnjem popisu iz 2011. godine živi 45,% Srba, 37,% Hrvata a ostalo su doseljenici iz Bosne i Hercegovine.

slika[ad id=”93788″]

Kad voliš svoju obitelj, Boga, svoju domovinu i kad imaš svoju Crkvu u kojoj se možeš moliti i svoje probleme predati Bogu onda si sretan čovjek. U toj sreći posebno uživaju Hrvati iz Bosne i Hercegovine i ništa im nije teško, vole Hrvatsku, domovinu svoju i njeguju svoje običaje koje brižno čuvaju i prenose na svoje naraštaje a najčešće imaju mnogobrojne obitelji. Znaju oni od pamtivijeka da se sve to najlakše čuva i njeguje zajedničkim odlaskom u Crkvu, moleći se za Božju ljubav i providnost a napose Svetome Anti Padovanskom kojeg su odabrali za svoga zemaljskog zaštitnika.

Srbi su većinom prodali svoje kuće a zemlju  nisu i na tu zemlju, ne plaćaju Hrvatskoj poreze i tako opet, jednoga dana, mogu biti ugroza za Hrvate. Kuće su većinom kupili Hrvati iz Bosne i Hercegovine, zadržali tradiciju svoga kraja a i fratar Antun koji vodi Župu u Vojniću također je iz Bosne i Hercegovine. To su ljudi koji časte Boga, vole Ga ali se Boga i boje. Došli su 1995 godine iz 40 općina iz Bosne i Hercegovine. Danas, na Uskrs, najveće slavlje Isusove ljubavi, smrti i uskrsnuća na misno slavlje u crkvi Svetoga Antuna došlo je oko 400 vjernika a među njima, bio je  i Mijo Matijević, domobran koji sa 91 godinu svaki dan dolazi na Misu pješačeći 5 kilometara pa tako i danas na blagdan Uskrsa 2016. Gospodnje godine.

Slavica Vučko/kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari