Connect with us

Istaknuto

SPC je uzrok svih nevolja na Balkanu

Objavljeno

-

Ako čitamo umotvorine srbijanskih historičara i SPC, Hrvati kao narod nikada nisu postojali niti živjeli na ovim prostorima.

[ad id=”93788″]

Njih je izmislio Rim, što znači da su Hrvati pokatoličeni Srbi. Po tim srbijanskim umotvorinama na Balkanu su živjeli samo Srbi, koji su došli na ove prostore navodno u 5. stoljeću mada se taj etnik prvi put pojavljuje u hrvatskim primorskim gradovima pod bizantskom vlašću polovicom 8. stoljeća. Povjesni Serbi, nakon što su dalmatinski gradovi došli pod vlast Venecije, postaju Latini ili se vraćaju svojoj Matici hrvatskoj i tako nestaju sa povjesne scene. Radi se o još jednoj podvali Hrvatima jer Veneci ili Veneti dakle, Mleci su se ponašali kao nasljednici Bizanta nakon crkvenog raskola 1054. godine i nastojali oteti Hrvatima cijelu obalu.

Srbi su navodno pokršteni u 7. stoljeću za vrijeme vladavine bizantskog cara Heraklia koji je vladao od 610. do 641. godine. Ovdje se ne radi samo o lažima nego o otimanju hrvatske povijesti, što Srbijanci čine i danas, bez ijednog valjnog argumenta i bez ikakvog prosvjeda od hrvatske intelektualne elite. Zbog svega ovoga osuđujem hrvatske povjesne i jezične intelektualce, a najviše katoličku Crkvu koja je u prošlosti dugo bila nositelj hrvatskog intelektualizma. Jednako osuđujem i komunističke intelektualce koji nisu razmišljali nego su bezpogovorno slijedili srbijanske podvale. Crkva je slijedila naputke Rima u ime ekumenizma, a komunisti su slijedile naputke marksizma u ime bratstva i jedinstva, te odumiranja države. Dakle, po marksističkom nauku, države su trebale odumrijeti, a istu ideju danas nam nameću bivše kolonijalne sile iz Europe sa svojim liberalnim ili komunističkim elitama.

Naime, kolonijalne sile uz pomoć Njemačke nastoje stvoriti Europu bez granica kao federalnu državu, ali bez zastupništva današnjih država u Gornjem domu Parlamenta jer ga nema. U Gornjem domu Parlamenta sve države koje čine EU moraju imati isti broj zastupnika, bez obzira na veličinu, jer oni moraju štititi svoje državne interese. Dakle, mala Hrvatska i velika Njemačka u tom Domu bi morale imati jednaki broj zastupnika. Međutim, hrvatske elite i dalje šute prihvaćajući sve što nam EU nameće bez ikakvog pogovora. Zašto hrvatski parlamentarci u EU ne zatraže osnivanje Gornjeg doma u europskom Parlamentu?

Oprostite na ovoj disgresiji, dragi čitatelji, ali tko je bio Heraklie? Zašto se nije zvao Seraklie nego Heraklie ili Eraklie? Nema nikakve sumnje da su Herak-lie u prošlosti pripadali starijoj haravačkoj civilizaciji jer njegovo pravo ime je bilo Harvač. Pod semitskim Helama, to ime se odrazilo kao Eras ili Erak, jer Heleni nisu imali slovo za glas V, a slovom E su pisali glas H. Glas Č se tada na helenskom pismu pisao slovom S. Dakle, na prostoru Stare Grčke ili Helade, prije dolaska semitskih Hela su živjeli civilizacijski Hrvati. Zar Herak ili Jerak nisu i danas hrvatska prezimena koja su slavenizirana kao Erić ili Herić i Jerić, odnosno, Eraković ili Heraković i Jerković. Čija imena i prezimena su izvedena od imena Jerko, Jere, Jergo, Jerolim, Ero, Hero i mnogih drugih koje su prisvojili Srbijanci? Zar i Jeras nije hrvatsko prezime, a odatle slavenizirana prezimena Jerasović ili Đerasović. Zar nije i danas logično zaljučiti da su prezimena Erak, Herak, Jerak ili Jeras, odnosno,(H)Eraković, Jerković i (Đ)Jerasović izvorno hrvatska? No, to nisu uočili ni hrvatski marksistički jezičari ni hrvatski marksistički povjesničari.

Izvorno ime za Hrvate je bilo Harvač. Semitski Latini su to pisali Cerve, dakle, Kerve jer nisu imali slovo za hrvatske glasove H i Č. Naziv Cerve je nastao odbacivanjem sufiksa en, a to je današnji pridjev crven. Rusi za pojam crven koriste pridjev krasan, dakle, riječi harvač+an ili karas+an. Od riječi kerve nastaje hrvatska imenica kerv ili krv, koja je tada značila rod. Ako mi netko preko bilo kojeg starijeg pisma može dokazati da je etnik Hrvat nastao od etnika Serb, postat ću Srbijanac. Dakle, naziv Cerve je najprvo postao Serve, što se pod Bizantom odrazilo kao Serbe. Isto tako pod Bizantom etnik Avar je postao Obar, ali Srbijanci i dalje vjeruju da je Obrovac srbijanski grad. Kako se etnik Obar još pisao Obal, od tog etnika nastaje hrvatska riječ obala koja se ranije odrazila kao avela ili vela. Abal je helenska inačica etnika Avar. Od naziva Abal nastaje kanaanski bog Bal. Bal je, dakle, bio bog ratara, stočara, trgovaca i obrtnika. Naziv Čevore Heres ili Evore Eres, Heleni su pisali Bore-Alis, što je značilo sjeverni Hrvati jer riječ bore je označavale sjever, a riječ Alis ili Alek je označavala Harvače na helenskom semitskom jeziku. Ranije riječ čavare ili avare je označavala jednu od dvije kaste u haravačkoj civilizaciji.

Nakon raskola 1054. godine mijenjaju se granice katoličkog i ortodoksnog kršćanstva , dakle, Rima i Bizanta. Cervenu Hrvatsku ili Krajinu koja je uključivala Rašku i Duklu, a koja je bila vazal Bizanta, nakon raskola je razdvojila rijeka Drina. Ovo podjela nam pokazuje da je i Mađarska ranije bila bizantska jer Sremski Karlovci, su pripadali Ugarskoj, a tamo su služili braća Ciril i Metod. Ugarska je nakon raskola došla pod jurisdikciju Rima. Tako je Raška zadržala bizantsku liturgiju i došla pod bugarsku jurisdikciju, a to nam najbolje pokazuje liturgija koja je napisana staroslavenskim jezikom bugarske redakcije, ali ne i srbijanskom ekavicom. U vrijeme monaha Save Nemana, Raška, a ne Srbija, dobiva arhiepiskopiju, čije središte je smješteno u manastir Žiča. Dakle, postojala je žićka, ali ne i srpska ortodoksna episkopija Peć u Raškoj.

Pojava nemira u Carigradu zbog osmanlijske opsade je omogućilo raškom despotu Dušanu Nemanji, poznatom kao Dušan Silni, osvajiti istočnu Hercegovinu, Duklu, dio sjeverne Albanije, Makedonije i Grčke. Sjeverni Albanci su bili poznati kao Kruči (Hruči), a danas se nazivaju Kuči. Tad je Dušan Silni osnovao i pećku Patrijaršiju. Nakon toga je Dušan Silni sebe nazvao Srbom, a ne Srbinom ili Srbijancem. Sebe je proglasio carem Srba i Grka, te zatražio od carigradskog vaseljenskog Patrijarha da ga okruni za srbsko grčkog cara, što je ovaj odbio i izopćio ga iz zajednice bizantskih Crkava. Dakle, pećka arhiepiskopija nikada nije postala patrijaršija, ali je Srbijanci i danas lažno nazivaju srbijanskom Patrijaršijom. Nakon odbijanja carigradskog Patrijarha da ga okruni za cara, preko svojih emisara u Rimu, Dušan Silni je zatražio priznanje od Pape, ali je u međuvremenu umro. Ovdje otkrivamo početak laži o Srbima i njihovoj srednjevjekovnoj državi. 1463. godine žičko arhiepiskopija, a ne pećka Patrijaršija, je pripojena ohridskoj arhiepiskopiji.

Sada dolazimo na još jednu povjesnu podvalu. Naime, Srbijanci tvrde da je 1577. godine Mehmed-paša Sokolović dao svojem bratu Makariju, dakle, SPC, koja uopće ne postoji, osim u glavama srbijanskih mitomana i lažljivaca, da upravlja pravoslavnim pukom u Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hrercegovini, te Hrvatskoj. Ne izgleda li smiješno i neuvjeriljivo da je sve ovo bio srbijanski teritorij dok je pučanstvo današnje Srbije bili islamizirano. U Beogradu je bilo više đamija nego li u današnjoj BiH. Jedan veliki broj muslimana iz Srbije se preselio u BiH nakon pada beogradskog Pašaluka. Teško je ipak povjerovati da je jedan musliman mogao biti toliko odan svojem bratu koji je bio kršćanski ortodoks.

1878. godine po porvi put u povijesti nastaje suverena i priznata srbijanska država, a tek 1879. godine se osniva SPC kojoj autofekalnost daje RPC. Međutim, prije toga nigdje se ne spominju Srbijanci ili srbijanska država, niti je postojala SPC. Cijela srbijanska povijest i povijest SPC su utemeljeni na lažima i mitovima. Tada nisu postojale autokefalne ortodoksne Crkve. Arhiepiskopije i episkopije su dobivale ime po gradovima u kojem su bile smještene. Autokefalne pravoslavne crkve se pojavljuju tek kad je sjedište bizantskog ortodoksnog kršćanstva postala Rusija, koja ga je nazvala pravoslavlje, a prije toga su postojale samo arhiepiskopije i episkopije koje su dobivale ime po gradovima. Patrijarh je stolovao u Carigradu i on je krunio narodne careve, sa tim da carigradski Patrijarh nikad nije okrunio nijednog srbijanskog cara.

Dakle, preko pravoslavlja i slavenstva širio se ruski Imperij, čiji nauk su prihvatili srbijanski knezovi i kraljevi, što je kasnije Srbijancima u Jugoslaviji omogućilo posrbljivanje svih bugarskih, rumunjskih, mađarskih, hrvatskih, bosanskih, crnogorskih, kosovskih i grčkih ortodoksa preko SPC. Umjesto da se u Jugoslaviji stvori JPC jer tako je nazvana država, SPC zahvaljujući mitu o darežljivosti muslimana Mehmed-paše I naivnost Hrvata dobiva nadležnosti nad bugarskim, rumunjskim, mađarskim, hrvatskim, bosanskim, hercegovačkim, crnogorskim i kosovskim pravoslavcima. Dakle, žrtve SPC postali su Bugari, Rumunji, Mađari, Hrvcati, Makedonci, Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, Crnogorci i Kosovari. Zar je moguće da je jedan musliman promicao kršćanstvo? Kraljevina SHS 1920 godine ukida CPC i pripaja je SPC iako je CPC bila 9., a SPC 14. po redu u zvaničnom katalogu pravoslavnih Crkava koji se zvao Sintagma.

Zahvaljujući tim lažima u novonastalim državama Balkana SPC stvara nerede, te upućuje Srbe na najgnjusnije zločine i preko njih Srbijanci pokušavaju oteti tuđe teritorije. Sve novonastale države raspadom Jugoslavije moraju osnovati svoje autokefalne, dakle, državne pravoslavne Crkve i zabraniti u njima djelovanje SPC. Što se dogodilo na Balkanu, danas se događa u Ukrajini jer RPC djeluje u Ukrajini zajedno sa UPC. Odmah nakon izlaska iz ruskog zagrljaja, Ukrajina je trebala zabraniti djelovanje RPC, ne zabranjujući etnik Rus.

Međutim, u pravoj demokraciji ne postoje etničke manjine jer su, primjerice, svi Arapi u Francuskoj Francuzi. Zašto onda etničke manjine u Hrvatskoj ne smiju biti Hrvati. U suverenoj Hrvatskoj svi etnici su državljani RH, dakle, Hrvati različitog etničkog porijekla. Međuti, bauk titoizma se proširio Hrvatskom jer svijest u RH je još uvijek komunistička. Zato i postoje nacionalne, a ne etničke manjine.

Dakle, preko pravoslavlja i slavenstva širio se ruski Imperij, čiji nauk su prihvatili srbijanski knezovi i kraljevi, što je kasnije Srbijancima u Jugoslaviji omogućilo posrbljivanje svih bugarskih, rumunjskih, mađarskih, hrvatskih, bosanskih, crnogorskih, kosovskih i grčkih ortodoksa preko SPC. Umjesto da se u Jugoslaviji stvori JPC jer tako je nazvana država, SPC zahvaljujući mitu o darežljivosti muslimana Mehmed-paše I naivnost Hrvata dobiva nadležnosti nad bugarskim, rumunjskim, mađarskim, hrvatskim, bosanskim, hercegovačkim, crnogorskim i kosovskim pravoslavcima. Dakle, žrtve SPC postali su Bugari, Rumunji, Mađari, Hrvati, Makedonci, Crnogorci, Bosanci, Hercegovci i Kosovari. Zar je moguće da je novopečeni musliman promicao kršćanstvo? Kraljevina SHS 1920 godine ukida CPC i pripaja je SPC iako je CPC  bila 9.  a SPC 14. po redu u zvaničnom katalogu pravoslavnih Crkava koji se zvao Sintagma.

Sam Pusić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari