Connect with us

Politički rentgen

Soroševa sekta pretvorila se u krupni otpad za Jakuševac!

Objavljeno

on

… U svojoj nemoći da uspješan aktivizam pretvore u ozbiljan stranački projekt, vrlo brzo vratit će se svojim aktivističkim korijenima pa će nam servirati zastave s duginim bojama, LGBT biciklističke staze, rodnu ravnopravnost, spalionice za nesmetano ubijenu nerođenu djecu, turbofolk kulturu s Titom na bijelom konju, Soroševo otvoreno sveučilište i sve ono što moraju ispuniti kao čvrsta programski obećanja koja su dali onima koji su ih birali i financirali….

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Prije otprilike 5 mjeseci objavljena mi je kolumna pod naslovom „Kome je potreban grad pred bankrotom“, a danas se pred našim očima događa scenarij predviđen u toj analizi. Kada je opsesivni redatelj i gotovo sigurno nečiji plaćenik Darko Juričan radio antipropagandni film o pokojnom Milanu Bandiću, o kumekima i kumstvima, vjerojatno danas u svojoj bujnoj, štetočinskoj mašti, ima scenarij za nastavak te „šege“, pod naslovom „Novi Gruntovčani“ s glavnim ulogama Tomislava Tomaševića kao Dudeka, Danijele Dolenec kao Regice i Ratka Bajakića kao Teteca.

Nažalost građana Zagreba i Dudek i Regica i Tetec su sušto poštenje i čista naiva u usporedbi s vrhom Soroševe sekte koja je „oslobodila“ Zagreb od korupcije i nepotizma. Sve ono što se Milanu Bandiću nakupilo za 5 mandata njegove vladavine Zagrebom, ovim megafonistima se kao putar na glavu sručilo za nešta više od 100 dana slave.

Milan Bandić je svojevremeno na sva optužujuća pitanja i teze odgovarao kratko: Moja savijest je čista“! Eto, i Tomašević je uspio napamet naučiti tu kratku rečenicu, pa i on nakon otkrivenog kadrovskog kriminala u rodijačkom stilu odgovara novinarima; „Moja savijest je čista“!

U usporedbi s Bandićem koji je nakon duge vladavine s ovoga svijeta otišao nevin i pravomoćno neosuđen, Tomaševiću i njegovoj aktivističkoj sekti već danas se može prilijepiti etička i moralna etiketa zbog dokazanog brutalnog sukoba interesa i uhljebljivanja stranačkih podobnika. U tom čušpajzu čudi kako je Tomaševiću promaklo imenovanje „ustaše“ Richtera na Srebrnjaku, a jedino mi je suvislo obrazloženje da ga je možda predložio Tomaševiće tata, uvjereni desničar.

Nije problem građana Zagreba što je grad zatrpan glomaznim otpadom zahvaljujući Tomaševićevom izgubljenom ratu s Pripuzovom tvrtkom CIOS, a to će građani Zagreba kroz prirez i enormno poskupljenje komunalija debelo platiti već ove jeseni, problem je što je Poglavarstvo Zagreba zatrpano glomaznim otpadom u koji se pretvara Soroševa sekta.

Na kraju će baš Pripuz, taj nagomilani glomazni otpad u Poglavarstvu i Holdingu, na njihovu zamolbu, besplatno odvesti na Jakuševac kao povijesno političko smeće iz kojega se drobljenjem i reciklažom neće moći dobiti ni miligram korisne sirovine.

Iz prikrajka se javio veliki poštenjak privatizacije i pretvorbe, ali i potencijalni ratni profiter Miroslav Kutle, kao najbolji poznavatelj prilika u Zagrebu i čini se da je Kutle usred ove papazjanije vidio svoju šansu kandidirati se za zagrebačkog gradonačelnika.

Ako je mogao Bandić, ako može TT-jac, zašto ne bi mogao i Kutle? Njegovi napadi na Bandića i Pripuza , čine se kao početak njegove kampanje, ili se ipak radi o notornom medijskom reketu i klasičnoj iznudi?

No vratimo se mi mom tekstu od prije 5 mjeseci. Neće me valjda i zbog tog teksta u kojemu sam predvidio što će se događati nazvati nečijim plaćenikom? Nisam sretan što sam pogodio, ali sam nesretan što su pošteni građani još jednom prevareni, ili su sami sebe prevarili potpuno krivim izborom. Davor Filipović, sveučilišni profesor, čovjek čistih ruku, čovjek sa zavidnom akademskom i sportskom karijerom, bio je i ostao moj favorit! Možda je ipak dobro da Zagreb prvo prođe kroz ovo čistilište kako bi sutra bio spreman za pošteno vodstvo pod palicom poštenog i kompetentnog gradonačelnika? Što prije sekta ode, veće su šanse za zagrebačku katarzu!?

„Kome je potreban grad pred bankrotom“ ? (pet mjeseci ranije)

………Ako, ili bolje kazano, kada Tomislav Tomašević zasjedne u fotelju zagrebačkog gradonačelnika, lako je moguće da će istog trena doživjeti pravi bal vampira s kosturima koji će na svakom koraku ispadati iz Bandićevih skrivenih ormara.

Jedan od kostura svakako je Zagrebački holding čiji je dug sa 100 milijuna kuna preko noći narastao na 200 milijuna kuna po svjedočenju Ljube Jurčića, predsjednika nadzornog odbora Holdinga. Tomašević će vrlo brzo shvatiti da mu se stečena čast što je postao gradonačelnik hrvatske metropole pretvara u noćnu moru, a pobjednički trijumfalizam u Pirovu pobjedu.

Objektivno je moguće da će se „Možemo“ preko noći pretvoriti u „Ne možemo“ i svaki sljedeći dan Tomaševićeve vladavine gradom pretvorit će se u neizvjesnost pred mogućim novim prijevremenim izborima za gradonačelnika Zagreba. Klasičan rušiteljski aktivizam na kojemu je izrastao Tomašević kao lider platforme Možemo, nikakvim mađioničarskim trikovima preko noći se ne može pretvoriti u proaktivni pozitivizama na temeljima znanja i kompetencija, jer u njegovoj kampanji osim silne aktivističke želje i obećanja bez ikakvih pokrića, nismo vidjeli baš ništa što bi nas moglo ohrabriti u razmišljanjima da će Zagreb konačno preuzeti struka i znanje.

Trumpovskom smjenom svih gradskih pročelnika po želji Urše Raukar, smjenom njihovih pomoćnika, savjetnika i rođačko povezanih uposlenika grada Zagreba i Holdinga, a baš takvu sječu glava Tomašević je legitimno najavio u svojoj kampanji, novi poglavar izazvat će rušilački tsunami nezadovoljstva i opstrukcija na svakom centimetru grada. A tek kada dođe do imenovanja njegovih aktivističkih podobnika i uhoda kojima ne znamo ni ime, ni prezime, ni spol, ni rod, na površinu će isplivati sve kontroverze oko njegove uvjerljive pobjede koju je kreiralo tek nešta više od 15% građana Zagreba s glasačkim pravom.

Rušiteljski oporbeni aktivizam koji je godio ušima protestne mladosti morat će se zamijeniti kreativnim građenjem protkanim kompetencijama i političkom mudrošću, a Tomašević i njegova bratija to jednostavno nemaju. U svojoj nemoći da uspješan aktivizam pretvore u ozbiljan stranački projekt, vrlo brzo vratit će se svojim aktivističkim korijenima pa će nam servirati zastave s duginim bojama, LGBT biciklističke staze, rodnu ravnopravnost, spalionice za nesmetano ubijenu nerođenu djecu, turbofolk kulturu s Titom na bijelom konju, Soroševo otvoreno sveučilište i sve ono što moraju ispuniti kao čvrsta programski obećanja koja su dali onima koji su ih birali i financirali.

Besplatnog doručka nema, a dugovi se moraju vraćati, osobito onima koji su od jednog aktivističkog dokoličara bez dana radnog staža, koji ne vjeruje ni samom sebi, stvorili političko-estradni hit kratkog daha. Bilo je lako sijati oporbenjačku vatru, bilo je lako rušiti Cvjetno i Varšavsku, bilo je lako pljuvati po posrnulom Bandiću i gurati ga u grob, ali danas kada treba graditi i raditi 24 sata dnevno na obnovi Zagreba, na površinu će isplivati sva nemoć te lakrdijaške ekipe.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR