Pratite nas

Kolumne

Slučaj ‘sisačkog zeta’: Vrijeme je da kažemo ‘To nije naš rat’

Objavljeno

na

Ratnohuškačka propaganda ima svoja pravila. Kampanja koju neki mediji, prije svega oni iz EPH grupe, vode protiv islamista, slijedi sva ta pravila.

Sotoniziranje neprijatelja, stvaranje iluzije ugroženosti uz jasno upiranje prstom u “ugrozu”, katastrofični scenarij ako mrski neprijatelj nadvlada, sve smo to već gledali i znamo kako ide. “Krvoločni džihadisti ubili sisačkog zeta”; “Britanija kreće u lov na sisačkog zeta”, “Bijes zbog ubojstva sisačkog zeta”, “Moj otac je heroj – Životna priča Davida Hainesa, sisačkog zeta kojeg su likvidirali džihadisti”, “Kolega sisačkog zeta sljedeći je na popisu nemilosrdnih džihadista”.

Sve su to naslovi objavljeni u nepunih tjedan dana u istoj dnevnoj novini. Primijetite da se ritimički, gotovo hipnotički, ponavlja sintagma “sisački zet”: ona je tu da stvori dojam da je ubijen jedan od nas, naš čovjek. I mi ga trebamo osvetiti. A takvih članaka ima još desetke: Zar je ubojstvo britanskog humanitarca najveći problem ove države, u vrijeme kad je zemlja poharana poplavama, kad oba krila partije zajedno suspendiraju Ustav, što bi svugdje drugdje bio prvorazredni politički skandal, kad se osuđena kriminalka iz zatvora vraća u saborske klupe? A ne.

isil-kalifat-plan-kamenjar

Da biste nahuškali narod, morate ih zastrašiti. Treba širiti paranoju, sotonizirati islamiste. “ISIL u idućih pet godina planira osvojiti i Hrvatsku”, kaže jedan od debilnijih naslova. Jutarnji je pisao i o tome kako “Islamska država” uključuje i Hrvatsku te to potkrijepio “mapama” iz nekog mračnog kutka interneta, iako je sam ISIL jasno rekao dokle seže njihov kalifat. “ISIL prijeti Hrvatskoj”, kaže jedan drugi naslov. Čime? Epidemijom ušiju iz njihovih bradurina? A onda se desio slučaj da je stradao jedan Britanac u Iraku, koji je igrom slučaja bio oženjen Hrvaticom. Što je krunski dokaz da nas islamisti ugrožavaju, samo što eto horde bradatih džihadista nisu navalile na granice Hrvatske! Paranoja se širi i preko ono šake jada iz Maoče: istina, tamo živi par stotina ekstremista, no, realno, oni Hrvatskoj predstavljaju prijetnju koliko i “Vlada RSK u egzilu” koja još uvijek ratuje na internetu za srpski Knin. Zapravo, kad razmislim, i manju.

Radi se dakle o čistoj propagandi. O, ne nisam nikakav antiamerički nabrijan lik, naprotiv. Nisam od onih koji Ameriku smatraju zemljom kretena. To je vodeća zemlja zapadnog svijeta, zemlja kojoj dugujemo većinu tehnologije i znanstvenih otkrića zadnjih sto godina, zemlja koja je dva puta u prošlom stoljeću morala spašavati Europu od vlastite gluposti i vaditi je iz svjetskih ratova koje je sama zakuhala. Bio sam strahovito bijesan zbog “tako im i treba” reakcija u Hrvatskoj nakon 9/11, i teoretičara zavjera koji su koristili ljudsko neznanje da bi dokazali da avioni nisu pali nego valjda još uvijek lete. Da, čak sam podržao njihovu intervenciju protiv Sadama, jednostavno zato jer je on bio masovni ubojica koji se služio bojnim otrovima, i koji je prouzročio dva gadna rata u susjedstvu – onaj s Iranom, na koji mu je Amerika progledala kroz prste po sistemu “neprijatelj našeg neprijatelja je naš prijatelj”, i onaj protiv Kuvajta, na koji mu nije progledala kroz prste jer je dirao u njihovu naftu. Da, smatram da je Amerika dala Europi i svijetu jako mnogo toga, od krumpira, rajčica i graha do moderne demokracije, televizije i serijskih, jeftinih automobila. Ne, ne smatram da je Amerika naš neprijatelj, iako se ne slažem s gay-agendom i istospolnim brakovima, niti nametanjem vlastitih rješanja drugima kao jedino ispravnih.

Ali njihova politika na bliskom istoku je čista katastrofa, i mi je ne trebamo slijediti. Amerika je prvo aktivno podržavala “freedom fightere” protiv tamošnjih diktatora, iako su od početka mnogi upozoravali da su oni obična pljačkaška i koljačka bagra, a ne romatnični heroji koji se bore za slobodu. To ne znači da imam simpatija za tamošnje diktatore poput Asada. Ali, eto, nemam ni za njegove suparnike. Podržati bilo koju stranu tamo ima smisla koliko je imalo i podržati Staljinove armije u borbi protiv Hitlera, i obratno.

Ukratko, ono što se događa u Siriji i u Iraku nije naš rat. Mi ga nismo zakuhali. Da, to je grozno, ali to se nas ne tiče. Da, islamisti su okrutni, oni bi nas vjerojatno sve povješali na bandere da mogu – ali ne mogu. Mi nemamo milijune imigranata iz Pakistana koji bi svake godine slavili 9/11, poput Britanaca, niti izravne interese na bliskom istoku. Hrvatska se islamiste zapravo ne tiče kao takva, niti se oni tiču nas. Ne, nisam naivan što se tiče islamskog terorizma, sjećam se jako dobro kad je tada još nepoznati Osama Bin Laden poslao dvojicu svojih bradonja da se zabiju auto-bombom u policijsku stanicu u Rijeci davne ratne 1993., jer je Hrvatska izručila jednog njegovog terorista Egiptu, gdje su ga čekala vješala. I to je u redu, s teroristima treba tako postupati, poslati ih tamo gdje ih čekaju vješala. Ne treba strahovati pred prijetnjom terorizma, jer strah više nego išta izaziva predatore.

No, ne trebamo se niti petljati u ono što se nas zapravo ne tiče. Opasnost od islamskog terorizma se preuveličava iz očitih političkih i politikantskih ciljeva, pa iako ona postoji u Hrvatskoj, zapravo je minimalna. Misli li stvarno itko pri zdravoj pameti da će sto bradatih polupismenih šehida iz Maoče zajedno sa svojim kozama i ovcama navaliti na granice Hrvatske? Misli li itko da će islamisti iz Sirije u pet godina pregaziti Tursku, Grčku, Bugarsku, Srbiju, i doći na granice Hrvatske? Naravno da ne. Nisu u stanju osvojiti niti Damask. A kako stvari stoje neće ni biti.

Amerika opasno luta u svom odnosu prema islamistima, koji je u kratko vrijeme skliznuo od pune podrške “freedom fighterima” i njihovog podučavanja i organiziranja do potpunog sotoniziranja istih. Slično se događa u odnosu s Rusijom: Putin svakako nije cvijeće, ali njegovo sotoniziranje na zapadu prelazi granice razuma. Kissinger je jasno rekao da to nije politika, nego alibi za nemanje politike. Trebamo li mi, iz tko zna čijih interesa, slijediti američku politiku u njenim lutanjima i zabludama? Naravno da ne. Ne dijelim stavove pacifista i “Occupy Croatia”, na kraj pameti mi nije demonstrirati protiv “američkog imperijalizma” koji je po njima korijen svega zla na svijetu, ali jesam pobornik toga da gledamo svoja posla i ne petljamo se u što se ne trebamo petljati. Ne smatram da se Hrvatska treba braniti na avnojskim granicama, naprotiv: pobornik sam aktivnog pristupa, ali hrvatski interesi se u ovom trenutku sasvim sigurno ne brane ni u Siriji ni u Iraku. Možda tek u Ukrajini, a i to je pitanje. Prijetnju našem načinu života i kulturnom identitetu ne predstavljaju islamisti, a prijetnja našoj slobodi i demokraciji ne dolazi s bliskog istoka nego iz saborskog Odbora za Ustav, gdje su se slizali Peđa, Vlado, Dragan i Ivo u namjeri da ukinu demokraciju u Hrvatskoj. Pitanje ostaje, tko i zašto želi uvući Hrvatsku u jedan sasvim nepotreban križarski rat?

izvor:dnevno.hr, autor Marcel Holjevac

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Europa gori, a baba se češlja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Idu europski izbori, prazni temama, samo neke parole i prenemaganja, s mnogo etiketa populisti, suverenisti, briselski ćate… Propitivanja Europe i svijeta nigdje.

Sve gluposti hrvatske politike kada su međunarodne integracije u pitanju, pa i EU članstvo, mogu se svesti na jednu: brkanje svrhe i sredstava. Za razliku od Poljaka, Mađara, Čeha…, koji su svoje članstvo u EU-u shvatili kao sredstvo, a ne svrhu, mi smo napravili obrnuto.

Nevidljiva ruka

Isto je bilo i s ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ista glupost radi se i s uvođenjem eura, iako već i njemački think tank “CEP”, ne grčki ili talijanski, u izvješću “Dvadeset godina eura: dobitnici i gubitnici”, jasno kaže da su od uvođenja eura najviše koristi imale ekonomije tipa Njemačke ili Nizozemske, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena.

Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost, čitaj snagu izvoza.

Euro, pojednostavljeno, je deprecirana dojčmarka, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, rasplinu se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni, piše Ivica Šola / Glas Slavonije

Kod nas se opet čini ista pogreška, euro i njegovo uvođenje gleda se kao svrha, bez izračuna koristi i šteta, samo zato što je neko suho zlato tako odlučilo. Mi nismo, u kontekstu opasne ideje “više Europe” i stvaranja neke nadnacionalne megadržava, nigdje u javnosti vidjeli ozbiljnu raspravu, iako je nakon Trumpa jasno da ideologija globalizma, pa onda i EU ideologija europeizma kao njena inačica, postaje stvar prošlosti.

Umjesto toga – plašenja naroda, discipliniranja raznih Orbana i prosipanje prevladanih neoliberalnih dogmi i laži. Tako se Trumpa optužuje za protekcionizam, za rušenje temeljnog pravila tzv. slobodne trgovine.

Zato ću ponoviti što već napisah u Slobodnoj, jer, kažu, ponavljanje je majka znanja: Dok nije bilo Trumpa, nije bilo protekcionizma, nije bilo zaštite domaćeg tržišta, sve se ravnalo “providnošću” koju je Adam Smith nazvao “nevidljiva ruka”, sintagma koja govori kako ljudska sebičnost na tržištu na kraju ima dobre posljedice za sve, da se tržište samo regulira, da je poput pape – nezabludivo. Ma nemoj! Adam Smith, moralni filozof, nije vjerovao u tržište kako mu lažno pripisuju današnji tržišni fundamentalisti.

Tiha invazija na Europu

Kako nisam ekonomist nego također moralni filozof kao Smith, kako sam kao mazohist išao čitati Smithove goleme knjižurine – ni on sam ne gleda na tržište apsolutno, kao samoregulatora, kao “nevidljivu ruku”, on to dopušta, ali kada bi postojali uvjeti “savršene konkurentnosti”.

No u stvarnosti to nije moguće, pa bi jače države požderale slabije, pa i njegovu Škotsku, tada ne baš bogatu. Slikovito govoreći, nevidljivu ruku nikada nitko nije vidio, pa ni sam Smith, ali svi o njoj govore kada govore o tržišnoj utakmici, pogotovo globalistički anacionalni tržišni fundamentalisti. Smith nije bio glup, njegova djela i misli, za razliku od njegovih interpreta i globalista, pa i kada je nevidljiva ruka u pitanju, prepuna su “ali” i “ako”.

“Protekcionizam” je, i po zloupotrebljavanom i krivo interpretiranom Smithu, dio “slobodnog” tržišta, osim kada ga zagovara tip poput Trumpa.Evo nekoliko službenih podataka kada je “slobodno tržište” u pitanju danas, i Trump koji, vidi gada, želeći štititi svoje (“Prvo Amerika”), uvodi nikada viđeni protekcionizam.

Prema podacima Instituta Euler Hermes (Allianz grupa) za razdoblje od 2014. do 2017. godine, razne države uvele su ukupno 3439 tisuća protekcionističkih mjera. Najviše SAD za vrijeme Obame ukupno 401 mjeru (!?). Trump do tada 90. Indija je u tom razdoblju uvela 393 protekcionističke mjere, Rusija 247, Njemačka 185…, da dalje ne nabrajam.

Praznina

Što se, pak, eura tiče, pardon, deprecirane dojčmarke, on nije suverena moneta, jer mu ni jedna europska država nije vlasnik, on je izmišljotina bankara, pa je samim time jasno kome služi.

U tom smislu nije pitanje ili dilema ostati ili izići iz EU-a, dilema je njeno redefiniranje u eri trumpizma i galopirajućeg postglobalizma, na dobrobit svih suverenih naroda Europe unutar šengena, zajedničke granice.

EU koja će biti sredstvo, a ne svrha narodima Europe, koja će služiti njima, a ne bankarima i nadnacionalnim, netransparentnim plutokratima. A kod nas glavna tema – Nutela, kao metafora praznine euroizbora u vremenu koje možemo nazvati “Europa gori, a baba se češlja”.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Nino Raspudić: Kada je izgorjela Notre-Dame?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tiha invazija na Europu

Objavljeno

na

Objavio

Notre Dame – islamistička Bastilja

Pad Bastilje – Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.

Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Povijesno je nepravedno da se taj događaj, kojeg nikada nije ni bilo, slavi kao dan “Pobjede” revolucionarnih snaga. I to, tu laž, slave već punih 230 godina u jednoj Francuskoj.

Mnogo bi dostojnije bilo da su slavili pobjede jedne djevojke, više djevojčice najveće heroine u povijesti svijeta – Ivane Orleanske. A nju su zbog nacionalnih uspjeha splili na lomači kao najveću zločinku. Zašto je to tako?!

Nije teško odgonetnuti jer svi revolucionari, u povijesti svijeta, bili su skloni lažima i izmišljanju, a tadanjim francuskim revolucionarima trebao je simbol. I našli su ga upravo u lažnom jurišu i tzv. padu Bastilje u njihove ruke.

Baklja koja je zapaljena u Notre Dame, njen plam buktinje vidio je cijeli svijet. Jedni su bili indiferentni, drugi su plakali, a treći su likovali.

A četvrti i oni najopasniji u toj baklji su vidjeli svoj simbol, simbol tihoh islamskog pohoda na kršćansku vjeru, a da ne kažem na kršćansku Francusku ili kršćansku Europsku uniju. I Francuska i Europska unija (bolje rečeno njihove vlasti) već je odavno prestala biti kršćanska, i taj atribut gotovo im više i ne treba.

Ne ulazeći u to tko ili što je potpalilo taj veliki simbol kršćanstva, to nimalo nije značajno. Značajno je to da će crkvu Notre Dame proglasiti simbolom pobjede islamističkog nasrtaja na Europu. Bez obzira na to, netko, tipa isilovca, svojatat će paljenje te baklje, i svi će to prihvatiti kao istinu.

Tiha najezda islamista

Već su brojne kršćanske crkve u arapskom svijetu, Kini i drugdje (kao najnovije veliki pokolji u više crkava u Šri Lanki i sl.) zapaljene i to s živim izgorjelim vjernicima u velikom broju. To se jedva gdje spominje, kao da se nije ni dogodilo. I to ne može imati status simbola. Crkva Notre Dame bit će simbol pobjede islamističkog osvajanja Europe.

Kao što nikoga nije bilo da brani Bastilju od ulaska revolucionrnih hordi, jer u njoj je bilo samo nekliko duševnih bolesnika, jednako danas nema tko da brani Europu, od tihe najezde islamista, već u milijunima i to pretežno zdravih mladih ljudi.

Europsku “tvrđavu” ne mogu braniti današnji političari, kao duhovni slabići, koji se nalaze na vrhu njene vlasti. Sav otpor koji bi Europa pod njima pružila, bio bi po prilici takav kao da prolaze kroz paučinu.

Odreda, osim jedne iznimke u Mađarskoj, svi odreda nisu dorasli situaciji u Europi, situaciji u svijetu. Obična su politički i moralno nedorasla činovničija, koja će u datom trentku samo dati petama vjetra.

Grčki junaci izišli su iz Trojanskog konja tek nakon što je dovučen u prostor grada Troje, a iz današnjeg islamskog Trojanskog konja izišlo ih je u prostor Europe njih u ogromnom broju – u milijunima.

Kršćani, pogotovo u Europi, umukli su. I dolazi vrijeme da kamenje progovori…

U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet

križ

Čak ni trenutni Romanus Pontifex, ne uspijeva sagledati oblake tame koji se nadvili nad kršćanstvo, nad cijelu Europu, a posebno na njeno katoličanstvo.

Masovno ubijanje kršćana, a posebno katolika u svijetu kao da se prešućuje i u samom Vatikanu. Trebao bi se čuti glas boli, krik do nebesa i to svaki dan.

Nema nikakvog protesta, a ni s najvišeg mjesta crkvenih vlasti u svijetu, jedva se mledno izgovara glas kritike kojeg malo tko čuje.

U svim društvima u Europi zavladao je liberalizam, što simboliziraju riječi – Pa što onda, neka dolaze! To im je manji problem, nego da negdje na vlast dođe nacionalna domoljubna koalicija.

Makar koliko da je poštena i plemenita, u redovima liberala i komunističkih sljednika uvijek će biti nacionalistička, antiliberalna, nedemokratska, pa često će joj davati i atribut – fašistička i nacistička.

>>> Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

Kao što su velikosrpski teroristi ulaskom u Hrvatsku i BiH, odmah počeli spaljivati i rušiti ponajprije crkve, samostane, potom i džamije, rušli groblja, stare objekte kulture – zapravo uništavan je povijesni identitet jednog naroda. U Europi će se na svakom koraku rušiti europski kršćanski identitet.

Tragedija cijeloj Europi tek slijedi, domaće stanovništvo neće se smjeti okupiti ni u crkvama, ni na bilo kojim humanističkim institucijama, divlje zvijeri ekstremnog islamizma, ne priznaju čovjeka, ne priznaju humanizam, ne priznaju živote djece – i svi će se kajati na svoj način što su to dopustili, ali svima će biti kasno.

Gorko zvuči “proročanstvo” Babe Vange o invaziji islama na Europu, svi su mislili da je riječ o oružanoj invaziji, pa su se tome smijali, ali ta tiha invazija sve pred sobom plavi poput plime. A zlokobno zvuči i njeno proročanstvo, da će za trideset godina u Vatikanu biti uspostavljen islamski kalifat.

Više se ne bi smjelo u Rusiji gledati neprijatelja, već treba tražiti savez svih kršćanskih država – nikada kao dosada je nužno uspostaviti novo Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva).

Bez kršćanstva nije ni pod kojim uvjetima moguć opstanak Europe. To nam svima treba biti jasno. To je otok spasa.

Mile Prpa / HKV

 

Ivica Šola: Islamisti su učenici Francuske revolucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari