Pratite nas

Gospodarstvo

Šokantni podaci studije: Od uvođenja eura ozbiljno su profitirali samo Nijemci i Nizozemci

Objavljeno

na

Kritika eurozone

Ustvrdivši kako još nema dovoljno pouzdanih empirijskih podataka o tome koje su članice eurozone profitirale od uvođenja eura a koje izgubile, stručnjaci njemačkog ordoliberalnog think-tanka sami su se bacili na konstruiranje zahtjevne računice.

Rezultat koji su objavili ovog tjedna je sljedeći: od 1999. godine, kada je lansiran euro, od jedinstvene europske valute snažno su prosperirale Njemačka i Nizozemska, dok bi Italiji i Francuskoj bilo bolje bez nje.

Kad se takav zaključak studije iskaže kao BDP po glavi stanovnika, ispada da su Nijemci od uvođenja eura kumulativno (kad se zbroje razvojni efekti iz godine u godinu) bogatiji za 23.000 eura po glavi nego što bi bili da nema eurozone, Nizozemci su bogatiji 21.000 eura, a Talijani su siromašniji 74.000 te Francuzi 56.000 eura. Grci su vjerojatno frapirani kad pročitaju da im je zbog uvođenja eura (uveli su ga 2001. ) BDP po glavi kumulativno ipak veći 190 eura nego što bi bio da se u to nisu upuštali. Gubitnici su i Belgija, Španjolska i Portugal.

Osam zemalja

Studija njemačkog think-tanka “20 godina eura: Dobitnici i gubitnici” kritika je projekta eurozone koju se naziva kontroverznom, a brojke su bombastična ilustracija teze. One kažu da je Njemačkoj europska valuta od 1999. do 2017. godine agregirano razvojno donijela 1,9 bilijuna eura, a Nizozemskoj 346 milijardi eura, dok je Italija izgubila do 4,3 bilijuna eura, a Francuska 3,6 bilijuna eura. Ako se pak gleda efekt eura samo u 2017. godini, njemački je BDP po glavi veći 3390 eura, a nizozemski 1116 eura, dok je francuski manji 5570 eura, a talijanski 8756 eura.

Ta se šokantna računica temelji zapravo na procjeni “što bi bilo kad bi bilo” ili, kako to kaže ekonomist Velimir Šonje iz Arhivanalitike, u pitanju je “statistička procjena efekta alternativne povijesti”. Do te su “povijesti” u Centru za europske politike iz Freiburga (među onima koji ga savjetnički podržavaju naveden je poznati poljski ekonomist Leszek Balcerowicz te Jürgen Stark, nekadašnji član izvršnog odbora Europske središnje banke) došli tzv. sintetičkom metodom – prateći dugogodišnji trend bruto domaćeg proizvoda članica eurozone te ga uspoređujući s kontrolnom skupinom zemalja izvan eurozone koje su u ranijem razdoblju imale slične trendove gospodarskog rasta.

U analizu je tako uključeno osam zemalja koje su uvele euro nakon duljeg razdoblja članstva u Europskoj uniji, a za usporedbu ili benchmark uzete su zemlje od Danske i Velike Britanije preko Singapura, Bahreina, Turske i Izraela do Australije, Novog Zelanda, Barbadosa ili Japana. Za svaku članicu eurozone odabrana je posebna kontrolna skupina od osam zemalja.

Što na rezultate te studije kažu domaći ekonomisti, budući da se Hrvatska priprema za članstvo u eurozoni? Šonje je, u prvom redu, vrlo kritičan prema samoj metodi, ne smatra je znanstvenom.

Kaže da je ona algoritamska i ahistorijska te ne postoji način da se dokaže kako su te statističke procjene relevantne. Pritom ocjenjuje da je studija za Hrvatsku nevažna jer ne uzima u obzir dovoljan broj malih i otvorenih europskih, posebno tranzicijskih gospodarstava. Zdeslav Šantić, ekonomist u OTP banci, naglašava pak, ne ulazeći u metodologiju, da je euro za cijelu Europsku uniju donio brži gospodarski rast, a jasno je da su se neke zemlje u tome snašle bolje od drugih. Generalno smatra da bi Unija danas bila daleko ekonomski slabija da nije uvela jedinstvenu valutu, a ionako sada gubi bitku sa SAD-om i Azijom.

Ovo je škola

“Njemačka se isprofilirala kao najveći neto dobitnik jedinstvene valute, ali ne treba zaboraviti da je ona bila i predvodnica u provođenju reformi prije izbijanja krize 2008. Također, zemljama europske periferije, gdje spadaju Italija, Španjolska i Grčka, euro je gospodarski pomogao, no u njima su izostale strukturne politike, pa se onda za slabiji rast često optužuje euro”, komentira Šantić. Za Hrvatsku, dodaje, to je škola koja pokazuje da samo uvođenje eura ne donosi bogatstvo, nego “nudi mogućnost i stabilnost”, a uvjeren je da bi hrvatskom gospodarstvu to pomoglo.

Dvojac koji je proveo analizu za CEP, Alessandro Gasparotti i Matthias Kullas, u komentaru poražavajućih rezultata za Italiju i Francusku ukazuje da je korijen problema u njihovoj nekonkurentnosti.

“Italija nije našla način da postane konkurentna unutar eurozone. U desetljećima prije uvođenja eura Italija je u tu svrhu redovito devalvirala svoju valutu. Nakon uvođenja eura to više nije bilo moguće. Umjesto toga, bile su nužne strukturne reforme. Španjolska pokazuje kako strukturne reforme mogu promijeniti negativni trend stalno rastućeg gubitka prosperiteta”, stoji u studiji. I Francuska je, napominju, prije uvođenja eura koristila devalvaciju. “Kako bi imala koristi od eura, Francuska se mora pridržavati reformskog puta koji trasira Macron”, poručuju analitičari.

Upravo je konkurentnost fundamentalni problem eurozone, odnosno činjenica da je taj problem do danas ostao neriješen, što je pak u gotovo svim članicama dovelo do rasprave “za” i “protiv” eura: u problematičnim članicama eurozone lamentiraju o uzrocima skromnog gospodarskog rasta i visoke nezaposlenosti, a u drugim kritiziraju intervencije guvernera Europske središnje banke Maria Draghija i činjenicu da ih financijska pomoć čini odgovornima za problematične zemlje. “Dvadeset godina nakon uvođenja euro je zato kontroverzniji nego ikad”, zaključuju autori.

Izracuni

Niži troškovi

Problem konkurentnosti postoji, potvrđuje i ekonomist Addiko banke Hrvoje Stojić, ali ne slaže se s generalnim zaključkom o kontroverznosti eura. Napominje kako pri računanju koristi od ulaska u eurozonu svakako treba uzeti u obzir i to što su problematičnim državama članicama omogućeni niži troškovi financiranja, jer je eurozona čvršća i s boljim rejtingom, a euro je donio i nižu inflaciju.

“Ti su benefiti u ovoj analizi prešućeni. Studija aktualizira staru podjelu na razvijeni europski sjever i nerazvijeni jug, a ne može se sva razlika među njima svaliti na euro”, poručuje Stojić. Italija sada, istina, ne može devalvirati valutu i tako povećati svoju konkurentnost, ali takva ekonomska politika, smatraju Zdeslav Šantić i Hrvoje Stojić, ionako nije poželjna. “Zbog devalvacija lire Talijani su povećali svoj javni dug, a one im nisu donijele trajnije koristi”, poručuje Stojić.

Gordana Grgas
novac/jutarnji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Horvat: Filozofija, metodologija i način na koji su se brodovi gradili do danas u Hrvatskoj više ne postoji

Objavljeno

na

Objavio

Filozofija, metodologija i način na koji su se brodovi gradili u Hrvatskoj više ne postoje, izjavio je u srijedu ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat odgovarajući na novinarska pitanja o 3. maju, Uljaniku i jučerašnjem posjetu izaslanstva China Shipbuilding Industry Corporationa (CSIC) 3. maju i Brodarskom institutu.

Na pitanje odustaje li se od ideje brodogradnje kao strateške industrije, Horvat, koji sudjeluje na 42. međunarodnom ICT skupu MIPRO 2019., rekao je da je brodogradnja prije 30-ak godina, u tadašnjem uređenju i državi, kao doprinos sveukupnom gospodarskom rastu bila hvalevrijedna i postotno vrlo respektabilna.

“Danas je ta industrijska grana otprilike 1,8 posto ukupnog BDP-a. Da li graditi strateški interes na nečemu što danas BDP puni na razini od 1,5 posto, a na takav način i toliki novac investirati, prvenstveno iz državnog proračuna, za egzistenciju takve industrije – ja bih vrlo rado čuo i glas javnosti. Pa, ako treba danas raditi nekakve referendume, onda bismo i na taj način mogli pitati javnost je li za kontinuitet takvog modela ili s takvim modelom jednostavno treba prekinuti,” kazao je.

Na upit o modelima za mogući nastavak proizvodnje i dovršetak započetih brodova u 3. maju, koje je predložila Uprava tog brodogradilišta, Horvat je odgovorio da je završetak dvaju brodova u 3. maju, a zatim njihova prodaja brodarima, jedna od perspektiva o kojima Vlada razmišlja. “I u Puli i u Rijeci nalaze se po dva broda u visokoj fazi gotovosti. U ovom trenutku vodimo intenzivne pregovore s Jan de Nulom, za kojeg se u Puli gradi jaružalo, kako bismo spasili državno jamstvo od 124 milijuna eura. Spremni smo investirati iz državnog proračuna do najviše 30 milijuna eura da bi nam se to jamstvo vratilo. S obzirom da smo za brodove koji su u Rijeci platili državna jamstva, osigurati novac za završetak tih brodova, pa ih nakon toga brodarima prodati i jedan dio vratiti u državni proračun, također je jedna od perspektiva o kojima Vlada u ovom trenutku razmišlja,” rekao je.

Govoreći o posjetu kineskog izaslanstva, Horvat je naveo da su Kinezi jučer ponajprije došli pogledati kakva je tehnološka opremljenost Brodarskog instituta te su obišli svih 14 laboratorija, bili u institutu gotovo 4 sata i razgovarali s menadžmentom. Naglasio je da je jučer pokrenuta inicijativa za suradnju Brodarskog instituta i slične institucije, koja u sklopu kompanije najvećeg svjetskog brodara djeluje u Kini.

Horvat je rekao da je prije otprilike mjesec dana slična ekipa bila u Uljaniku, gotovo dan i pol, a u 3. maju su tada bili samo jedno predvečerje. “Ovaj tehnički dio izaslanstva obišao je i 3. maj, konstatirao da je u ovom trenutku tehnološka kondicija u 3. maju daleko veća i prihvatljivija nego u samom Uljaniku. Činjenica je da ovaj, tehnički nivo izaslanstva, nije ovlašten za donošenje bilo kakvih odluka, oni će pripremiti sveobuhvatno izviješće za svoj menadžment, a kakva će u konačnici biti odluka menadženta, siguran sam da će se dogoditi kroz sljedećih nekoliko dana,” naveo je ministar.

Na upit o drugim interesima kineskog izaslanstva, Horvat je odgovorio da je na kraju sastanka dobio maketu male podmornice, da je to jedan od komercijalnih proizvoda te industrije. Naveo je da je divezifikacija onoga čime se ta kompanija bavi postavljena na deset dohodovnih stupova.

“Od 150 tisuća zaposlenih, samo njih 30 tisuća sudjeluje u brodogradnji, a ostali proizvode i sudjeluju u različitim drugim industrijama. Tako da nama u ovom trenutku i na prostoru Uljanika i 3. maja nije samo i isključivi prioritet nastaviti s brodogradnjom. Diverzifikacija proizvodnje moguća je i na jednoj i na drugoj lokaciji, možda u manjem obilku,” kazao je Horvat. “Mora jednostavno postati jasno – filozofija, metodologija i način na koji su se brodovi gradili do danas u Hrvatskoj više ne postoji”, zaključio je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Ispred dvorca Kerestinec 2020. trebala bi početi gradnja Rimac Campusa

Objavljeno

na

Objavio

Tvrtka Rimac Automobili koja je nedavno objavila kako su Hyundai Motor Company i Kia Motors Corporation odlučili uložiti 600 milijuna kuna u kapital te tvrtke kreće u projekt razvoja investicije koja se mjeri između 80 i 100 milijuna eura – u projekt Rimac Campus, objavio je u nedjelju Jutarnji list.

Taj budući prostor, kako navode, bit će središte tvrtke u kojem će raditi više od dvije tisuće ljudi.

Tamo će se smjestiti razvojno-istraživački centar, proizvodnja, testiranje, prostor za edukacije, kinodvorana, bit će i hotel za goste i zaposlenike koji dolaze izvana, vrtići za djecu zaposlenika, restorani, proizvodnja hrane, frizeri, sportski objekti, startup inkubator, ali i golemi park na kojem će zaposlenici, ali i posjetitelji moći slobodno raditi i uživati.

Vlasnik kompanije Mate Rimac želi integrirani objekt, no ne želi otkriti samu lokaciju kampusa, piše Jutarnji list.

Campus će po njegovim riječima biti u blizini Zagreba, nekoliko lokacija je već pogledano, iako je većina onoga što nude lokalni načelnici vrlo limitirana.

“Nije baš neko natjecanje” – objasnio je za Jutarnji list Rimac, koji je uvjeren da bi gradnja mogla početi početkom 2020. godine, a njegov je cilj do kraja 2021. godine završiti ovaj veliki projekt. Mnogo je realnije da će to ipak biti 2022. ili 2023. godina s obzirom na opseg Rimac Campusa, navodi dnevnik.

Jutarnji navodi da bi novi kampus mogao biti u blizini dvorca u Kerestincu te da je Rimac već dao precizne upute arhitektima, a navodno se vodio izgledima središta drugih sličnih tehnoloških kompanija.

(Hina)

 

Mate Rimac: Sedam posto tvrtke dat ću zaposlenicima, od čistačice do direktora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari