Pratite nas

Istaknuto

SPC je uzrok svih nevolja na Balkanu

Objavljeno

na

Ako čitamo umotvorine srbijanskih historičara i SPC, Hrvati kao narod nikada nisu postojali niti živjeli na ovim prostorima.

[ad id=”93788″]

Njih je izmislio Rim, što znači da su Hrvati pokatoličeni Srbi. Po tim srbijanskim umotvorinama na Balkanu su živjeli samo Srbi, koji su došli na ove prostore navodno u 5. stoljeću mada se taj etnik prvi put pojavljuje u hrvatskim primorskim gradovima pod bizantskom vlašću polovicom 8. stoljeća. Povjesni Serbi, nakon što su dalmatinski gradovi došli pod vlast Venecije, postaju Latini ili se vraćaju svojoj Matici hrvatskoj i tako nestaju sa povjesne scene. Radi se o još jednoj podvali Hrvatima jer Veneci ili Veneti dakle, Mleci su se ponašali kao nasljednici Bizanta nakon crkvenog raskola 1054. godine i nastojali oteti Hrvatima cijelu obalu.

Srbi su navodno pokršteni u 7. stoljeću za vrijeme vladavine bizantskog cara Heraklia koji je vladao od 610. do 641. godine. Ovdje se ne radi samo o lažima nego o otimanju hrvatske povijesti, što Srbijanci čine i danas, bez ijednog valjnog argumenta i bez ikakvog prosvjeda od hrvatske intelektualne elite. Zbog svega ovoga osuđujem hrvatske povjesne i jezične intelektualce, a najviše katoličku Crkvu koja je u prošlosti dugo bila nositelj hrvatskog intelektualizma. Jednako osuđujem i komunističke intelektualce koji nisu razmišljali nego su bezpogovorno slijedili srbijanske podvale. Crkva je slijedila naputke Rima u ime ekumenizma, a komunisti su slijedile naputke marksizma u ime bratstva i jedinstva, te odumiranja države. Dakle, po marksističkom nauku, države su trebale odumrijeti, a istu ideju danas nam nameću bivše kolonijalne sile iz Europe sa svojim liberalnim ili komunističkim elitama.

Naime, kolonijalne sile uz pomoć Njemačke nastoje stvoriti Europu bez granica kao federalnu državu, ali bez zastupništva današnjih država u Gornjem domu Parlamenta jer ga nema. U Gornjem domu Parlamenta sve države koje čine EU moraju imati isti broj zastupnika, bez obzira na veličinu, jer oni moraju štititi svoje državne interese. Dakle, mala Hrvatska i velika Njemačka u tom Domu bi morale imati jednaki broj zastupnika. Međutim, hrvatske elite i dalje šute prihvaćajući sve što nam EU nameće bez ikakvog pogovora. Zašto hrvatski parlamentarci u EU ne zatraže osnivanje Gornjeg doma u europskom Parlamentu?

Oprostite na ovoj disgresiji, dragi čitatelji, ali tko je bio Heraklie? Zašto se nije zvao Seraklie nego Heraklie ili Eraklie? Nema nikakve sumnje da su Herak-lie u prošlosti pripadali starijoj haravačkoj civilizaciji jer njegovo pravo ime je bilo Harvač. Pod semitskim Helama, to ime se odrazilo kao Eras ili Erak, jer Heleni nisu imali slovo za glas V, a slovom E su pisali glas H. Glas Č se tada na helenskom pismu pisao slovom S. Dakle, na prostoru Stare Grčke ili Helade, prije dolaska semitskih Hela su živjeli civilizacijski Hrvati. Zar Herak ili Jerak nisu i danas hrvatska prezimena koja su slavenizirana kao Erić ili Herić i Jerić, odnosno, Eraković ili Heraković i Jerković. Čija imena i prezimena su izvedena od imena Jerko, Jere, Jergo, Jerolim, Ero, Hero i mnogih drugih koje su prisvojili Srbijanci? Zar i Jeras nije hrvatsko prezime, a odatle slavenizirana prezimena Jerasović ili Đerasović. Zar nije i danas logično zaljučiti da su prezimena Erak, Herak, Jerak ili Jeras, odnosno,(H)Eraković, Jerković i (Đ)Jerasović izvorno hrvatska? No, to nisu uočili ni hrvatski marksistički jezičari ni hrvatski marksistički povjesničari.

Izvorno ime za Hrvate je bilo Harvač. Semitski Latini su to pisali Cerve, dakle, Kerve jer nisu imali slovo za hrvatske glasove H i Č. Naziv Cerve je nastao odbacivanjem sufiksa en, a to je današnji pridjev crven. Rusi za pojam crven koriste pridjev krasan, dakle, riječi harvač+an ili karas+an. Od riječi kerve nastaje hrvatska imenica kerv ili krv, koja je tada značila rod. Ako mi netko preko bilo kojeg starijeg pisma može dokazati da je etnik Hrvat nastao od etnika Serb, postat ću Srbijanac. Dakle, naziv Cerve je najprvo postao Serve, što se pod Bizantom odrazilo kao Serbe. Isto tako pod Bizantom etnik Avar je postao Obar, ali Srbijanci i dalje vjeruju da je Obrovac srbijanski grad. Kako se etnik Obar još pisao Obal, od tog etnika nastaje hrvatska riječ obala koja se ranije odrazila kao avela ili vela. Abal je helenska inačica etnika Avar. Od naziva Abal nastaje kanaanski bog Bal. Bal je, dakle, bio bog ratara, stočara, trgovaca i obrtnika. Naziv Čevore Heres ili Evore Eres, Heleni su pisali Bore-Alis, što je značilo sjeverni Hrvati jer riječ bore je označavale sjever, a riječ Alis ili Alek je označavala Harvače na helenskom semitskom jeziku. Ranije riječ čavare ili avare je označavala jednu od dvije kaste u haravačkoj civilizaciji.

Nakon raskola 1054. godine mijenjaju se granice katoličkog i ortodoksnog kršćanstva , dakle, Rima i Bizanta. Cervenu Hrvatsku ili Krajinu koja je uključivala Rašku i Duklu, a koja je bila vazal Bizanta, nakon raskola je razdvojila rijeka Drina. Ovo podjela nam pokazuje da je i Mađarska ranije bila bizantska jer Sremski Karlovci, su pripadali Ugarskoj, a tamo su služili braća Ciril i Metod. Ugarska je nakon raskola došla pod jurisdikciju Rima. Tako je Raška zadržala bizantsku liturgiju i došla pod bugarsku jurisdikciju, a to nam najbolje pokazuje liturgija koja je napisana staroslavenskim jezikom bugarske redakcije, ali ne i srbijanskom ekavicom. U vrijeme monaha Save Nemana, Raška, a ne Srbija, dobiva arhiepiskopiju, čije središte je smješteno u manastir Žiča. Dakle, postojala je žićka, ali ne i srpska ortodoksna episkopija Peć u Raškoj.

Pojava nemira u Carigradu zbog osmanlijske opsade je omogućilo raškom despotu Dušanu Nemanji, poznatom kao Dušan Silni, osvajiti istočnu Hercegovinu, Duklu, dio sjeverne Albanije, Makedonije i Grčke. Sjeverni Albanci su bili poznati kao Kruči (Hruči), a danas se nazivaju Kuči. Tad je Dušan Silni osnovao i pećku Patrijaršiju. Nakon toga je Dušan Silni sebe nazvao Srbom, a ne Srbinom ili Srbijancem. Sebe je proglasio carem Srba i Grka, te zatražio od carigradskog vaseljenskog Patrijarha da ga okruni za srbsko grčkog cara, što je ovaj odbio i izopćio ga iz zajednice bizantskih Crkava. Dakle, pećka arhiepiskopija nikada nije postala patrijaršija, ali je Srbijanci i danas lažno nazivaju srbijanskom Patrijaršijom. Nakon odbijanja carigradskog Patrijarha da ga okruni za cara, preko svojih emisara u Rimu, Dušan Silni je zatražio priznanje od Pape, ali je u međuvremenu umro. Ovdje otkrivamo početak laži o Srbima i njihovoj srednjevjekovnoj državi. 1463. godine žičko arhiepiskopija, a ne pećka Patrijaršija, je pripojena ohridskoj arhiepiskopiji.

Sada dolazimo na još jednu povjesnu podvalu. Naime, Srbijanci tvrde da je 1577. godine Mehmed-paša Sokolović dao svojem bratu Makariju, dakle, SPC, koja uopće ne postoji, osim u glavama srbijanskih mitomana i lažljivaca, da upravlja pravoslavnim pukom u Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hrercegovini, te Hrvatskoj. Ne izgleda li smiješno i neuvjeriljivo da je sve ovo bio srbijanski teritorij dok je pučanstvo današnje Srbije bili islamizirano. U Beogradu je bilo više đamija nego li u današnjoj BiH. Jedan veliki broj muslimana iz Srbije se preselio u BiH nakon pada beogradskog Pašaluka. Teško je ipak povjerovati da je jedan musliman mogao biti toliko odan svojem bratu koji je bio kršćanski ortodoks.

1878. godine po porvi put u povijesti nastaje suverena i priznata srbijanska država, a tek 1879. godine se osniva SPC kojoj autofekalnost daje RPC. Međutim, prije toga nigdje se ne spominju Srbijanci ili srbijanska država, niti je postojala SPC. Cijela srbijanska povijest i povijest SPC su utemeljeni na lažima i mitovima. Tada nisu postojale autokefalne ortodoksne Crkve. Arhiepiskopije i episkopije su dobivale ime po gradovima u kojem su bile smještene. Autokefalne pravoslavne crkve se pojavljuju tek kad je sjedište bizantskog ortodoksnog kršćanstva postala Rusija, koja ga je nazvala pravoslavlje, a prije toga su postojale samo arhiepiskopije i episkopije koje su dobivale ime po gradovima. Patrijarh je stolovao u Carigradu i on je krunio narodne careve, sa tim da carigradski Patrijarh nikad nije okrunio nijednog srbijanskog cara.

Dakle, preko pravoslavlja i slavenstva širio se ruski Imperij, čiji nauk su prihvatili srbijanski knezovi i kraljevi, što je kasnije Srbijancima u Jugoslaviji omogućilo posrbljivanje svih bugarskih, rumunjskih, mađarskih, hrvatskih, bosanskih, crnogorskih, kosovskih i grčkih ortodoksa preko SPC. Umjesto da se u Jugoslaviji stvori JPC jer tako je nazvana država, SPC zahvaljujući mitu o darežljivosti muslimana Mehmed-paše I naivnost Hrvata dobiva nadležnosti nad bugarskim, rumunjskim, mađarskim, hrvatskim, bosanskim, hercegovačkim, crnogorskim i kosovskim pravoslavcima. Dakle, žrtve SPC postali su Bugari, Rumunji, Mađari, Hrvcati, Makedonci, Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, Crnogorci i Kosovari. Zar je moguće da je jedan musliman promicao kršćanstvo? Kraljevina SHS 1920 godine ukida CPC i pripaja je SPC iako je CPC bila 9., a SPC 14. po redu u zvaničnom katalogu pravoslavnih Crkava koji se zvao Sintagma.

Zahvaljujući tim lažima u novonastalim državama Balkana SPC stvara nerede, te upućuje Srbe na najgnjusnije zločine i preko njih Srbijanci pokušavaju oteti tuđe teritorije. Sve novonastale države raspadom Jugoslavije moraju osnovati svoje autokefalne, dakle, državne pravoslavne Crkve i zabraniti u njima djelovanje SPC. Što se dogodilo na Balkanu, danas se događa u Ukrajini jer RPC djeluje u Ukrajini zajedno sa UPC. Odmah nakon izlaska iz ruskog zagrljaja, Ukrajina je trebala zabraniti djelovanje RPC, ne zabranjujući etnik Rus.

Međutim, u pravoj demokraciji ne postoje etničke manjine jer su, primjerice, svi Arapi u Francuskoj Francuzi. Zašto onda etničke manjine u Hrvatskoj ne smiju biti Hrvati. U suverenoj Hrvatskoj svi etnici su državljani RH, dakle, Hrvati različitog etničkog porijekla. Međuti, bauk titoizma se proširio Hrvatskom jer svijest u RH je još uvijek komunistička. Zato i postoje nacionalne, a ne etničke manjine.

Dakle, preko pravoslavlja i slavenstva širio se ruski Imperij, čiji nauk su prihvatili srbijanski knezovi i kraljevi, što je kasnije Srbijancima u Jugoslaviji omogućilo posrbljivanje svih bugarskih, rumunjskih, mađarskih, hrvatskih, bosanskih, crnogorskih, kosovskih i grčkih ortodoksa preko SPC. Umjesto da se u Jugoslaviji stvori JPC jer tako je nazvana država, SPC zahvaljujući mitu o darežljivosti muslimana Mehmed-paše I naivnost Hrvata dobiva nadležnosti nad bugarskim, rumunjskim, mađarskim, hrvatskim, bosanskim, hercegovačkim, crnogorskim i kosovskim pravoslavcima. Dakle, žrtve SPC postali su Bugari, Rumunji, Mađari, Hrvati, Makedonci, Crnogorci, Bosanci, Hercegovci i Kosovari. Zar je moguće da je novopečeni musliman promicao kršćanstvo? Kraljevina SHS 1920 godine ukida CPC i pripaja je SPC iako je CPC  bila 9.  a SPC 14. po redu u zvaničnom katalogu pravoslavnih Crkava koji se zvao Sintagma.

Sam Pusić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari