Pratite nas

Magazin

Službeno se upoznali Zdravko Mamić i Aleksandar Vučić

Objavljeno

na

Svečanost otvaranja 22. međunarodnog sajma gospodarstva – Mostar 2019, privukao je, uz brojne izlagače, još i neke nevjerojatno zanimljive osobe. A to je, svakako, vidljivo i na ovoj fotografiji.

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prije posjeta sajmu razgovarali su o suradnji BiH i Srbije.

U Mostaru je nazočan i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, no on se nije sastajao u sjedištu HDZ-a s Čovićem i Vučićem.

Ali, ovo je sigurno najatraktivniji i najnevjerojatniji prizor iz Mostara – predsjednik Srbije s neskrivenim divljenjem gleda u Zdravka Mamića, bivšeg izvršnog predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza i Dinama, koji je već mjesecima u bijegu pred hrvatskim pravosuđem.

Simpatija je obostrana, što potvrđuju srdačnost i toplina dvojice zaljubljenika u sport, a na fotografiji Čović samo ”statira”.

Podsjećamo i kako je Mamić već javno, u intervjuu srbijanskom Alo.rs, početkom siječnja ove godine, izrazio svoje divljenje Vučiću.

“Na sav posao i obveze koje ima, primjećujem da Aleksandar Vučić veliku pažnju poklanja i sportu. A to što predsjednik države voli sport čudesno je bitno za jednu zemlju. Za sportaše je to najvažnije”, rekao je Mamić u intervjuu za srpski Alo.rs pa dodao:

“Znam da je Vučić u nekoliko službenih posjeta s hrvatskim delegacijama, ili pojedincima u Zagrebu i Vukovaru pitao za mene i hvalio moj rad. To mi je veliki kompliment. On je poznati navijač Crvene zvezde i očigledno se dosta razumije u nogomet. Nažalost, nisam imao priliku upoznati Vučića, ali bih ga volio upoznati.”

Eto, sada se u Mostaru obojici ispunila velika želja, piše direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Suđenje Marijanu Živkoviću pokazuje da život hrvatskog branitelja vrijedi manje od ćirilične ploče

Objavljeno

na

Objavio

Danas je u Vukovaru započelo ponovljeno suđenje Marijanu Živkoviću za razbijanje dvojezičnih, tzv. ćiriličnih ploča. Marijan Živković je čovjek koji je u srpskoj agresiji na Vukovar izgubio dva sina i bio je jedan od sudionika prosvjeda iz 2013. godine.

Na drugoj strani policajac Saša Sabadoš koji je brutalnim nasrtajem branitelju Darku Pajčiću razbio glavu, a nekoliko mjeseci iza toga Pajčić je preminuo, taj policajac Sabadoš je danas u mirovini. Poruka je jasna – Glava i život hrvatskog branitelja u ovoj državi vrijedi neusporedivo manje od tih dvojezičnih ploča.

Zašto se hrvatski narod kada nešto zahtjeva treba bilo kome opravdavati, umjesto da uzme ono želi?

Traži li se tim objašnjenjima od nekog dozvola, opravdanje?

Je li narod ili pojedinac koji mora svoje zahtjeve, želje ili htijenja nekome objašnjavati, slobodan, suveren i samostalan?

Je li gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, kada je nehotice odgovorio kako se samo revolucijom nešto u Hrvatskoj može promijeniti, zapravo izgovorio istinu? (Podcast Velebit)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Vratili se iz egzotične Afrike i bogate Njemačke u  blagu Posavinu

Objavljeno

na

Objavio

Martin Jurić, koji vodi dom je živio i radio u Južnoj Africi. Nakon određenog vremena odlučio se vratiti u svoj zavičaj i tu je započeo ovaj hvale vrijedni humanitarni, ali i gospodarski objekt. Njegova obitelj, supruga Karmen i dvije kćerke Ankica i Ivana također su zavoljele posao koji je više od posla. No, Jurići koji su svojim egzotičnim izgledom i načinom života doista hit u Orašju, nisu jedini povratnici a koji su zaposleni u ovom domu. Gospođa Marica Topić je iz sela Oštra Luka. Kao njegovateljica radila je u Njemačkoj, a onda se odlučila vratiti i život posvetiti starijim osobama. Kaže da je ponosna što svojim primjerom može pokazati mladima kako se može živjeti i u Orašju i to ponosno, dostojanstveno i lijepo i raditi posao koji voliš i znaš.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Uz samu obalu rijeke Save u Orašju se smjestio velebni objekt Starački  Dom Rivera, u kojem svoje staračke dane provodi tridesetak starijih ljudi iz  sela oraške, odžačke, brčanske i gradačačke Posavine. Kažu da svoj dom ne bi dali ni zašto a razloga je mnogo:

– Tu se možemo opustiti, porazgovarati, prošetati, pogledati preko Save, itd… Svi nas vole i paze, a najviše naša Marica, kaže Ivo Gašparević i  napominje da svi ljudi koji su smješteni u ovom domu imaju svoju priču, a priču imaju i oni koji Dom vode.

Naime, Martin Jurić, koji vodi dom je živio i radio u Južnoj Africi. Nakon određenog vremena odlučio se vratiti u svoj zavičaj i tu je započeo ovaj hvale vrijedni humanitarni, ali i gospodarski objekt. Njegova obitelj, supruga Karmen i dvije kćerke Ankica i Ivana također su zavoljele posao koji je više od posla. No, Jurići koji su svojim egzotičnim izgledom i načinom života doista hit u Orašju, nisu jedini povratnici a koji su zaposleni u ovom domu. Gospođa Marica Topić je iz sela Oštra Luka. Kao njegovateljica radila je u Njemačkoj, a onda se odlučila vratiti i život posvetiti starijim osobama. Kaže da je ponosna što svojim primjerom može pokazati mladima kako se može živjeti i u Orašju i to ponosno, dostojanstveno i lijepo.

– Ovi ljudi te jednostavno dižu kao osobu. Kada si tu u onim najtežim trenucima za njihove živote i najbliži i kad osjetiš koliko je to važno, onda ne govoriš o uvjetima rada, koji su ovdje uistinu odlični, nego ti je na pameti samo pomoći onima koji su u potrebi. Živimo kao jedna obitelj. Starije gledam kao svoje najbliže. U svakom od njih vidim majku ili oca, kaže Marica i napominje kako su uvjeti Doma ustinu dobri te da projekt još uvijek nije završen, nego se nastavlja, a u tim poslovima pomaže i njezin suprug, nekada poznati nogometaš u bosanskoj Posavini:

– On je tu za ove teže fizičke poslove. Majstor je i zna svašta raditi, a to nam je vrlo potrebno. Radi kao domar, električar, a tu je i za manje popravke. Moram istaći dobru suradnju s Centrom za socijalni rad i Crvenim križem ovdje u Orašju, kaže Marica i ističe kako joj je ljepše raditi u svom Orašju nego u Njemačkoj.

– Gdje god radiš radiš, ali je ljepše raditi u svom i pomagati svom. Odlučili smo se za našu Posavinu i lijepi pogled na Savu. To nam nitko ne može platiti a niti zamijeniti, kaže i pokazuje  nam dvoje staraca, koji se pripremaju za igru domina.

Brzo nam je prošlo vrijeme u posavskom raju, gdje ljudi znaju za posao, ali i za potrebu  čovjeka za toplu lijepu riječ, iskren pogled i smiješak na odlasku. Još dok smo zalazili iza krivine vidjeli smo tople u zrak dignute ruke u znak pozdrava i zahvalnosti za posjetu, a u srcima još uvijek odjekuju riječi bake Mande: “Bog Vas blagoslovio, dico!”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari