Pratite nas

Komentar

Sloboda je univerzalna i sloboda je teritorijalna

Objavljeno

na

Photo by Albert Gea/Reuters

Ovih dana dva naroda bez vlastite države, Kurdi i Katalonci, održavaju referendum o nezavisnosti.

Sloboda je univerzalno pravo za svakog živog bića, za orla u zraku, za kita u moru, za snježnog leoparda u Himalaji i za čovjeka, za svaku vrstu.

Sloboda je širok pojam, prelazi granice naučenoga i ulazi u sfere urođenoga, instinktivnoga ili Bogomdanoga, kako god vjerovali, ali uvjek neotuđivoga, nezatomljivoga i neukrotivoga.

Sloboda uključuje pravo i na rast i na napredak, a gdje ih nema, netko ju je negdje ograničio, stao joj na put, univerzalno podredio individualnom.

Između ostaloga, sloboda je teritorijalna, za sve što može plivati, letjeti i hodati, za sve što se može kretati, rasti, za sve koji mogu razlikovati rast i napredak od propasti, za sve što može osjećati i razlikovati tugu od radosti, opasnost od sigurnosti.

Nije prirodno biti nomad, jer nomadi su u perpetualnom procesu traženja onoga što im je uskraćeno. Prirodno je biti domesticiran, svoj na svom teritoriju, sa svojima u tom krugu, siguran i sretan, spreman braniti svoje.

Ovih dana dva naroda bez vlastite države, Kurdi i Katalonci održavaju referendum o nezavisnosti. Nema naroda na svijetu kao što je hrvatski, koji bi mogao bolje shvatiti što je sloboda i samostalnost i imati razumijevanja za Tibet, Kosovu, Palestinu, Kurdistan ili Kataloniju.

Nismo mi došli s jedinstvenim i neponovljivim zahtijevom za vlastitu državu, nego smo baš iz tog univerzalnog i u Ujedinjenim nacijama priznatog prava na samoodređenje, i iz te instinktivne teritorijalnosti, vodili višestoljetnu borbu za samostalnost. Nije nas na životu mogla održati neka socijalna disciplina, neka priučena vrlina, nego prirodna potreba koja dolazi iz nas, iz svakoga od nas.

Ja ne mogu, sjećajući se našeg lutanja po svjetskim bespućima, ne samo bez države, nego pod okupacijom države koja radi sve što može protiv nas, a da ne simpatiziram s drugima koji svoju državu još nisu ostvarili.

Sjećam se, za razliku od pospane hrvatske diplomacije danas po svijetu, kako su ažurni jugoslavenski diplomatski predstavnici, svaki puta kada bi neki Hrvat u svijetu postigao nešto spomena vrijedno, proglašavali kako je Jugoslaven nešto postigao a kada god je neki Hrvat otkriven u kriminalu, onda je ostajao samo Hrvat.

Imao sam prilike čuti puno o kurdskoj borbi za slobodu i samostalnost od snimatelja švedske televizije Nikole Majstrovića, koji je s Kurdima proveo jedan period vremena, snimajući dokumentarac o njihovoj borbi za slobodu.

Njihove djevojke ratnici, po svijetu su postale poznate po hrabrosti, domoljublju i požrtvovnosti. Nije li to paralela s hrvatskim djevojkama koje su u Domovinskom ratu nosile pušku ili liječile ranjenike?

Kurdski i katalonski referendum mora svakome svratiti misli na dan kada su Hrvati izašli na referendum i izjasnili se za samostalnost. Slovenija, Švicarska, Mađarska i Škotska su podržale pravo Katalonaca na samoodređenje. Službena Hrvatska šuti, a nebi mogla kada bi imala onakav osjećaj slobode kakav nas je vodio u borbi za samostalnost.

Mi nemamo imperijalnih ambicija velikih sila, ni mini-imperijalnih snova naših istočnih susjeda. Mi smo prirodno slobodarski narod koji po prirodi svog povijesnog puta mora imati simpatija i razumijevanja za druge koji se danas nalaze podijeljeni između nekoliko država poput Kurda ili u podređenom položaju poput Katalonaca, u sastavu negdašnje imperijalne sile Španjolske, tamo gdje smo mi nekada bili.

Nije Hrvatska još ostvarila sve što je počivalo u našim mislima dok smo sanjali samostalnu Hrvatsku, ali to je sada naš problem, naše unutarnje pitanje, naša odgovornost prema sebi, gdje jedino o nama ovisi kada ćemo i kako ćemo to ostvariti. Istovremeno, sjetimo se onih koji još nisu dobili priliku odlučiti svojom sudbinom.

Dinko Dedić/ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Ljilja Vokić: Kroz moj cijeli mandat nije bilo niti jednog štrajka jer su bili sigurni da im neću ništa platiti

Objavljeno

na

Objavio

Obrazovni sindikati u srijedu su odbili ponudu Vlade kojom se nudi povećanje osnovice za 6,12 posto, izradu analize cjelokupnog sustava plaća u javnom sektoru u okviru koje će se razmotriti i koeficijenti složenosti poslova zaposlenih u sustavu školstva. Bivša ministrica prosvjete i športa Ljilja Vokić prokomentirala je za Direktno.hr odbijenicu sindikata.

U ponudi Vlade je i potpisivanje Sporazuma o dodatku na plaću u obrazovanju i znanosti, kojim se definira obveza Vlade da ako do 30. lipnja 2020. ne izmijeni Uredbu o koeficijentima, svi zaposlenici u sustavu obrazovanja dobili bi dodatak od dva posto na plaću.

S obzirom na to da se ne može razlučiti prava vrijednost koeficjenta, vlada nudi dva posto dok se cijela situacija ne riješi, ali sindikati to ne žele, tvrdi Vokić.

“Sindikati su, kao i prije 25 godina, počeli upravljati školstvom. U početku im je pomogla i ministrica Blaženka Divjak, no onda je i ona shvatila da je situacija izmakla kontroli pa se na neki način povlači”, rekla je Vokić.

Komentirala je i izjavu ministra rada Josipa Aladrovića o tome da Vlada ne može snositi troškove štrajka dulje od 15. studenog. “Dok sam ja bila ministrica rekla sam da im neću platiti niti sata, i tako je i bilo. Kroz moj cijeli mandat nije bilo niti jednog štrajka jer su bili sigurni da im neću ništa platiti. Osim toga, zakonodavac je jasno odredio tko snosi troškove štrajka, a to je onaj tko ga organizira. Sindikati imaju svoju članarinu iz koje se ne mora isplaćivati samo visoka plaća čelnicima sindikata, već se mogu platiti i neodrađeni sati. Ja ne bih platila niti listopad”, podsjetila je Vokić.

“Dostojanstvo se ne stječe novcem niti na ulici, već teškim radom. U suprotnom bi svi lopovi bili dostojanstvenici.”

“Ja bih tu cijelu situaciju riješila sudskom zabranom štrajka, po kratkom postupku, što je i odavno trebalo napraviti. Štrajk je dopustiv pet dana, dalje je prekoračenje svake mjere.

U Njemačkoj je prosvjetarima štrajk zabranio ustavni sud. Ja sam zagovornik za primjerene plaće učitelja, no za to su potrebni vrhunski rezultati te se ne smije dogoditi da osam tisuća mladih ljudi padne na državnoj maturi”, zaključila je Vokić za Direktno.hr i dodala da ne razumije roditelje koji cijelu situaciju promatraju i ne poduzimaju ništa.

 

Vokić: Ovdje se većim dijelom radilo o politikantstvu jedne stranke više nego o silnoj želji da se učiteljima pomogne

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Željko Glasnović: Što je komunizam napravio od umova i srca ovoga naroda?

Objavljeno

na

Objavio

Istina koja para Nebo, a ne može probiti uši i doprijeti do umova i srca ove nacije koja uporno bira svoju propast! Što je komunizam napravio od umova i srca ovoga naroda!??

 

Glasnović: Kroz medije jugozomboidi definiraju što su ljudska prava

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari