Pratite nas

Zanimljivosti

SLIKA ZA KOJOM SE TRAGALO 20 GODINA ‘Kakav Tizian, ovo je drugorazredni slikar bez vrijednosti’

Objavljeno

na

“Bogorodica s djetetom” u vlasništvu krčkih časnih sestara benediktinki ukradena je 1993. u Splitu, a poznata je po navodnom boravku u podrumu Nadana Vidoševića. Policija ju je pronašla 2013. kod splitskog sitnog lopova.

Varatori Alessandro Leone (1588-1648), poznat kao Padovanino, talijanski slikar venecijanskog renesansnog klasicizma koji je bio vrlo aktivan i popularan početkom 17. stoljeća zbog vještog oponašanja Tiziana i Veronesea, autor je slike “Bogorodica s djetetom” u vlasništvu krčkih časnih sestara benediktinki, iza koje se krije nevjerojatna priča o krađi, 20 godina nepoznate sudbine, navodnom boravku u podrumu Nadana Vidoševića te u konačnici pronalasku u stanu sitnog splitskog lopova.

Do tog zaključka, koji obrazlaže u članku u novom broju “Krčkog kalendara”, došao je riječki povjesničar i publicist Igor Žic.

– Ono što sam ja napravio jest prijedlog atribicije, budući da se slika dosad vodila kao rad nepoznatog autora i autorstvo se čak pripisivalo Tizianu. Padovanino je slikar koji je u svoje vrijeme bio popularan i tražen, no danas je gotovo potpuno zaboravljen. Ta je slika nastala 100 godina nakon Tiziana, prema Tizianovim djelima iz 1520., a dokazano Padovaninijevo autorstvo višestruko bi joj smanjilo vrijednost. Stvari s atribucijom trebale su se riješiti odavno, a mi tek sada krećemo u raščišćavanje onoga što su ozbiljne zemlje raščistile još u 19. stoljeću. Slike moraju biti evidentirane i to je najbolja zaštita od krađe – kaže Igor Žic.

Riječki je povjesničar do zaključka o autorstvu došao temeljem izučavanja literature, a samu sliku, koja nakon što je vraćena vlasnicima nije javno izožena, dobio je priliku uživo pogledati u srpnju ove godine.

Sliku “Bogorodica s Djetetom, malim sv. Ivanom Krstiteljem, anđelom i sv. Jurjem” krčkim benediktinkama darovala Bettina Contarini, kći 100. dužda Carla Contariinija u 17. stoljeću, pripadnica vrlo ugledne venecijanske obitelji koja je dala nekoliko duždeva.

Igor Žic ističe da je za Krk izuzetno bitan podatak da je 1630. Padovanino izveo veliku sliku “Bogorodica s djetetom i sv. Ivanom Krstiteljem” po narudžbi obitelji Contarini za jedan padovanski oratorij, te sličnu sliku “Bogorodica s djetetom, sv. Benediktom, sv. Franjom i sv. Ivanom Krstiteljem”, koja se čuva u poznatoj venecijanskoj palači Pisani. Žic navodi da su krčke benediktinke od pobožne duždeve kćeri dobile vrijedan dar koji je plod vrhunske venecijanske produkcije 1620-ih, no, na žalost, nastao je u doba duboke krize venecijanske slikarske škole. Drugim riječima, ističe Žic, Padovanino je bio vrhunski slikar jednog drugorazrednog slikarskog razdoblja.

“Iz današnje, cinične i distancirane perspektive, cijelo to slikarstvo izgleda tek poput zakašnjelog kolažiranja prepoznatljivih detalja velikana. Naime, ‘Bogorodica s djetetom’ vrlo je loše usklađena u proporcijama sa sv. Ivanom Krstiteljem, te sa sv. Jurjem. Svaka trećina slike narušava cjelinu vlastitom logikom. Na internetu je moguće vidjeti velik broj slika koje se pripisuju Varotariju, no koje međusobno jedva imaju, ili uopće nemaju, dodirnih točaka. Iz toga slijedi da je njegovo umjetničko polazište lažno, neuvjerljivo i nekoheretno spremno na podilaženje naručiteljima”, piše Žic u članku koji razoktriva autorstvo.

Nakon što je darovana benediktinkama, slika je bila na oltaru Marijina pohođenja Elizabeti, koji je podigla Bettina Contarini, gdje je stajala do 18. stoljeća. Početkom 20. stoljeća spremljena je na kor crkve, gdje je ostala sve do odlaska na prvu restauraciju u Split.

Ukradena je u noći 29. prosinca 1993. iz prostorija radionice Regionalnog zavoda u Splitu u franjevačkom samostanu Sv. Ante u Poljudu, gdje je restaurator Slavko Alač izveo zahvat na slici i ukrasnom okviru, ne dovršivši restauraciju zbog krađe. Dva se desetljeća nije znalo gdje je, postala je prva umjetnina za kojom je hrvatska policija izdala “potjernicu na internetu. Policija ju je pronašla 2013., kod 42-godišnjeg splitskog sitnog lopova Željka Lovrića koji neće biti procesuiran zbog apsolutne zastare. Lopov se svojevremeno “ispovjedio” Slobodnoj Dalmaciji u anonimnom intervjuu, tvrdeći da ju je ukrao “iz dišpeta”, nakon što je načuo razgovor konzervatora, ali je nije uspio prodati jer nije znao ništa o trgovanju ukradenim umjetninama.

Međutim, u javnost je iscurila verzija prema kojoj je do krađe došlo po narudžbi bivšeg predsjednika HGK Nadana Vidoševića, koji je mislio da je slika Tizianova. Za ukradenom “Bogorodicom” godinama je tragao policijski inspektor Josip Vrbić, specijaliziran za krađe umjetnina, koji je nedavno osuđen zbog zloupotrebe položaja i ovlasti jer je novinarima dostavio dvije fotografije snimljene tijekom pretrage Vidoševićeve kuće. Kako je naveo u svojoj obrani, Vrbić je upravo Vidoševića smatrao i naručiteljem krađe “Bogorodice”, no istragu u tom pravcu opstruirala je sama policija. U travnju 2013. umjetnina je bila predana splitskom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda, gdje je voditelj Odjela, konzervator-restaurator Branko Pavazza, napravio novu restauraciju. Potom je “Bogodorica” 14. studenog 2013. svečano vraćena benediktinkama u Krku, no u privremenom okviru, dok se ne dovrši restauracija originala.

bogorodica_s_djetetomCIMAS

– Svojedobno se govorilo da slika vrijedi 600 tisuća eura, čime se evidentno išlo prema Tizianovom autorstvu. Padovanino je bio strašno plodan autor koji se spretno poigravao Tizianovim motivima, no s obzirom na položaj koji uživa danas, vrijednost ove slike dramatično je manja od spomenutih 600 tisuća – zaključuje Igor Žic. (JL)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Zanimljivosti

Dnevni SHOWinist: Tko stoji iza Šešelja i paljenja hrvatske zastave? (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Dnevni SHOWinist: Tko stoji iza Šešelja i paljenja hrvatske zastave?

Teoretičari zavjere u produkciji Projekta Velebit.

Dnevni video komentari aktualnih političkih apsurda ‘Dnevni SHOWinist’.

U izvedbi ‘stand up’ komičara, Domagoja Pintarića, bez dlake na jeziku, satira koja ne satire, nego rasvjetljava nelustrirane budalaštine hrvatske svakodnevnice.

Projekt Velebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Pogledajte kako će izgledati obnovljena tvrđava Herceg Stjepana

Objavljeno

na

Objavio

Već dulje vremena Ljubušaci i Hercegovina vape za obnovom jedne od najljepših tvrđava u ovom podneblju. Koja je lijepa ne samo po svojoj impresivnoj  pozicionirasti  i prekrasnom okruženju, u jednom od najepših krajeva mediterana, nego i zbog  povijesti koja iz nje prodire i koju priča. Iz činjenice da prkosno stoji već stoljećima, kao simbol, ovog kraja da se tu živjelo od davnina, da je to plodan i bogat kraj na kojem život neprestano traje, piše poskok.info.

Tvrđava je to uz koju se vežu razne legende. Prema predanjima nije bila stolno mjesto Herceg Stjepana. No bila mu je jedno od najomiljenijih. Legenda tako kaže da je jednom davno Herceg Stjepan, ne mogavši odoljeti ljepoti mlade Venecijanke, buduće zaručnice svog sina, poznat po svojoj nekontroliranosti, oteo predivnu  venecijansku nevjestu svome sinu, koju je ovaj brodom dovozio od Mletaka, a koji je potom pozvato Turke i zaratio s ocem. Nevjestu je Kosača, tako,  ukrao na moru i odveo u svoju tvrđavu u Ljubuški. Otud navodno naziv Ljubuški. Mjesto gdje je Kosača ljubovao. Bila istina ili ne turistima bi ta priča mogla  biti itekako zanimljiva.

Obnovom Herceg Stjepanove tvrđave Ljubuški će tako uz Kravicu, slapove koji su već postali europski hit imati dodatan turistički adut: Srednjovjekovnu Tvrđavu, jednog od najvažnijih i najvažnijih vladara Zahumlja, Huma, Dalmacije i dijelova Bosne. Herceg Stjepana iliti Stjepana Vukčića Kosače. Oca posljednje kraljice Bosne, Katarine Kosače Kotromanić, koja je prema tome, u jednom dijelu svoje mladosti zasigurno živjela i u Ljubuškom.

Ljubuška povijest daleko je starija. Osim već poznatih rimskih nalazišta čiji se fragmenti nalaze i u muzeju na Humcu, osim Humačke ploče, u Ljubuškom je preko graditeljstva Kosačinih zastupljena i autentična arhitektura srednjeg vijeka uz pretpostavku da feudalni vladar Herceg Stjepan  u 15. st. gradi tvrđavu na najistaknutijem vrhu brdskog lanca brda Butorovice iznad Ljubuškog.

Pokojni Radoslav Dodig, najveći hercegovski arheolog našeg vremena, na žalost, nije dočekao ovaj dan, koji bi mu bio vjerojatno jedan od sretnijih u životu. No sudjelovao je u raspravama o tome kako i na koji način se tvrđava treba obnavljati. Uz to je poticao stručan nadzor obnove Tvrđave i inzistirao na njemu.

Upravo Dodigovim zalaganjem, ovom problemu pristupilo se studiozno i opet njegovim zalaganjem tvrđava je stavljena  pod zaštitu, kao kulturni spomenik nulte kategorije.

Tvrđava se tako neće obnavljati stihijski i nestručno kao  neke druge u BIH  nego prema stručnom  projektu  dugom dvije godine, koji je radila jedina tvrtka u BIH ovlaštena za ovu vrstu posla.

Njen izgled bit će autentičan, i bit će vraćena u potpuno izvoran oblik a obnova će ići  točno po fazama kako je nastajala. Prvo će se obnavljati rani srednjovjekovni dio zidina, potom kasni srednjovjekovni a onda i zidine nastale u osmanskoj fazi.

Uz to sve planira se obnova Podgrađa, postavljanje rasvjete kroz gornji grad, uređenje istog, te uklapanje u ukupnu cjelinu Ljubuškog. Zapravo je malo gradova koji su od središta samog današnjeg grada do tvrđave povrh njega potpuno naseljeni. Naime i danas mnoge obitelji u Ljubuškom žive ispod same tvrđave. Obnova kompleksa planiraja je u drugoj fazi od tvrđave, obnovom putova do prvog naselja ispod, pa obnovom infrastrukture sve do središta grada.

Ispod austrougarske vojarne koja se nalazi na podno Buturovice planira se uređenje vidikovca. Ljubuškog “Cmroka”.

Nekada je u Gornjem gradu bilo sjedište zanatskih radnjih, postojala je čak i banka, gore je bila i pijaca. Ukoliko sve prođe po planu, i turizam zaživi kako je planirano Ljubuški kao urbanistička cjelina postat će pravi mali dragulj Hercegovine. On to već jest, no pravo vrijeme je tek pred njim.

Projekt je inače proveden u razdoblju od 15. siječnja do 15. ožujka 2018. godine, financira se kroz poziv „Transfer za obnovu kulturnog i graditeljskog naslijeđa“ iz proračuna federalnog Ministarstva kulture i športa, uz sufinanciranje J.P. Parkovi d.o.o. Ljubuški.

Izvršitelj projekta je licencirana tvrtka za projektiranje zaštite, konzervacije i rehabilitacije nacionalnih spomenika BiH, Studio Urbing d.o.o. Sarajevo, uz nadzor voditelja projekta mag. arheol. Mirka Rašića.

Projektni zadatak odnosio se na izradu Idejnog projekta konsolidacije, konstruktivne sanacije, konzervacije, restauracije i revitalizacije zone A (tvrđava Herceg Stjepana Kosače u Ljubuškom).

Uz navedenu dokumentaciju izrađeni su 3D modeli sa rekonstruiranim elementima, piše poskok.info.

Ovako kompleksna i  cjelovita projektna dokumentacija omogućava parcijalnu analizu opsega i potreba kompleksa, čime su stvorene pretpostavke kontinuiranog ulaganja prema vlastitim financijskim kapacitetima, ali i mogućnost apliciranja na Europske fondove prekogranične suradnje kao najznačajnije instance u osiguravanju sredstava za obnovu.

Rezultat obnove, zaštite i prezentacije ovog nacionalnog spomenika, generirati će ubrzan razvoj podgrađa, naselja ispod Tvrđave, koji zapravo i jeste stari grad Ljubuški, i to  kao prostora povoljnog za osnivanje raznovrsnog ugostiteljskog, edukativnog i dr. sadržaja poštujući ambijentalne vrijednosti, a dodatno će pored nedvojbenih kulturno-povijesnih vrijednosti, stvoriti nove i tako omogućiti dugoročnu zaštitu kroz ekonomsku održivost.

Ljubuški će tako uređenjem središta grada koji je u zamahu, imati što ponuditi. Osim slapova Kravice i Koćuše,  posjetitelji će šetnjom iz austrougarske arhitekture, potom moderne 70-ih, penjući se prema Tvrđavi proći kroz nekoliko povijesnih razdoblja, od modernističkog, kasnog otomanskog, do srednjovjekovnog. Takvim koloritom i takvom prirodom malo koji grad u BIH može se pohvaliti.

I na kraju, oni najhrabriji, nakon što popiju kavu u Starom gradu Ljubuškom, te prošetaju zidinama kule Herceg Stjepana, imat će priliku, spustiti se u grad s jednim od ljubuških jahača zmajeva – paragladjerima. Koji postaju još jedan novi turistički hit i zaštitni znak ovog grada. Koji je oduvijek bio grad. Ma što o tome govorila državna birokracija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati