Pratite nas

Politički rentgen

SPAŠAVANJE AGROKORA ILI UVOZNOG LOBIJA?

Objavljeno

na

Još nedavno sam upozoravao, ne u jednoj kolumni, koliko nam je potrebno domoljubno zajedništvo, koliko su za svekoliki razvoj i napredak naše Domovine podjednako važni materija i duh, koliko se ta dva pojma neodoljivo isprepleću i nadopunjavaju.

Na žalost, u ovoj najvećoj krizi Hrvatske od Domovinskog rata, nude nam se anemična, hladna tehno menadžerska rješenja, običnom puku često potpuno nerazumljiva, a od bijelog trgovačkog roblja koje robuje u Konzumovim prodavaonicama za mizernu plaću traži se solidarno podnijeti teret ove propasti za koju nisu ni najmanje krivi. Njih se ne pita ništa, jer oni su ionako klasično bijelo trgovačko roblje. Umjesto proklamirane stabilnosti kojom se hvastala ova Vlada na čelu s Plenkovićem, umjesto rasta BDP-a, umjesto barem malo većih plaća i dostojnih uskrsnica mi smo dobili dodatan strah, produbljenu depresiju i neizvjesnu budućnost. Cijela vojska blokirane sirotinje koja je i stvorena u ovim robovlasničkim odnosima ozbiljno razmišlja pakirati kofere i napustiti ovu Hrvatsku u kojoj nema ni kruha ni ruha, u kojoj je dostojanstvo i domoljublje potpuno zatučeno, u kojoj ima malo onih spremnih prihvatiti ponudu posrnulog tajkuna koji se obogatio na tuđoj grbači. O kakvoj to demografiji sanjamo pored ovakvog kaosa što je tek početak katastrofičnog domino efekta.

I kada smo pomislili da se konačno domoljubna Hrvatska probudila, da se probudila ta neophodna nacionalna svijest, zajedništvo suverenista, misao o jakoj nacionalnoj državi, domoljubi su lustrirani po kratkom postupku, a na pozornicu pod svjetlima reflektora stupili su hladni, bezosjećajni birokrati i njihovi savjetnici duboko ukorijenjeni u sami početak i temelje  pretvorbene pljačke Hrvatske.

Blagajnice u trgovačkim lancima diljem Europe imaju plaću 1700 eura, a u ovoj našoj, stabilnoj Hrvatskoj jedva 500 eura uz činjenicu da su u Europi osnovne živežne namirnice za kućanstva daleko jeftinije nego u Lijepoj našoj.

Kako je moguće da uz spomenute mizerne plaće radnika za robovski rad, uz spomenute visoke cijene proizvoda, tajkun propadne, stvori astronomske dugove i za sobom u propast povuče i ljude i cijelu Državu? Naravno, moguće je, jer ovdje se radi o oholosti, gramzljivosti, laži, hedonizmu, prijevari vlastite države, nepotizmu, klijentelizmu, korupciji, lakomosti i gotovo da ne postoji smrtni grijeh koji se ne bi mogao inkorporirati u opis cijelog ovog žalosnog procesa propadanja jednog mastodonta stvorenog na lažnim vrijednosnim aspektima. I moramo biti još radikalniji! Ovdje se radi o tome da je Država blagonaklono bila sudionik u realizaciji svih navedenih smrtnih grijeha stvarajući pretpostavke i temelje za svoju vlastitu smrt.

Premijer Andrej Plenković lakonski odbacuje sve optužbe za nastalu katastrofu tvrdeći da ova HDZ-ova Vlada s njim na čelu nema nikakve sveze s ovim procesima, u najmanju ruku ni luk jeli ni luk mirisali!? S druge pak strane ističe kontinuitet povijesnih uspjeha HDZ-a od Domovinskog rata do ispunjenja svih strateških ciljeva glede ulaska u NATO i EU i u tom slučaju naglašava zasluge HDZ-a, ne ograđuje se i priznaje da je i ovaj HDZ pravni i moralni slijednik svih onih prethodnih HDZ-ovih Vlada! I to je jedina istina, HDZ je slijednik i u dobru ali i u zlu, pa prema tome mora snositi odgovornost i posljedice u svakom slučaju.

Nasuprot tome šalju nam poruke: HDZ je velik, najveći, HDZ je državotvoran, na lokalnim izborima zaplavit će cijelu Hrvatsku uvjerljivom pobjedom. Stvara se kult stranke s primarnim ciljem osvajanja i ostanka na vlasti, stvara se kult ličnosti, a zaboravljaju se pogubne politike koje su nas dovele do bankrota, pogubne politike koje se i nadalje promoviraju. Šta će nam ovakav HDZ, šta će nam HDZ-ove pobjede bez suverenističkih i domoljubnih politika? Možemo li mi i imamo li pravo postaviti pitanje jesu li politike ovakvog HDZ-a pro aktivne , na korist cijeloj naciji ili je to samo nastavak onih politika koje svoje korijene vuku iz pogubnih pretvorbenih vremena? Smijemo li mi postaviti dijalektičko pitanje je li ovaj HDZ dobar ili loš, ovaj HDZ sa savjetničkim timom Andreja Plenkovića koji neodoljivo podsjeća na sve zablude mentalnog komunizma, savjetnički tim sastavljen od ljudi koji su uvelike inicirali ovakve događaje svojim lošim inicijalnim  politikama.

Gotovo isti savjetnički tim na čelu sa Vladimirom Šeksom eklatantnom prijevarom na unutarstranačkim izborima 2002 godine doveo je na vlast Ivu Sanadera, a svi smo bili svjedoci ekonomskog i moralnog posrnuća Hrvatske što se dogodio za vrijeme tog tužnog perioda. Sjeća li se još itko progona naših generala i branitelja?  Trebamo li mi još jednom bezuvjetno vjerovati tim ljudima koji su srušili Tomislava Karamarka i na čelnu poziciju instalirali Andreja Plenkovića? Trebamo li mi vjerovati onima koji ne će i ne žele lustrirati mentalne komuniste, pljačkaše u pretvorbi i abolirane četnike? Trebamo li vjerovati onima koji su lustrirali i obezglavili domoljube, a sada se u predizbornoj kampanji kunu u domoljublje i čovjekoljublje? Čini mi se, ovo je vrh cinizma, laži i obmane.

Spašavanje mastodonta je počelo! Proklamira se spašavanje radnih mjesta, rejtinga Hrvatske, spašavanje ekonomije, spašavanje budućnosti atakirajući na našu savijest, na naše domoljublje, tražeći našu žrtvu, a tek prije četiri mjeseca to isto domoljublje i aktere domoljubnih politika poštenja i čistih računa zatukli su u  najdublje blato po diktatu skrivenih Pupijevih i Šeksovih gremija. A modus operandi spašavanja mastodonta je bjelodan! Na prvom mjestu im je spasiti vlastitu političku glavu, spasiti vladajuću poziciju, a na drugom je mjestu spasiti banke koje su kumovale ovoj velikoj krizi. Sve banke koje posluju u Hrvatskoj izazvale su ovu duboku krizu kada su s pravom okrenule leđa posrnulom gazdi ne odobrivši mu sredstva za reprogram dugova i u tom trenutku gazda se okrenuo ruskoj Sberbanci zaduživši se po enormno visokoj  kamati. Posljedice tog poteza na geostrateškoj razini doista su nepredvidljive. To je nezaustavljivo generiralo nove dugove koje je apsolutno nemoguće vratiti, a u zadnjem naplatnom redu bit će upravo oni najranjiviji, najmanji poljoprivredni proizvođači. Za očekivati je realnu propast gotovo 10 000 malih proizvođača, za očekivati je da će najsiromašniji radnici Konzuma umjesto uskrsnice dobiti ovršne Hanžekovićeve  čestitke zbog neplaćenih režija i ostalih računa.

Nagomilani dugovi još više će se nagomilati, a jedini model koji bi mogao umjetno održati operativno djelovanje mastodonta kako bi se podmirivale dospjele obveze na temelju novog „lex specijalisa“ je jednostavan.

Jeftino kupi skupo prodaj, jeftino uvezi skupo prodaj! Dakle, to je osnovni postulat svake trgovačke logike i on se ne odnosi samo na Agrokor već na sve dobavljače i proizvođače koji će biti prisiljeni na enorman uvoz jeftinih roba i sirovinske baze. Umjesto kresanja dobiti uvoznom lobiju, umjesto ozdravljenja hrvatske poljoprivredne proizvodnje, umjesto Tolušićevog  i HDZ-ovog „Projekta Slavonija“ dogodit će se enorman bum uvoznog lobija i kada se taj kotač pokrene i uhvati zamah ni dragi Bog ga više ne će zaustaviti. Tko su akteri uvoznog lobija, ako ne oni koji nikada ne će i ne mogu dokazati podrijetlo svog prvog milijuna? Tko su te sile ako ne one koje su nemilosrdno opljačkale Hrvatsku u vrijeme pretvorbe i privatizacije. Lopovi i pljačkaši nemaju ideološki i svjetonazorski predznak, oni su jednostavno lopovi i pljačkaši, njihova jedina ideologija je ukradi, prevari i obogati se bez kapi prolivenog znoja. Oni propasti ne mogu, jer ogroman novac koji su bili dužni ili koji su sada dužni odavno su pospremili na tajne račune diljem Svijeta. Propasti mogu njihovi radnici, njihove na lopovluku stečene kompanije, propasti može Hrvatska, a oni će se negdje u dubokoj hladovini, netaknuti, slatko smijati političkoj nemoći vladajućih struktura. Oni će i nadalje biti gospodari medija, oni će i nadalje instalirati vladajuće strukture i čelnike represivnog aparata i ogrezli u kriminalu bit će upravljači naših sudbina. Oni znaju da je vlast slast, oni znaju da ni jedan vlastodržac ne će ozbiljno zagrepsti u dubinu problema ako bi mu taj potez zaprijetio njegovoj fotelji.

Radi li se onda ovdje o spašavanju Agrokora ili o spašavanju uvoznog lobija? Danas je kristalno jasno, da je Tomislava Karamarka srušio upravo nelustrirani uvozni lobi! Tu činjenicu konstatirao sam bez ikakve sumnje u podužem razgovoru s Tomislavom Karamarkom nakon što je odstupio sa svih funkcija. On je najbolje na svojim leđima osjetio te silne pritiske nakon što je u predizbornoj kampanji javno obećao da će uvoznom lobiju smanjiti 50% njihovih prihoda kako bi oživio poljoprivrednu proizvodnju u spaljenoj Slavoniji i Baranji.

Tko je onda pokrenuo ovu lavinu nemilih događaja ako ne uvozni lobi? Radi li se onda ovdje o spašavanju Agrokora ili spašavanju uvoznog lobija, vladara  Hrvatske? I ne ćemo imati nikakvu satisfakciju ukoliko točno odgovorim na ovo pitanje, ne će nam biti ništa bolje što znamo istinu, dokle god se potpuno ne razotkriju grijesi hrvatske prošlosti počevši od lustracije komunističkih diktatora i zločinaca i njihovih sljednika, jer u njihovim glavama dominira dogovorna umjesto tržišne ekonomije, u njihovim glavama je Tito, a ne Tuđman, u njihovim glavama je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Dakle, ne radi se ovdje o ustašama i partizanima što nam perfidno podmeću, ovdje se radi o biti ili ne biti za našu Domovinu.

Jedini način prekinuti ovu agoniju je ako odgovorne vlasti upotrijebe alat, „identificirati, locirati, uhititi i transferirati“ one koji su nedavno  „identificirali, locirali, uhitili i transferirali“ hrvatske domoljube. Onaj modus operandi koji su oni primijenili na nama, trebali bi osjetiti na vlastitoj koži ma tko oni bili, pa neka onda u hladovini Remetinca dugi niz godina slobodno uživaju u svom opljačkanom skrivenom blagu.

Tračak nade pojavljuje nam se ususret lokalnim izborima, poglavito onim za gradonačelnicu Zagreba. Zbog toga, neka poslušni, stranački, zaluđeni olovni vojnici skinu paučinu s očiju, neka otkažu slijepu poslušnost kultu stranke i kultu ličnosti i biraju osobu čistih ruku, osobu koja ne pripada lobijima, gremijima, koja ne pripada i ne ovisi o klijentelističkim grupacijama. Ukoliko zatvorimo oči i od veličine stranke ne vidimo prst pred nosom vrlo brzo bi se u Zagrebačkom holdingu mogao ponoviti scenarij Agrokora. Istina kuca na vrata i došlo je vrijeme za slogan „Vraćaj se Zagrebe sebi“, slogan kojega je tako duboko na osobit način sročio naš književnik i kolumnista Nenad Piskač. Iz tog sloganu, podrazumijeva se, treba  iščitati , „Vraćaj se Hrvatska sebi“, jer posljednja ura tuče.

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

PRVA I POSLJEDNJA CRTA OBRANE HRVATSKE!

Objavljeno

na

U hrvatskoj povijesti postoje osobe i događaji koji stoje i vječno će stajati kao svjetionici na prvoj i posljednjoj crti obrane hrvatskog nacinalnog bića, suverenizma, putokazi koje su uvijek pa i danas zatirani kako bi se hrvatski narod zauvijek izgubio u bespućima povijesnih zbivanja.

Od povijesnih događaja to je sveti obrambeni Domovinski rat, a od osoba u svom punom sjaju, to je blaženi Alojzije Stepinac.

Ne trebamo obilaziti zemaljsku kuglu kako bi pronašli svjetske  povijesne proizvođače mitova i laži na kojima počivaju temeljne paradigme postojanja pojedinih država i nacija. Dovoljno nam je baciti pogled preko Drine i Dunava i u najbližem susjedstvu i naći ćemo se oči u oči s onima koji svoju svetosavsku mitomaniju pretvaraju u klasične imperijalističke strategije  ponidaštavanja svega što hrvatski diše. Nije mi namjera empirijski dokazivati kako je tome tako citiranjem izjava malobrojnih, ali uglednih srpskih intelektualaca koji sami tvrde da se srpska povijest temelji na lažnim mitovima i obmanama. Jedna od njih koja to tvrdi je svakako je gospođa Sonja Biserko.

Stoljetna svetosavska mitomanska strategija je jednostavna. Da bi mogli živjeti srpski mitovi o nebeskom i izabranom narodu potrebno je ubiti istinu o velebnom povijesnom događaju kao što je hrvatski Domovinski rat i potrebno je još jednom ubiti i oblatiti ime, djelo i svetost, najvećeg među velikima, blaženog Alojzija Stepinca. Jer istina, a ne mit o Domovinskom ratu, istina, a ne mit o blaženom Alojziju Stepincu konačno će do kraja osloboditi hrvatsku državu i hrvatski narod iz okova kojima nas žele još više okovati.

Svi vlastodršci u Hrvatskoj koji su se zaklinjali, a i danas se zaklinju u svoje domoljublje zapravo ne znaju šta domoljublje u svom dubokom smislu jest. Domoljublje bez domoljubnih sadržaja nije domoljublje, domoljublje bez esencijalne istine o hrvatskoj povijesti nije domoljublje, domoljublje bez neumoljive obrane istine o Domovinskom ratu, bez štita ljubavi kojim ćemo braniti život i djelo blaženog Alojzija Stepinca nije domoljublje. Domoljublje je vjera, katarza, metanoja, a ako želiš reći da vjeruješ, da ljubiš svoju Domovinu za to nisu dovoljne riječi nego svakodnevno obraćenje, obrat duše isto onakav kakav je potrebno svakodnevno  činiti u odnosu prema živom Bogu.

Jedino tako, zaboravljajući sve svoje vlastite partitokratske i materijalne  interese moći ćemo uvijek biti spremni na braniku Domovine, osobito u ovim teškim trenutcima kada nam prijete vidljive i nevidljive povijesne ugroze.

Ima ljudi koji uporno promoviraju istinu i samo istinu, a ne mitove. Takvom događaju možete svjedočiti 11.05. u 21h u kinu Tuškanac, gdje će biti prikazan film Jakova Sedlara uz tekst našeg kniževnika i publiciste Nenada Piskača. Film, „Svetac, zločinac i dvorske lude“ istinita je priča, a ulaz je besplatan čak i za one domoljube iz političkih vlasti, koji imaju novac financirati ovakve projekte, ali to još uvijek ne čine. Ulaz je slobodan i za one koji su jučer slavili svog idola Tita.

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kazimir Mikašek: Politička burza

Objavljeno

na

Nakon sramotne epizode hrvatskog parlamentarizma i demokracije čemu smo svjedočili protekli tjedan u Hrvatskom saboru, nakon potpunog kraha i noćne more etičkih i moralnih vrijednosti protagonista koji su dobili glasove hrvatskih građana i koji bi nas morali predstavljati u najboljem ozračju poštenja, kršćansko demokratskih vrijednosti, državništva i suverenizma, došlo je vrijeme zbrajati i oduzimati plodove te tužne epizode. Kome su porasle, a kome pale burzovne političke dionice? Zapravo, žalosno je i licemjerno to što su nas svi akteri ove političke kaljuže doveli pred svršen čin zbrajati im minuse i pluseve, kada je potpuno razvidno da je iz fokusa radikalno izgubljena esencija njihovog poslanja, služiti narodu!
Zaslužuje li uopće prolaznu ocjenu bilo koja politička opcija, osim onih koji u toj političkoj disonantnoj kakofoniji više ne žele sudjelovati?

I dok jedni slavodobitno dižu ruke u zrak opijeni pobjedničkim šampanjcem proglašavajući se pobjednikom kao alkarski slavodobitnici , istodobno upiru palcem okrenutim dolje u gubitnike proglašavajući ih neprijateljima naroda. Burzovni politički mešetari trljaju ruke i debelo zarađuju na ovom klasičnom moralnom debaklu hrvatskih politika. U pomoć im uskaču razno razne rejting agencije kvazi PR stručnjaci, ideološko obojeni politički analitičari, medijski moguli i međunarodni „Šeksovi gremiji“, koji u tom komplotu totalne iracionalnosti, obezglavljenom, porobljenom , osramoćenom hrvatskom narodu ponovo serviraju novo-staru paradigmu odnosa političkih snaga sugerirajući nam ona rješenja na kojima će samo oni najviše partitokratski profitirati, a Hrvatska izgubiti. Bez imalo razumne sumnje radi se o klasičnim političkim profiterima i prava je šteta da u našem kaznenom zakonu ne postoji mogućnost procesuirati sve lažne proroke koji se skrivaju iza demokracije i proizvode veleizdajničke zablude na štetu naše Domovine.

Pred našim očima se ponavlja isti scenarij kao i u vrijeme vladavine Tomislava Karamarka. Nepuna dva mjeseca prije tih parlamentarnih izbora HDZ je ima značajnu prednost pred Milanovićevim SDP-om, a kako su se približavali izbori ta prednost se statistički smanjivala zahvaljujuću političkim burzovnim mešetarima i na kraju su HDZ i SDP doši u potpuni egal. Karamarko je proglašen vječitim najnegativnijim političarem svih vremena, neprijateljem broj jedan, iako je tankom relativnom većinom dobio te izbore kao pete u nizu. Karamarka je Most pod utjecajem raznih sila i silnica utjerao u situaciju nemoguće misije, prisilio ga da odustane od premijerske fotelje u korist Oreškovića i to je trenutak početka pada Tomislava Karamarka. Zbog isforsirane afere „konzultantica“ bio je prisiljen dati ostavku na sve funkcije, a preslagivanje koje je inicirao kao zadnju slamku spasa bilo je osuđeno na propast. Za Hrvatsku je dobro što to preslagivanje nije uspjelo, jer činilo se, bilo ga je nemoguće realizirati bez neprincipijelnih koalicija sa Pupovcem i Vesnom Pusić. To Karamarkovi birači ne bi nikada potpisali.

U današnjoj političkoj kaljuži ponovo dominira afera, ali ovaj put prava afera, afera Agrokor, a u prvom planu je ministar Marić. Bez obzira jesu li Mostovi pokušaji rušenja Marića bili samoubojstvo iz zasjede ili su se temeljili na dokazivim činjenicama i prevladavajućoj percepciji hrvatskih građana da je Marić u eklatantnom sukobu interesa, Most bi svakako bio odstrijeljen u nekim drugim već pripremljenim scenarijima. Dakle, isto kao Tomislav Karamarko, Most je postao karcinom u tkivu hrvatskog političkog bipolarizma HDZ-a i SDP-a sa svim onim dominatno umreženim vladarima na čelu, koji u konačnici presuđuju svake izbore po svom ukusu! Da nije uspjela „afera konzultantica“ uspjela bi neka druga, da nije uspjela afera Marić uspjela bi neka druga pomno pripremljena, isplanirana do zadnjeg detalja.
Samo nam se čini da je ministar Marić spašen, jer kada se potpuno otvori utroba mogućeg Agrokorovog kriminala Marić će ponovo doći na red i ne će ga spasiti ni dragi Bog. Tek tada će se postaviti pitanje Plenkoviću zašto je žrtvovao četvoricu za jednog, zašto je do temelja uzdrmao stabilnost Hrvatske vlade.

Nakon recentne bure u Hrvatskom saboru političko burzovno tržište se užarilo do maksimuma. Bilježi se pad vrijednosti dionica HDZ-a, Plenković je po prvi put najnegativniji političar u Hrvatskoj, broj građana koji misle kako idemo u lošem smjeru popeo se na 75%.
Istovremeno bez ikakvog objašnjenja i vidljivog rezultata njihovog rada rastu dionice SDP-u, Mostu i Živom zidu i stvara se privid novog odnosa političkih snaga u Hrvatskoj. Čini se da je Plenković ovim svojim „državničkim“ potezom zapravo dao umjetno disanje budućim koalicijskim partnerima i zauvijek se riješio „opasnog“ Mosta s „opasnim“ ljudima, „opasnih“ namjera. Plenkovićev HDZ više nije stranka „opasnih namjera“, jer taj epitet sada nosi Most. Kako to da onda Mostu raste statistička popularnost? Zbog čega onda Most po želji političkih burzovnih mešetara ili vladara Hrvatske mora ostati treća najjača politička snaga ako su stranka „opasnih ljudi s opasnim namjerama“? Zbog čega politički burzovni mešetari misle kako će na stabilnom Mostu zaraditi?

Misle li doista vladari Hrvatske da su novinari koji inzistiraju na suverenističkim politikama glupi? Misle li oni da su glupi komentatori, analitičari, da ste glupi Vi poštovan čitatelji koji želite jaku Hrvatsku kao nacionalnu državu? Apsurd nad apsurdima jest da oni znaju kako mi sve znamo i licemjerno nam se smiju, jer misle i znaju da smo nemoćni osujetiti tajni plan vladara Hrvatske.

A scenarij i plan je na stolu. Nakon lokalnih izbora doći će do krpanja ili preslagivanja ove „stabilne“ Vlade Andreja Plenkovića sa HNS-om Vesne Pusić, HSS-om Kreše Beljaka i manjincima Milorada Pupovca. Potpuno je razvidno da su navedeni akteri ostali jedini mogući i realni koalicijski potencijal nakon izbacivanja Mosta iz igre. Zanimljivo je da su svi navedeni partneri zakleti neprijatelji Mosta i da s Mostom ni mrtvi ne bi nikada sklopili savez. Dakle Most je bio smetnja ovakvoj novoj „spasonosnoj“, isplaniranoj konstrukciji, a afera Marić je bez sumnje samo smokvin list za realizaciju plana.

Još je zanimljivije kako su svi partneri u toj budućoj koaliciji bila ona formalna ili tehnička na istoj ideološkoj valnoj dužini. Svi misle isto! Nećemo o prošlosti okrenimo se budućnost, ne čačkaj po arhivima, ne diraj Tita, ne diraj Jasenovac i ne traži istinu o tom mitu, ne daj da Stepinac postane svetac, ne diraj u privatizaciju i pretvorbu i popuštaj Srbiji u svakom pogledu. Osim toga oni su na istoj interesnoj valnoj dužini koja se mjeri milijardama eura. A Most je za razliku od njih hlebinski zakopao baš u pitanja koja moraju ostati zatvorena. Arhivi i pljačka u pretvorbi!? Zanimljivo!? Zašto onda Most mora ostati? Pa zbog toga da u Hrvatskom saboru postoji oporba kako bi se i nadalje moglo glumatati neki nepostojeći demokratski parlamentarizam. Uz Most će u oporbi biti Živi zid, neki nezavisni zastupnici i „show must go onn“. Na pomolu je i jedna nova stranka, ali o tome na kraju ovog teksta. I tako ćemo u Hrvatskom saboru imati novopečene fašiste Most, Pernarove anarhiste iz Živog zida, a mogli bi im se priključiti i ustaše Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
Strategija popuštanja Srbiji je svakako najznačajnija u ovom monstruoznom planu. Iz autentičnih izvora bliskih predsjedništvu HDZ-a doznajem da se širi teza kako je najveći Plenkovićev državnički uspjeh upravo koalicija sa Miloradom Pupavce. Tvrde to ozbiljni članovi HDZ-a! To objašnjavaju tvrdnjom kako je ta koalicija s Pupavcem spriječila međunarodnu izolaciju Hrvatske i daljnji pad rejtinga Hrvatske nakon pogubnih politika Tomislava Karamarka. I Sanader i Kosor su imali iste argumente za suradnju s Pupovcem!
Dakle Karamarkove politike su bile pogubne, ognjištarske, ustaške, fašističke, klerikalističke, crnomantijaške, udbaške, jednom riječju opasne i veleizdajničke!? Tko je to govorio ako ne Milanović? Tko je stvorio razdor u Hrvatskoj na tim floskulama ako ne Milanović? Tko je taj razdor na temelju istih floskula lansirao u međunarodnu zajednicu? Imali možda Plenković kao EU diplomata udjela u tome? Pa ako na tim floskulama Plenković osuđuje Karamarka i Hasanbegovića i ako ih je na tim floskulama srušio i ruši, bez ikakve sumnje imao je veliki utjecaj na širenje te lažne slike o Hrvatskoj. Jer da je zdušno branio Karamarka kao vjerodostojnog člana HDZ-a i Hasanbegovića kao ministra HDZ-a, onako kako je branio ministra Marića, njegovo biračko tijelo bi danas bili spremno i homogeno, u sinergiji domoljublja i kompetentne ekonomske politike, osvojiti više od 70 mandata, bez ikakvog rizika ulaziti u neprincipijelne koalicije. I sada Plenković koristi te iste Milanovićeve argumente kojima je napravio strašan lom unutar HDZ-ovog biračkog tijela unutar HDZ-ovih politika koje je zatekao i onda ih proglasio ništavnima, nakon pet uzastopnih izbornih pobjeda, nakon osvajanja mentalno komunističke utvrde na Pantovčaku!?
Sve ono što Plenkovićeva buduća koalicija ne će i ne želi, Karamarkove i Hasanbegovićeve politike su htjele sprovesti u djelo i za to ima bezbroj dokaza. Plenković nas je dakle, ne pupčanom vrpcom, već Pupovčevom vrpcom još čvršće nego ikada poveza s povijesnom maticom u Beogradu gdje stoluje Vučić, miljenik Angele Merkel, javne zagovornice baš takve koalicije kakvu Plenković stvara, koalicije kojoj će u dogledno vrijeme participirati i SDP kada teren pripreme politički burzovni mešetari. Upravo takvu koaliciju zagovara i Američka veleposlanica u Hrvatskoj i to je javno obznanila.

Ako je Andrej Plenković pod pritiskom međunarodne zajednice maknuo Karamarka i navodno spasio Hrvatsku od izolacije, onda će isto tako, pod istim pritiscima, istom mjerom i nadalje slušati međunarodnu zajednicu kako Hrvatska ne bi došla u navodnu izolaciju i uči će u veliku koaliciju šta god mi mali ljudi o tome mislili. A navodna izolacija u prijevodu zapravo znači zaštita međunarodnih geopolitičkih interesa u kojima na uštrb Hrvatske Srbija ima značajnu ulogu.

Dok Pupovac u Hrvatskoj vješto glumi nekog novog Pribičevića, moralizira i iz visine svima docira u Hrvatskom saboru, tumači nam kao psihoterapeut kako se vodi moderna politika, dok Mostove zastupnike i branitelje proglašava fašistima, jasno se vidi strategija, jasno se vide planovi. HDZ je pod vodstvom Plenkovića prestao biti fašistička stranka, a strategiji velikosrpske politike uvijek su bili nasušno potrebni fašisti i ustaše za održavanje mitova, za zalijevanje „jasenovačkog cvijeta“ kako ne bi uvenuo, a ti novi fašisti odjednom su, ni krivi ni dužni postali Mostovci koje su donedavno proglašavali udbašima. Jesmo li mi već gledali taj film, nije li i Karamarko bio najveći ustaša, a istovremeno od notornih udbaša proglašen suradnikom udbe? Apsurd nad apsurdima!?

U isto vrijeme u Beogradu Vučić vješto glumi novog Tita, jednom nogom u Rusiji, a drugom na Zapadu i još mu samo nedostaje osnovati nesvrstane po uzoru na zločinca iz „Kuče cveča“. Dobar je s Putinom, a iz zahvalnosti prema Angeli Merkel obnavlja veliko srpsko-njemačko prijateljstvo isto kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata i diže monumentalan spomenik podunavskim Švabama. Naravno, on ne govori tko je te Švabe poklao, pobio, zatočio u logore, on ne govori tko je tim Švabama konfiscirao imovinu u vrijednosti 40 milijardi eura, on ne govori tko ih je protjerao i etnički očistio. Novo njemačko-srpsko prijateljstvo iznad je povijesne istine, interesi su u prvom planu. Njemačko-srpsko prijateljstvo je iznad istine o monstruoznom srpskom antisemitizmu kada su Nedićevci u suradnji s Hitlerom rekordnom roku pobili i poklali sve Židove u Srbiji. Efraimu Zurofu, lovcu na antisemite ne pada na pamet iz svog udobnog Beogradskog stana zamoliti Vučića da u Beogradu podigne spomenik na mjestu koncentracijskih logora u kojima su Srbi detaljno odradili „konačno rješenje“! Dovoljan im je Jasenovac na ovim prostorima, ta sjena koja zlokobno leti iznad genocidnog hrvatskog naroda kao trajna povijesna prijetnja.

I kada se činilo da je Andrej Plenković prošao kroz trijumfalna vrata stvari izgledaju sasvim obrnuto. Dionice na političkoj burzi naglo su mu pale, a čini se kako je on upao u močvarno živo blato iz kojega se pokušava izvući kao barun Munchaussen, pa sam sebe vuče za vlastitu kosu. Mogući novi koalicijski partneri na čelu s Pupovcem će ga izvući ili još dublje potopiti kao što su potopili Karamarka. Oni su mu na žalost Hrvatske jedini potencijalni spasitelji. Iz relevantnih redova HDZ-a poglavito od bivšeg ministra Mire Kovača čuje se alarmantan poziv na odgovornost Plenkovića zbog srozavanja dionica HDZ-a. Radi se o istovjetnoj odgovornosti kakvu je Plenković tražio od Tomislava Karamarka, grijehu što o svojim radikalnim koracima nije raspravljao na predsjedništvu stranke. U trenutku kada je Karamarko odustao od premijerske stolice doživio je najveće ovacije, potpuno iste ovacije koje je doživio Plenković izbacivanjem Mosta iz Vlade. No međutim, vrijeme ovacija je brzo prošlo i tražila se njegova odgovornost i glava, a to isto čeka Andreja Plenkovića. Poražavajuće je za Hrvatsku što mu glavu može i hoće spasiti notorni Pupovac.

U ovom burzovnom političkom mešetarenju naglo su skočile dionice Bruni Esih, a u trenutku kada su joj se pridružili Hasanbegović i general Glasnović njene dionice su skočile do neba. Bruna Esih je otvorena knjiga s tek nekoliko šturo ispisani stranica i uglavnom je javnosti poznata kao izaslanica predsjednice na komemoracijama žrtvama totalitarnog nasilja Titove diktature. Poznato je da nikada nije bila umrežena sa strukturama zbog partitokratskih interesa, pametna je, marljiva i zgodna žena koju bi svaki PR-ovac poželio za prvu osobu od koje se može napraviti politička zvijezda. Knjiga Zlatka Hasanbegovića poznata je od prve do zadnje stranice, na njega je odavno ispucano sve artiljerijsko mentalno komunističko streljivo, isto kao i na generala Glasnovića, ali u potpuno drugim okolnostima, u grotlu Domovinskog rata. Mogu li se oni preko rezultata ove bitke za Zagreb vinuti u političko nebo i biti relevantna lista za moguće prijevremene izbore? Odgovornost prema Hrvatskom narodu imaju, a iz toga proizlaze i njihove zadaće boriti se protiv burzovnih političkih mešetara koji su nam pripremili recentni kaos i ovu političku kaljužu. Činjenica je da je ovaj politički trojac iz ove političke kaljuže izašao čista obraza. S obzirom da su se štakori počeli ukrcavati na njihov brod potrebno je kapilarno provjeriti svaku osobu koja im pristupa i obvezno napraviti preventivnu lustraciju po strogo utvrđenim kriterijima. U protivnom propast će kao i svi slični projektni pokušaji do sada koji su željeli poremetiti bipolarni ritam HDZ-a i SDP-a. Svaki i najmanji rast vrijednosti njihovih dionica značit će automatski pad vrijednosti dionica HDZ-a i tu zapravo leži najveća odgovornost Plenkovića za sve ishitrene birokratske i programirane poteze.

Najveća odgovornost Plenkovića stoji u tome što je u HDZ-u lustrirao domoljube umjesto da je lustrirao abolirane četnike i mentalne komuniste, a ta vrsta pogubnog umjesto suverenističkog kadroviranja mogla se obaviti i bez zakona o lustraciji.
Politička burza, politički burzovni mešetari, tajni vladari Hrvatske, konačno čini se, imaju svog predsjednika koji može biti predsjednik HDZ-a i SDP-a istovremeno, a možda i predsjednik Balkana!? Ako nije tako neka predsjednik dokaže suprotno, pa makar i pod cijenu svoje fotelje.

Možemo li i imamo li se mi uopće pravo nadati da Plenković unutar HDZ-a može pomiriti mentalni komunizam, centrizam, suverenizam i domoljublje i na taj način osigurati red i stabilnost vlastite stranke, rehabilitirati marginalizirane domoljube, što bi se bez ikakve sumnje pozitivno i dobitnički projiciralo na svekoliko zajedništvo HDZ-ovog biračkog tijela? Jer ako Plenković nije u stanju stabilizirati vlastito dvorište, kako se onda možemo nadati i vjerovati mu da je u stanju stabilizirati Hrvatsku!?

Kazimir Mikašek-Kazo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari