Pratite nas

Kronika

Sociolozi o splitskim ubojstvima: Nije Divlji zapad, ali anomija je jasna poruka odgovornima

Objavljeno

na

Čak 36 metaka ispalio je osumnjičeni u pola bijela dana usred splitske Varoši, ubio trojicu. Jedan zalutali metak završio je u vozilu u kojem je bilo dvoje slučajnih svjedoka, srećom nisu ozlijeđeni. Svi sudionici jučerašnjeg trostrukog ubojstva u Splitu od prije su poznati policiji, uključujući počinitelja.

Da su i svi motivi najispravniji mora se poslati glasna i jasna poruka osude da se stvari ne rješavaju na ulici s puškom, rekla je na početku emisije HRT-a Tema dana urednica i voditeljica Zrinka Grancarić.

– Naravno kako ne očekujemo da je Divlji zapad da ljudi hodaju s puškom i sami rješavaju svoje probleme. Ono što je fascinantno je reakcija građana, fascinantno gotovo u zastrašujućem smislu. Moguće je govoriti o društvenoj stvarnosti u kojoj je povjerenje u institucije nisko (u Švedskoj je povjerenje u državu 70% dok u Hrvatskoj u Vladu i Sabor nije više od 15%) i unutar koje ljudi ne očekuju da će država koja postoji za to, da bi im bila potpora i da bi ih zaštitila u takvim situacijama, zapravo to i učiniti. To je ono što u ovoj situaciji trebalo biti najveće upozorenje ljudima koji vode državu i koji na te podatke naprosto ne reagiraju, smatra dr. sc. Renato Matić s Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu.

– U nekom trenutku se Pandorina kutija otvara, hoće li to biti ovaj konkretan slučaj, hoće li on za sobom povući razmišljanje “nema mi druge, idem i ja na taj način”, to ćemo tek vidjeti. Međutim, takva podrška, takav pritisak građana i takvu provala vlastitog nezadovoljstva, doista bi morala odgovornima u društvu, koji vode, upravljaju i donose odluke i o zakonodavstvu i o pravosuđu i u konačnici o policiji, biti jasna poruka, rekao je Matić.

Društvenim mrežama proširila se jaka potpora trostrukom ubojici. Neki kažu da bi mu donirali novac za odvjetnika, drugi da ga treba pomilovati.

– Imamo iznimno nisko povjerenje u institucije, ne samo u Sabor i u politiku nego i u sudstvo, što je iznimno važno za naglasiti. Nalazimo se i situaciji gdje sudstvo dobrim dijelom nije ostvarilo civilizacijsku misiju uspostavljanja reda i općeg osjećaja sigurnosti u društvu. Kada je tako ljudi posežu za neciviliziranim postupcima kao što je ubojstvo, nažalost. Nismo došli do toga da opravdavamo takve stvari, ali se vidi iz reakcija građana da se oni dobrim dijelom postavljaju prema tome problemu kao da se on uopće ne može riješiti unutar insitucija i vide nekoga tko je zaista učinio težak zločin, kao nekakvog, gotovo pa romantičnog heroja.

Naravno da reakcije građana na društvenim mrežama, koje su takve kakve jesu, teško je zapravo prihvatiti da živite u društvu u kojemu nekoga tko ubije tri osobe slavi praktički kao heroja, ali to zapravo opet govori kolika je razina onoga što se sociologiji naziva anomijom, izostankom svih regulacija unutar društva koje osiguravaju sudstvo, sudski procesi, sudski sustav. Čini mi se da je takva reakcija zapravo reakcija na anomiju u kojoj mi živimo, rekao je sociolog doc. dr. sc. Sven Marcelić sa Sveučilišta u Zadru.

Pozadina krvoprolića u Splitu: Mladi pomorac izrešetao ljude koji su prijetili njegovoj obitelji?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Zoran Milanović pozvan za svjedoka u aferi Dnevnice

Objavljeno

na

Objavio

ZAGREB, 26. siječnja 2020. (Hina) – Novoizabrani predsjednik države Zoran Milanović bit će svjedok u ponedjeljak, kada bi trebao doći na zagrebački Županijski sud u aferi Dnevnice, na suđenje Tomislavu Sauchi, njegovu bivšem predstojniku ureda, piše u nedjelju Večernji list.

Od kad je 5. siječnja postao novoizabrani predsjednik države, Zoran Milanović rijetko se pojavljuje u javnosti. Odlučio je tako, kako je kazao, iz poštovanja prema još uvijek aktualnoj predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović.

No postoje neka pojavljivanja u javnosti koja ne ovise o njegovoj dobroj volji i manirama, već su nešto što naprosto mora napraviti. A u tu kategoriju svakako spada situacija u kojoj će se Milanović naći u ponedjeljak, kada bi trebao doći na zagrebački Županijski sud. Tamo će, naime, sjesti na klupu za svjedoke u aferi Dnevnice, dok će mu u leđa gledati Tomislav Saucha, njegov bivši predstojnik ureda, koji sada svojom rukom u Saboru podržava Vladu Andreja Plenkovića, piše dnevnik.

Osim Sauche, optužena je i Sandra Zeljko, tajnica u više vlada. USKOK njih dvoje tereti da su krivotvorili 125 putnih naloga te da su tako iz proračuna izvukli oko milijun kuna. Izvlačenje novca krivotvorenim putnim nalozima odvijalo se, prema optužnici, za vrijeme vlade Zorana Milanovića, ali i za vrijeme vlada Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića.

Milanović je pozvan za svjedoka jer je bio Sauchin šef te zbog činjenice da se dio krivotvorenih putnih naloga odnosi na izmišljena putovanja njegovih posebnih savjetnika koji su u istrazi iskazivali da na putovanja koja su predmet optužnice nisu išli.

Milanovićev dolazak na sud je i prvi slučaj u kojem je aktualni predsjednik države pozvan za svjedoka u nekom predmetu. Istina, on još nije položio prisegu, no to ne mijenja činjenicu da će prvi put na klupu za svjedoke nekog suda sjesti aktualni predsjednik države. Kao svjedoci na sudove su svojevremeno pozivani i njegovi prethodnici Stipe Mesić i Ivo Josipović, no kada su sjedali na klupu za svjedoke, oni su bili bivši predsjednici, piše u nedjelju Večernji list, prenosi Hina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Sv. misa povodom 3. obljetnice smrti don Anto Bakovića

Objavljeno

na

Objavio

Anto Baković

Don Anto Baković, rođen je  Goraždu 4. srpnja 1931., a umro u Zagrebu, 26. siječnja 2017. Bio je hrvatski katolički svećenik, domoljub koji je ljubio hrvatski narod, publicist, novinar, povijesni istraživač, svjedok i analitičar zločinačkog jugokomunizma, praktičan demograf i promicatelj strateške hrvatske populacijske politike.

Rođen je 1931. godine u Goraždu na rijeci Drini kao sedmo dijete u dobrostojećoj obitelji. Osnovnu školu završio je u Goraždu, srednju u Sarajevu, teološki studij u Ljubljani, dok je u Đakovu 29. lipnja 1959. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Kao student bogoslovije pozvan je na služenje vojnog roka u JNA. Na kraju vojnog roka, osuđen je na izdržavanje zatvorske kazne s prisilnim radom u vremenu od četiri godine, jer je odbio govoriti protiv kardinala Alojzija Stepinca i svrstati ga kao zločinca. U zatvoru u Nišu preživio je strašnu torturu kroz tri dana batinanja, do duboke nesvijesti i kome. Nakon izlaska iz zatvora nastavio je i završio studij teologije. Za svećenika je zaređen 1959. godine. Kao bogoslov, a kasnije i svećenik, proveo je 10 godina robijanja u 7 jugokazamata. Godine 1962. Rankovićev je policijski režim pomilovao dio robijaša u KPD-u Zenici, no ne i Slavka Miletića, Tomislava Vidovića, Andriju Radoša, Antu Bakovića i Vinka Vicu Ostojića.

Don Anto Baković djelovao je u župama Kaknju, Korićanama, Janjevu na Kosovu i u Maglaju. U Janjevo je došao nakon što je protjeran iz BIH, jer je bio nepoćudan režimu zbog predanog svećeničkog rada. Osnovao je dječji zbor “Bijeli anđeli”, koji je postao poznat u cijeloj bivšoj državi. Osnovao je i “Katon” (Katolički ton) te snimio i izdao dvadesetak singlica – gramofonskih ploča sa stotinjak pjesama pod nazivom “Duhovne hrvatske pučke pjesme”. Ponovno je osuđen na zatvorsku kaznu. Nakon povratka, djelovao je u župi Maglaj, gdje je izgradio svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Snimio je Bibliju u kasetama, prvo zvučno izdanje Biblije na hrvatskom jeziku. Prestao je sa službovanjem u župi 1983. godine, kada je umirovljen službeno zbog bolesti, ustvari zbog nepoćudnosti u otporu prema komunizmu. Bio je i ostao trn u oku zloglasnog jugokomunističkog sustava.

Od 1983. godine don Anto Baković bavi se pitanjima pronatalitetne politike. Razočaran opstrukcijom i neučinkovitošću duhovne obnove hrvatskog naroda godine 1995. počinje uređivati i izdavati mjesečni list Narod, glasilo za demografsku obnovu i duhovni preporod. Napisao je knjige: “Za jednu bolju Hrvatsku”, “Hrvatska demografska čitanka”, “Jedno dijete više”, “Programska načela Hrvatskog populacijskog pokreta”, “Drinske mučenice”, “Ostaje li Hrvatska bez majki”, “Dječak s Drine” (autobiografija), “Svećenici – žrtve rata i poraća”, Hrvatski martirologij XX. stoljeća i “Batinama do oltara”. Najveće zaslužno djelo mu je jedinstvena enciklopedija mučeništva katoličkog svećenstva u vremenu komunizma “Hrvatski martirologij XX. stoljeća” na kojoj je radio je 17 godina. Na 1100 stranica piše o 664 mučenika Crkve u Hrvata za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata i poraća. Neosporno je kao svjedok vremena te sustavnog podsjećanja na četničke zločine na Drini, najzaslužniji za pokretanje Postulature i proglašenje blaženima Drinskih mučenika u Sarajevu 24. rujna 2011.

Osnovao je udruge: Hrvatski populacijski pokret, Pronatalitetni pokret “Jedno dijete više”, Martyrium Croatiae te Apostolat ljubavi “Jedna obitelj više”. Proslavio je 50. godina svećeništva zlatnom misom 12. srpnja 2009. godine u crkvi Sv. Jeronima u Zagrebu, s porukom: “Nema spasa Hrvatima bez demografske obnove, a demografske obnove bez moralne obnove”.

Preminuo je 26. siječnja 2017. godine u svećeničkom domu u Zagrebu, te pokopan na zagrebačkom Mirogoju. Ostat će zapamćen njegov nemjerljivi doprinos hrvatskom narodu promicanjem natalitetne politike i suočavanja sa svim totalitarnim režimima dvadesetog stoljeća, a na poseban način s komunizmom, čija je dugogodišnja mučenička žrtva i sam bio. Nažalost ostao je neshvaćen sve do danas.

Prema podacima wikipedije dopunio Damir Borovčak

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari