Pratite nas

Kultura

Slavonija raširila krila uvijek je Herceg zemlji kao sestra bila

Objavljeno

na

Davno reče meni baka
“sinko glad očiju nema”
ja još dobro pamtim
ta nesretna i gladna vremena.

Poharala škrtu zemlju suša,
tokom onog prvog svjetskog rata
kao da je tad i dragi Bog
digao ruke od roda Hrvata!

Gori zemlja, sivi kamen gori,
smrt se sa životom bori,
pa posrću i stari i mladi
počelo se umirat od gladi!

Čini mi se da smrt biješe jača
kosi djecu poput oštra mača,
na sve strane teški uzdisaji,
ne može se ostati od plača.

Herceg zemlja na koljena pade
zadnji uzdah prema nebu dade,
suze teku i krvavi znoj,
uslišaj Bože i spasi narod svoj!

Zadnji vapaj stig’o je do Boga
i Bog šalje vjernog slugu svoga,
reče mu što treba da radi,
Slavonija djecu spasit će od gladi!

Sedamnaest tisuća izgladnjelih usta
ostade zemlja spržena i pusta,
uplakani i teška koraka,
koračaju iza fra Didaka!

Koračaju iza anđela svoga
što bi poslan od samoga Boga,
prema svojoj zemlji spasa
prema poljima zlatnoga klasa.

Slavonija raširila krila
uvijek je Herceg zemlji kao sestra bila,
spasi gladna usta kao vjera jaka
u božijeg sluge fra Didaka.

Evo sto godina prođe
a i danas često je tema
ono što mi davno reče baka
“sinko glad očiju nema” !!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

3. veljače 1922. Preminuo Fra Didak Buntić najveći sin Hercegovine

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

23. veljače 1922. Kata Šoljić – Znaš li sine tko je Šoljić Kata

Objavljeno

na

Objavio

Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
svaka njena suza, bila je od zlata,
svaka sijeda u njezinoj kosi
jednu tužnu priču sobom nosi.

Znaš li sine gdje je Posavina,
tu je bila njena djedovina,
tu se rodi poslije prvog rata
od poštenog roda, od loze Hrvata.

Imala je sine, ona četri brata,
odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
i nikad ne vidi ih više,
od tad tuga njezin život piše.

Pobjedila bi tuga, da ponosa nije
a ponos zlatne suze krije,
znaš li sine da je Šoljić Kata,
sestra i majka, ponos svih Hrvata!

Rodila je četri sina, da otjera tugu,
kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
ali tuga često do srca joj svrati,
opet su nekom smetali Hrvati.

Opet krenuše te paklene sile
kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
i podiže Kata svoja četri sina,
pođite djeco, zove domovina!

Pođite djeco, pomozite rodu,
ne žalite život dati za slobodu,
jer ovaj život živit bez slobode
kao korito rijeke u kojem nema vode.

I padoše oni za našu slobodu
pokloniše život hrvatskome rodu,
četri svoja sina za nas je dala
pognimo glavu i recimo joj hvala!

Pognimo glavu i recimo hvala
sve što je imala, nama je dala,
za nju nekad zapalimo svijeću
u zagrljaju sinova našla je sreću.

Našla je mir i spokoj kod Boga
najveća majka naroda moga,
zapamti ovo moj hrvatski rode,
zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!

Sada znaš i ti sine
tko je bila Šoljić Kata,
uvijek je se rado sjeti
jer je ponos nas Hrvata!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Kata Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog 23. veljače 1922. – Zagreb, 8. srpnja 2008.), majka je četvorice poginulih branitelja Vukovara i junakinja Domovinskog rata. Ona je simbol patnje i hrabrosti hrvatske majke u Domovinskom ratu. U Domovinskom je ratu izgubila četvoricu sinova: Niku, Ivu, Miju i Matu.

Kata Šoljić izgubila je i četiri brata u pokoljima komunista nakon II. svjetskog rata.

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ju je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti.
Godine 2004. godine primila je nagradu Junakinja hrvatskog Domovinskog rata koju je dodijelila Udruga branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO MAJCI U HERCEGOVINI!

Objavljeno

na

Objavio

Evo pišem iz tuđine
Dok je vani tmurno vrime,
Dok kišica tu rominja
Šaljem pozdrav doli svima.

A najviše tebi Majko
Što si doli ti ostala,
Što si mene ti rodila
I mi život darovala.

Pozdravi mi naše misto
Našu lipu Hercegovinu,
Poljubi mi rodnu grudu
Lipu našu Didovinu.

Pa neka se site ljudi
Odakle su svi krenuli,
Diaspora Didovina
Nije ljudi lipi moji.

Nek u srcu vlada Ljubav
Našeg toplog tog ognjišta,
Jer na ovom našem svitu
Od njeg nije lipše ništa.

I kad jednom ostarimo
I po glavi obilimo,
Vratimo se zagrliti
I poljubit Didovinu.

Hercegovino
Još u meni tebe ima
Bilo lito ili zima
Ti si naša Majka mila!

Bojan Kožica / Put istina i život.com

facebook komentari

Nastavi čitati