Pratite nas
//pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});

Zanimljivosti

SLIKA ZA KOJOM SE TRAGALO 20 GODINA ‘Kakav Tizian, ovo je drugorazredni slikar bez vrijednosti’

Objavljeno

na

“Bogorodica s djetetom” u vlasništvu krčkih časnih sestara benediktinki ukradena je 1993. u Splitu, a poznata je po navodnom boravku u podrumu Nadana Vidoševića. Policija ju je pronašla 2013. kod splitskog sitnog lopova.

Varatori Alessandro Leone (1588-1648), poznat kao Padovanino, talijanski slikar venecijanskog renesansnog klasicizma koji je bio vrlo aktivan i popularan početkom 17. stoljeća zbog vještog oponašanja Tiziana i Veronesea, autor je slike “Bogorodica s djetetom” u vlasništvu krčkih časnih sestara benediktinki, iza koje se krije nevjerojatna priča o krađi, 20 godina nepoznate sudbine, navodnom boravku u podrumu Nadana Vidoševića te u konačnici pronalasku u stanu sitnog splitskog lopova.

Do tog zaključka, koji obrazlaže u članku u novom broju “Krčkog kalendara”, došao je riječki povjesničar i publicist Igor Žic.

– Ono što sam ja napravio jest prijedlog atribicije, budući da se slika dosad vodila kao rad nepoznatog autora i autorstvo se čak pripisivalo Tizianu. Padovanino je slikar koji je u svoje vrijeme bio popularan i tražen, no danas je gotovo potpuno zaboravljen. Ta je slika nastala 100 godina nakon Tiziana, prema Tizianovim djelima iz 1520., a dokazano Padovaninijevo autorstvo višestruko bi joj smanjilo vrijednost. Stvari s atribucijom trebale su se riješiti odavno, a mi tek sada krećemo u raščišćavanje onoga što su ozbiljne zemlje raščistile još u 19. stoljeću. Slike moraju biti evidentirane i to je najbolja zaštita od krađe – kaže Igor Žic.

Riječki je povjesničar do zaključka o autorstvu došao temeljem izučavanja literature, a samu sliku, koja nakon što je vraćena vlasnicima nije javno izožena, dobio je priliku uživo pogledati u srpnju ove godine.

Sliku “Bogorodica s Djetetom, malim sv. Ivanom Krstiteljem, anđelom i sv. Jurjem” krčkim benediktinkama darovala Bettina Contarini, kći 100. dužda Carla Contariinija u 17. stoljeću, pripadnica vrlo ugledne venecijanske obitelji koja je dala nekoliko duždeva.

Igor Žic ističe da je za Krk izuzetno bitan podatak da je 1630. Padovanino izveo veliku sliku “Bogorodica s djetetom i sv. Ivanom Krstiteljem” po narudžbi obitelji Contarini za jedan padovanski oratorij, te sličnu sliku “Bogorodica s djetetom, sv. Benediktom, sv. Franjom i sv. Ivanom Krstiteljem”, koja se čuva u poznatoj venecijanskoj palači Pisani. Žic navodi da su krčke benediktinke od pobožne duždeve kćeri dobile vrijedan dar koji je plod vrhunske venecijanske produkcije 1620-ih, no, na žalost, nastao je u doba duboke krize venecijanske slikarske škole. Drugim riječima, ističe Žic, Padovanino je bio vrhunski slikar jednog drugorazrednog slikarskog razdoblja.

“Iz današnje, cinične i distancirane perspektive, cijelo to slikarstvo izgleda tek poput zakašnjelog kolažiranja prepoznatljivih detalja velikana. Naime, ‘Bogorodica s djetetom’ vrlo je loše usklađena u proporcijama sa sv. Ivanom Krstiteljem, te sa sv. Jurjem. Svaka trećina slike narušava cjelinu vlastitom logikom. Na internetu je moguće vidjeti velik broj slika koje se pripisuju Varotariju, no koje međusobno jedva imaju, ili uopće nemaju, dodirnih točaka. Iz toga slijedi da je njegovo umjetničko polazište lažno, neuvjerljivo i nekoheretno spremno na podilaženje naručiteljima”, piše Žic u članku koji razoktriva autorstvo.

Nakon što je darovana benediktinkama, slika je bila na oltaru Marijina pohođenja Elizabeti, koji je podigla Bettina Contarini, gdje je stajala do 18. stoljeća. Početkom 20. stoljeća spremljena je na kor crkve, gdje je ostala sve do odlaska na prvu restauraciju u Split.

Ukradena je u noći 29. prosinca 1993. iz prostorija radionice Regionalnog zavoda u Splitu u franjevačkom samostanu Sv. Ante u Poljudu, gdje je restaurator Slavko Alač izveo zahvat na slici i ukrasnom okviru, ne dovršivši restauraciju zbog krađe. Dva se desetljeća nije znalo gdje je, postala je prva umjetnina za kojom je hrvatska policija izdala “potjernicu na internetu. Policija ju je pronašla 2013., kod 42-godišnjeg splitskog sitnog lopova Željka Lovrića koji neće biti procesuiran zbog apsolutne zastare. Lopov se svojevremeno “ispovjedio” Slobodnoj Dalmaciji u anonimnom intervjuu, tvrdeći da ju je ukrao “iz dišpeta”, nakon što je načuo razgovor konzervatora, ali je nije uspio prodati jer nije znao ništa o trgovanju ukradenim umjetninama.

Međutim, u javnost je iscurila verzija prema kojoj je do krađe došlo po narudžbi bivšeg predsjednika HGK Nadana Vidoševića, koji je mislio da je slika Tizianova. Za ukradenom “Bogorodicom” godinama je tragao policijski inspektor Josip Vrbić, specijaliziran za krađe umjetnina, koji je nedavno osuđen zbog zloupotrebe položaja i ovlasti jer je novinarima dostavio dvije fotografije snimljene tijekom pretrage Vidoševićeve kuće. Kako je naveo u svojoj obrani, Vrbić je upravo Vidoševića smatrao i naručiteljem krađe “Bogorodice”, no istragu u tom pravcu opstruirala je sama policija. U travnju 2013. umjetnina je bila predana splitskom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda, gdje je voditelj Odjela, konzervator-restaurator Branko Pavazza, napravio novu restauraciju. Potom je “Bogodorica” 14. studenog 2013. svečano vraćena benediktinkama u Krku, no u privremenom okviru, dok se ne dovrši restauracija originala.

bogorodica_s_djetetomCIMAS

– Svojedobno se govorilo da slika vrijedi 600 tisuća eura, čime se evidentno išlo prema Tizianovom autorstvu. Padovanino je bio strašno plodan autor koji se spretno poigravao Tizianovim motivima, no s obzirom na položaj koji uživa danas, vrijednost ove slike dramatično je manja od spomenutih 600 tisuća – zaključuje Igor Žic. (JL)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori //pagead2.googlesyndication.com/pagead/js/adsbygoogle.js (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});
Komentiraj

Zanimljivosti

‘Ma kakva Srbija..’ Hrvat iz Amerike razbio uređaj nakon sportskog pitanja aplikaciji Alexa

Objavljeno

na

Objavio

Po Facebooku se proširio video na kojem unuci ispituju Alexu, virtualnog osobnog asistenta uređaja Amazon Echo, razna sportska pitanja. Namjerno su potom pitali Alexu tko je najbolji na svijetu u vaterpolu jer su, vjerojatno otprije, znali kako će reagirati njihov djed, a otac je sve snimao.

Radi se o obitelji američkih Hrvata, a upravo je na našem jeziku djed eksplodirao kada je Alexa ispalila da je najbolja u vaterpolu Srbija iako je Hrvatska službeno svjetski prvak.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Pet godina radio maketu: ‘Sto puta su mi rekli da odustanem’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Iz prikrajka sam uzimao male komade kamena i sam pokušavao nešto oblikovati. I tako se rodila ljubav koja traje i danas, kaže Dragan Mikulić Jukić koji je svojim rukama izradio maketu širokobriješke crkve i svog rodnog sela Kočerina

Krš i tvrdi hercegovački kamen mnoge je natjerao da svoje bolje sutra potraže u većim sredinama i gradovima. Za one koji su ostali u ljutom hercegovačkom kamenu, upravo je taj isti rujan kamen simbol opstanka i prepoznatljivosti.

I dok jedni kuće grade u betonu, Dragan Mikulić Jukić maketu rodnog sela s posebno istaknutom djedovom i očevom kućom te širokobriješkom crkvom odlučio je izgraditi u dvorištu svoje kuće u selu Kočerin kraj Širokog Brijega.

Isklesano u kamenu. Za rad koji još nije gotov Draganu je bilo potrebno punih pet godina.

Cijelu sam godinu od kamenčića rujan kamena klesao i gradio samo crkvu. Svaki ovaj kamenčić, svaka ova minijaturna vacada, luk, rukom su klesani.

I kad baš pomisliš da si gotov i da ćeš lijepo isklesani četvrtasti kamen ugraditi u pročelje crkve, on ti pod rukom pukne. I onda ponovno, sto puta su mi moji ukućani govorili da odustanem, ali ja nisam i neću dok sve ne zgotovim – dočekuje nas Dragan, piše 24sata.hr

Njegova crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije ima rasvjetu, vitraje i sve je to sam osmislio i uradio do u detalje kako bi doista bila prava replika. Identičnu kopiju svoje rodne kuće Dragan je prenio u svoje dvorište.

Onda sam došao na ideju da izradim i djedovu kuću u kojoj mi je otac rođen. Zato mi danas supruga zna kroz šalu dobaciti kako bi bilo najbolje da joj i svekra i svekrvu u kamenu isklešem pa da ima sve u dvorištu i da ne mora u selo do njih – kroz smijeh će Dragan dobacujući kako zna da će se ona sada ljutiti na njegovu šalu, “ko prava Dalmatinka”, ali on takav kakav je ne može, a da se na svoj račun malo ne zašali.

Zašto uz sve kuće koje je u kamenu isklesao stoji i mlinica iz koje lagano žubori voda kad u njegovu selu vode nema, Dragan ima spreman odgovor.

– U nas u ovom kraju je uvijek bilo vina i hercegovačke škije, ali vode ni za lijek, zato sam želio da mi voda žubori iz mlinice. Sjećam se kada nas je majka upozoravala da vodu treba čuvati. Tri krave, a jedna čatrnja.

Trebalo je najprije živinu napojiti, a nama tek dati za napiti se. I zato smo uvijek bili željni i žedni vode na ovom tvrdom kamenu, a kamena nismo, jer gdje god se okreneš samo tvrdi rujan kamen.

Znate kako se ovdje kaže, kada se dijete ovdje rodi, uz majčine grudi najprije ugleda kamen – kaže Dragan i dodaje da će mu za sve što planira trebati još godina dana.

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

 

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

24sata.hr

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

Aktualno