Connect with us

Narodski rečeno

Slijepi kod zdravih očiju

Published

on

slijepi
Foto: Ryoji Iwata

Možda je došlo vrijeme da se u Hrvatskoj doživi prava i istinska katarza ljudskih vrijednosti, pa da se konačno svi oni koji bespotrebno  zauzimaju pozicije, koje zahtijeva struku i znanje, a nemaju te dvije bitne karakteristike i činjenice, svoje pozicije prepuste onima koji, za razliku od njih, to imaju i znaju upotrijebiti. Možda je ipak došlo vrijeme da se konačno prepustimo znanju,  struci i sposobnosti, a ne stranci i podobnosti. Možda je došlo vrijeme da se počnu ponovno vrijednovati moralne osobine a ne novac, koji danas, nažalost, postaje mjerilo svega.

Kažu upućeni kako se polako završava proces iseljavanja Republike Hrvatske. Mahom odlaze mladi i sposobni, stručni i obrazovani ljudi. No, nedostaju nam i pekari, pekari, zidari. Mjesecima se vode javne rasprave i nabrajaju silni razlozi za pretjerane odlaske i traži se rješenje. Davno su oni koji su otišli rekli pravi razlog svojega odlaska, ali kao da ih nitko ne sluša, pa se u svim  dosadašnjim mjerama za rješenje demografskih problema u Republici Hrvatskoj nije našla jedna vrlo bitna. Riječ je vrjednovanju obrazovanja i pameti.

Nakon što je ministrica znanosti i obrazovanja donijela odluku o rasčišćavanju situacije oko  lažnih diploma u sistemu obrazovanja u Reepublici Hrvatskoj odjedan puta se pojavilo preko 220 otkaza radnih mjesta. I sad se polako počinju svi prisjećati onoga što su mladi i obrazovani ljudi cijelo vrijeme naglašavali kao razloge svojega odlaska iz Hrvatske. Sad se svi sjećaju kako su ti ljudi govorili kako im smeta nepravda, javašluk i korupcija. Kako se može dogoditi da gotovo u istom danu 220 profesora i nastavnika daje otkaz na svoja radna mjesta, i to baš u trenutku kada je ministrica najavila i počela sprovoditi  “češljanje” diploma? Bolji poznavatelji situacije kažu kako su brojni nastavnici godinama radili bez odgovarajuće stručne spreme, a kad su se odredila nova pravila, a koja su uključivala i potrebu više stručne spreme od postojeće mnogbrojni su  pohrlili završavati škole i u 50-tim, 60-tim godinama života. Možemo razumjeti teškoću koja bi nastala u trenutku kada nastavnik koji je u školi radio 30 godina treba dobiti otkaz za ne posjedovanje odgovarajuće stručne spreme. U razvijenim zemljama svijeta takvima se ne daju otkazi, ali ih se i ne zadržava na istim radnim mjestima, nego im se omogućava privatna praksa dodatnih obučavanja u kojoj omogućuju uvjete za dostojan život, a na njihova mjesta zapošljavaju se mladi i stručni ljudi. Priroda je neumoljiva. Vrijeme i godine lete i ne mogu se zaustaviti, a neki učinkoviti “čarobni štapić” za podmlađivanje još uvijek ne postoji. Tehnologija također ide naprijed, a samim tim i usavršavanja i procesi rada.

Također, među brojnim zaposlenim ljudima godinama su radili ljudi koji su davno stekli uvjete za mirovinu, ali zbog visine osobnih primanja takvi ostaju na poslu. Često čujemo izgovore kako moraju otplatiti kredite, svoje ili svojih najbližih, sasvim je svejedno, jer oni to moraju učiniti. Postoje slučajevi u kojima određeni ljudi ne žele u mirovinu, jer im djeca nisu vratila svoje kredite, a i djeca su zaposlena u institucijama, pa, “jadna” ne mogu sama vratiti svoje kredite. Takva izopačenost donosi situaciju u kojoj za mlade ljude, sposobne i stručne nema mjesta, jer se oni ističu znanjem i sposobnošću, a oni koji su bili spremni steći diplomu na neki sumnjivi način, spremni su učiniti sve, pa i nedopušteno, kako bi ostali tamo gdje žele i koliko žele. Moralno gledano, u njima leži problem, ali, reći ćemo, samo djelomično. Problem je u sustavu koji im to dopušta.

Živo me zanima što će se dogoditi nakon ovoga poteza ministrice znanosti i obrazovanja. Ona je krenula u ovaj proces i čini mi se da neće stati na pola puta, ali postavlja se pitanje ako se cijeli sustav ne očisti, da li se može razmišljati o nekom ozbiljnijem procesu i promjeni sustava vrijednosti koji u ovoj državi vlada još od komunizma, a u nekim segmentima još i duže. Postavlja se pitanje hoćemo li imati liječnike koji su došli od nekuda, a mi nemamo pojma ni odakle su , niti tko su, niti što su. Možda je došlo vrijeme da se u Hrvatskoj doživi prava i istinska katarza ljudskih vrijednosti, pa da se konačno svi oni koji bespotrebno  zauzimaju pozicije, koje zahtijeva struku i znanje, a nemaju te dvije bitne karakteristike i činjenice, svoje pozicije prepuste onima koji, za razliku od njih, to imaju i znaju upotrijebiti. Možda je ipak došlo vrijeme da se konačno prepustimo znanju,  struci i sposobnosti, a ne stranci i podobnosti. Možda je došlo vrijeme da se počnu ponovno vrijednovati moralne osobine a ne novac, koji danas, nažalost, postaje mjerilo svega. I ne samo u kretnjama običnih malih ljudi, nego i u kretnjama klera i tzv.  moralnih vertikala.

Sva gornja pitanja ne mogu se razriješiti jednim tekstom na portalu www.kamenjar.com, ma koliko pisac toga teksta bio naobražen, cijenjen ili ma koliko poznaje materiju. To se može riješiti samo koordiniranom zajedničkom aktivnošću na razini cijele države , a koja bi uključivala cijelo društvo. Tek tada se može govoriti o demografskoj slici i oporavku naše države, koja je stvarana na krvi i žrtvama i ne zaslužuje da se gubi zbog osobnih interesa i manipulacija svjetskih razmjera i to ne samo u  obrazovanju nego u svim porama ljudksog življenja.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari