Pratite nas

Komentar

Službeni odlazak u Beograd u ovom trenutku pljuska je svakom Hrvatu!?

Objavljeno

na

FAH

Iznenađuje vijest da u politički vrlo osjetljivom trenutku predsjednik Hrvatskoga Sabora, po prvi puta u povijesti, posjećuje Srbiju. Naime,  hrvatski su mediji tijekom današnjega dana javili kako su dobili informaciju iz Ureda predsjednika Sabora kako će prvi čovjek najviše zakonodavno- političke institucije u Hrvata posjetiti Beograd 18. i 19. travnja, a što će doprinijeti nastavku suradnje i političkoga dijaloga. Ova je vijest izaziva mnogobrojne reakcije čuđenja od strane građana. Jer, iz Beograda dolaze vrlo nezgodne političke poruke i djela, koje u najmanju ruku, nisu u duhu produbljivanja suradnje i političkoga dijaloga.

Piše: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Podsjećamo čitatelje kako je samo prije nekoliko dana osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj uputio vrlo ozbiljne prijetnje predsjedniku Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine i zastupniku u Skupštini Srbije Tomislavu Žigmanovu, nakon čega je Žigmanov sam izjavio kako neće sudjelovati na ceremoniji i protokolu za vrijeme boravka predsjednika Hrvatskoga Sabora u Beogradu Gordana Jandrokovića. Naime, Tomislav Žigmanov je trebao biti član srbijanskog parlamentarnog izaslanstva u toj prigodi. No, zbog novonastale situacije najprije je zatražio od srbijanskih predstavnika i pravosuđa da se očituju u povodu Šešeljevih prijetnji, a potom javno istakao da neće sudjelovati kao član državnog parlamentarnog izaslanstva, kako je bilo najavljeno.

Začuđujuće je da će predsjednik Sabora Gordan Jandroković otići u Beograd a da ispriku nikoga u Srbiji za prijetnje od osuđenog ratnog zločinca nije dobio upravo jedan Hrvat, legitimni predstavnik hrvatskoga naroda. Nije li to poruka kojom srbijansko pravosuđe i tamošnja službena politika jednostavno žele reći kako ne  smatraju gospodina Žigmanova vrijednog pozornosti? Zapravo, nije li sadašnja srbijanska politika i konkretni potezi dokaz da su Hrvati dobri samo za medijske protokolarne posjete i produbljivanje poslovne suradnje, a ona važnija, konkretna životna pitanja i  probleme koje ima hrvatska manjina u Srbiji jednostavno treba marginalizirati?

Prema riječima našeg sugovornika beogradskog novinara Petra Lazića, Beograd od posjete prvog čovjeka Hrvatskoga Sabora očekuje potvrdu ispravnosti srbijanske politike, jer ono o čemu se bude govorilo na sastanku spremni su medijski izokrenuti onoliko koliko treba samo da bi pokazali kako su jamac sigurnosti na Balkanu te kako bi Aleksandar Vučić dobio još više političke pozornosti i eha u uhu europskih vlastodržaca. To je vrlo bitno u trenutku nakon što je Vojislav Šešelj, a što je van svake pameti, još uvijek zastupnik u srbijanskom parlamentu, unatoč presudi koja mu je izrečena zbog progona nad vojvođanskim Hrvatima 90-tih godina. Dolazak Jandrokovića na noge službenoj beogradskoj politici u Beogradu se ne vidi kao dobrodošao potez jednog miroljubivog političara, nego kao prilika da se sadašnja politika amnestira od bilo kakve odgovornosti za sve ono što je Šešelj radio, radi ili čini i danas. Činjenica je kako ne bi mogao prijetiti zastupniku hrvatskoga naroda a da zato nema potporu službene vlasti. Postavlja se i pitanje ako potporu nema zašto onda neometano šeta beogradskim ulicama i verbalno napada koga god stigne?

Nije jasno, pa ni samim dobronamjernim građanima Srbije, kako jedan osuđeni ratni zločinac može nekažnjeno otvoreno prijetiti ponavljanjem zločina za koje je osuđen i to baš predstavnicima naroda nad kojim je izvršio zločin. No, još više začuđuje činjenica kako službeni Beograd u trenutku pred dolazak visokog izaslanstva hrvatske države, istoga toga čovjeka, drži slobodnoga. Ali, najviše začuđuje činjenica da predstavnicima vlasti u Hrvatskoj, najviše onomu koji se sprema za odlazak u Srbiju, ne smeta činjenica Šešeljevih prijetnji. Ta, Šešelj je prijetio jednom Hrvatu i ta se prijetnja može protumačiti kao prijetnja koja se odnosi   ne samo na Hrvate u Vojvodini, nego cjelokupnom hrvatskom narodu. Sama činjenica da se nitko od srbijanskih vlasti nije našao “sposoban” ispričati Žigmanovu začuđuje još više i time neupitno šalje Jandrokoviću i njegovu izaslanstvu poruku: kako mogu doći, ali da u biti nisu niti važni. Važan je protokol i par osmijeha za međunarodnu zajednicu. I prikazivanje Šešelja kao senilnog starca, koji priča gluposti, ili, kako bismo narodnim žargonom rekli, “trkelja”. I ptice na granama znaju koliko je zla taj čovjek počinio. I da je hodajuća opasnost. Aklo ništa drugo onda bar za uznemiravanje i narušavanje sigurnosti, reda i mira. Može li predsjednik najviše zakonodavne vlasti u Hrvatskoj sebi i državi koju predstavlja dopustiti takvu uvredu? Ako se Jandroković i društvo pojave u Beogradu 18. i 19. ovog mjeseca jasno će biti da može.

Također postavlja se  pitanje kako će Jandroković razgovarati sa srbijanskim vlastima  o položaju hrvatske manjiine u Srbiji, ako na sastanku ne bude predsjednik Saveza koji predstavlja tu manjinu u zakonodavnoj vlasti te zemlje, a na sastanku neće biti zbog otvorenih prijetnji? Nije li konačno došao trenutak da se na poonižavanja koja stižu od strane službenih predstavnika naših istočnih susjeda konačno stavi točka na “i”? Bojimo se da nije.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivan Selak: Zlatko Mejaški nema svoj trg, ulicu, ni sokaka nema, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio…

Objavljeno

na

Objavio

Vojni pilot i brigadir Hrvatske vojske Ivan Selak na svom facebook profilu prisjetio se Zlatka Mejaškog, kolege iz Domovinskoga rata, koji je poginuo 21.travnja 1995. uvježbavajući se za operaciju Bljesak.

Njegov dirljiv status u nastavku prenosimo u cijelosti.

– Na današnji dan prije 23 godine, na zadaći uvježbavanja za operaciju Bljesak, poginuo je moj kolega i prijatelj, hrvatski vitez, pilot i junak Zlatko Mejaški.

Nema njegove spomen sobe, trga, ulice, ni sokaka nema, ni spomena kad je prigoda, a zaslužio je jer je ovu zemlju itekako zadužio.

Pa tko je bio Meš?

Rođen u Bariloviću, nedaleko Karlovca, od prvoga dana stao je u obranu svoga kraja, pilot, s kalašnjikovom u rukama tukao se u rovovima oko Karlovca, Duge Rese i Barilovića, nije on bio u Maksimirskoj dok su padale granate po njegovu kraju…

Nije letio do 93., dok nismo nabavili avione, imao je prekid od gotovo četiri godine jer njegov zadnji let bio je u Bihaću… Sjećam se, zima 89./90., letimo noću, aerodrom Željava, više od pola metra snijega, hladno je, Meš na slijetanju dodiruje predpolje 60 metara prije praga piste, udar je strahovit, dijelovi kotača ostaju na pisti, a avion završava u dubokome snijegu 600 metara od praga i 60 metara pored piste, nema eksplozije, nema prevrtanja, snijeg u usisniku zabetoniran, pilot koji je tu noć bio na startnoj nije skužio da se čovjek rasuo, da je avion uništen, slijećemo još trojica nakon njega na istu pistu punu ostataka Mešova aviona, i nitko ništa nije zakačio, što ti je sudbina!

Parkiramo avione, a Meša nema, dovozi ga kolega koji je bio na startu i koji se vraćao pistom nazad, Meš ga je stopirao, ovaj u šoku… Koliko je volio taj avion, rekao mi je još na stajanci: “Kad sam vidio što je ostalo od aviona, da sam imao pištolj, ubio bih se”…

I sjeo je ponovno 93. i ja sam bio za to, trebali su nam takvi jer bilo nas je malo, bio je svjestan da puno više može za ovu zemlju uraditi avionom, dao je sve od sebe, ponovno je bio najbolji u poznavanju ZTUP-a, od svih nas garant najviše… Često smo letjeli skupa. Ove fotke su iz zime 94./95., snimio sam ga nekim kršem od fotoaparata.

Dva i pol mjeseca kasnije zadnji put sjeda i odlazi. Odlazi i više se nikad ne vraća, pozvali su ga Žile,Vule, Anton, Miroslav, poletio je s Batariletom (ni njega više nema) u paru kao pratilac. U nekom jebenom zaokretu na maloj visini i velikoj brzini dira krilom zemlju koju je toliko volio i nestaje, odlazi i pridružuje se plejadi hrvatskih vitezova, kažu da duše takvih idu u sazviježđe Coma Berenices, e tamo su moji heroji…

Meš, vječna ti slava, velika hvala, počivao u miru… – napisao je na Facebooku Ivan Selak

 

Foto: Ivan Selak

Foto: Ivan Selak (Zlatko Mejaški stoji u sredini)

 

15. svibnja 1992. – Herojski prelet Selaka i Ivandića

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: RETROAKTIVNA ZABRANA

Objavljeno

na

Objavio

Pišući negdje prvog listopada 2017 o posjeti sada već omraženog ministra Vulina na ustoličenju u Šibeniku, njegovom poimanju “OLUJE” najsvjetlije VRO novije hrvatske povijesti, pišući tada zatražio sam zabranu ulaska u RH svim takvim zločincima.

Naravno tada sam pisao gluposti.
Pa onda opet posjet Vučića, opet ja pišem gluposti.

Oni traže, oni zahtjevaju, oni se brinu o svakom srbinu ma gdje bio.
Ma gle čuda pozivaju Pupovca da ih izvjesti o problemima Srba.

Svojim odnosno srpskim tenkovima, bježeci ispred bojovnika HV gaze svoj, moj narod, da imate i malo stida, nema te ga, nikad više ne bi spominjali Oluju.

Milorade čujes li ti što ovi tvoji mentori pričaju, hoćeš li u novostima, objaviti da su ustaše zabranile četniku ulaz u RH.

Hoćes ali na tebi jedinstven, svojstven način, plačući da opet netko diže tenzije i napada goloruke četnike naoružane do zuba, ali briga me što ti misliš, da li će se pojaviti neka nova zabrana za Vučića ili će jos mnogo vode proteći Dunavom

Ma tko sam ja da pišem retroaktivno

A sad isljednici, DORH, ma neka…

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati