Pratite nas

Soliranje Vesne Pusić

Objavljeno

na

Zanimljiva je međunarodna konferencija održana u Sarajevu s još zanimljivijim nazivom: Preventivno sprječavanje seksualnog nasilja u oružanim sukobima, a njezinu je važnost trebala naglasiti nazočnost britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea, američke glumice Angeline Jolie i hrvatske ministrice vanjskih dijela Vesne Pusić.Konferencija je došla u pravo vrijeme, tek dvadeset godina nakon rata u BiH i Hrvatskoj, u kojima je stradalo na desetke tisuća žena. Ideja neodoljivo podsjeća na ideju preventivnog spašavanje ptica za vrijeme šumskih požara. Umjesto sprječavanja ratova, što velikim silama, primjerice Britaniji, nikako ne ide u prilog, naši zakasnjeli humanisti bave se posljedicama rata.

Uopće, inicijative ovoga tipa tipičan su primjer lažnog humanizma, one su prije svega jeftina demonstracija prvenstveno u funkciji samopromocije inicijatora. Doduše, čulo se kako su silovanja strašna stvar, koja na žrtve i njihove obitelji ostavljaju trajne i teške posljedice, kako bi silovatelje trebalo oštrije kažnjavati, itd. Ma nemojte mi reći! Vesna Pusić o tim nemilim događajima u Hrvatskoj nikada nije govorila, nego je jednom prigodom čak odbila razgovarati sa silovanim ženama.

 

U ime koga?

 

Konferencija o silovanjima u ratnim uvjetima kao eklatantan primjer mlaćenja prazne slame bila je samo oblanda za jednu drugu, jednako promašenu političku inicijativu za koju se zalaže hrvatska ministrica. I to upornije što je besmislenost ideje očiglednija. Ona zagovara jedan novi pristup prema Bosni i Hercegovini, koji nema veze ni s hrvatskom ni s europskom politikom, a ponajmanje s logikom i stvarnošću ove nazovi države. Vesna Pusić predlaže ubrzani proces pristupanja BiH Europskoj uniji i bez ispunjavanja određenih uvjeta, odnosno ispunjavanje uvjete tijekom tog procesa.

Ovaj je prijedlog općenit i ne govori ništa konkretno, pogotovo ništa ne govori o uređenju same države i prevladavanju unutarnjih razlika i podjela, bez čega se svaka integracija čini deplasiranom. Uostalom, prijedlog je već u Bruxellesu odbačen kao nedovoljno operativan, drugim riječima neupotrebljiv i kao nešto što se kosi s uobičajenim pravilima i standardima europske asocijacije.

Bolna je spoznaja da našu ministricu uopće ne zanima položaj Hrvata u BiH pa taj problem ne postavlja kao bilo kakav preduvjet. Njezin prijedlog podržao je samo Ivo Josipović, ali se ne zna ništa što o njemu misli sama Vlada, Sabor ili šira javnost, odnosno sami Hrvati u BiH i u čije ime ona uopće nastupa?

Prijedlog dolazi baš u trenutku kad je Milanu Bandiću oduzeta titula počasnoga građanina Sarajeva samo zato što misli kako bi BiH trebalo urediti kao federaciju triju entiteta, što dovoljno govori o demokratskoj atmosferi koja vlada u glavnom gradu, ako se takvim može nazvati, ove države. Hrvate se ovdje očito tretira kao nekoga koga se nema što pitati, koji moraju slušati, koji su neka vrsta pokusnih kunića koje se ima strpati u već skrojene kaveze.

Mato Tadić, sudac Ustavnog suda BiH, napisao je knjigu u kojoj precizno pokazuje kako je u 18 godina izvršeno 109 izmjena Ustava Federacije BiH, većinom na inicijativu visokog predstavnika i kako su svi oni na štetu Hrvata! Omiljeni u Sarajevu su samo Hrvati poput Željka Komšića ili Stjepana Mesića, pa evo sada i Vesne Pusić, koju je Zlatko Lagumdžija tako srdačno zagrlio, koji slijede bošnjačke poglede po kojima nema nacija, već postoje samo građani.

Gospođa Pusić se i sama nekoć izlanula o federaciji triju republika kao najboljem rješenju, ali je to brzo, izgleda, zaboravila. Mogla se je osloniti na rezoluciju Europskog parlamenta, kojoj su kumovala dvojica naših izvrsnih zastupnika, Tonino Picula i Davor Stiera, kojima to očito nije dobro honorirano na domaćem terenu, koja rezolucija kritički govori o separatizmu i unitarizmu, nudeći model federalizacije države po uzoru na neke europske zemlje.

 

Skrivena namjera

 

Razgovarajući o ovoj temi s novinarkom HTV-a, Vesna Pusić je nalikovala na dalaj-lamu iz humorističnog dnevnika Željka Pervana. Ni ona sama svoj prijedlog nije znala objasniti, što znači kako taj prijedlog i nije izvorno njezin. S njom je u Sarajevu rame uz rame bio već spomenuti britanski ministar.

Teorija o približavanju Europskoj uniji bez ispunjavanja uvjeta mogla bi se komotno odnositi i na Srbiju i možda joj to i jest krajnja namjera. To bi bilo pogubno i za europsku zajednicu naroda. Mišljenje kako će otvaranje europske perspektive opčiniti i zavesti sve ljude i narode u susjednoj državi, koji će onda zaboraviti svoje specifične aspiracije, čista je iluzija, kojoj evo robuje i Vesna Pusić i još pokoji njezini kolege u Uniji. Nestabilna država u Europskoj uniji može samo destabilizirati i tu integraciju.

Pogotovo je takav pristup poguban za hrvatske nacionalne interese, koje, kako sada stvari stoje, nitko zapravo ne zastupa, osim usamljenih pojedinaca. Hrvatska je već deklarirala svoju bezrezervnu potporu susjedima u ostvarivanju njihovih europskih ambicija bez obzira na mnoge neriješene granične i druge probleme, bez obzira na neriješen status Hrvata u susjednim državama i bez obzira na još živa srpska posezanja bez isprike i kažnjavanja ratnih zločinaca. Jest nesebično, ali je i glupo.

 

 

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. U svijetu nitko  ne zna ništa o Vukovaru!

Objavljeno

na

Sipa Press

Prolazi još jedna obljetnica sjećanja na nevine žrtve Grada Vukovara, ali i Škabrnje u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Koliko djeca u školi uistinu znaju o ovim velikim tragedijama hrvatskog naroda, koliko znaju o agresorima? Malo ili ništa. Međutim, još je žalosnija činjenica da se recimo o onome što se događalo u Vukovaru tijekom 1991. gotovo ne zna ništa u Europi, a kamoli u svijetu.

Mnogi ne znaju ni pokazati na zemljopisnoj karti gdje je Vukovar, a kamoli Škabrnja, iako je riječ o jednoj od najvećih ratnih katastrofa nakon II. svjetskog rata. O ovom razorenom gradu vrlo malo ili bolje rečeno ništa ne znaju ni žitelji susjednih država, poput Madžarske, Italije…

U školama diljem Europe se ne uči o Domovinskome ratu. Tome se ne treba čuditi kad se ni u hrvatskim školama ovoj temi ne pridaje zaslužena pažnja. Međutim, što rade hrvatska veleposlanstva diljem svijeta, je li ona barem prigodom ovakvih događanja upozoravaju tamošnje medije, odnosno iznose istinitu sliku o onome što ste događalo na ovim prostorima? Prema šutnji europskih medija vrlo lako se da zaključiti da se u ime nečijih interesa ova tema zaobilazi, marginalizira i prešućuje! Zašto?

S druge pak strane svjedoci smo da se svijetom širi lažna istina o Domovinskome ratu, pa čak i da se agresora pretvara u žrtvu. Nitko to ni demantira. To traje iz godine u godinu, pa će na kraju laž  ipak  postati – istina.

Dakle, pitanje glasi: što ste gospodo hrvatski veleposlanici učinili ili što činite da se 26 godina nakon okupacije Vukovara i Škabrnje zna o tim događajima u državama u kojima predstavljate Hrvate, odnosno zašto šutite, umjesto da „urličite“ o onome što ste nadamo se gledali i ovih dana u ovome gradu i ovome selu?

U vrijeme Domovinskoga rata hrvatska je diplomacija odnijela pobjedu, baš kao što su to učinili i mediji, ali u miru opet gubimo.

Ne, ništa se u Europi ne zna o Vukovaru, o bijelim križevima na Memorijalnom groblju ili pak o Ovčari.

Sramotno, ali je tako!

Inače, svjetski mediji su relativno dobro informirani o „ustaškoj Hrvatskoj“, pa i o „genocidu Hrvata nad Srbima“, o čemu im ne svjedoče samo Srbi, već i pojedini hrvatski (?) političari, domaće izdajice i dezerteri.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari