Pratite nas

Vijesti

Slučaj Kotnik – neuspješan pokušaj kompromitiranja rasprave o karakteru hrvatsko-muslimanskog sukoba

Objavljeno

na

 Godinama se u hrvatskoj javnosti, najprije medijski a zatim i pravosudno, pokušava udomaćiti  teza o tzv. “međunarodnom sukobu” između Hrvatske i BiH, odnosno o agresiji Republike Hrvatske na BiH, zbog čega se nekadašnjem vodstvu HR Herceg Bosne sudi pred međunarodnim sudom u Haagu.

mapaPri tome se, kao i u ranije vođenom Haškom  predmetu protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka, u javnost pokušava proturiti što veći broj teza koje imaju za cilj uvjeriti široke mase da je iza obadva ova navodna zločinačka pothvata stajao osobno Franjo Tuđman i Republika Hrvatska.

Naravno, objektivnim je analitičarima od samog pokretanja ove kampanje potpuno jasno kako se radi o procesu detuđmanizacije, odnosno decroatizacije Hrvatske, koji ima za cilj prikriti odgovornost stvarnih krivaca, ali i nametnuti Republici Hrvatskoj novi krimen, sličan onom jasenovačkom, osmišljenom prije više od pola stoljeća u partijskim uredima.

Razlozi kreiranja jasenovačkog mita, kao i najnovijih mitova o Karađorđevu, agresiji RH na BiH ili progonu Srba tijekom legitimno vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, su rađeni na potpuno istoj metodološkoj  matrici, i puno toga  ukazuje na činjenicu da su kreirani s istog mjesta.

[ad id=”68099″]

Pokušaji kompromitiranja

Naravno, na svaku od ovih konstrukcija pokušavani su, ili se pokušavaju, osmisliti kvalitetni odgovori. U slučaju neutraliziranja partijsko-velikosrpskih teza o Jasenovcu oglašavaju se znanstvenici – zahtijevajući znanstveno istraživanje područja Jasenovca i dostupne arhivske građe. U predmetima Gotovina, Markač i Čermak , Haški je sud izrekao pravosnažnu odluku, dok se u  slučaju Herceg-Bosna to isto očekuje 2016. ili 2017.

U žiži zanimanja hrvatske javnosti, zbog samog karaktera optužnice, trebao bi biti haški predmet protiv vodstva Herceg Bosne, ako ni zbog čega drugog onda svakako zbog činjenice da je Republika Hrvatska u tom predmetu proglašena agresorom.

Međutim, sam se taj predmet na sve moguće načine pokušava skriti od hrvatske javnosti, ali i kompromitirati bilo kakva ozbiljnija rasprava o ovoj temi.

Tako se, nekad manje a nekad više uspješno,  pokušava kompromitirati i bilo kakva rasprava o uzrocima izbijanju muslimansko-hrvatskog sukoba, koja može voditi pobijanju haškog nalaza o tzv. “međunarodnom sukobu” između Hrvatske i BiH, odnosno navodne agresije Republike Hrvatske na BiH.

Naravno, redoviti pokušaji kompromitiranja ove rasprave sustavno se vode putem lijevo-liberalnih medija, poglavito preko „eksperata“ za sve i svašta u Jutarnjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Novom listu, Pupovčevim Novostima ili nekom od portala.

Tzv. slučaj Kotnik

Problem ovim „ekspertima“ i njihovim mentorima  javlja se manje-više kroz česte nedostatke  činjenica ili ideja, nakon čega se kao po nekom pravilu  dogode znakovita i iznimno zanimljiva „nabacivanja s desna“, dajući raznim Lucićima, Dežulovićima, Butkovićima, Tomićima i inim „ekspertima“ nove ideje.

Tako je prije određenog vremena, na do sada nerazjašnjen način, preko Glasa Koncila u javnost ubaćena neistina prema kojoj je „Armija BiH novcem platila Britancima da počine zločin u Ahmićima“.

>>Tvrdnja Zorana Kotnika iz Glasa Koncila: Britanska uloga u Ahmićima

Osoba preko koje je plasirana ova brutalna neistina je izvjesni Zoran Kotnik, navodno umirovljeni djelatnik hrvatske obavještajne službe i sin Josipa Kotnika, nekoć partizanskog obavještajnog oficira, s kojim je Glas Koncila svojedobno objavio i intervju pod naslovom “Moj tetak Rifat Pašić trovao je nadbiskupa Stepinca”.

Nakon Kotnikove „plasirke“, dio novinara svjetonazorskih bliskih desnici pokrenuo je lavinu tekstova, upecavajući se tako na očito pripremljenu zamku. Nakon kontroverznog pamfleta objavljenog u Glasu Koncila  započeo je medijski plasman cijele lavine tekstova koji na površan i činjenično netočan način govore o Ahmićima, ali i o hrvatsko-muslimanskom sukobu u središnjoj Bosni.

Umjesto da istražuju povijesne činjenice, ali i primjenu potpuno  različitih  metodologije Haškog tužiteljstva i suda prema Dariju Kordiću, Tihomiru Blaškiću, ili Paški Ljubičiću s jedne i Seferu Haliloviću, Rasimu Deliću, Enveru Hadžihasanoviću ili Šerifu Patkoviću s druge strane, spomenuti su se mediji krugovi, ponavljajući Kotnikove kontroverze, zapleli u širenju neistina, kompromitirajući tako bilo kakav pokušaj suvisle rasprave o činjenicama vezanim za Ahmiće, ili karakter bošnjačko-hrvatskog sukoba.

Nepostojeći pukovnik Collins

Nitko od njih, međutim, nije bio toliko agilan da pročita sadržaje haških optužnica i presuda, ostvari uvid u transkripte sa svjedočenja, pregleda dokazne materijale koji su dostupni u elektronskoj arhivi haškog suda ili pročita neku od mnogobrojnih knjiga objavljenih o ovoj tematici.

Da su kojim slučajem tako postupili onda bi otkrili da jedini pripadnik BRIT-BATT-a s činom pukovnika koji se preziva Collins i koji je za vrijeme rata boravio na području BiH bio pukovnik Tim Collins. Međutim, taj Collins kao prvo nije Englez nego Irac, što je za cijelu ovu priču manje bitno. Ono što je puno bitnije svakako je činjenica da je pukovnik Tim Collins bio na čelu Irske pukovnije koja se 16. travnja 1993. tog dana nije ni blizu Ahmića, ni blizu Lašvanske doline. U to vrijeme u Lašvanskoj dolini u sastavu BRIT-BATT-a djelovala je naime Cheshire Regiment, odnosno Čerširska pukovnija kojoj je na čelu bio pukovnik Bob Stewart, koji je u Ahmiće doveo novinarsku ekipu BBC-a još u v vrijeme trajanja borbi.

Isto tako, da su autori spomenutih tekstova iščitali materijale iz presude Dariju Kordiću i ostalima onda bi znali da nikakav pukovnik Collins nije niti svjedočio u Haagu. Na žalost, utvrđene činjenice pokazuju da je jedan dio stradalih u Ahmićima živote izgubio u međusobnom ratnom sukobu, kao i činjenicu  da su zločini u Ahmićima počinili  pripadnici 4. bojne vojne policije.

Problem različitih kriterija

Haški sud tijekom niza procesa, uključujući i onaj Dariju Kordiću, nije dokazao nikakvu odgovornost nekadašnjeg dopredsjednika HR Herceg Bosne sa zločinom u Ahmićima, kome se kao civilnoj osobi sudilo zbog zločina u Ahmićima. Istodobno, ignorirajući činjenicu da je na prostoru središnje Bosne stradalo četiri puta više civila hrvatske nego bošnjačke  nacionalnosti, haško tužiteljstvo nije podiglo optužnicu niti protiv jednog bošnjačkog političara.  To su svakako teme kojima bi se istraživači koji žele biti konstruktivni trebali baviti.

Sudeći  prema sudskoj praksi kakva je u Haagu korištena primjerice u slučajevima Envera Hadžihasanovića, Šerifa Patkovića ili Sefera Halilovića, mirne se duše može izvući zaključak da u slučaju Ahmića nema nikakve krivnje ali ni odgovornosti zapovjednika 4. bojne VP Paška Ljubičića, ali ni zapovjednika Operativne zone srednja Bosna Tihomira Blaškića. Maksimalno o čemu se u ovom slučaju može govoriti je odgovornost samih počinitelja i zapovjednika 1. satnije 4. bojne VP koji je izravno provodio akciju na terenu. Naravno, ovo bi bilo logičko gledanje na stvari u uvjetima ujednačene haške prakse prema Armiji BiH i HVO-u.

U tom kontekstu važno je još jedanput skrenuti pozornost na radove svih onih koji sustavno kompromitiraju svaku suvisliju raspravu na ovu temu, pa tako i već spominjani Kotnikov pamflet. Umjesto da se bave analiziranjem ovdje spomenutih činjenica i usporednih podataka, dobar dio medija se i dalje bavi sustavnim širenjem poluistina, neistina i paušalnih procjena, kontaminirajući tako bilo kakav pokušaj suvisle rasprave o ovoj temi.

Znaju li za čije interese to čine?

>>Ovaj video bi trebao pogledati svaki Hrvat kojem je stalo do istine

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Josip Jović: Čiji je Pupovac ‘strateški interes’?

Objavljeno

na

Objavio

Opet je Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik, uzburkao duhove i uzvitlao prašinu svojom tezom o „puzajućoj velikosrpskoj politici“ SDSS-a i Milorada Pupovca.

Argumenti: djeca ne ustaju kad svira hrvatska himna, Pupovac posjećuje ratne zločince, učenici su pošteđeni učenja o Domovinskom ratu i o razaranju vlastitog grada.

Pupovac, prijeteći kako će zatražiti zaštitu od EU-a, UN-a, OESS-a i Vijeća Europe, uzvraća standardnom optužbom da iza Penave stoje desnica, branitelji i Crkva. Svi oni, kaže on, stvaraju nemir, razdor i etničke sukobe, oni bi htjeli da Srba nema, oni su čak razlog zašto ljudi bježe iz zemlje.

Vrh HDZ-a je diskretno stao u obranu svog koalicijskog partnera. Nismo, rečeno je, vidjeli da Pupovac provocira.

Odmah je na raport pozvan Penava, član HDZ-a ili mangup u vlastitim redovima, koji sustavno stvara probleme idiličnim odnosima Hrvata i Srba na istoku Hrvatske.

Uslijedili su prijekori kako vukovarski gradonačelnik ima brinuti o komunalnim problemima svoga grada, a ne o nacionalnoj politici. I opet su se, kao i uvijek kad zatreba, sjetili Franje Tuđmana i njegove politike pomirenja i mirne reintegracije.

Andrej Plenković se nada da je Penava sve dobro razumio ali i kako bi trebao „još bolje razumjeti“, a to što bi trebao još bolje razumjeti jest da je suradnja s SDSS-om strateški interes HDZ-a.

Suradnja HDZ-a i SDSS-a, gledano iz pragmatične perspektive jedne stranke, možda može biti strateški ili barem taktičko-politički interes, ali drugo je, veliko pitanje je li ta suradnja s SDSS-om, ovakvim kakav on jest, i strateški interes Hrvatske, Hrvata, pa i Srba?

U politici Milorada Pupovca, koji se rado predstavlja kao faktor stabilnosti i mira, postoji nekoliko konstanti.

Nikada nije priznao da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku s ciljem osvajanja njezina teritorija, Beograd mu je daleko bliži od Zagreba, a Moskva od Washingtona, stalno podsjeća na stvarne i izmišljene zločine iz Drugog svjetskog rata, sadašnju vlast krivi za koketiranje s ustaštvom, inzistira na ugroženosti Srba te na njihovoj separaciji i homogenizaciji.

U jednom od zadnjih brojeva lista SNV-a stoji da “HDZ trideset godina ustrajno rehabilitira NDH”!

Uglavnom, riječ je o politici, kako je to svojedobno definirao Ivo Josipović, „proizvodnje etničkih sukoba niskog intenziteta“ kao nekoj vrsti „etnobiznisa“.

Takvu politiku vladajuća stranka popuštanjem, tetošenjem, ugađanjem pa i pristajanjem na ucjene, samo ohrabruje.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ministarstvo obrane raspisalo je natječaj za prijam 350 vojnika i mornara u vojnu službu

Objavljeno

na

Objavio

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine.

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske raspisalo je u srijedu, 23. siječnja 2019. godine javni natječaj za ugovorni prijam vojnika i mornara u djelatnu vojnu službu u skladu sa člankom 27. stavkom 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Planom prijma osoblja u djelatnu vojnu službu za 2019. godinu.

Novim izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama iz 2018. godine uvedene su značajne novosti vezane za sklapanje ugovora za vojnike/mornare u djelatnu vojnu službu. Tako je umjesto sklapanja prvog, drugog, odnosno trećeg ugovora o vojničkoj službi na određeno vrijeme (na 4, 5 i 6 godina), predviđena mogućnost da se nakon prvog ugovora o vojničkoj službi u trajanju od dvije godine, sklopi i drugi ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme. Ovom značajnom mjerom postiže se sigurnost zaposlenja i mogućnost životnog i financijskog planiranja uz sva prava koja rad na neodređeno vrijeme nosi.

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata, odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine. Kandidati odnosno kandidatkinje će biti raspoređeni u skladu sa stečenom vojnostručnom specijalnosti te mjestu službe sukladno potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Probni rad vojnika/mornara traje šest mjeseci, a kandidati i kandidatkinje koji se prijavljuju na natječaj moraju ispunjavati uvjete za prijam u Oružane snage Republike Hrvatske koji su propisani člankom 34. i 35. Zakona: najmanje završeno srednjoškolsko obrazovanje, najviše navršenih 30 godina života do kraja 2019. godine i uspješno završen program dragovoljnog vojnog osposobljavanja ili odslužen vojni rok.

Uz prijavu na natječaj kandidati odnosno kandidatkinje su dužni priložiti presliku osobne iskaznice, rodni list, uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak i svjedodžbu/diplomu o završenom obrazovanju. Uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak ne smije biti starije od šest mjeseci.

Prijave s dokazima o ispunjavanju uvjeta iz natječaja podnose se područnom odsjeku za poslove obrane prema mjestu prebivališta kandidata odnosno kandidatkinje ili Središnjici za upravljanje osobljem, Ilica 256, 10 000 Zagreb, u roku od osam dana računajući od dana objave natječaja u Narodnim novinama.

Informacije u vezi s natječajem mogu se dobiti na internetskoj stranici Ministarstva obrane (www.morh.hr.), telefon 01/3784-812 i 01/3784-813 te u područnim odjelima za poslove obrane i područnim odsjecima za poslove obrane.

Natječaj za prijam 350 vojnika/mornara je objavljen na internetskoj stranici Ministarstva obrane.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari