Pratite nas

Sofia Vergara, El Pibe i Hames: Treba li više razloga za obožavati Kolumbiju?!

Objavljeno

na

Kada su ispale dvije ‘naše’ reprezentacije, BiH i Hrvatske (za hatere: redoslijed je abecedni), predložili smo vam, ako već nemate svoje ljubimce, da u nastavku Svjetskog prvenstva navijate za hrabre, fanatične i simpatične Čileance.

No, Čile se u Brazilu zadržao samo do subote kada je, nesretno, ispao od – Brazila. Mi smo vrlo brzo našli nove ljubimce, a tu nismo otkrili nikakvu toplu vodu. Kolumbija igra sjajno, Kolumbija je oduševila nogometne navijače širom svijeta, no i njihov problem je što igraju s Brazilom.

Ako vas već James (čitaj: Hames) Rodriguez, Cuardado i ekipa nisu dosad oduševili, evo zašto bi trebali ‘drukati’ za njih protiv Brazila.

1. Asprilla, Rincon, Valderrama, Higuita, Escobar…

Ova momčad Kolumbije igra i izgleda sjajno, no ona prije 20 godina… Kakva je to momčad bila! Mnogi se ne sjećaju, no Kolumbija je na SP 1994. došla u ulozi jednog od najvećih favorita. Čak je i Pele rekao da su po njemu Kolumbijci prvi favoriti! Vođeni s klupe Maturanom Kolumbija je 1993. u kvalifikacijama uništila Argentinu s 5:0, u sred Buenos Airesa! Higuita je prije SP-a viđen u društvu s kriminalcem Pablom Escobarom pa mu nisu dali da ide na SP, no i bez njega je to bila perfektna momčad. No, doživjeli su šok na startu, Hagi im je zabio nevjerojatan gol, pa su izgubili od Rumunjske. Kasnije se umiješala mafija iz domovine, izborniku i igračima prijetili su smrću, a pod strašnim pritiskom Kolumbijci su se raspali i – ispali. Ako njihovi nasljednici 20 godina kasnije naprave ono što su trebali ‘Pibe’ Valderrama i društvo, to bi bila kozmička pravda.

. The Two Escobars

Komentator HTV-a je tijekom prijenosa utakmice Kolumbija – Urugvaj spomenuo gore spomenuti dokumentarac i autor ovih redova se pridružuje preporukama. ESPN-ov dokumentarac sjajno pokazuje iz kakvih miljea stižu kolumbijski reprezentativci. Dokumentarac povezuje sudbine kokainskog kralja Pabla Escobara, njegov uspon i pad, te tragičan autogol na Svjetskom prvenstvu 1994. Andresa Escobara koji je rezultirao njegovim ubojstvom. I to će vam pokazati pod kakvim pritiskom igraju Kolumbijci.

3. Sofia Vergara 

Glumica Sofia Vergara svjetsku slavu dobila je 2009. kada se pojavila u uspješnoj seriji Moderna obitelj. Vergara je talentirana, prelijepa, seksepilna i duhovita (pogledajte samo neki talk-show s njom kao gošćom). Vergara je uz to i Kolumbijka koja vatreno navija za svoju reprezentaciju. Punim plućima, na radost svih nas.

. Proslave golova

Kolumbijci su dosad postigli 11 golova na ovome natjecanju, najviše od svih, a svaki proslave plesom. Pa tko ih ne bi volio?

5. James (čitaj: Hames) Rodriguez

Za Jamesa Rodrigueza prije ovog SP-a čuli su samo oni koji temeljito prate nogomet, koji navijaju za Monaco i koji prate dosadnu francusku ligu. Danas za njega zna cijeli svijet. Danas nitko više ne žali za Falcaom, danas svi znaju da mu se ime čita kao Hames i da je veliki fan LeBrona Jamesa. Ako James Rodriguez postane najbolji igrač ili strijelac ovog prvenstva postat će najveće otkriće svjetskih prvenstava još od Pelea!

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Miklenić: Teško je reći jesu li neki birači sada progledali

Objavljeno

na

Objavio

Izbori za deseti saziv Hrvatskoga sabora, održani u eri epidemije koronavirusa u nedjelju 5. srpnja, očitovali su, po procjenama mnogih, gledajući u cjelini, snažnu prisutnost straha u hrvatskom društvu te su donijeli znatne promjene na hrvatskoj političkoj sceni.

U sučeljavanju s koronavirusom, kako je istaknulo više puta više relevantnih psihologa i sociologa, Hrvatska se antiepidemijskim mjerama uspješno borila za zaštitu fizičkoga zdravlja, a veći propusti ili čak zanemarivanja dogodili su se glede zaštite duhovnoga i psihičkoga zdravlja hrvatskih građana pa je logična posljedica toga znatno proširen strah koji može eskalirati u brojna teška psihička oboljenja. Već činjenica da se gotovo 14 posto birača manje odazvalo na izvršavanje te građanske dužnosti negoli na prošlim parlamentarnim izborima 2016. godine potvrđuje snagu straha koji vlada u hrvatskom društvu.

Premda uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera u procesu glasovanja nije bilo realnoga rizika za zarazu koronavirusom, mnogi građani (njih više od 400 tisuća) ipak su odustali od odlaska na izborna mjesta i ostali u svojim domovima. Posljedica slabijega odaziva birača svakako je činjenica da svi izborni pobjednici imaju objektivno smanjen demokratski legitimitet, a to nije niti smije biti irelevantno. U predstavničkoj demokraciji, kakva je Ustavom propisana i u Hrvatskoj, demokratski legitimitet potvrđen većinom birača, a ne samo većinom birača koji su glasovali, daje objektivno veću političku moć i snagu i olakšava donošenje i težih političkih odluka. No kao i glede referenduma za pristup Hrvatske Europskoj uniji, manjkav demokratski legitimitet ne će bitno otežavati funkcioniranje saborske većine i izvršne vlasti.

Povremeni repovi pred izbornim mjestima uz ozbiljno i striktno shvaćanje održavanja distance te što su mnogi birači došli ne samo s preporučenim maskama, nego i gumenim rukavicama, također su očita potvrda straha među hrvatskim građanima. Da je pritom riječ ne samo o odgovornu ponašanju i zdravu oprezu, očitovala je i pretežna šutnja, nekomunikacija među ljudima dok su čekali, kao da su bili u redu za primanje kojega sakramenta, što se događa po crkvama i bogoslužjima, a ne na čekanju za običan građanski čin.

Rezultati izbora pokazali su da je odluka HDZ-a da se ide na redovite prijevremene izbore, baš u vrijeme tinjajuće epidemije koronavirusa, bila mudra i uspješna za njegove ciljeve, no ne može se poreći da je i pritom došao do izražaja postojeći strah kod velikoga dijela hrvatskih građana.

Naime, vladajući za prošloga mandata iskoristili su legalno i legitimno svoj položaj te su se biračima predstavili kao zaštitnici (nije bila slučajna izborna deviza »sigurnost«), jer u vrijeme neizvjesne krize ne odbacuju se tako lako zaštitnici, makar oni i ne bili najbolji. Strah u dijelu biračkoga tijela tako je, čini se, ipak iskorišten, i to uspješno, za stjecanje novoga mandata u upravljanju Hrvatskom. To očitovanje straha golem je izazov za sve odgovorne u svim segmentima društvenoga života, osobito za političare na vlasti i medije, kao i za sve vjerske zajednice, jer postoji opasnost da mogućnost ili vjerojatnost širenja koronavirusa te epidemiološke mjere zaštite (možda katkad suviše restriktivne) ostave daleko ozbiljnije i teže Iječive zdravstvene posljedice od obolijevanja koronavirusom. Duhovno i psihički slomljeni ljudi teško mogu davati očekivane doprinose na osobnom, obiteljskom, crkvenom ili društvenom planu.

Premda je na hrvatskoj političkoj sceni i nakon parlamentarnih izbora opstao stranačko-politički duopol, birači koji su sudjelovali na izborima uvelike su na nov način konfigurirali hrvatsku političku scenu. Naime taj duopol sada ni približno nije više jednak po snazi: HDZ s malobrojnim partnerima ima čak 25 zastupnika više od SDP-a i njegovih sedam partnera u Restart koaliciji. Ako se zbroje osvojena zastupnička mjesta HDZ-a, Domovinskoga pokreta i Mosta nezavisnih lista, dobije se 90 zastupnika, što je očito respektabilna većina (oko 64 posto zastupnika bez manjinaca) izabrana od dijela biračkoga tijela koji podupire političke opcije centra i desno od centra, uz isključivanje desnoga ekstremizma. Oni koji su na parlamentarnim izborima dali glas tim trima opcijama postupili su bitno drugačije negoli na ne tako davnim predsjedničkim izborima.

Teško je reći jesu li to neki birači sada progledali, je li tomu pridonio svojim potezima i izjavama i Predsjednik, no očito je da su oni koji su izišli na birališta i glasovali pokazali da u hrvatskom društvu respektabilnu većinu tvore i politički legitimitet daju političkim opcijama desnoga centra uzimajući u obzir sve njihove nijanse po kojima se razlikuju. Istodobno i na ljevici se dogodio velik raskol, pad popularnosti i dovođenje na političku scenu potpuno novih skupina i ljudi. Izbori, koji su po rezultatu za mnoge veliko iznenađenje i koji su odstranili neke strančice, stvaraju dojam da se politička scena znatno mijenja te da bi se mogla očitovati u Hrvatskoj konačno stvarna i snažna opozicija, a to je preduvjet i za odgovornije upravljanje izvršnih vlasti.

Ivan Miklenić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Izbori u Poljskoj: Duda i Trzaskowski gotovo izjednačeni

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Aktualni konzervativni predsjednik Andrzej Duda i liberalni gradonačelnik Varšave Rafal Trzaskowski vode mrtvu trku u drugom krugu predsjedničkih izbora u Poljskoj održanom u nedjelju, pokazale su izlazne ankete.

Duda, saveznik vladajuće konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS), osvojio je prema izlaznim anketama agencije Ipsos 50,4 posto glasova, dok je Trzaskowski, čelnik centrističke oporbene Građanske platforme, osvojio 49,6 posto. Margina pogreške izlazne ankete je dva posto, pa je još uvijek prerano govoriti o pobjedniku izbora. Prvi službeni rezultati očekuju se kasnije u nedjelju.

Pravo glasa imalo je oko 30 milijuna ljudi, što uključuje 500 tisuća Poljaka izvan domovine. Mnogi od njih glasali su dopisnim putem zbog restrikcija uvedenih radi pandemije koronavirusa. U prvom krugu izbora, održanom prije dva tjedna, izlaznost je bila 64,5 posto, što je najviše u 25 godina.

Zbog pandemije koronavirusa, glasovalo se pod restriktivnim mjerama. Bio je ograničen broj ljudi koji mogu biti na biračkom mjestu, a glasači su morali održavati razmak od dva metra i nositi zaštitne maske.

U prvom izbornom krugu održanom prije dva tjedna Duda je osvojio 43,50 posto glasova, a Trzaskowski 30,46 posto.

Uloga predsjednika u Poljskoj većinom je ceremonijalna, no on ima pravo veta na zakone koje izglasa parlament. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari