Pratite nas

Pregled

Snimljen dokumentarni film “Štafeta smrti”

Objavljeno

na

Poznata novinarka i televizijska urednica Nada Prkačin napisila je scenarij i režiju te okupila ekipu za snimanje dokumentarnog filma “Štafeta smrti”.

Film govori o jednom od najvećih događaja novije hrvatske povijesti u kojoj su sudjelovali pripadnici Hrvatskih oružanih snaga, poznati HOS-ovci.

– Film govori o događaju koji se dogodio od 10. do 22. studenog 1991. godine kada su 11-orica HOS-ovaca iz okupiranih Bogdanovaca provela skupinu civila kroz minsko polje. Živote su tom prigodom izgubila njih sedmorica.

Dvojica su umrla nakon rata a na životu su još uvijek ostali Ivica Jurčan i Đuro Kovačević, kaže tadašnji zapovjednik HOS-a Damir Radnić.

U emisiji S prve crte Hrvatskoga radija Radnić je pojasnio da se radi o doista velikom povijesnom događaju iz Domovinskoga rata:

– Da se kojim slučajem ovakav strašan događaj dogodio u bilo kojoj zemlji, do sada bi se snimilo na desetke filmova, a možda bi neki dobio i Oskara. Eto, zahvaljujući našoj Nadi Prkačin, koja se sjetila, napisala scenarij i režiju dobit ćemo dokumentarac koji govori o tom hrabrom proboju iz Bogdanovaca, kaže Radnić.

Bogdanovci su inače neodvojivi dio vukovarskog bojišta. Bili su tjedan dana okupirani,a više od 100 dana hrabra skupina ratnika odolijevala je znatnom jačem neprijatelju.

Ovaj film ima posebno značenje, jer govori o svim dečkima koji su izgubili živote: Stjepanu Katiću, Josipu Kneževiću, Antunu Petričiću, Marku Kneževiću, Zoranu Antunoviću, Anti Šariću, Žarku Manjkasu. Iz te skupine kasnije su umrli Ramo Hrvatović i Tihomir Jureta. Danas na životu i svega se prisjećaju su Ivica Jurčan i Đuro Kovačević.

Naime, radi se o događaju kada su hrabri HOS-ovci zbog nemogućnosti da na drugi način spase civile svjesno krenuli kroz minsko polje kod Marinaca. Kako su gubili živote zamjenjivali su se jedan po jedan.

Na takav očajnički ali hrabar čin odlučili su se u trenutku kada im je ponestajalo streljiva. Nisu željeli civile predati neprijatelju niti da netko od njih pogine, nego su svjesno ginuli spašavajući druge.

Premijera filma dogodit će se u Velikoj dvorani “Vatroslav Lisinski 5. svibnja od 11.00 sati. Organizatori očekuju veliki borj posjetitelja i pozivaju sve, kako bismo na dostojanstven način obilježili ovaj veliki događaj novije hrvatske povijesti.

Anto Pranjkić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

U Austriji obilježena 347. obljetnica pogubljenja Zrinskog i Frankopana

Objavljeno

na

Objavio

Mimohodom i polaganjem vijenaca na grob i na mjesto smaknuća te misom zadušnicom u katedrali u Bečkom Novom Mjestu u Austriji je u nedjelju obilježena 347. godišnjica pogubljenja hrvatskih velikana Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Zrinski i Frankopan pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu, 60-tak kilometara južno od Beča, 30. travnja 1671. kao vođe protuhabsburške urote, kojom su nastojali spriječiti centralističke i germanizacijske težnje bečkog dvora na štetu strateških interesa hrvatskih i mađarskih feudalaca.

U prigodnim govorima naglašeno je da se zajedničkim tradicionalnim okupljanjem Hrvata iz domovine i hrvatskih sunarodnjaka u Austriji odaje počast velikanima hrvatske povijesti banu Petru Zrinskom i knezu Franu Krsti Frankopanu, kojima je hrvatski identitet, neovisnost i sloboda bio glavni cilj.

U ime gradonačelnika Bečkog Novog Mjesta nazočne je pozdravio gradski vijećnik Fritz Dirnhobel, koji je rekao da treba razumjeti različita povijesna stajališta, zahvalio je na posjetu gradu i održavanju tradicije koji svaki narod treba njegovati. Također je kazao da je ovo prigoda i za buduću suradnju i dogovor o novim zajedničkim projektima.

“Zrinski i Frankopan izraz su povijesne istine i neprolaznog sjećanja”, naglasila je u prigodnom govoru hrvatska veleposlanica u Austriji Vesna Cvjetković. “Žrtva koju su podnijeli za slobodu i pravdu hrvatskog naroda nije bila uzaludna. Povijesna zbivanja koja su uslijedila to su potvrdila”, rekla je ona izrazivši zadovoljstvo što je komemoraciji nazočilo jako mnogo mladih ljudi koji će, prema njezinim riječima, “prenositi poruku velikana: poštenje, predanost i požrtvovnost na opće dobro hrvatskog naroda”.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Dr. don Tonči Matulić: Sukob između vjere i znanosti je iskonstruiran

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HU Benedikt

Četvrti dan VIDIK festa u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu 19. travnja održana je vrlo zanimljiva tribina „Odnos znanosti i vjere“.

Potvrda pomno odabrane teme večeri je dolazak mnogobrojne publike u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa.

Predsjednik HUB-a dr. Vide Popović otvorio je tribinu zahvalivši na pažnji svima u dvorani i predstavivši uz riječi pohvale protagoniste večeri, prof. dr. sc. don Tonća Matulića s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. Ivicu Grkovića znanstvenika i profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu te voditeljicu programa večeri Silvanu Dragun, članicu Upravnog vijeća HUB-a, piše HU Benedikt

Zašto smo odabrali baš ovu temu, pitala je voditeljica programa i kazala da bez dijaloga s akademskom zajednicom naši vidici se u bitnom sužavaju i ma koliko naš aktivizam bio opravdan on može biti izmanipuliran i promašen.

Zatim je istaknula da je kršćanstvo vjera logosa i podsjetivši na riječi sv. Augustina koji je kazao: ”Vjerujem da bih razumio, razumijem da bih vjerovao”. Je li religija opijum za narod i u kakvom su odnosu vjera i znanost danas, bilo je prvo pitanje upućeno gostima.

Prof. dr. don Tonči Matulić se osvrnuo na učenje Crkve o odnosu vjere i znanosti i u svom izlaganju istaknuo da je taj odnos u novije vijeme opterećen novim izazovima. „Crkvu danas neki krugovi predstavljaju kao neprijateljicu napretka i neprijateljicu znanosti. Floskula da Crkva živi u mračnom srednjem vijeku dolazi iz neprijateljskih odnosa prema Crkvi o nespojivosti teologije i znanosti.

U vezi načina na koji spoznajemo stvarnost protivnici vjeruju u dogmu napretka bez granica i neograničenog ljudskog razuma. Ovakvo dogmatsko mišljenje je izgradio neprijateljski odnos znanosti i Crkve, koja je bila na udaru silnih kritika.

Za Crkvu u temeljnom odnosu prema znanosti nema sukoba, vlada harmonija jer postoji jedna istina, a svi putovi spoznaje vode prema konačnoj Istini. To je konvergencijski model jer znanost i vjera upućuju na komplementarnost i zaslužuju da se upoznaju i da imaju partnerski dijalog . I veliki Einstein potvrđuje da znanost bez religije šepa, a religija bez znanosti je slijepa“.

Prof.dr. Ivica Grković koji kao medicinar, anatomičar, vjernik i katolik, nije imao dvojbe, za njega je vjera odrednica čovjekovog životnog puta, njegova odgoja, ponašanja, odnosa s kolegama, čak i odnosa prema znanosti. „Nema sukoba između znanosti i vjere već vjere i nevjere. Trebamo se odrediti u sebi , što smo i što nam je najvažnije. Kao vjernik i katolik sve usklađujem s ovim određenjem i nastojim tako probleme rješavati“. Voditeljica se podsjetila nekih velikih znanstvenika koji su bili vjernici: Newton, Ruđer Bošković, otac genetike Gregor Mendel, Max Planck, Heisenberg i dr. Zatim je ukazala na važnost razgraničenja vjere od praznovjerja i znanosti od pseudoznanosti.

Na pitanje u kakvoj su korelaciji vjera i praznovjerje don Tonči Matulić je istaknuo da znanost pomaže vjeri da se čisti od praznovjerja. „Kongregacija za nauk vjere je 22. veljače 2018. objavila je dokument koji započinje riječima “Bogu se svidjelo“, a koji ukazuje na pojavu dvije stare hereze.

U pobudnici pape Franje „Veselite se i radujte se“ u 3. poglavlju upućuje poziv na svetost svih vjernika govori o neognosticizmu i neopelagijanizmu. To nije problem samo izvan Crkve, nego se te hereze mogu pojaviti i u samoj Crkvi. S jedne strane da mi pomoću razuma možemo prodrijeti u najdublje tajne vjere. To je, rekao bih, industrija praznovjerja, a tu spadaju tehnike mentalnog, fizičkog zdravlja.

Taj je element praznovjerja danas postao izuzetno raširen. To je religija za vlastite potrebe, po vlastitom ukusu. Drugi tip praznovjerja je neopelagijanizam, kada mi mislimo da možemo bez pomoći Božje milosti doći do otkupljenja.

Gnosticizam racionalnog tipa predstavlja industriju praznovjerja , vjera za vlastite potrebe po vlastitom ukusu.

Opasnost hereze neopelagijanizma na krilima optimizma zavaramo se da nam ne treba Bog. Svjetlo vjere nam pomaže u svladvanju praznovjerja. Kršćanstvo je vjera logosa, a ne mitosa. Kršćanstvo nije bila konkurencija drugim religijama, nego se od samog početka tražio dijalog s filozofijom. Znamo da je u otačkom dobu došlo do sinteze kršćanske vjere i grčke misli. „Crkva je bila metla za praznovjerje u susretu s poganskim mentalitetom“, zaključio je svoje izlaganje don Tonči Matulić.

Dr. Ivica Grković je skrenuo pažnju na odnos znanosti i pseudoznanosti. Izrazio je ponos na Centar za medicinu koja se temelji na dokazima, osnovan u Splitu prije 20 godina. „Što je bilo prije? Znanja ranijih generacija su se prenosila i bila podložna pogreškama.

Problem pseudostruke u medicini je veliki problem. Postoje nebulozne konstrukcije pristupa liječenju. Ljudi čak iz struke promoviraju tehnike pseudomedicine koje se čak uopće ne baziraju na znanstveno utemeljim činjenicama“.

Na pitanje koje se odnosilo na izazove postmodernog društva koji se predstavljaju u iskrivljenoj slici svijeta i čovjeka,a očituju u fenomenu antropološkog i znanstvenog redukcionizma, don Matulić je naglasio da je danas prevladava prosvijećeni i katkada apsolutni subjektivizam. „Svaki čovjek je posebni Božji zahvat u svojem nastajanju.

Svaki čovjek je obdaren vlastitim imunološkim sustavom, subjektivno individualne veličine. Jedinstvenost ljudskog bića upotpunjuje biološka jedinstvenost. Svaki čovjek je stvoren na sliku Božju na jedinstven način.

Nema sumnje da je naša subjektivnost važna, ali se u postmodernom dobu dijelimo onako kako to naša spoznaja nalaže, budući da smo odustali od objektivne istine. U tom apsolutnom prosvijećenom subjetkivizmu promovira se ideja da je sve slobodno i sve dopušteno“.

U tom kontekstu se referirao na Istanbulsku konvenciju i dodao: „Tu smo podijeljeni, ali upravo prema spoznaji dobra i zla. Nestaje binarno shvaćanje spola u skladu s postmodernim apsolutnim subjektivizmom, a to vidimo u četvrtoj i petoj generaciji ljudskih prava. Bojim se da smo zakoračili u vrli novi svijet’. Hoćemo li graditi takav ustanopravni poredak, ne znam, ali bojim se da će nam se to razbiti jednog dana o glavu. Nadam se da ćemo se jednog dana oduprijeti takvim izazovima i zastranjenjima“.

Na pitanje kamo ide znanostveno-tehnički razvoj i koje nam izazove nosi biotehnološko stoljeće prof. Ivica Grković je istaknuo da su oni na Medicinskom fakultetu prije par godina imali prilike ugostiti jednog nobelovca koji se osvrnuo na naš kurikulum.

Pitao je dekana da li se studenti pripremaju za buduće tehnološke izazove. Vi već sada možete dobiti jako puno informacija o svom molekularnom ustroju, a taj ustroj onda i predodređuje što će se s vašim organizmom događati u životu, koji su vam rizici oboljevanja i dr.

Hoćemo li prije ženidbenog saveza razmijeniti infomacije o svojim proteomima da vidimo što će nam se događati s djecom? To su konkretni problemi galopirajućeg napretka tehnologije s kojom se još nismo naučili nositi.

Ta tehnologija i razvitak nosi sa sobom sintagmu da sve što je tehnički i tehnološki moguće mora biti i etički prihvatljivo. „Mislim da moramo staviti kočnice na taj način razmišljanja“, zaključio je dr. Grković, nakon čega su uslijedila pitanja iz publike.

Margita Vučetić/Ivica Luetić/hu-benedikt.hr

Foto: HU Benedikt

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati