Connect with us

Komentar

Šokantno neadekvatno obraćanje javnosti premijera Milanovića o gnjusnom pogubljenju Tomislava Salopeka

Published

on

Nakon ubojstva Tomislava Salopeka od strane Islamske države u Hrvatskoj neće ništa više biti isto, niti smije ostati isto. Taj strašan čin mora konačno probuditi Hrvatsku i njezine političare iz dubokog i bezbrižnog sna, nebrige za nacionalne interese, neznanja i nesnalaženja kad je u pitanju vođenje države u sve nesigurnijem svijetu, koji nije tamo negdje daleko izvan europskih granica, nego na samoj granici naše države.

[ad id=”68099″]

Prema stručnoj literaturi u zapadnim zemljama, postoji oko sto dvadeset oblika terorizma. Definicija terorizma vrlo je složena.  Ukratko, terorizam je sistematska uporaba nasilja s ciljem da se među stanovništvom stvori ozračje straha kako bi se postigli određeni politički ciljevi. Terorizmom su se koristile političke skupine koje su imale različite ciljeve, od lijevih do desnih dikatura. Treba također istaknuti kako su se kroz povijest terorizmom služile i vjerske grupe (na primjer u zadnje vrijeme Al-Qaida, ISIL itd,). No, terorismom su se služile i državne institucije kao što su vojska, obaviještajne agencije i policija. Terorizam u njegovom današnjem viđenju prvi put se spominje u vrijeme Francuske revolucije (1791.)  zbog strašnog terora koji su jakobinci provodili protiv njihovih oponenata. Vrijedno je napomenuti da su se terorom služili državni i nedržavni akteri kroz cijelu ljudsku povijest, i diljem svijeta. Grčki povijesničar iz antičkog vremena Xenophon (nekih 400 godina prije Krista) pisao je o djelotvornosti psihološkog rata protiv neprijateljske populacije.

U Hrvatskoj vlada zastrašujuće neznanje o međunarodnim odnosima

Nema sumnje da je i u Hrvatskoj prije gnjusnog ubojstva Tomislava Salopeka bilo ljudi koji su znali da, prije ili kasnije, ni Hrvatska neće izbjeći posljedice današnjeg sve opasnijeg svjetonazorskog sukoba između ekstremnih islamista na Bliskom istoku i zapadnog svijeta. Ipak, kao bivši dugogodišnji diplomat i student međunarodnih odnosa, bio sam, po povratku u Hrvatsku iz diplomacije prije dvije godine, zgranut zbog ignorancije i zanemarivanja od strane vladinih institucija, sveučilišta i medija o posebno opasnom razvoju događajima na Bliskom istoku, ali i drugim dijelovima svijeta.

Danima prije ubojstva bili smo svjedoci nebuloznih medijskih izjava i nagađanja tzv. hrvatskih stručnjaka za međunarodne odnose i terorizam (čast iznimkama) kakav bi mogao biti razvoj događaja i konačan ishod otmice hrvatskog državljana Tomislava Salopeka. Posebno su se istaknuli oni koji su govorili kako će pregovori oko njegovog puštanja možda trajati i mjesecima. Da su samo malo više pratili intenzivna međunardna medijska izvješća oko ne tako dave otmice dvojice Japanaca od strane Islamske države, bilo bi im jasno da je u takvim slučajevima ISIL bio nemilosrdan i nepopustljiv.

Ne treba čuditi što imamo takve sručnjake kakve imamo. Naše visoko obrazovne institucije daleko su od svjetskog prosjeka kad je riječ o prenošenju potrebnog znanja na buduće diplomate i obavještajce, a da ne govorimo o građanima koji se izravno ne bave tim pitanjima. Više je nego žalosno i smiješno to što su mediji o otmici Tomislava Salopeka tražili mišljenja od bivših jugoslavenskih policajaca, koji nemaju nikakvo međunarodno iskustvo, koji nisu nikada živjeli ili radili u svijetu i koji, što je još strašnije, ne mogu detaljno pratiti što se u svijetu događa zato jer ne znaju engleski jezik.

Hrvatska nema djelotvoran Institut za međunarodne odnose

Hrvatska je već dvadesdet i pet godina stara a još nema dobro razvijen Institu za međunardne odnose. U institutu, koji valjda još uvijek postoji, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća radile su osobe koje su školovane u komunizmu i koji su svijet gledali kroz marksističku a ne realnu prizmu. Inače, u svakoj zemlji na svijetu koja i malo drži do sebe postoji i po nekoliko instituta za međunarodne odnose, koji gotovo svakodnevno dostavljaju svoje stručne analize, informacije i savjete predsjedniku države, Vladi i drugim najvažnijim državnim institucijama. Tko je odgovoran za takav strašan propust? Odgovorni su oni koji su se više bavili pljačkom Hrvatske nego zašititom nacionalnih interesa i zaštitom interesa svojih stanovnika.

Bio sam zatočen u Generalnom konzulatu RH u Melbourneu

O nevjerojatnoj praznini i nedostatku sustava, brige i znanja po tom pitanju u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova tj. hrvatskoj diplomaciji mogao bih napisati cijelu knjigu. Ovom prigodom spomenut ću samo da na moja izvješća (nekoliko stotina) iz Dublina, Pekinga i Melbournea o važnim međunarodnim pitanjima, pa i o terorizmu, nisam nikada iz MVP-a dobio nikakav odgovor ili naputak. No, strašnije od toga je i moj osobni slučaj. Za vrijeme moje dužnosti generalnog konzula u Melbourneu od 2008. do 2013. godine ( o detaljima ću više drugi puta) bio sam u Generalnom konzulatu RH uhićen od strane dvije osobe, pa je morala intervenirati teško naoružana australska policija za zaštitu diplomata. Osoba koja je sudjelovala u mojem «građanskom uhićenju» tjedan dana kasnije je došla u jedan hrvatski klub u Geelongu s velikim mesarskim nožem i tražila mene s namjerom, kako je rekla, da me zakolje. I tom prigodom intervenirala je australska policija.

O oba slučaja, bez presedana u Australiji, pismeno i usmeno sam izvijestio MVPE-i i Upravu koja je zadužena za zaštitu hrvatskih diplomata u svijetu. Ne samo da nisam dobio nikakav odgovor, niti je poduzeta bila kakav inicijativa prema australskoj strani, nego je MVPE-i nakon tog strašnog, gotovo terorističkog čina, povukla djelatnika za sigurnost iz Generalnog konzulata u Melbourneu. Sada se mogu upitati je li to učinjeno i zbog toga što sam u Melbourneu organizirao veliki broj javnih hrvatskih državotvornih manifestacija i što sam bio žestoki kritičar Vesne Pusić,  pa im ne bi bilo niti malo žao da se je meni nešto dogodilo. Naravno, u tom slučaju brzo bi okrivili «ustašku» emigraciju, što nikako ne bi odgovarala istini. Kad bi se Vesna Pusić malo manje brinula za svoju novu karijeru nakon sigurnog odlaska s dužnosti ministrice vanjskih poslova, a više za djelotvorniji rad tog ministarstva, Hrvatska bi bila puno spremnija suočiti se s strašnim događajima kao što je bila otmica Tomislava Salopeka.

Totalno zbunjeni premijer Milanović

Najbolju zatečenost i buđenje iz sna kad je riječ o strašnom pogubljenju Tomislava Salopeka pokazao je premijer Zoran Milanović na današnjoj kratkoj, ali potpuno nesuvisloj konferenciji za medije. Nikada u životu, a pratim sve što se u svijetu događa, nisam vidio gori nastup jednog predsjednika Vlade nakon ovako strašnog događaja kao što je ubojstvo nevinog Tomislava Salopeka. Kako bi se Milanović, Pusićka i njihovi «drugovi i drugarice» tek ponašali da se u Hrvatskoj dogodi teroristički napad velikog razmjera. Ne, nije to puko naklapanje ili senzacionalističko pisanje nego realna mogućnost. Simpatizeri ISIL-a nisu daleko od Hrvatske. U tom kontekstu, a to privatno tvrdim od 1992. godine, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio je daleko veći vizionar i poznavatelj globalne politike, nego svi dosadašnji predsjednici države i sve vlade zajedno od 2000. godine.

Antun Babić/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari