Pratite nas

Komentar

Službeni odlazak u Beograd u ovom trenutku pljuska je svakom Hrvatu!?

Objavljeno

na

FAH

Iznenađuje vijest da u politički vrlo osjetljivom trenutku predsjednik Hrvatskoga Sabora, po prvi puta u povijesti, posjećuje Srbiju. Naime,  hrvatski su mediji tijekom današnjega dana javili kako su dobili informaciju iz Ureda predsjednika Sabora kako će prvi čovjek najviše zakonodavno- političke institucije u Hrvata posjetiti Beograd 18. i 19. travnja, a što će doprinijeti nastavku suradnje i političkoga dijaloga. Ova je vijest izaziva mnogobrojne reakcije čuđenja od strane građana. Jer, iz Beograda dolaze vrlo nezgodne političke poruke i djela, koje u najmanju ruku, nisu u duhu produbljivanja suradnje i političkoga dijaloga.

Piše: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Podsjećamo čitatelje kako je samo prije nekoliko dana osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj uputio vrlo ozbiljne prijetnje predsjedniku Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine i zastupniku u Skupštini Srbije Tomislavu Žigmanovu, nakon čega je Žigmanov sam izjavio kako neće sudjelovati na ceremoniji i protokolu za vrijeme boravka predsjednika Hrvatskoga Sabora u Beogradu Gordana Jandrokovića. Naime, Tomislav Žigmanov je trebao biti član srbijanskog parlamentarnog izaslanstva u toj prigodi. No, zbog novonastale situacije najprije je zatražio od srbijanskih predstavnika i pravosuđa da se očituju u povodu Šešeljevih prijetnji, a potom javno istakao da neće sudjelovati kao član državnog parlamentarnog izaslanstva, kako je bilo najavljeno.

Začuđujuće je da će predsjednik Sabora Gordan Jandroković otići u Beograd a da ispriku nikoga u Srbiji za prijetnje od osuđenog ratnog zločinca nije dobio upravo jedan Hrvat, legitimni predstavnik hrvatskoga naroda. Nije li to poruka kojom srbijansko pravosuđe i tamošnja službena politika jednostavno žele reći kako ne  smatraju gospodina Žigmanova vrijednog pozornosti? Zapravo, nije li sadašnja srbijanska politika i konkretni potezi dokaz da su Hrvati dobri samo za medijske protokolarne posjete i produbljivanje poslovne suradnje, a ona važnija, konkretna životna pitanja i  probleme koje ima hrvatska manjina u Srbiji jednostavno treba marginalizirati?

Prema riječima našeg sugovornika beogradskog novinara Petra Lazića, Beograd od posjete prvog čovjeka Hrvatskoga Sabora očekuje potvrdu ispravnosti srbijanske politike, jer ono o čemu se bude govorilo na sastanku spremni su medijski izokrenuti onoliko koliko treba samo da bi pokazali kako su jamac sigurnosti na Balkanu te kako bi Aleksandar Vučić dobio još više političke pozornosti i eha u uhu europskih vlastodržaca. To je vrlo bitno u trenutku nakon što je Vojislav Šešelj, a što je van svake pameti, još uvijek zastupnik u srbijanskom parlamentu, unatoč presudi koja mu je izrečena zbog progona nad vojvođanskim Hrvatima 90-tih godina. Dolazak Jandrokovića na noge službenoj beogradskoj politici u Beogradu se ne vidi kao dobrodošao potez jednog miroljubivog političara, nego kao prilika da se sadašnja politika amnestira od bilo kakve odgovornosti za sve ono što je Šešelj radio, radi ili čini i danas. Činjenica je kako ne bi mogao prijetiti zastupniku hrvatskoga naroda a da zato nema potporu službene vlasti. Postavlja se i pitanje ako potporu nema zašto onda neometano šeta beogradskim ulicama i verbalno napada koga god stigne?

Nije jasno, pa ni samim dobronamjernim građanima Srbije, kako jedan osuđeni ratni zločinac može nekažnjeno otvoreno prijetiti ponavljanjem zločina za koje je osuđen i to baš predstavnicima naroda nad kojim je izvršio zločin. No, još više začuđuje činjenica kako službeni Beograd u trenutku pred dolazak visokog izaslanstva hrvatske države, istoga toga čovjeka, drži slobodnoga. Ali, najviše začuđuje činjenica da predstavnicima vlasti u Hrvatskoj, najviše onomu koji se sprema za odlazak u Srbiju, ne smeta činjenica Šešeljevih prijetnji. Ta, Šešelj je prijetio jednom Hrvatu i ta se prijetnja može protumačiti kao prijetnja koja se odnosi   ne samo na Hrvate u Vojvodini, nego cjelokupnom hrvatskom narodu. Sama činjenica da se nitko od srbijanskih vlasti nije našao “sposoban” ispričati Žigmanovu začuđuje još više i time neupitno šalje Jandrokoviću i njegovu izaslanstvu poruku: kako mogu doći, ali da u biti nisu niti važni. Važan je protokol i par osmijeha za međunarodnu zajednicu. I prikazivanje Šešelja kao senilnog starca, koji priča gluposti, ili, kako bismo narodnim žargonom rekli, “trkelja”. I ptice na granama znaju koliko je zla taj čovjek počinio. I da je hodajuća opasnost. Aklo ništa drugo onda bar za uznemiravanje i narušavanje sigurnosti, reda i mira. Može li predsjednik najviše zakonodavne vlasti u Hrvatskoj sebi i državi koju predstavlja dopustiti takvu uvredu? Ako se Jandroković i društvo pojave u Beogradu 18. i 19. ovog mjeseca jasno će biti da može.

Također postavlja se  pitanje kako će Jandroković razgovarati sa srbijanskim vlastima  o položaju hrvatske manjiine u Srbiji, ako na sastanku ne bude predsjednik Saveza koji predstavlja tu manjinu u zakonodavnoj vlasti te zemlje, a na sastanku neće biti zbog otvorenih prijetnji? Nije li konačno došao trenutak da se na poonižavanja koja stižu od strane službenih predstavnika naših istočnih susjeda konačno stavi točka na “i”? Bojimo se da nije.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Don Damir Stojić: Hvala vam hrvatski branitelji, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Objavljeno

na

Objavio

Sinoć i preksinoć su bili veličanstveni dani. Jedinstveno smo izašli na ulice naših gradova s trobojnicom i šahovnicom, pjevajući domoljubne pjesme i dočekali naše heroje.

Međutim, primjetio sam jedan nedostatak. Nedostaje 15,840 hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Kao što je rekao izbornik Zlatko Dalić, bez njih ne bi bilo ove šahovnice. 🇭🇷
Hvala vam, nikad vas nećemo zaboraviti!!!

Pogledajte ovaj video kenotafa crkve Sv. Mati Slobode na Jarunu i pomolite se za naše heroje…

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nije Vrsaljko legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz.

Objavljeno

na

Objavio

Dubravko Šimenc na facebooku je podijelio zanimljiv komentar Zvonimira Raspudića kojega donosimo u cijelosti:

“Pitaju se neki, inherentno moralno superiorni, otkuda toliko poštovanje Vatrenih prema Thompsonu? Zašto su baš njega poželjeli imati u autobusu i čuti ga na pozornici? Zašto su time „pokvarili“ tako veličanstven događaj?

Odgovor je vrlo jednostavan. Thompsonove pjesme, koje promoviraju ljubav a ne mržnju, velikim su dijelom zaslužne za sve ono što su u životu postigli pa tako i ovo srebro kojim su u trans odveli čitavu naciju i od Hrvatske stvorili predmet obožavanja cijelog svijeta. Nije Modrić mogao proći epski put od čuvanja koza na Velebitu, preko izbjeglištva, do najboljeg igrača svjetskog prvenstva slušajući TBF. Ali su mu zato riječi Thompsonove pjesme „Moj dida i ja“ osvjetljavale težak put kojim je stigao do zvijezda.

Nije odlučan pogled i ruka na srcu svih reprezentativaca prilikom intoniranja himne nusprodukt slušanja Massima, inače vrsnog glazbenika. Taj ponosni, neustrašivi karakter gradile su pjesme poput „Uvijek vjerni tebi“.

Nisu dečki mogli akumulirati nadljudsku snagu, koju bi izvlačili u 120. minuti produžetka, slušajući Josipovićevu „Tokatnu etudu u C-duru“ na 3. programu HR-a. Thompsonovi stihovi iz „Nema predaje“ ušpricali su im potreban doping da prevare bol i s vatrom u očima grizu do kraja.
Nije Dalićevu poniznost i posvećenost svetom cilju, koju je prenio na sve igrače, kreiralo slušanje Detoura, koji su mi inače odlični. Thompsonovi „Geni kameni“ zaslužni su za to.

Nije Vrsaljko, nakon junačke borbe protiv Engleza, legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz. Thompsonova „Lijepa li si“ usadila mu je u srce vječnu, neizmjernu ljubav prema domovini koja mu daje snagu da se za nju bori do kraja.
Osobno su mi od Thompsona puno miliji “The National”, premda i on ima nekoliko odličnih pjesama. No svakome dajem za pravo da sluša ono što mu se iskreno sviđa.

Stoga bih molio sve koji s gnušanjem komentiraju glazbeni ukus naših heroja da pokažu barem trunku tolerancije koju inače nerado pokazuju prema „nižim bićima“.

Njih nitko od optuženih ne proziva za glazbeni ukus pa bi bio red da uzvrate istom mjerom i ne kvare ove veličanstvene događaje. Za kraj, pozivam ih i da poslušaju najljepšu i najslušaniju Thompsonovu pjesmu, za koju je inače napisao i tekst i glazbu, te da mu nakon toga presude i dalje šire samo ljubav.

Zvonimir Raspudić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori