Pratite nas

Intervju

Slučaj Stepinac: Srpska pravoslavna crkva zlorabila je namjere Svetog Oca

Objavljeno

na

Ne postoji dogma o nepogrješivosti Pape, smatrao je Josip Juraj Strossmayer, koji je, sjetimo se, kao vičan govornik održao čuveni trosatni govor protiv neograničene papinske vlasti. Njegovo protivljenje, u zadnje vrijeme u pravom smislu riječi, shvaćaju hrvatski katolici u slučaju Stepinac. Dobre namjere Papu su odvele na krivi put, a tome je pomogla Srpska pravoslavna crkva, kao i velikosrpska politika koja se od 90-ih nastavila do danas. O tome što kao narod možemo učiniti u kontekstu problema, koji su se pojavili s beatifikacijom kardinala Alojzija Stepinca, govori za direktno.hr politički analitičar Zdravko Tomac. Hrvatski narod i hrvatska Katolička crkva mora obraniti istinu o Stepicu. Bez crkve Papa ne bi trebao nastaviti dijalog sa srpskom pravoslavnom crkvom.

[ad id=”68099″]

Možemo li reći da se plan stvaranja velike Srbije, na neki način, nastavlja i danas?

Cijela velikosrpska strategija optuživanja Alojzija Stepinca utemeljena je na ogromnoj krivotvorini i laži da su se Srbi u Hrvatskoj pobunili kako bi spašavali gole živote, kako bi se spasili od novog genocida.

Suprotno toj krivotvorini, brojne činjenice potvrđuju da je postojao plan stvaranja velike Srbije svim sredstvima uključujući i rat, prije nego što je u Hrvatskoj na vlast došao Franjo Tuđman i HDZ, koji su od početka proglašavani ustašama, nasljednicima NDH i velika prijetnja za Srbe u Hrvatskoj.

Postoji kontinuitet te politike i današnja srpska politika ne razlikuje se od velikosrpske politike 90-ih godina.

U tom kontekstu možemo spomenuti oca i sina Tadića koji kroz svoje stavove potvrđuju kontinuiranu velikosrpsku imperijalnu politiku.

Akademik Ljubo Tadić, jedan od autora Memoranduma 1 i Memoranduma 2 prije Oluje 23. lipnja 1995. gostovao je na kninskoj radioteleviziji te je između ostalog rekao: ‘Borba za jedinstvo našeg naroda najviši je zakon, a budući da je spas Republike najviši zakon, oni koji taj spas Republike ne poštuju moraju biti isključeni iz političkog procesa’. U nastavku svog izlaganja na kninskoj radioteleviziji Ljubo Tadić je poručio: ‘Ja taj spas vidim u otvorenom, jasnom i nepokolebljivom programu za sjedinjenje svih srpskih država. Ja se nadam svim srcem da će biti stvorena jedinstvena srpska država na Balkanu’. Dakle, stvaranje velike Srbije bio je uzrok i cilj rata, a ne obrana navodno ugroženih Srba od nove ustaške politike.

Boris Tadić, sin Ljube Tadića, kao predsjednik Srbije nastavio je politiku svoga oca tvrdeći da je Oluja bila zločinački pothvat, da su Hrvati izvršili etničko čišćenje. Ni nakon oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču i državnom i vojnom vodstvu na čelu s Franjom Tuđmanom kao i svi najviši srbijanski dužnosnici i Boris Tadić je nastavio optuživati Oluju kao planirano i ostvareno etničko čišćenje i navodno najveći zločini u Europi poslije Drugoga svjetskog rata.

Tadićeva politika, koju još agresivnije nastavlja i sadašnje četničko srpsko vodstvo, bazira se na krivotvorini da je Srbija samo pomagala i branila Srbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od novog genocida. To je velika laž jer velikosrpska agresija na Hrvatsku je bila isplanirana prije donošenja hrvatskog božićnog ustava 22. prosinca 1990. godine, prije višestranačkih izbora u Hrvatskoj i prije nego što su Franjo Tuđman i HDZ došli na vlast.

Krivotvorinama se u različitim opcijama stotine i stotine puta plasiraju laži s ciljem da se velikosrpska agresija pretvori u građanski rat ili u sukob dvaju nacionalizama, da se Srbi prikažu kao žrtve hrvatskog nacionalizma koji nisu imali drugog izlaza nego braniti, kako kažu, goli život. Treba podsjetiti na ciničnu izjavu Slobodana Miloševića na procesu u Haagu kada se retorički upitao: ‘Papa je pomogao Hrvatima, a ja sam pomagao ugroženim Srbima i kako to da je onda Papa, Sveti otac, a ja ratni zločinac’? Evo nekoliko činjenica koje se nerado spominju, koje se prešućuju kako 1991. tako i danas, a koje dokazuju da pobuna Srba nije bila reakcija na hrvatsku nacionalističku politiku nego da je bila dio planirane strategije da se ognjem i mačem i agresijom stvori velika Srbija. Veljko Kadijević, šef JNA prije božićnog ustava u Hrvatskoj za koji su naknadno tvrdili da je uzrok srpske pobune jer je ukinuo Srbima status naroda, napao je na TV Beograd i doktora Franju Tuđmana i hrvatsku politiku zbog ‘obnavljanja fašizma i genocida protiv Srba’. Godinu dana kasnije 3.10.1991. godine Kadijević je proglasio neposrednu ratnu opasnost i primjenu ratnog prava jer ‘u Republici Hrvatskoj djeluje neonacizam’ koji je ‘ prijetnja srpskom narodu u Hrvatskoj’. Zato je armija ‘dužna zaštititi srpsko stanovništvo od progona i uništenja’. (Tako je i Hitler išao ‘štititi’ navodno ugrožene Nijemce u Češkoj 1938. godine) JNA je tri puta pripremala državni udar na Hrvatsku (operacija Štit u studenom 1990., 24. siječnja 1991. na dan prikazivanja špijunskom filma o Špegelju te u ožujku 1991. godine).

Koncem rujna, 28.9.1991. godine, Veljko Kadijević i Blagoje Adžić izvješćuju Slobodana Miloševića, Borislava Jovića, Momira Bulatovića i Branka Kostića da su ‘svi srpski krajevi u Hrvatskoj oslobođeni’, te da su izvršene sve pripreme da Komitet za obranu Jugoslavije na čelu s admiralom Brankom Mamulom preuzme ulogu i ovlasti predsjedništva SFRJ na rok od godinu dana. Kadijević traži ustavnu promjenu za legalno izvođenje vojnog udara.

Suprotno takvim povijesnim istinama danas se ponovno vrlo agresivno lažima i krivotvorinama pokušava hrvatski narod proglasiti kao agresor i krivac za rat, kao genocidan narod koji ponovno prijeti genocidom nad Srbima.

Svima nam je poznata i peta protuhrvatska kolona koja sudjeluje u toj agresiji. Koja je njena uloga u velikosrpskoj politici srpske države?

Peta protuhrvatska kolona u Hrvatskoj daje veliku pomoć velikosrpskoj politici srpske države i srpske pravoslavne crkve, a nju čini i dio bivšeg vrha države.

Bivši predsjednici i sadašnja Kukuriku koalicija, koja upravo silazi s povijesne scene, cijelo vrijeme podržavali su lažne optužbe srpske države i srpske pravoslavne crkve, jer su izmišljali fašizaciju Hrvatske, jer su tvrdili da je Tuđman fašist i nacist, jer su lažima proizvodili ustaše u Hrvatskoj, jer su amnestirali srpsku politiku od agresije na Hrvatsku, jer se nisu suprotstavili strašnim lažnim optužbama protiv Alojzija Stepinca jer nisu odgovarali na te optužbe. Optužbe protiv Alojzija Stepinca koriste iste krivotvorine i kada se radi o optužbama samog vrha srpske države, predsjednika Nikolića, predsjednika Vlade Vučića i ministra Aleksandra Vulina, kada dolaze iz vrha pravoslavne crkve ili kada dolaze od hrvatske pete kolone. Nakon strašnih optužbi Aleksandra Vulina u kojima je Stepinca u Hrvatskoj proglasio ustašom, na isti način, nažalost, Stepinac je optužen i u djelu hrvatskih medija. Čak bi se moglo reći da u nekim optužbama i blaćenju Stepinca se u nekim medijima ide dalje od srpskog ministra Aleksandra Vulina.

U tom kontekstu spominjali ste Jutarnji list i pisanja Jurice Pavičića koji je Stepinca nazvao ustaškim vikarom.

Navodim citat u kojem Pavičić obrazlaže svoju optužbu da Stepinac nije bio samo ustaški vikar, nego u pravom smislu riječi fašist, koji je prihvaćao srcem i dušom fašizam i NDH, samo su ga smetali zločini: ‘On je mislio da bi Pavelić i Mussolini bili sasvim dobri i sasvim ok, kad ne bi – što im jada bi? – eto ljude odvodili u logor, i još ih odvodili tako nekomforno i neprilično, u vagonima bez klupa, a da se nisu spakirali i na miru prikupili stvari. Kad te ‘potankosti’ ne bi bilo, bio bi zapravo fašizam sasvim ok: čvrsta ruka, patrijarhalni vođa, ćudoredna strogoća, državna vjera, jedna nacija, bez đavlijih sindikata, komunista, liberala, sekularista i modernizatora’.

Jurica Pavičić opisuje Stepinca kao kratkovidnog političara i oskudne inteligencije, kao čovjeka daleko ispod formata epohe u kojoj je živio, te tvrdi da je najveći problem što je takav čovjek postao u Hrvatskoj fetiš o kojem se ne smije kritički govoriti. Pavičić smatra da Stepinac ne smije postati svetac, ne zato što je bio ustaški vikar, to je za njega najmanji problem, nego zato što je u Stepinčevu srcu živjela ustaška guja, jer je on, kako lažno tvrdi Pavičić, bio fašist, jer je bio dušom i tijelom za ustašku državu, samo mu je smetalo ubijanje.

Zbog toga ga je Pavičić podrugljivo nazvao fašistom humanitarcem.

Iduća Pavičićeva teza, da baš zato što je Stepinac dušom i tijelom bio fašist da ga upravo zbog toga veći dio Katoličke crkve i hrvatskog naroda idealizira i pretvara u nedodirljiv mit. Pavičić iznosi još jednu tezu, te kaže: ‘Politički ideal jednog dijela domaće crkve i dalje je fašizam bez logora, nipošto Hitlerov, bolje Francov još bolje Salazarov’, te nastavlja, ‘te zato što je tome tako oni prema Alojziju Stepincu ne mogu stvoriti razborit odmak’. I na kraju zamislite tu bezobraštinu, tu mržnju i podlost da čovjek koji je napisao ovaj grozan pamflet pun lažnih optužbi, ne samo protiv Stepinca nego i protiv Katoličke crkve i hrvatskog naroda usudi se ustvrditi sljedeću strašnu laž. Pavičić tvrdi da je Stepinac tako nedodirljiv fetiš da se o njemu ne može razborito i kritički raspravljati. Pavičić je usput, u svom tekstu, napadao sve one koji brane istinu o Stepincu i Domovinskom ratu i koji se bore za istinu odnosno optužio je hrvatske domoljube da su ustaše, kao što je velikog čovjeka, ne samo velikog kardinala nego i nezaobilaznu povijesnu osobu hrvatskog naroda, svojim prljavim rukama oblikovao kao politički kratkovidnog i oskudno inteligentnog čovjeka.

U tom kontekstu svakako valja spomenuti i pisma patrijarha Irineja Svetom Ocu. Jesu li se njima obnovile optužbe iz suđenja Stepincu? Koji je cilj imao patrijarh kada je pisao Papi? Je li zlorabio povjerenje Svetog Oca?

U takvim povijesnim okolnostima događa se i strašan napad srpske pravoslavne crkve na Alojzija Stepinca, ustvari otpočelo je novo ponovljeno javno suđenje Stepincu i čujemo ponovno iste lažne argumente iz sramotnog suđenja Alojziju Stepincu, koje je organizirala titoistička krvava komunistička strahovlada. U pismima patrijarha Irineja Svetom Ocu, obnovljene su sve lažne bitne optužbe iz tog procesa. Neke činjenice iz tih pisama postale su dio javnosti tek nedavno, jer je patrijarh Irinej dao objaviti dijelove tih pisama. Osim toga i svojim javim izjavama i posebno u božićnom intervjuu ruskoj agenciji Sputnik, patrijarh Irinej je potpuno otvoreno pokazao što su bitni ciljevi srpske pravoslavne crkve, odnosno da postoji kontinuitet protuhrvatske politike i lažnih optužbi te je iskoristio naivnost Pape da ponovno optuži hrvatski narod i Katoličku crkvu da se sprema novi genocid nad Srbima te da se sve to događa pod blagoslovom Katoličke crkve u Hrvata.

Zato je izuzetno važno detaljno analizirati o čemu je tu riječ, do kakvih teških posljedica ne samo za lik i djelo Alojzija Stepinca i osporavanje njegove svetosti nego i za istinu o hrvatskoj povijesti,sadašnjosti i budućnosti znači Papino pružanje prilike srpskoj svetosavskoj crkvi da još jedanput na temelju krivotvorina sudi ne samo Alojziju Stepincu nego i hrvatskom narodu te da pokuša još jedan put osporiti pravo hrvatskom narodu na slobodu i vlastitu državu tvrdeći da je svaka ideja hrvatske države ustaška ideja i da svaka hrvatska država provodi ili prijeti genocidom srpskom narodu.

Ne sumnjam u dobre namjere Svetog Oca, ali ponekad dobre namjere čak i Papu mogu odvesti u pakao. Sveti Otac je napravio veliki ustupak patrijarhu Irineju te je na njihovu molbu odgodio kanonizaciju Alojzija Stepinca na neodređeno vrijeme te je pristao da se formira Katoličko pravoslavna zajednička komisija, koja bi uz pomoć stručnjaka razmotrila primjedbe pravoslavne crkve na proglašenje svetim Alojzija Stepinca. Sveti Otac je imao dobre namjere. On se zalaže za ekumenizam, za dijalog, pogotovo s pravoslavnom crkvom te je smatrao da u jednoj zajedničkoj komisiji se može utvrditi istina te utvrditi jesu li primjedbe pravoslavne crkve opravdane. Tijek događaja pokazuje da od početka svetosavska pravoslavna crkva uz pomoć srpske države nije imala dobre namjere, nego da je iskoristila naivnost Pape da faktično ponovno javno sudi, ne samo Stepincu nego i hrvatskom narodu te da nametne trajnu povijesnu krivnju hrvatskom narodu i da ospori pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu.

Patrijarh Irinej objavljivanjem svojih pisama Papi ustvari je prevario Papu, zlouporabio je Papu i uvukao ga je u prljavu igru ponovnog suđenja Stepincu. Paralelno su išli i napadi srpske države na isti način.

Kako je cijela priča djelovala na hrvatske katolike?

Hrvatskim katolicima bilo je strašno gledati kako četnički vojvoda, predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, nakon razgovora sa Papom, optužuje Stepinca da je kriv jer je navodno šutio i mirno gledao kako je ubijeno preko milijun Srba samo zato što su druge vjere. Još strašnije je bilo čuti izjavu Nikolića na pitanje novinara što je na njegove primjedbe na Stepinca rekao Sveti Otac. Nikolić je naveo da je rekao “meni se nikud ne žuri”, što znači da i Nikolić tvrdi da je Sveti Otac potvrdio ono što tvrdi patrijarh Irinej – da faktično neće biti ništa od proglašenja svetim Alojzija Stepinca. Irinej je čak rekao novinaru da nisu točne izjave kardinala Bozanića, da je Papa Franjo podržao proglašenje Stepinca za sveca, odnosno da Papa nije rekao da je Stepinac svet.

Osporavanje svetosti Alojzija Stepinca i povezivanje toga osporavanja sa klevetničkom kritikom hrvatske politike u prošlosti i danas, prevršilo je svaku mjeru. O tome novinar Darko Pavičić u Večernjem listu napisao je sljedeće:

“Naime, patrijarh Irinej zastupa iste one velikosrpske teze s početka 90-ih, kada je Beograd stvaranje mlade demokratske hrvatske države stavio u kontekst ustaštva, proglasivši je nasljednicom kvislinške Pavelićeve NDH. Bila je to uvertira u krvavu kupelj, okupaciju Hrvatske, masakr nad hrvatskim stanovništvom, stotine tisuća izbjeglica i raseljenih, tisuće i tisuće srušenih domova, crkava, groblja…Upravo ta teza da je mlada Tuđmanova Hrvatska nasljednica nekadašnje Pavelićeve NDH služila je Srbima za plašenje vlastitog naroda, stvaranje kolektivne panike, zaluđenosti, pobune, neposluha uspostavljenom demokratskom sustavu. A to sada na početku 2016., ponovno čini patrijarh Irinej”.

Srpska država i pravoslavna crkva na isti način optužuju današnju Hrvatsku, uspoređuju je s NDH i šire strah kod srpskog naroda da će se ponoviti masovni zločini iz 1941. godine.

Vrlo složno najviši dužnosnici srpske države i vrh pravoslavne crkve, vrlo sustavno na isti način optužuju i današnju Hrvatsku da se ne razlikuje od NDH, da se i u današnjoj Hrvatskoj uz pomoć Katoličke crkve provodi teror nad Srbima i da se kod srpskog naroda širi strah da će se ponoviti masovni zločini iz 1941. godine.

O tome patrijarh Irinej kaže: “Strah je i dalje prisutan kod srpskog naroda. Mnogi u Zagrebu, kad dolaze u crkvu, gledaju promatra li ih tko. Danas Srbi strahuju da ne dožive što je doživjelo više od milijun njihovih predaka”.

To isto govori i predsjednik srpske države Tomislav Nikolić, tvrdeći da se u Hrvatskoj priprema nova Oluja, Oluja 2, koja bi počistila iz Hrvatske i ono malo Srba što je ostalo.

I nakon presude Međunarodnog suda pravde o tome da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku, radi stvaranja Velike Srbije i nakon presude Haškog tribunala da Oluja nije bila zločinački pothvat i politika srpske države i politika pravoslavne crkve se ne mijenja. Jedinstveno i agresivno napadaju sve što je vrijedno u Hrvatskoj. U tim napadima koncentrirali su se na Alojzija Stepinca kako bi svim prljavim sredstvima spriječili njegovu kanonizaciju, kako bi mu ponovno sudili, kako bi spriječili pobjedu istine o hrvatskoj povijesti. U takvoj realnoj, stvarnoj političkoj situaciji, srpska pravoslavna crkva zloupotrebljava naivnost Svetog Oca i pruženu ruku, zloupotrebljava dobre namjere Svetog Oca za ekumenizmom i dijalogom i umjesto dijaloga kreće u pravu sotonizaciju, ne samo Alojzija Stepinca nego i hrvatske Katoličke crkve i hrvatskog naroda.

U davna prošla vremena biskup Josip Juraj Strossmayer usprotivio se dogmi o nepogrešivosti Pape. Hrvatski Katolici izuzetno poštuju, cijene i podržavaju Svetog Oca ali imaju pravo izraziti svoje nezadovoljstvo s naivnošću Svetog Oca, koji je u dobroj namjeri faktično omogućio šovinističkoj svetosavskoj pravoslavnoj crkvi, ali i državnom vrhu Srbije i svim protivnicima hrvatskog naroda da pokrenu faktično obnavljanje na temelju krivotvorina i lažnih optužbi suđenje Alojziju Stepincu.

Papa je imao dobre namjere, ali nažalost i dobre namjere Pape mogu ponekad dovesti do vrlo loših posljedica. To se ovaj put dogodilo. I zato treba govoriti istinu o tome što se događa, treba argumentirano dokazati da su dobre namjere Svetog Oca zlouporabljene i da su doveli do antihrvatske histerije i sotonizacije i ponovnog suđenja Alojziju Stepincu.

Simpozij, koji je u Zagrebu organiziran pod naslovom “Kardinal Stepinac i Srbi u kontekstu Drugog svjetskog rata i poraća” održan 24. studenog 2015. zlouporabljen je za nove napade, odnosno, prepričavanje komunističke optužnice protiv Alojzija Stepinca, što je duboko povrijedilo veliku većinu hrvatskih katolika. Tu su došli neki kvazi povjesničari iz Beograda, koji su nastupili kao tužitelji, ponavljajući monstruozne laži koje su bile temelj optužnice protiv Stepinca.

Taj simpozij pokazao je da srpska strana ne želi dijalog u traženju istine, nego da želi lažima sotonizirati Stepinca, jer sotonizacija Alojzija Stepinca sotonizira se bitna ličnost hrvatske povijesti, bitan čovjek borbe za istinu, bitna osoba u borbi protiv svih totalitarizama i osoba na čijem djelu se temelji katolički identitet hrvatskog naroda.

Što hrvatski narod, država odnosno Katolička crkva može napraviti po pitanju tih napada na Stepinca?

Moramo kao narod, a ne samo kao hrvatska Katolička crkva obraniti istinu o Alojziju Stepicu. Katolička crkva u Hrvatskoj se mora uključiti i bez nje Papa ne bi trebao nastaviti dijalog sa srpskom pravoslavnom crkvom. Problemi koji su nastali posljedice su i činjenice da je Papa ušao u neke procese bitne za hrvatski narod, a ne samo Katoličku crkvu bez uključivanja crkve u Hrvata. Hrvatska crkva našla se u vrlo nelagodnoj situaciji. Morala je dati neke odgovore vjernicima, neka obrazloženja o čemu je riječ, jer ogromna većina vjernika nije krila svoju ogorčenost onim što radi patrijarh Irinej i srpska pravoslavna crkva i na koji način zlouporabljuje otvorenost i spremnost Sbetog Oca na dijalog. Dakle, hrvatska crkva je morala štititi Papu, ali je po mom mišljenju, morala i mora dati do znanja da ne pristaje na novo suđenje Stepincu i upozoriti Svetog Oca na posljedice. Patrijarh Irinej je očito zlouporabio i iznevjerio povjerenje Svetog Oca i javnim objavljivanjem svojih pisama ustvari jednostrano prekršio dogovor s Papom.

Argumenti i istina potvrđuju da je Stepinac svet i za hrvatski narod on će biti svet bez obzira hoće li biti proglašen svetim ili ne. Naša moralna obaveza, ne samo zbog istine o Stepincu i našoj povijesti, nego i zbog sadašnjosti i budućnosti našeg naroda je obraniti istinu o Alojziju Stepincu i raskrinkati sadašnje državno vodstvo Srbije, koje je sudjelovalo u agresiji na Hrvatsku u njihovim lažnim optužbama da je hrvatski narod ustaški, zločinački narod i da su i dvije najveće ličnosti u novijoj povijesti hrvatskog naroda Franjo Tuđman i Alojzije Stepinac ustaše, a ne istinski borci za demokraciju i slobodu ne samo hrvatskog naroda.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Intervju

Škoro: I dalje mislim da je Plenković loše rješenje za Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro, predsjednik Domovinskog pokreta, osvrnuo se na rezultate izbora, postizbornu koaliciju s HDZ-om i otkrio zbog čega žali u kampanji…

Je li vaših 16 mandata, zapravo najveći gubitak izbora? Veliki broj saborskih mjesta, ali ipak bez vlasti.

– Da, za razliku od koalicije Možemo koja sa svojih sedam mandata može napraviti što želi, za razliku od Mosta koji sa osam mandata može vladati državom i Restarta koji sa 41 mandatom isto može svašta, evo mi sa svojih 16 ne možemo ništa.

Uvjetovali ste postizbornu koaliciju s HDZ-om činjenicom da Andrej Plenković ne bude premijer.

– Jasno smo definirali svoje uvjete kao što ih je i Plenković definirao. Rekao je da će pregovarati s onim opcijama koje su srodne HDZ-u i njegovoj ideologiji. I dogovorio se sa SDSS-om, Reformistima, HNS-om, s manjincima. Dakle, svaka ptica svome jatu leti.

Jeste li se čuli s Plenkovićem, je li vas zvao?

– Ne, nije me zvao jer je znao da je uvjet da razgovaramo s HDZ-om da on ne bude premijer. I dalje mislim da je on loše rješenje za Hrvatsku i to će se pokazati. U gospodarskom smislu čak vrlo brzo.

Kao treća opcija u parlamentu imate pravo na jednog potpredsjednika Sabora, hoćete li to biti vi?

– Nema trčanja za foteljama i nema trgovine. Svašta se govorilo posljednjih mjeseci, međutim ništa od toga se ne događa. Stojimo i dalje na svim stanovištima koja smo i najavili. Ne bih se čudio da nastave gaziti moj lik i djelo i Domovinski pokret pa naprave to tako da mi ne damo potpredsjednika Sabora, a na što imamo legitimno pravo. U nekim glavama još nije završila predizborna kampanja i dalje se bave podmetanjima.

Umjesto Ruže Tomašić do sljedeće će godine u Saboru biti Marko Milanović Litre, čovjek sa 19 preferencijalnih glasova. Je li vam žao sad zbog dogovora s partnerima da oni raspolažu tim mandatom?

– Nije mi žao, nam razloga za to. Od početka sam se vodio time da trebamo razgovarati s onima koji su mi dali potporu u predsjedničkoj kampanji. Suverenisti odnosno Hrvatska konzervativna stranka su definitivno bili jedni od tih. Postojala je želja da se okupi što šira fronta na desno centrističkom spektru. Mislim da smo u tome uspjeli, žalim jedino zbog toga što nismo dogovorili suradnju s Mostom. Na kraju smo mogli imati daleko više mandata, mnogo je bilo rubnih i mnogo smo izgubili i mi i oni. Izborni zakon je loš, 200 tisuća glasova je otišlo u vjetar, znači 15 do 20 mandata. Piše Večernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Suradnja u Saboru sa Škorom i Mostom tek kada promijene retoriku

Objavljeno

na

Objavio

Večernji list TV

Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a i mandatar buduće Vlade, osvrnuo se u razgovoru za Večernji list na izborni trijumf svoje stranke, koja je, kaže, ostvarila povijesni rezultat. No zasad još ne želi otkrivati izgled svoje nove Vlade. Potvrdio je jedino da će ona imati manji broj ministarstava.

Kad je riječ o izbornim rezultatima, očekivao se, slikovito rečeno, dugi i iscrpljujući rat, a dogodio se blitzkrieg HDZ-a. Navodno je stranačka analitika prilično dobro predvidjela koliko će mandata osvojiti HDZ?

Prije svega, zadovoljni smo rezultatom, koji je pokazao dvije temeljne poruke. Prvo, građani su honorirali sve ono što smo učinili u prvom mandatu, a riječ je o nizu reformi, poboljšanju životnog standarda, upravljanju brojnim krizama i njihovu rješavanju, osobito koronakrizom. Drugo, pogodili smo temu svoje kampanje i programa. Poruka o sigurnoj Hrvatskoj u ovakvom kontekstu bila je velikom broju naših građana jamstvo da će Vlada, predvođena HDZ-om, naći rješenje za održavanje radnih mjesta, za rješavanje krupnih financijskih i ekonomskih izazova koji su pred nama, da će osigurati javnozdravstvenu sigurnost građana, kao što je to bilo u nekoliko posljednjih mjeseci. Te su dvije poruke bile kapitalne. Kampanja je bila dobra, moj je dojam da smo bili puno prisutniji na terenu, puno jasniji u porukama, a rezultatu su pridonijela i sučeljavanja. Što se tiče supstance, rezultat je fascinantan. Od 11 izbornih jedinica u kojima smo imali svoje kandidate, pobijedili smo u njih devet, a u trećoj i osmoj HDZ je ostvario povijesni rezultat – u jednoj pet, u drugoj četiri mandata. Ostao je jedino žal za još dva mandata koja su nam promaknula za nekoliko stotina glasova.

Kako biste objasnili dobar rezultat u Zagrebu, osobito u centru grada, gdje HDZ dosad nije osvajao toliko mandata?

Moja je ambicija bila da u četiri zagrebačke jedinice pokušamo ostvariti 23 mandata, kao i 2016. godine. Tada je baš Zagreb bio ključan za ukupnu pobjedu HDZ-a protiv lijeve koalicije. Sad smo ponovili taj rezultat, s time da smo 2016. bili izjednačeni s lijevom koalicijom, a sada smo pobijedili u sve četiri zagrebačke izborne jedinice. To je golem iskorak baš u centru Zagreba. Lošijem rezultatu koalicije predvođene SDP-om sigurno je pridonio i novi moment na političkoj sceni, a to je koalicija Možemo, koja je uzela dio lijevoga biračkog tijela. Mi smo možda mogli i bolje da nisu Most i Domovinski pokret dobili zapravo dosta mandata u tim jedinicama.

Jesu li dva sučeljavanja s Bernardićem bila presudna za vašu pobjedu?

Ta dva sučeljavanja bila su dosta različita. U prvom je bilo puno više slobode za upadanje u riječ, pa je bilo i nadvikivanja, a drugo je u tehnologiji izvedbe bilo jasnije. Puno je bolje kad imate određeno vrijeme da naši građani čuju što imate reći. U prvom je bilo više pokušaja gospodina Bernardića da agresijom, uobičajenim katalogom napada na HDZ pokuša portretirati i stranku i mene u negativnom svjetlu. A čim se došlo do supstance, do konkretnih stvari, vidjelo se iskustvo, poznavanje materije, što je bilo očito osobito u drugom sučeljavanju. Na kraju se veći broj naših sugrađana, koji su do tada možda bili neodlučni, odlučio glasovati za kontinuitet i za povjerenje listama HDZ-a.

Ovih dana kreirate izgled nove Vlade. U izbornoj kampanji najavili ste smanjenje broja ministarstava, ali niste mogli decidirano reći o kojem je broju riječ. Imate li jasniju sliku sada, koliko će na kraju ostati ministarstava?

Imam, ali dopustite nam još nekoliko dana da u internim konzultacijama dovršimo tu novu arhitekturu Vlade Republike Hrvatske. Bit će manji broj resora, dakle bit će manje ministara u Vladi. Provest ćemo određena spajanja vodeći računa o funkcionalnosti i bliskosti nadležnosti pojedinih resora. Činimo to temeljem našeg iskustva, nije riječ o kopiranju nekog prijašnjeg modela ili modela neke druge zemlje. Gledamo što je primjereno ovom trenutku kako bismo formirali Vladu koja će biti kompaktna i možda lakše upravljiva. Dosad nas je bilo 20, plus ja kao predsjednik, to je puno ljudi za koordinaciju te ćemo taj broj smanjiti. Nije riječ o deset ili 12 resora, bit će ih između 12 i 20, ali će Vlada biti funkcionalnija i učinkovitija.

Naveliko se nagađa o spajanju ministarstava branitelja i obrane te da bi to novo ministarstvo vodio Tomo Medved?

I ja sam to pročitao (smijeh).

Hoće li u novoj Vladi biti više novih ili starih ministara?

Neće biti više novih. Velika većina sadašnjih ministara nastavit će raditi svoj posao.

Novost je i to što u novu Vladu ulazi predstavnik manjina. Je li riječ o predstavniku srpske manjine ili o predstavniku svih manjina?

Još formalno nisam razgovarao s predstavnicima manjina. U ponedjeljak smo obavili samo konzultacije s dosadašnjim partnerima. Jasno sam naglašavao u kampanji: idemo razgovarati s ljudima koji su u proteklom mandatu podržavali našu parlamentarnu većinu, našu Vladu. Svih osam izabranih predstavnika nacionalnih manjina iskazalo je spremnost da nastavimo suradnju. Gospodin Štromar, potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva, također je izrazio spremnost, kao i gospodin Čačić, čija je stranka u velikoj većini našeg mandata podržavala parlamentarnu većinu. Tako smo u ponedjeljak praktički do 12 sati došli do potrebnog broja 76, pa dodatne konzultacije nismo ni trebali obavljati. O ambiciji predstavnika manjina da u Vladi imaju svog predstavnika još nismo razgovarali.

Pupovac se već izjasnio da bi ovaj put ipak imali predstavnika Vladi?

I dosad su imali predstavnike. U mojoj prvoj Vladi imali su državnu tajnicu u Ministarstvu regionalnog razvoja, s kojom smo odlično surađivali, državnog tajnika u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, dakle bili su dio Vlade, ali sve što je ispod ministarske razine za širu medijsku javnost ostane ispod radara. Osim ako iskrsne neki problem.

Hoćete li predsjedniku Republike ići po mandat sa 76 ruku ili ćete povećati saborsku većinu? Je li vam se u međuvremenu još tko ponudio?

Nije se nitko ponudio niti sam s nekim trećim razgovarao. Prvo, nisam imao vremena; drugo, čekamo službene rezultate; treće, za dobivanje povjerenja predsjednika Republike dovoljno je donijeti dokaz od 76 potpisa. Što se tiče ostalih partnera, HDZ-ova je politika razgovarati sa svjetonazorski bliskim strankama ili s onima s kojima se može programski dogovoriti. Kad je riječ o svjetonazorski bliskim strankama, problem je to što su vrlo jasno, čvrsto i tvrdo brojni predstavnici Domovinskog pokreta, pa i Mosta komunicirali: a) možemo ići s HDZ-om, ali bez aktualnoga predsjednika stranke u ulozi premijera, ili nećemo podržati Vladu koju će voditi Plenković. To su citati. Ta je teza nalik onoj koju je Most plasirao 2015. kada je HDZ vodio Tomislav Karamarko. Sklopili su većinu, ali su uvjetovali da Vladu vodi netko treći. Došlo se do rješenja, gospodina Oreškovića, no ta se Vlada raspala nakon pola godine. Zašto? Neprirodno je, nefunkcionalno, pa i moralno pitanje kako da najvažniju ulogu u političkoj arhitekturi preuzme netko tko nije išao na izbore, nije čelnik stranke, tko nema jednaku vrstu autoriteta. Bez političkog autoriteta nemate što raditi u politici.

Ja to nikad ne bih rekao Domovinskom pokretu i doveo u pitanje legitimitet gospodina Škore. Ili Mostu legitimitet gospodina Petrova. Ako je za te stranke ispravno da oni budu na čelu, onda razgovaram s njima. Ne uvjetujem da to bude baš ta osoba. Oni su izabrali pristup prema HDZ-u kao da su tu naivci, djeca iz vrtića pa se mogu poigravati s nama. Onaj tko ovako uvjerljivo pobijedi, i to drugi put zaredom, na tu poruku može gledati s čuđenjem i porukom „pa i nije vam baš neka politika“. U konačnici, pokazuju veliko nepoštovanje i prema meni i prema HDZ-u. Da je u pitanju bilo koja stranka i da na trepavicama stoje svi njihovi zastupnici i lideri, tako nešto ne bi prošlo. Iza toga stojim i stajat ću i kad više ne budem predsjednik Vlade. Kao bivši savjetovat ću: „u startu otklanjaj takve situacije“.

Nigdje drugdje nisam vidio takve ekshibicije, koje nemaju uporišta ni u logici. Koji je to element kod njih bolji u odnosu na mene da bi mi rekli: „Vi ne možete biti predsjednik Vlade“? Temeljem čega? Nemaju ni jedan argument osim neke osobne mržnje, a ni to ne vidim na čemu se temelji.

Znači li to da potencijalna suradnja s Mostom ili Domovinskim pokretom ne dolazi u obzir?

Ne govorim o tome, nego o tome da nam netko – nakon uvjerljive pobjede u HDZ-u i na parlamentarnim izborima – uvjetuje tko će biti premijer. Ne dolazi u obzir! To je teritorij o kojem uopće ne raspravljam. To ne znači da ne možemo razgovarati. Poštujem njihove mandate, njihov rezultat, poštujem birače koji su im dali povjerenje. Sigurno će biti prijedloga koje će Vlada staviti na stol Hrvatskog sabora koje ćemo i jedni i drugi podržavati. No nije normalan takav stav, koji je jako suzio manevarski prostor za razgovor. Zamislite da je obrnuto, da ja kažem: dođite na razgovor, ali neću da gospodin Škoro ili gospodin Petrov dođu na sastanak. To su stvari na ljudskoj razini.

Predstavnici Domovinskog pokreta govore da će biti konstruktivna oporba i da neće apriori odbacivati prijedloge vaše Vlade. Je li to naznaka buduće suradnje?

Ja sam sklon o tome razgovarati sa svima koji imaju mandat hrvatskih birača, iz poštovanja i prema njima i prema biračima.

Mislim na njihovu potencijalnu podršku vašoj saborskoj većini.

Morali bi jako izmijeniti dosadašnju retoriku, prilagoditi je i približiti nama, glavnim pobjednicima izbora. Cilj mi je, kao predsjedniku HDZ-a i Vlade, smanjiti podjele i tenzije u hrvatskom društvu, nisam apriori isključiv. Mogu razgovarati sa svim akterima i moja je dužnost da razgovaram. Bilo bi dobro da i drugi malo prošire marginu za razgovor pa i komunikacijske tehnologije. Dakle, suradnja u budućnosti, u smislu podrške većini, nije isključena? Ako se tenzije smire i ako se odustane od koncepcije koja nije normalna, tada možemo razgovarati. Kad očekujete konstituiranje Sabora? Sve ovisi o proglašenju službenih rezultata izbora. Nakon toga otići ćemo predsjedniku Republike, pokazati mu potpise, zatražiti mandat i ići odmah u konstituiranje Hrvatskoga sabora, Vlade… Moj je cilj da što prije počnemo s radom. Već u srpnju? Apsolutno. Ako bude nova arhitektura Vlade, mora se nekoliko sistemskih zakona izmijeniti, mora se donijeti zakon o obnovi grada Zagreba, moraju se konstituirati tijela. Sabor to može obaviti u desetak dana.

Neće biti godišnjeg odmora?

Može biti i rada i nešto odmora u kolovozu, što je potrebno svima. Barem ovima koji neprekidno rade, kao mi u Vladi.

Vaš su sljedeći test lokalni izbori. Hoće li HDZ napokon imati kandidata za gradonačelnika Zagreba s izgledima da pobijedi? I što to znači za buduću suradnju sa strankom Milana Bandića?

HDZ je uvijek imao kandidata za gradonačelnika, međutim gospodin Bandić dobio je povjerenje birača zadnjih 20 godina. Naš cilj bit će da imamo kandidata koji bi mogao pobijediti. Prvo, stalo nam je da omogućimo normalno financijsko funkcioniranje grada Zagreba. Drugo, cilj nam je da zajedničkim naporima krenemo u obnovu grada Zagreba od posljedica potresa. Zagreb nema vremena za čekanje.

U izbornom programu obećali ste novo porezno rasterećenje. Ministar Zdravko Marić najavio je da će taj paket ići odmah, odnosno da neće čekati početak sljedeće godine. Kad zapravo taj porezni paket stupa na snagu?

Obrnuto. Sve naše izmjene poreznih zakona uvijek su stupale na snagu 1. siječnja. Tako će biti i sada. Ono što je bitno našim sugrađanima da znaju, to su izmjene poreza na dohodak. Dakle, mijenjamo stope poreza na dohodak: stopa od 36 posto spušta se na 30 posto, stopa od 24 posto spušta se na 20 posto. Mijenjamo i stopu poreza na dobit za one koji imaju do 7,5 milijuna kuna dobiti, s 12 posto na 10 posto. Imajte na umu da je ta stopa prije naše Vlade bila 20 posto za sva društva, za sve tvrtke u Hrvatskoj neovisno o njihovim prihodima. Svi oni koji se bave biznisom znaju što to za njih znači. Ujedno, promijenit ćemo i stopu PDV-a na svu hranu – sa 25 na 13 posto. Prema tome, idemo za rasterećenjem i građana i gospodarstva, i u konačnici svih potrošača. Cijeli paket išao bi fazno, ali sve stupa na snagu 1. siječnja 2021. godine.

Hoćete li podizati neoporezivi dio plaće iznad 4000 kuna?

Ako bude moguće, i to će ići. U ovom trenutku moramo još malo iskalkulirati koliko je to realno.

Kako planirate nastaviti pomagati poduzetnicima u nadolazećoj krizi? Hoće li se sadašnje mjere ažurirati?

Hoće. Nastavit ćemo s mjerom od 4000 kuna za one sektore za koje vidimo da im i dalje treba podrška. To je sektor prometa, turizma, što uključuje ugostiteljstvo, sektor organizacije različitih kulturnih i drugih manifestacija. Malo ćemo možda podići kriterije, s 50 na 60 posto. Uz mjeru koju smo već donijeli, a to je skraćeno radno vrijeme.

Ministar Aladrović osigurao je ministarski položaj u Vladi?

On će sigurno ostati. Josip je 15-ak godina mlađi od mene, pokazao se izvrsnim, on i mnogi drugi će ostati. Poruka je da idemo na stručne ljude, koji imaju angažman i elan i koji iza sebe imaju rezultate. Treba nastaviti s davanjem povjerenja ljudima koji su u najpotentnijoj dobi, intelektualnoj, ali i fizičkoj. Ovo je posao koji zahtijeva puno snage i energije.

Sljedeći je tjedan sjednica Europskog vijeća. Kako napreduju pregovori o fondu za oporavak od koronakrize?

Hrvatska ima dvije košare, jedna je proračunska, u kojoj bismo trebali imati od 11,5 do 12 milijardi eura. Dodatni instrument bit će instrument EU iduće generacije, ukupno vrijedan 750 milijardi eura. Mi želimo da ovaj drugi instrument, koji je spreman za četiri godine, bude okvir u kojem ćemo imati nacionalni program oporavka i iskoristiti ta sredstva za sve što nam je bitno. Da što brže kompenziramo pad BDP-a. Pregovori idu dobro. Hoće li biti sve riješeno idućeg tjedna, nisam još siguran. Zadnji rok za dogovor je rujan, najkasnije listopad. U listopadu bismo, dakle, morali imati rješenje.

vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari