Pratite nas

Intervju

Slučaj Stepinac: Srpska pravoslavna crkva zlorabila je namjere Svetog Oca

Objavljeno

na

Ne postoji dogma o nepogrješivosti Pape, smatrao je Josip Juraj Strossmayer, koji je, sjetimo se, kao vičan govornik održao čuveni trosatni govor protiv neograničene papinske vlasti. Njegovo protivljenje, u zadnje vrijeme u pravom smislu riječi, shvaćaju hrvatski katolici u slučaju Stepinac. Dobre namjere Papu su odvele na krivi put, a tome je pomogla Srpska pravoslavna crkva, kao i velikosrpska politika koja se od 90-ih nastavila do danas. O tome što kao narod možemo učiniti u kontekstu problema, koji su se pojavili s beatifikacijom kardinala Alojzija Stepinca, govori za direktno.hr politički analitičar Zdravko Tomac. Hrvatski narod i hrvatska Katolička crkva mora obraniti istinu o Stepicu. Bez crkve Papa ne bi trebao nastaviti dijalog sa srpskom pravoslavnom crkvom.

[ad id=”68099″]

Možemo li reći da se plan stvaranja velike Srbije, na neki način, nastavlja i danas?

Cijela velikosrpska strategija optuživanja Alojzija Stepinca utemeljena je na ogromnoj krivotvorini i laži da su se Srbi u Hrvatskoj pobunili kako bi spašavali gole živote, kako bi se spasili od novog genocida.

Suprotno toj krivotvorini, brojne činjenice potvrđuju da je postojao plan stvaranja velike Srbije svim sredstvima uključujući i rat, prije nego što je u Hrvatskoj na vlast došao Franjo Tuđman i HDZ, koji su od početka proglašavani ustašama, nasljednicima NDH i velika prijetnja za Srbe u Hrvatskoj.

Postoji kontinuitet te politike i današnja srpska politika ne razlikuje se od velikosrpske politike 90-ih godina.

U tom kontekstu možemo spomenuti oca i sina Tadića koji kroz svoje stavove potvrđuju kontinuiranu velikosrpsku imperijalnu politiku.

Akademik Ljubo Tadić, jedan od autora Memoranduma 1 i Memoranduma 2 prije Oluje 23. lipnja 1995. gostovao je na kninskoj radioteleviziji te je između ostalog rekao: ‘Borba za jedinstvo našeg naroda najviši je zakon, a budući da je spas Republike najviši zakon, oni koji taj spas Republike ne poštuju moraju biti isključeni iz političkog procesa’. U nastavku svog izlaganja na kninskoj radioteleviziji Ljubo Tadić je poručio: ‘Ja taj spas vidim u otvorenom, jasnom i nepokolebljivom programu za sjedinjenje svih srpskih država. Ja se nadam svim srcem da će biti stvorena jedinstvena srpska država na Balkanu’. Dakle, stvaranje velike Srbije bio je uzrok i cilj rata, a ne obrana navodno ugroženih Srba od nove ustaške politike.

Boris Tadić, sin Ljube Tadića, kao predsjednik Srbije nastavio je politiku svoga oca tvrdeći da je Oluja bila zločinački pothvat, da su Hrvati izvršili etničko čišćenje. Ni nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču i državnom i vojnom vodstvu na čelu s Franjom Tuđmanom kao i svi najviši srbijanski dužnosnici i Boris Tadić je nastavio optuživati Oluju kao planirano i ostvareno etničko čišćenje i navodno najveći zločini u Europi poslije Drugoga svjetskog rata.

Tadićeva politika, koju još agresivnije nastavlja i sadašnje četničko srpsko vodstvo, bazira se na krivotvorini da je Srbija samo pomagala i branila Srbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od novog genocida. To je velika laž jer velikosrpska agresija na Hrvatsku je bila isplanirana prije donošenja hrvatskog božićnog ustava 22. prosinca 1990. godine, prije višestranačkih izbora u Hrvatskoj i prije nego što su Franjo Tuđman i HDZ došli na vlast.

Krivotvorinama se u različitim opcijama stotine i stotine puta plasiraju laži s ciljem da se velikosrpska agresija pretvori u građanski rat ili u sukob dvaju nacionalizama, da se Srbi prikažu kao žrtve hrvatskog nacionalizma koji nisu imali drugog izlaza nego braniti, kako kažu, goli život. Treba podsjetiti na ciničnu izjavu Slobodana Miloševića na procesu u Haagu kada se retorički upitao: ‘Papa je pomogao Hrvatima, a ja sam pomagao ugroženim Srbima i kako to da je onda Papa, Sveti otac, a ja ratni zločinac’? Evo nekoliko činjenica koje se nerado spominju, koje se prešućuju kako 1991. tako i danas, a koje dokazuju da pobuna Srba nije bila reakcija na hrvatsku nacionalističku politiku nego da je bila dio planirane strategije da se ognjem i mačem i agresijom stvori velika Srbija. Veljko Kadijević, šef JNA prije božićnog ustava u Hrvatskoj za koji su naknadno tvrdili da je uzrok srpske pobune jer je ukinuo Srbima status naroda, napao je na TV Beograd i doktora Franju Tuđmana i hrvatsku politiku zbog ‘obnavljanja fašizma i genocida protiv Srba’. Godinu dana kasnije 3.10.1991. godine Kadijević je proglasio neposrednu ratnu opasnost i primjenu ratnog prava jer ‘u Republici Hrvatskoj djeluje neonacizam’ koji je ‘ prijetnja srpskom narodu u Hrvatskoj’. Zato je armija ‘dužna zaštititi srpsko stanovništvo od progona i uništenja’. (Tako je i Hitler išao ‘štititi’ navodno ugrožene Nijemce u Češkoj 1938. godine) JNA je tri puta pripremala državni udar na Hrvatsku (operacija Štit u studenom 1990., 24. siječnja 1991. na dan prikazivanja špijunskom filma o Špegelju te u ožujku 1991. godine).

Koncem rujna, 28.9.1991. godine, Veljko Kadijević i Blagoje Adžić izvješćuju Slobodana Miloševića, Borislava Jovića, Momira Bulatovića i Branka Kostića da su ‘svi srpski krajevi u Hrvatskoj oslobođeni’, te da su izvršene sve pripreme da Komitet za obranu Jugoslavije na čelu s admiralom Brankom Mamulom preuzme ulogu i ovlasti predsjedništva SFRJ na rok od godinu dana. Kadijević traži ustavnu promjenu za legalno izvođenje vojnog udara.

Suprotno takvim povijesnim istinama danas se ponovno vrlo agresivno lažima i krivotvorinama pokušava hrvatski narod proglasiti kao agresor i krivac za rat, kao genocidan narod koji ponovno prijeti genocidom nad Srbima.

Svima nam je poznata i peta protuhrvatska kolona koja sudjeluje u toj agresiji. Koja je njena uloga u velikosrpskoj politici srpske države?

Peta protuhrvatska kolona u Hrvatskoj daje veliku pomoć velikosrpskoj politici srpske države i srpske pravoslavne crkve, a nju čini i dio bivšeg vrha države.

Bivši predsjednici i sadašnja Kukuriku koalicija, koja upravo silazi s povijesne scene, cijelo vrijeme podržavali su lažne optužbe srpske države i srpske pravoslavne crkve, jer su izmišljali fašizaciju Hrvatske, jer su tvrdili da je Tuđman fašist i nacist, jer su lažima proizvodili ustaše u Hrvatskoj, jer su amnestirali srpsku politiku od agresije na Hrvatsku, jer se nisu suprotstavili strašnim lažnim optužbama protiv Alojzija Stepinca jer nisu odgovarali na te optužbe. Optužbe protiv Alojzija Stepinca koriste iste krivotvorine i kada se radi o optužbama samog vrha srpske države, predsjednika Nikolića, predsjednika Vlade Vučića i ministra Aleksandra Vulina, kada dolaze iz vrha pravoslavne crkve ili kada dolaze od hrvatske pete kolone. Nakon strašnih optužbi Aleksandra Vulina u kojima je Stepinca u Hrvatskoj proglasio ustašom, na isti način, nažalost, Stepinac je optužen i u djelu hrvatskih medija. Čak bi se moglo reći da u nekim optužbama i blaćenju Stepinca se u nekim medijima ide dalje od srpskog ministra Aleksandra Vulina.

U tom kontekstu spominjali ste Jutarnji list i pisanja Jurice Pavičića koji je Stepinca nazvao ustaškim vikarom.

Navodim citat u kojem Pavičić obrazlaže svoju optužbu da Stepinac nije bio samo ustaški vikar, nego u pravom smislu riječi fašist, koji je prihvaćao srcem i dušom fašizam i NDH, samo su ga smetali zločini: ‘On je mislio da bi Pavelić i Mussolini bili sasvim dobri i sasvim ok, kad ne bi – što im jada bi? – eto ljude odvodili u logor, i još ih odvodili tako nekomforno i neprilično, u vagonima bez klupa, a da se nisu spakirali i na miru prikupili stvari. Kad te ‘potankosti’ ne bi bilo, bio bi zapravo fašizam sasvim ok: čvrsta ruka, patrijarhalni vođa, ćudoredna strogoća, državna vjera, jedna nacija, bez đavlijih sindikata, komunista, liberala, sekularista i modernizatora’.

Jurica Pavičić opisuje Stepinca kao kratkovidnog političara i oskudne inteligencije, kao čovjeka daleko ispod formata epohe u kojoj je živio, te tvrdi da je najveći problem što je takav čovjek postao u Hrvatskoj fetiš o kojem se ne smije kritički govoriti. Pavičić smatra da Stepinac ne smije postati svetac, ne zato što je bio ustaški vikar, to je za njega najmanji problem, nego zato što je u Stepinčevu srcu živjela ustaška guja, jer je on, kako lažno tvrdi Pavičić, bio fašist, jer je bio dušom i tijelom za ustašku državu, samo mu je smetalo ubijanje.

Zbog toga ga je Pavičić podrugljivo nazvao fašistom humanitarcem.

Iduća Pavičićeva teza, da baš zato što je Stepinac dušom i tijelom bio fašist da ga upravo zbog toga veći dio Katoličke crkve i hrvatskog naroda idealizira i pretvara u nedodirljiv mit. Pavičić iznosi još jednu tezu, te kaže: ‘Politički ideal jednog dijela domaće crkve i dalje je fašizam bez logora, nipošto Hitlerov, bolje Francov još bolje Salazarov’, te nastavlja, ‘te zato što je tome tako oni prema Alojziju Stepincu ne mogu stvoriti razborit odmak’. I na kraju zamislite tu bezobraštinu, tu mržnju i podlost da čovjek koji je napisao ovaj grozan pamflet pun lažnih optužbi, ne samo protiv Stepinca nego i protiv Katoličke crkve i hrvatskog naroda usudi se ustvrditi sljedeću strašnu laž. Pavičić tvrdi da je Stepinac tako nedodirljiv fetiš da se o njemu ne može razborito i kritički raspravljati. Pavičić je usput, u svom tekstu, napadao sve one koji brane istinu o Stepincu i Domovinskom ratu i koji se bore za istinu odnosno optužio je hrvatske domoljube da su ustaše, kao što je velikog čovjeka, ne samo velikog kardinala nego i nezaobilaznu povijesnu osobu hrvatskog naroda, svojim prljavim rukama oblikovao kao politički kratkovidnog i oskudno inteligentnog čovjeka.

U tom kontekstu svakako valja spomenuti i pisma patrijarha Irineja Svetom Ocu. Jesu li se njima obnovile optužbe iz suđenja Stepincu? Koji je cilj imao patrijarh kada je pisao Papi? Je li zlorabio povjerenje Svetog Oca?

U takvim povijesnim okolnostima događa se i strašan napad srpske pravoslavne crkve na Alojzija Stepinca, ustvari otpočelo je novo ponovljeno javno suđenje Stepincu i čujemo ponovno iste lažne argumente iz sramotnog suđenja Alojziju Stepincu, koje je organizirala titoistička krvava komunistička strahovlada. U pismima patrijarha Irineja Svetom Ocu, obnovljene su sve lažne bitne optužbe iz tog procesa. Neke činjenice iz tih pisama postale su dio javnosti tek nedavno, jer je patrijarh Irinej dao objaviti dijelove tih pisama. Osim toga i svojim javim izjavama i posebno u božićnom intervjuu ruskoj agenciji Sputnik, patrijarh Irinej je potpuno otvoreno pokazao što su bitni ciljevi srpske pravoslavne crkve, odnosno da postoji kontinuitet protuhrvatske politike i lažnih optužbi te je iskoristio naivnost Pape da ponovno optuži hrvatski narod i Katoličku crkvu da se sprema novi genocid nad Srbima te da se sve to događa pod blagoslovom Katoličke crkve u Hrvata.

Zato je izuzetno važno detaljno analizirati o čemu je tu riječ, do kakvih teških posljedica ne samo za lik i djelo Alojzija Stepinca i osporavanje njegove svetosti nego i za istinu o hrvatskoj povijesti,sadašnjosti i budućnosti znači Papino pružanje prilike srpskoj svetosavskoj crkvi da još jedanput na temelju krivotvorina sudi ne samo Alojziju Stepincu nego i hrvatskom narodu te da pokuša još jedan put osporiti pravo hrvatskom narodu na slobodu i vlastitu državu tvrdeći da je svaka ideja hrvatske države ustaška ideja i da svaka hrvatska država provodi ili prijeti genocidom srpskom narodu.

Ne sumnjam u dobre namjere Svetog Oca, ali ponekad dobre namjere čak i Papu mogu odvesti u pakao. Sveti Otac je napravio veliki ustupak patrijarhu Irineju te je na njihovu molbu odgodio kanonizaciju Alojzija Stepinca na neodređeno vrijeme te je pristao da se formira Katoličko pravoslavna zajednička komisija, koja bi uz pomoć stručnjaka razmotrila primjedbe pravoslavne crkve na proglašenje svetim Alojzija Stepinca. Sveti Otac je imao dobre namjere. On se zalaže za ekumenizam, za dijalog, pogotovo s pravoslavnom crkvom te je smatrao da u jednoj zajedničkoj komisiji se može utvrditi istina te utvrditi jesu li primjedbe pravoslavne crkve opravdane. Tijek događaja pokazuje da od početka svetosavska pravoslavna crkva uz pomoć srpske države nije imala dobre namjere, nego da je iskoristila naivnost Pape da faktično ponovno javno sudi, ne samo Stepincu nego i hrvatskom narodu te da nametne trajnu povijesnu krivnju hrvatskom narodu i da ospori pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu.

Patrijarh Irinej objavljivanjem svojih pisama Papi ustvari je prevario Papu, zlouporabio je Papu i uvukao ga je u prljavu igru ponovnog suđenja Stepincu. Paralelno su išli i napadi srpske države na isti način.

Kako je cijela priča djelovala na hrvatske katolike?

Hrvatskim katolicima bilo je strašno gledati kako četnički vojvoda, predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, nakon razgovora sa Papom, optužuje Stepinca da je kriv jer je navodno šutio i mirno gledao kako je ubijeno preko milijun Srba samo zato što su druge vjere. Još strašnije je bilo čuti izjavu Nikolića na pitanje novinara što je na njegove primjedbe na Stepinca rekao Sveti Otac. Nikolić je naveo da je rekao “meni se nikud ne žuri”, što znači da i Nikolić tvrdi da je Sveti Otac potvrdio ono što tvrdi patrijarh Irinej – da faktično neće biti ništa od proglašenja svetim Alojzija Stepinca. Irinej je čak rekao novinaru da nisu točne izjave kardinala Bozanića, da je Papa Franjo podržao proglašenje Stepinca za sveca, odnosno da Papa nije rekao da je Stepinac svet.

Osporavanje svetosti Alojzija Stepinca i povezivanje toga osporavanja sa klevetničkom kritikom hrvatske politike u prošlosti i danas, prevršilo je svaku mjeru. O tome novinar Darko Pavičić u Večernjem listu napisao je sljedeće:

“Naime, patrijarh Irinej zastupa iste one velikosrpske teze s početka 90-ih, kada je Beograd stvaranje mlade demokratske hrvatske države stavio u kontekst ustaštva, proglasivši je nasljednicom kvislinške Pavelićeve NDH. Bila je to uvertira u krvavu kupelj, okupaciju Hrvatske, masakr nad hrvatskim stanovništvom, stotine tisuća izbjeglica i raseljenih, tisuće i tisuće srušenih domova, crkava, groblja…Upravo ta teza da je mlada Tuđmanova Hrvatska nasljednica nekadašnje Pavelićeve NDH služila je Srbima za plašenje vlastitog naroda, stvaranje kolektivne panike, zaluđenosti, pobune, neposluha uspostavljenom demokratskom sustavu. A to sada na početku 2016., ponovno čini patrijarh Irinej”.

Srpska država i pravoslavna crkva na isti način optužuju današnju Hrvatsku, uspoređuju je s NDH i šire strah kod srpskog naroda da će se ponoviti masovni zločini iz 1941. godine.

Vrlo složno najviši dužnosnici srpske države i vrh pravoslavne crkve, vrlo sustavno na isti način optužuju i današnju Hrvatsku da se ne razlikuje od NDH, da se i u današnjoj Hrvatskoj uz pomoć Katoličke crkve provodi teror nad Srbima i da se kod srpskog naroda širi strah da će se ponoviti masovni zločini iz 1941. godine.

O tome patrijarh Irinej kaže: “Strah je i dalje prisutan kod srpskog naroda. Mnogi u Zagrebu, kad dolaze u crkvu, gledaju promatra li ih tko. Danas Srbi strahuju da ne dožive što je doživjelo više od milijun njihovih predaka”.

To isto govori i predsjednik srpske države Tomislav Nikolić, tvrdeći da se u Hrvatskoj priprema nova Oluja, Oluja 2, koja bi počistila iz Hrvatske i ono malo Srba što je ostalo.

I nakon presude Međunarodnog suda pravde o tome da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku, radi stvaranja Velike Srbije i nakon presude Haškog tribunala da Oluja nije bila zločinački pothvat i politika srpske države i politika pravoslavne crkve se ne mijenja. Jedinstveno i agresivno napadaju sve što je vrijedno u Hrvatskoj. U tim napadima koncentrirali su se na Alojzija Stepinca kako bi svim prljavim sredstvima spriječili njegovu kanonizaciju, kako bi mu ponovno sudili, kako bi spriječili pobjedu istine o hrvatskoj povijesti. U takvoj realnoj, stvarnoj političkoj situaciji, srpska pravoslavna crkva zloupotrebljava naivnost Svetog Oca i pruženu ruku, zloupotrebljava dobre namjere Svetog Oca za ekumenizmom i dijalogom i umjesto dijaloga kreće u pravu sotonizaciju, ne samo Alojzija Stepinca nego i hrvatske Katoličke crkve i hrvatskog naroda.

U davna prošla vremena biskup Josip Juraj Strossmayer usprotivio se dogmi o nepogrešivosti Pape. Hrvatski Katolici izuzetno poštuju, cijene i podržavaju Svetog Oca ali imaju pravo izraziti svoje nezadovoljstvo s naivnošću Svetog Oca, koji je u dobroj namjeri faktično omogućio šovinističkoj svetosavskoj pravoslavnoj crkvi, ali i državnom vrhu Srbije i svim protivnicima hrvatskog naroda da pokrenu faktično obnavljanje na temelju krivotvorina i lažnih optužbi suđenje Alojziju Stepincu.

Papa je imao dobre namjere, ali nažalost i dobre namjere Pape mogu ponekad dovesti do vrlo loših posljedica. To se ovaj put dogodilo. I zato treba govoriti istinu o tome što se događa, treba argumentirano dokazati da su dobre namjere Svetog Oca zlouporabljene i da su doveli do antihrvatske histerije i sotonizacije i ponovnog suđenja Alojziju Stepincu.

Simpozij, koji je u Zagrebu organiziran pod naslovom “Kardinal Stepinac i Srbi u kontekstu Drugog svjetskog rata i poraća” održan 24. studenog 2015. zlouporabljen je za nove napade, odnosno, prepričavanje komunističke optužnice protiv Alojzija Stepinca, što je duboko povrijedilo veliku većinu hrvatskih katolika. Tu su došli neki kvazi povjesničari iz Beograda, koji su nastupili kao tužitelji, ponavljajući monstruozne laži koje su bile temelj optužnice protiv Stepinca.

Taj simpozij pokazao je da srpska strana ne želi dijalog u traženju istine, nego da želi lažima sotonizirati Stepinca, jer sotonizacija Alojzija Stepinca sotonizira se bitna ličnost hrvatske povijesti, bitan čovjek borbe za istinu, bitna osoba u borbi protiv svih totalitarizama i osoba na čijem djelu se temelji katolički identitet hrvatskog naroda.

Što hrvatski narod, država odnosno Katolička crkva može napraviti po pitanju tih napada na Stepinca?

Moramo kao narod, a ne samo kao hrvatska Katolička crkva obraniti istinu o Alojziju Stepicu. Katolička crkva u Hrvatskoj se mora uključiti i bez nje Papa ne bi trebao nastaviti dijalog sa srpskom pravoslavnom crkvom. Problemi koji su nastali posljedice su i činjenice da je Papa ušao u neke procese bitne za hrvatski narod, a ne samo Katoličku crkvu bez uključivanja crkve u Hrvata. Hrvatska crkva našla se u vrlo nelagodnoj situaciji. Morala je dati neke odgovore vjernicima, neka obrazloženja o čemu je riječ, jer ogromna većina vjernika nije krila svoju ogorčenost onim što radi patrijarh Irinej i srpska pravoslavna crkva i na koji način zlouporabljuje otvorenost i spremnost Sbetog Oca na dijalog. Dakle, hrvatska crkva je morala štititi Papu, ali je po mom mišljenju, morala i mora dati do znanja da ne pristaje na novo suđenje Stepincu i upozoriti Svetog Oca na posljedice. Patrijarh Irinej je očito zlouporabio i iznevjerio povjerenje Svetog Oca i javnim objavljivanjem svojih pisama ustvari jednostrano prekršio dogovor s Papom.

Argumenti i istina potvrđuju da je Stepinac svet i za hrvatski narod on će biti svet bez obzira hoće li biti proglašen svetim ili ne. Naša moralna obaveza, ne samo zbog istine o Stepincu i našoj povijesti, nego i zbog sadašnjosti i budućnosti našeg naroda je obraniti istinu o Alojziju Stepincu i raskrinkati sadašnje državno vodstvo Srbije, koje je sudjelovalo u agresiji na Hrvatsku u njihovim lažnim optužbama da je hrvatski narod ustaški, zločinački narod i da su i dvije najveće ličnosti u novijoj povijesti hrvatskog naroda Franjo Tuđman i Alojzije Stepinac ustaše, a ne istinski borci za demokraciju i slobodu ne samo hrvatskog naroda.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Zdenko Ćosić – Intervju za Večernji list

Objavljeno

na

Objavio

Oni koji su odbijali provesti odluku Ustavnog suda doveli su do situacije u kojoj skoro ne postoji čist način izbora vlasti

Zapadnohercegovačka županija prva je nakon parlamentarnih izbora 2018. godine dobila novu Vladu. Uz to, riječ je o županiji koja je prva usvojila proračun za 2019. godinu. O planovima nove Vlade Zapadnohercegovačke županije te proračunu za ovu godinu u intervjuu za Večernji list govori predsjednik Vlade Zdenko Ćosić.

On je istaknuo i ciljeve nove Vlade kada je u pitanju gospodarski razvoj, za što su već napravljeni određeni strateški dokumenti. Kao dopredsjednik HDZ-a BiH Ćosić se dotaknuo aktualne političke situacije te odluke o izboru zastupnika u Dom naroda Federacije BiH.

Zapadnohercegovačka županija prva je formirala Vladu nakon održanih listopadskih izbora. Kakva je politička situacija u ovoj županiji, odnosno suradnja s ostalim strankama?

– Nije bilo nikakvih razloga čekati na sastavljanje Vlade, budući da smo imali izborni rezultat kakav smo imali, odnosno uvjerljivu pobjedu HDZ-a BiH u ovoj županiji. Što se tiče političke situacije u Zapadnohercegovačkoj županiji, tu nemamo problema. S većinom stranaka oporbe surađujemo, ponajprije kroz Hrvatski narodni sabor. Ta nam je suradnja vrlo bitna, pogotovo u procesu izbora zastupnika u Dom naroda Federacije BiH.

Prvi ste usvojili i proračun za 2019. godinu. Možete li se kratko osvrnuti na usvojeni proračun?

– Još prije izbora prošli saziv Vlade krenuo je s pripremama proračuna za 2019. godinu. Nakon izbora taj smo proces i ubrzali. Temeljem projekcija koje smo mi kao Vlada imali i uvažavajući izračune Uprave za neizravno oporezivanje BiH te Federalnog ministarstva financija, utvrdili smo proračun u visini od 85,994.142 konvertibilne marke. Proračun je nešto viši nego prethodne godine jer nam je cilj bio zadržati, prije svega, dostignutu razinu socijalne dimenzije, s tim da ćemo tu ići i korak naprijed u ovoj godini. Tako je, između ostaloga, u proračunu predviđen novac za nabavljanje školskih udžbenika.

Izmjene u novom sastavu Vlade ZHŽ-a minimalne su u odnosu na prošlu. Imenovana su tek dva nova ministra. Što očekujete u predstojećem razdoblju od ove Vlade, odnosno što su prioriteti?

– Znate da je naša županija već godinama po indeksu razvijenosti na drugom mjestu. Imamo prilično vitalan poduzetnički dio te moramo donositi mjere za ubrzanje lokalno-regionalnog razvoja, odnosno popuniti na neki način prazninu koja se pojavila uslijed nedostatka državnih politika, strateških razvojnih dokumenata, kao i sredstava za provedbu postojećih dokumenata. U našoj županiji iz godine u godinu uglavnom rastu prihodi i broj zaposlenih. Uz to, bilježimo rast izvoza i dobiti od poreza, tako da imamo jedan pozitivan trend koji moramo svojim mjerama ohrabriti. Istaknuo bih da 1182 tvrtke u našoj županiji koje predaju završna financijska izvješća zapošljavaju čak 81 posto ukupno zaposlenih. To su mahom stabilne tvrtke, koje posluju već niz godina, i daju nam nadu da će se pozitivan trend nastaviti. Također, krenuli smo u formiranje određenih savjetodavnih tijela koja bi obuhvatila sve sudionike u ovom razvojnom procesu. Tu u prvom redu mislim na Vijeće za razvojno planiranje i upravljanje razvojem, kao i Razvojni odbor ZHŽ-a. U tom smislu donijeli smo određene strateške odluke, odnosno dokumente koji se prije svega odnose na poticaj razvoja poslovne infrastrukture. U to spada i turizam, koji je poprilično zanemaren, a ima veliku perspektivu s obzirom na naše prirodne potencijale. Riječ je o adrenalinskom turizmu. I ono što je vrlo bitno jest strateški dokument koji se odnosi na razvoj poljoprivrede i ruralni razvoj koji, prije svega, definira poticanje tržišno orijentirane poljoprivrede, obiteljskih gospodarstava… Mislim da ćemo postupno stvarajući te okvire u predstojećem razdoblju bilježiti porast razvoja u tom smislu.

Pred Vladom ZH županije su pregovori s partnerima o kolektivnim ugovorima. Očekujete li skore dogovore?

– Već smo dobili određene zahtjeve. Mi ćemo u idućih nekoliko dana krenuti s procesom pregovaranja o kolektivnim ugovorima. Osim već postojećih sindikata obrazovanja, policije…, imamo i jedan novi sindikat liječnika s kojim ćemo također razgovarati.

Ranije ste spomenuli izbor zastupnika u Dom naroda FBiH. Kako komentirate posljednju odluku SIP-a o načinu izbora, odnosno primjeni popisa iz 2013.?

– Mi smo najavljivali ovakvu situaciju. Mjesecima se gradila jedna medijska hajka prema HDZ-u BiH jer smo upozoravali da ćemo doći u jednu ovakvu bezizlaznu situaciju. Kroz prizmu tih sarajevskih boljševika onaj tko upozorava na problem je odgovoran za problem, a ne onaj tko problem stvara. Međutim, danas je valjda svima jasno da su oni koji su odbijali provesti odluku Ustavnog suda doveli do ovakve situacije u kojoj skoro da ne postoji čist i legalan način izbora vlasti. Mi ćemo se žaliti na potez SIP-a iako, načelno, to nije posao koji bi SIP trebao raditi, ali vjerojatno drugog izlaza nije bilo. Nismo zadovoljni i žalit ćemo se jer nije u potpunosti uvažena i usvojena odluka Ustavnoga suda koja se odnosi na ovo pitanje.

Nedavno je formirana Vlada Sarajevske županije. U njoj nema ni jednog Hrvata ni Srbina. Dakle, stranke koje su je sastavile primijenile su popis iz 2013. Međutim, to su iste one stranke koje Dom naroda FBiH žele popuniti po popisu iz 1991. Kako ovo komentirate?

Tu vidimo na djelu te tzv. probosanske snage ili građanske snage, odnosno lažne patriote. Da se razumijemo, ti ljudi koji su uzurpirali, prije svega, javnost BiH, napose u FBiH, sad pokušavaju uzurpirati svim mogućim mjerama i vlast, lažno se predstavljaju kao patrioti, a, u biti, da se njih pitalo, ove zemlje nikada ne bi ni bilo. Njihovi ideološki prethodnici bili su protiv neovisnosti, ustvari su je prihvatili tek kao poligon za vladanje kada više nikakva izbora nije bilo.

Za vikend ste prisustvovali sastanku čelnika HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. Što je dogovoreno na tom sastanku, očekujete li da će konačno zaživjeti hrvatsko zajedništvo?

– Razgovaralo se o konkretnoj suradnji u svim županijama, ali i mogućnostima dugoročnijeg približavanja tih dviju stranaka i zajedničkog djelovanja. Očito je da je to nužnost na koju nas tjeraju ovakvi ili onakvi partneri te zakoni i propisi nametnuti, koji jednostavno žele jedan konstitutivni narod u BiH marginalizirati ili izbrisati. Naglasak na sastanku je stavljen i na nužnosti izmjena Izbornog zakona i Ustava kako bi se BiH konačno stabilizirala i dobila legitimno predstavljanje, tako da Hrvati, kao i drugi, mogu birati svog člana Predsjedništva BiH, da Hrvati mogu birati svojih 17, a ne 12 ili 13 legitimnih predstavnika u Dom naroda FBiH. Izaslanstva su se složila da se moraju konačno spriječiti bilo kakve zlouporabe u izbornom procesu, ali i da izmjene Izbornog zakona može donositi isključivo Parlamentarna skupština BiH, na čemu će se i dalje inzistirati.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Ivan Anušić: Prošlo je godinu i pol dana otkako smo preuzeli odgovornost za vođenje Županije i već se vide konkretni rezultati

Objavljeno

na

Objavio

Osječko-baranjski Župan Ivan Anušić, na kraju ove po mnogim pokazateljima, za OBŽ iznimno uspješne godine, dao je intervju portalu Kamenjar.com:

Kojim projektima završavate 2018. godinu, što bi istaknuli kao najveće uspjehe županijske uprave?

Prošlo je godinu i pol dana otkako smo preuzeli odgovornost za vođenje Županije i sad se već mogu vidjeti konkretni rezultati. Započeli smo s nizom kapitalnih projekata kao što je izgradnja Regionalnog distribucijskog centra, I. gimnazije u Osijeku, pripremamo se za izgradnju nove Srednje škole u Donjem Miholjcu, razvijamo 14 sustava navodnjavanja, nastavili smo s besplatnom školskom prehranom za sve osnovnoškolce u školama u Županiji, pa i onima kojima Županije nije osnivač, dajemo brojne poticaje za poljoprivredu i gospodarstvo. Napokon su stvoreni preduvjeti za početak realizacije projekta Regionalnog centra za gospodarenje otpadom Orlovnjak, a priprema se i izgradnja Gospodarskog centra u Osijeku. Ove smo godine domaćini Dana hrvatskog turizma, prvi put u povijesti uopće se događaju na kontinentu. Mogu reći da osjetimo pozitivne pomake i zaslužujući predanom radu naših stručnih službi krenuli smo naprijed. Sve planirane poslove smo obavili, i to uz zadržavanje snažne financijske i političke stabilnosti Županije, što je rezultiralo dobrim pozicioniranje na hrvatskoj i međunarodnoj razini te pokretanjem pozitivnih trendova razvoja.

 Što bi istaknuli  u segmentu poljoprivrede i ruralnog razvoja?

Za Regionalni distribucijski centar za voće i povrće Osijek pripremljen je projektni zadatak te smo prije nekoliko dana potpisali i Ugovor o izradnji projektne i druge dokumentacije za njegovu realizaciju čija je procijenjena vrijednost nabave 1.600.000,00 kuna bez PDV-a. Planirani ukupni skladišni kapacitet RDC-a je 3.000 tona jabuka i drugih voćnih vrsta uz mogućnost proširenja na dodatnih 1.500 tona. Izgradnja RDC-a je iznimno važna za poljoprivredne proizvođače s područja Osječko-baranjske županije, samu Županiju, ali i cijeli regiju, pa je za njegovu izgradnju osiguran prostor u Eko-zoni Nemetin ukupne površine oko šest hektara.

Županija smo koja ima najveći broj sustava navodnjavanja za koje je ishođena građevinska dozvola, odnosno koji su trenutno u različitim fazama projektiranja. Četiri sustava navodnjavanja su spremna za prijavu za njihovu izgradnju iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, Mjere 4.3.1. Investicije u osnovnu infrastrukturu javnog navodnjavanja. U navedenoj mjeri županije su prihvatljivi prijavitelji, a intenzitet potpore je do 100 %. Sustavi navodnjavanja za koje imamo građevinske dozvole su SN Dalj, SN Budimci-Krndija, SN Poljoprivredni institut Osijek i SN Mala šuma – Velik vrt.

Spomenuli ste i izgradnju I. gimnazije na koju Osječani čekaju godinama.

Tako je, to je jedna od značajnijih kapitalnih investicija osječko-baranjske županije. Prije nekoliko dana potpisani su i ugovori za izradu projektne dokumentacije. Time je napravljen još jedan korak dalje, pa se izgradnja očekuje tijekom iduće dvije godine

U proračunu Osječko-baranjske županije za 2019. godinu osigurano je tri milijuna kuna pod stavkom “I. Gimnazija Osijek“. Naime, ove godine Osječko-baranjska županija (investitor) te Društvo arhitekata Grada Osijeka (provoditelj) proveli su anonimni javni natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja nove zgrade, s pripadajućom trodijelnom sportskom dvoranom i parternim uređenjem sa sportskim igralištima.

Nedavno je potpisan i Sporazum o suradnji pet slavonskih županija. Što on znači za istok Hrvatske?

Osječko-baranjska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska i Vukovarsko-srijemska županije potpisale su Sporazumom kojim utvrđuju međusobnu suradnju u pripremi, provedbi i zastupanju razvojnih projekata, osobito onih usmjerenih prema državnim, europskim i ostalim izvorima financiranja, obuhvaćenim zajedničkim interesom. Time je formalno potvrđena naša suradnja koja se najbolje očituje kroz Projekt Slavonija, Baranja i Srijem, čiji su članovi Savjeta i župani slavonskih županija. U okviru Projekta do 30. studenoga 2018. godine ugovoreno je ukupno 8.465.892.470,00 kuna bespovratnih sredstava odnosno 45,15 % sredstava u odnosu na ciljani iznos. Potpisani sporazum odnosi se i na zajedničko korištenje prostora našeg Ureda u Bruxellesu, time i ukupnog zajedničkog djelovanja prema europskim institucijama.

Nastavili ste s projektom besplatne školske prehrane?

Županija je prepoznala važnost osiguravanja školskog obroka svim učenicima osnovnih škola te je od 1. siječnja 2018. godine pokrenula projekt pod nazivom “Školski obrok za sve”. Nositelj projekta je Osječko-baranjska županija a partneri su gradovi i općine od čega benefit ima oko 18.000 učenika osnovnih škola. Procijenjena vrijednost projekta je 17.000.000,00 kuna te je Županija osigurala 12.000.000,00 kuna, a jedinice lokalne samouprave 5.000.000,00 kuna. Projekt je zamišljen u nekoliko faza i uspješno se odvija. Svim učenicima omogućen je besplatni obrok, a ulaganjem gotovo milijun kuna dodatno su opremljene mnoge školske kuhinje, pa postupno dolazimo i do toga da je sve većem broju učenika osiguran i topli obrok. Konačni cilj je da se potrebne namirnice za školsku kuhinju nabavljaju od domaćih proizvođača, OPG-ova i drugih proizvođača poljoprivrednih proizvoda. Na taj način novac koji izdvajamo iz proračuna završavao bi kod naših proizvođača, a naša djeca bi besplatno za roditelje dobivala zdrave namirnice i obroke.

Značajnu pažnju posvećujete i razvoju kontinentalnog turizma, što ste radili po tom pitanju?

Kontinentalni turizam je izniman potencijal naše Županije, kao i cijelog područja Slavonije i Baranje. U proteklom razdoblju stvoreno je više zaista kvalitetnih projekata, no oni su uglavnom rezultat osobnih ideja i odricanja, ulaganja, trasiranja vlastitih putova. Nedostajao je sustavan pristup, što smo početkom ove godine počeli mijenjati, između ostalog, i osnivanjem Upravnog odjela za kontinentalni turizam. Tradicijsku i kulturnu baštinu kao i ostale potencijale za razvoj turizma Županija potiče organizacijski, savjetodavno, ali i sve značajnijim financijskim sredstvima. Osobitu pozornost imale su manifestacije Pannonian Challenge, Večer vina i umjetnosti, a promotivne aktivnosti pojačane su u drugim područjima Hrvatske i inozemstvu, od Munchena preko Graza do Bruxellesa.

I Turistička zajednica Osječko-baranjske županije sada je daleko angažiranija te pokreće niz projekata. Na području kontinentalnog turizma puno se radi, a rezultati već pristižu čak i po statističkim pokazateljima, a povećava se broj posjetitelja i turista na našem području. Posebno važnim uspjehom smatram odluku da se najveća hrvatska turistička manifestacija, Dani hrvatskog turizma, po prvi puta održe na kontinentalnom dijelu Hrvatske, u listopadu 2019. godine u Osijeku i drugim lokacijama Osječko-baranjske županije.

Županije je pred sam kraj godine dobila čak tri priznanja za najuspješniju županiju, na što se konkretno odnose?

Program „Zaželi“ iz Europskog socijalnog fonda vrijedan je milijardu kuna, kroz njega se zapošljava 7.000 žena da pomažu u 35.000 kućanstava, a upravo Osječko-baranjska županija najuspješnija je po povlačenju sredstava iz tog programa. Od ukupno 860 milijuna kuna koje smo ugovorili u sklopu programa, 170 milijuna kuna odlazi u Osječko-baranjsku županiju. Ukupno se zapošljava preko 1000 žena koje će skrbiti o 4700 kućanstava u županiji.

Najuspješnija smo županija i po broju, ali i iznosu projekata energetske obnove. Trenutno je ukupno u pripremi i provedbi 54 projekta energetske obnove zgrada osnovnih i srednjih škola, bolnica, domova zdravlja i zdravstvenih stanica, domova za starije i nemoćne, na području cijele Osječko-baranjske županije, čija je ukupna vrijednost preko 170 milijuna kuna, od čega će Osječko-baranjska županija sufinancirati iznos od 46 milijuna kuna, bespovratna sredstva Europske unije iznose 95 milijuna kuna te se planira dio sufinanciranja osigurati od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije u iznosu od 29 milijuna kuna.

Osječko-baranjska županija dobitnica je „Godišnje nagrade za zelenu gradnju i održivi razvoj“ u kategoriji Institucija godine. Nagrade za zelenu gradnju i održivi razvoj uručene su prvi put u Hrvatskoj u okviru kampanje „Obnovimo Hrvatsku“.

Što je sve u planu za iduću godinu?

Nastavljamo započete projekte, za sve o čemu smo govorili smo osigurali sredstva u proračunu 2019. godine koji je, vidi se iz plana projekata, snažno razvojno usmjeren. Planiran je u iznosu od 904,9 milijuna kuna, što je 6,29 posto više nego ove godine, a cilj mu je omogućiti  upravo realizaciju konkretnih razvojnih projekata za koje je do sada pripremana projektna dokumentacija.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari