Pratite nas

Gospodarstvo

Šokantni podaci studije: Od uvođenja eura ozbiljno su profitirali samo Nijemci i Nizozemci

Objavljeno

na

Kritika eurozone

Ustvrdivši kako još nema dovoljno pouzdanih empirijskih podataka o tome koje su članice eurozone profitirale od uvođenja eura a koje izgubile, stručnjaci njemačkog ordoliberalnog think-tanka sami su se bacili na konstruiranje zahtjevne računice.

Rezultat koji su objavili ovog tjedna je sljedeći: od 1999. godine, kada je lansiran euro, od jedinstvene europske valute snažno su prosperirale Njemačka i Nizozemska, dok bi Italiji i Francuskoj bilo bolje bez nje.

Kad se takav zaključak studije iskaže kao BDP po glavi stanovnika, ispada da su Nijemci od uvođenja eura kumulativno (kad se zbroje razvojni efekti iz godine u godinu) bogatiji za 23.000 eura po glavi nego što bi bili da nema eurozone, Nizozemci su bogatiji 21.000 eura, a Talijani su siromašniji 74.000 te Francuzi 56.000 eura. Grci su vjerojatno frapirani kad pročitaju da im je zbog uvođenja eura (uveli su ga 2001. ) BDP po glavi kumulativno ipak veći 190 eura nego što bi bio da se u to nisu upuštali. Gubitnici su i Belgija, Španjolska i Portugal.

Osam zemalja

Studija njemačkog think-tanka “20 godina eura: Dobitnici i gubitnici” kritika je projekta eurozone koju se naziva kontroverznom, a brojke su bombastična ilustracija teze. One kažu da je Njemačkoj europska valuta od 1999. do 2017. godine agregirano razvojno donijela 1,9 bilijuna eura, a Nizozemskoj 346 milijardi eura, dok je Italija izgubila do 4,3 bilijuna eura, a Francuska 3,6 bilijuna eura. Ako se pak gleda efekt eura samo u 2017. godini, njemački je BDP po glavi veći 3390 eura, a nizozemski 1116 eura, dok je francuski manji 5570 eura, a talijanski 8756 eura.

Ta se šokantna računica temelji zapravo na procjeni “što bi bilo kad bi bilo” ili, kako to kaže ekonomist Velimir Šonje iz Arhivanalitike, u pitanju je “statistička procjena efekta alternativne povijesti”. Do te su “povijesti” u Centru za europske politike iz Freiburga (među onima koji ga savjetnički podržavaju naveden je poznati poljski ekonomist Leszek Balcerowicz te Jürgen Stark, nekadašnji član izvršnog odbora Europske središnje banke) došli tzv. sintetičkom metodom – prateći dugogodišnji trend bruto domaćeg proizvoda članica eurozone te ga uspoređujući s kontrolnom skupinom zemalja izvan eurozone koje su u ranijem razdoblju imale slične trendove gospodarskog rasta.

U analizu je tako uključeno osam zemalja koje su uvele euro nakon duljeg razdoblja članstva u Europskoj uniji, a za usporedbu ili benchmark uzete su zemlje od Danske i Velike Britanije preko Singapura, Bahreina, Turske i Izraela do Australije, Novog Zelanda, Barbadosa ili Japana. Za svaku članicu eurozone odabrana je posebna kontrolna skupina od osam zemalja.

Što na rezultate te studije kažu domaći ekonomisti, budući da se Hrvatska priprema za članstvo u eurozoni? Šonje je, u prvom redu, vrlo kritičan prema samoj metodi, ne smatra je znanstvenom.

Kaže da je ona algoritamska i ahistorijska te ne postoji način da se dokaže kako su te statističke procjene relevantne. Pritom ocjenjuje da je studija za Hrvatsku nevažna jer ne uzima u obzir dovoljan broj malih i otvorenih europskih, posebno tranzicijskih gospodarstava. Zdeslav Šantić, ekonomist u OTP banci, naglašava pak, ne ulazeći u metodologiju, da je euro za cijelu Europsku uniju donio brži gospodarski rast, a jasno je da su se neke zemlje u tome snašle bolje od drugih. Generalno smatra da bi Unija danas bila daleko ekonomski slabija da nije uvela jedinstvenu valutu, a ionako sada gubi bitku sa SAD-om i Azijom.

Ovo je škola

“Njemačka se isprofilirala kao najveći neto dobitnik jedinstvene valute, ali ne treba zaboraviti da je ona bila i predvodnica u provođenju reformi prije izbijanja krize 2008. Također, zemljama europske periferije, gdje spadaju Italija, Španjolska i Grčka, euro je gospodarski pomogao, no u njima su izostale strukturne politike, pa se onda za slabiji rast često optužuje euro”, komentira Šantić. Za Hrvatsku, dodaje, to je škola koja pokazuje da samo uvođenje eura ne donosi bogatstvo, nego “nudi mogućnost i stabilnost”, a uvjeren je da bi hrvatskom gospodarstvu to pomoglo.

Dvojac koji je proveo analizu za CEP, Alessandro Gasparotti i Matthias Kullas, u komentaru poražavajućih rezultata za Italiju i Francusku ukazuje da je korijen problema u njihovoj nekonkurentnosti.

“Italija nije našla način da postane konkurentna unutar eurozone. U desetljećima prije uvođenja eura Italija je u tu svrhu redovito devalvirala svoju valutu. Nakon uvođenja eura to više nije bilo moguće. Umjesto toga, bile su nužne strukturne reforme. Španjolska pokazuje kako strukturne reforme mogu promijeniti negativni trend stalno rastućeg gubitka prosperiteta”, stoji u studiji. I Francuska je, napominju, prije uvođenja eura koristila devalvaciju. “Kako bi imala koristi od eura, Francuska se mora pridržavati reformskog puta koji trasira Macron”, poručuju analitičari.

Upravo je konkurentnost fundamentalni problem eurozone, odnosno činjenica da je taj problem do danas ostao neriješen, što je pak u gotovo svim članicama dovelo do rasprave “za” i “protiv” eura: u problematičnim članicama eurozone lamentiraju o uzrocima skromnog gospodarskog rasta i visoke nezaposlenosti, a u drugim kritiziraju intervencije guvernera Europske središnje banke Maria Draghija i činjenicu da ih financijska pomoć čini odgovornima za problematične zemlje. “Dvadeset godina nakon uvođenja euro je zato kontroverzniji nego ikad”, zaključuju autori.

Izracuni

Niži troškovi

Problem konkurentnosti postoji, potvrđuje i ekonomist Addiko banke Hrvoje Stojić, ali ne slaže se s generalnim zaključkom o kontroverznosti eura. Napominje kako pri računanju koristi od ulaska u eurozonu svakako treba uzeti u obzir i to što su problematičnim državama članicama omogućeni niži troškovi financiranja, jer je eurozona čvršća i s boljim rejtingom, a euro je donio i nižu inflaciju.

“Ti su benefiti u ovoj analizi prešućeni. Studija aktualizira staru podjelu na razvijeni europski sjever i nerazvijeni jug, a ne može se sva razlika među njima svaliti na euro”, poručuje Stojić. Italija sada, istina, ne može devalvirati valutu i tako povećati svoju konkurentnost, ali takva ekonomska politika, smatraju Zdeslav Šantić i Hrvoje Stojić, ionako nije poželjna. “Zbog devalvacija lire Talijani su povećali svoj javni dug, a one im nisu donijele trajnije koristi”, poručuje Stojić.

Gordana Grgas
novac/jutarnji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Sabor: Novi ovršni zakon donosi velike promjene

Objavljeno

na

Objavio

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković istaknuo je u četvrtak u Saboru da novi ovršni zakon uvodi niz novima kako bi se olakšala situacija dužnika, vraća ovrhe na sudove, smanjuje troškove postupka, uvodi niz socijalnih elemenata, no oporba smatra da se time neće poboljšati težak položaj ovršenika.

“Ovim prijedlogom poboljšali smo sustav, socijalno smo osjetljivi i vodimo računa da se ne zatrpaju sudovi”, rekao je Bošnjaković u Saboru predstavljujući zastupnicima novi cjeloviti ovršni zakon.

Zakonom se ovrha vraća ponovno u nadležnost suda slijedom presude suda EU-a. No u sustavu i dalje ostaju javni bilježnici i Fina kao pomagači suda da se povratom tih predmeta ne prouzroče novi zastoji na sudovima i poveća broj neriješenih predmeta, kazao je.

Bošnjaković je naglasio da je prije desetak godina bilo milijun i pol neriješenih predmeta na sudovima a danas ih je oko 350 tisuća, te bi se vraćanjem 400, 500 ili 600 tisuća ovršnih predmeta isključivo na sud ugrozio sustav i doveli do novog broja i povećanja broja neriješenih predmeta.

Veliki iskorak novog zakona, dodao je, također je digitalizacija što će dovesti do ubrzavanja i lakšeg postupanja.

Zakon nudi i smanjenje troškova odnosno izbacuju neke radnje koje su do sada naplaćivale. Tako se fiksiraju troškovi provedbe ovrhe na 300 kuna plus PDV za tražbine iznad pet tisuća kuna, odnosno 200 kuna plus PDV za tražbine manje od pet tisuća kuna.

Ovršni Zakon ima i niz socijalnih elemenata 

Zakon ima i cijeli niz socijalnih elemenata, primjerice predmetom ovrhe ne može biti jedina nekretnina gdje je iznos glavnice tražbine do 40 tisuća kuna, izuzete su od ovrha božićnice, dnevnice, uskrsnice, a deložacije se ne bi više provodili u zimskom periodu, izvijestio je ministar pravosuđa.

“Sustav ovrhe dolazi na scenu kada se tražbine ne ispunjavaju dobrovoljno. U uređenom društvu moramo svi paziti kada preuzimamo obveze, kada dižemo kredite, kada kupujemo stvari da to budemo sutra sposobni sve skupa i otplatiti, onda nitko sa ovrhom neće biti u problemu”, poručio je Bošnjaković.

Oporba ocjenjuje kako novim ovršnim zakonom neće profitirati ni vjerovnici ni dužnici, a drži da iz sustava treba izbaciti javne bilježnike.

“Javni bilježnici su svojevrsni tajkuni koji su profitirali i cijeli je koncept promašen”, kazao je Nikola Grmoja (Most) . “Spremni smo se smilovati psima i mačkama i lutalicima, a ljude tretiramo ispod svakog ljudskog dostojanstva”, ustvrdio je.

Ministar Bošnjaković ponavio je kako se iz sustava ne može izbaciti ni FINA-u ni javni bilježnici jer bi se tada sudovi pretrpali i ponovno bi s 350 tisuća neriješenih predmeta došli na veliki broj.

Peđa Grbina (SDP) kaže da je zakon loš i da su to rekli svi, stručna javnost, udruge dužnika, udruge koje okupljaju vjerovnike. Smatra kako neće zaštiti ni jedne ni druge samo stvoriti dodatne troškove i opteretiti rad pravosudnih institucija.

“Ovo je, nemam druge riječi i nemam drugog opisa, ni vrt ni mimo”, kazao je.

“Od plaće u iznosu od 4000 kuna, 1000 kuna su sredstva na kojima se može provoditi ovrha. Ako dug primjerice iznosi više od 200 tisuća kuna , po sadašnjim pravilima, taj dužnik nikada neće kroz ovrhu moći vratiti dug jer su zatezne kamate 13 000 kuna. Njemu se ovrhom skida 1000 kuna mjesečno i na kraju je godine dužan više nego prije”, naveo je primjer Grbin.

Klub SDP-a stoga predlaže model po kojem bi se od iznosa plaćanja duga 50 posto odnosilo na glavnicu, a 50 posto na troškove i kamatu, na što je ministar pravosuđa kazao da to razmotriti do drugog čitanja.

Marin Škibola (Klub zastupnika Nezavisne liste mladih) rekao je kako nisu potrebne samo “kozmetičke izmjene” već ozbiljan pristup kojim bi sustav funkcionirao kao nagodba, a dugovi naplatili bez dodatnih troškova, kamata, naknada .

“Dug je dug, platiti se mora, ali mora se i omogućiti da bude otplativ”,a ne da se građane u doživotnog dužnika”, dodao je. I on se založio za micanje javnih bilježnika iz ovršnog postupaka.

Goran Aleksić (SNAGA) ocijenio je da predloženi ovršni zakon nije dovoljan jer neće pomoći već već blokiranim dužnicima nego samo budućim ovršenicima.

Kažimir Varda ( Stranka rada i solidarnosti) naglasio je kako je osnovno da je dužnik preuzeo obvezu i da tu obvezu mora podmiriti, a da država može jedino napraviti ovo što radi ovim prijedlogom zakona, da pomogne dužniku, da mu sačuva dostojanstvo i da mu smanji trošak i da mu osigura kontradiktorni postupak.

Sunčana Glavak (HDZ) ističe Vlada kontinuirano čini napore kako bi olakšala položaj ovršenika, čemu svjedoči i podatak da je u odnosu na kolovoz prošle godine oko 24 tisuća manje blokiranih.

Božica Makar (HNS) upozorila je na potrebu kontrole Agencija za naplatu potraživanja koje, kako je kazala, često vrijeđaju, maltretiraju i omalovažavaju dužnike.

Na potrebnu regulacije rada Agencija ukazuje i Darinko Kosor (HSLS) koji ističe da su one od vjerovnika preuzele već 38 milijardi kuna dugova.

“Ako to bude raslo za pet do deset godina 100 milijardi kuna dugova, pretežito građana, bit će u vlasništvu nekoliko takvih agencija s vlasnicima iz Češke, Srbije, Slovačke. A kuluarima se priča da su njihovi vlasnici najveći vjerovnici, telekomi i banke koje putem agencije čiste bilance”, upozorio je Kosor. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Udruga Franak: Banke će morati vratiti 3 milijarde kuna

Objavljeno

na

Objavio

Udruga Franak održala je konferenciju za medije na kojoj su komentirali presudu Vrhovnog suda prema kojoj su banke povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita ugovorenih u švicarskim francima.

Podsjećamo, to znači da su banke krive za nezakonito i nepošteno postupanje, a prema presudi Vrhovnog suda dužnici u švicarskim francima mogu tražiti povrat preplaćenog u pojedinačnim sudskim postupcima.

– Čast mi je i zadovoljstvo objaviti da imamo konačnu pobjedu u kolektivnoj tužbi protiv osam banaka koje su iskorištavali hrvatski narod. U tome nam je pomogao naš pravni tim koji su od početka imali vjeru u naš problem. Bez Nicole Kwiatkowski koja je postavila tužbu  i maestralne presude suca Radovana Dobronića ništa ne bi bilo. Nakon toga Trgovački sud i Vrhovni sud krenuli su u smjeru da su banke u pravu, a onda je Ines Bojić napravila vrhunsku tužbu koja je okrenula priču i vratila stvar u pravom smjeru. Želim zahvaliti svim članovima i sucima Vrhovnog suda koji su vratili vjeru u pravnu državu. Pravda je ipak pobijedila – izjavio je Elvis Sudar, predsjednik Upravnog odbora Udruge Franak

Izjavu o presudi dao je i Goran Aleksić, saborski zastupnik.

– Pobijedili smo. Kad smo krenuli 2011., svi su nam se smijali. Mi smo 2012. godine sjedili kod Nicole i ona je napisala temelje tužbe. Napisali smo tu tužbu zajedno. Pobijedili smo. Sada 125 tisuća ljudi može tužiti banke, 30 tisuća ih je već tužilo i očekujem da do lipnja 2023. godine bude ukupno preko 100 tisuća tužbi – kazao je saborski zastupnik Goran Aleksić koji je naveo kako će Vrhovni sud morati odlučiti jesu li ugovori s valutnim klauzulom CHF-om ništavni.

Udruga Franak proglasila pobjedu nad bankama

Aleksić očekuje odluku u narednih nekoliko mjeseci i kazao je kako će Vrhovni sud morati odlučiti kako će se utvrditi obeštećenje za dužnike.

– Pozivam one koji nisu tužili banke da se učlane u udrugu Franak. Nemojte žuriti s tužbama. Imamo vremena do 2023. godine. Pričekajte da udruga Franak pripremi teren. Nemojte juriti. Imamo vremena. Kao saborski zastupnik nadam se da ću pokušati ishoditi zakonsko rješenje, no sudski postupak je jedini siguran. Zakonsko rješenje ovisi o Vladi Republike Hrvatske – kazao je saborski zastupnik.

Aleksić je kazao kako potvrda da se to mora napraviti dolazi iz direktive 93/13 koja dopušta državi da zakonski riješi problem.

-Ja sam pitao čak Europsku komisiju smije li država donijedi zakonsko rješenje. Dobio sam odgovor da Republika Hrvatska ima pravo donijeti zakonsko rješenje svih obeštećenja u slučaju Frank, te svih onih koji su imali kredite u eurima i kunama. Svi dužnici do 10. siječnja ugovarali su nepoštene, a time i ništavne stope i svi dužnici imaju pravo na obeštećenje. Očekuje nas vruća jesen, čeka nas vrućih nekoliko godina…U te tri godine banke moraju vratiti 3 milijardi zbog zajedničke presude udruge Franak, a možda još 10 milijardi kuna – smatra saborski zastupnik.

Javnosti se obratila i odvjetnica Nicole Kwiatkowski koja je kazala kako je presuda u korist potrošača i te će banke biti te koje će odlučiti hoće li se nagoditi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari