Pratite nas

Reagiranja

Splitski branitelji traže zabranu simbola bivšeg komunističkog režima

Objavljeno

na

Koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata grada Splita i Splitsko dalmatinske županije uz potporu ostalih koordinacija i braniteljskih udruga predala je jučer zahtjev za donošenje odluke Hrvatskog sabora za osudu zločina, zabranu simbola bivšeg komunističkog režima te otvaranje svih arhiva bivšeg sustava.

Ivan Turudić, predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, na konferenciji za novinare ispred zgrade Sabora kazao je da je taj zahtjev predan Saboru kako bi on raspravio i osudio zločine jugoslavenskog totalitarnog režima i kako bi zabranio javnu uporabu njihovih simbola.

Njihovo priopćenje koje potpisuje predsjednik Turudić prenosimo u cijelosti:

Koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga SDŽ uz podršku ostalih braniteljskih i stradalničkih udruga na razini Hrvatske predala je u Hrvatski sabor zahtjev da se u Hrvatskom saboru rasprave zločini jugoslavenskog komunističkog režima i da se donese odluka kojom bi se još jednom osudili zločini svih totalitarnih režima i zabranilo javnu uporabu njihovih simbola, sukladno Rezoluciji Vijeća Europe iz 2006. g. kao i Deklaraciji Hrvatskog sabora (2006. godine) o osudi zločina počinjenih tijekom jugoslavenskog totalitarnog komunističkog poretka, te konačno predala partijska arhivska građa u Hrvatski državni arhiv na uvid zainteresiranoj javnosti.

U sadržaju prijedloga ove “Odluke” traži se osuda zločina ustanika koji su počinjeni nad nedužnim nesrpskim stanovništvom na tromeđi sjeverne Dalmacije, istočne Like i jugozapadne Bosne krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. godine te izraz pijeteta prema svim nevinim žrtvama tih zločina.

Dobro je zataškana činjenica da je u ustaničkim odredima jedan dio boraca nosio četničke kokarde a drugi dio zvijezdu petokraku. Proces diferencijacije četnika i partizana u ustaničkim redovima počeo je u jesen 1941., kada se konačno počinje koristiti naziv „partizan“ a prvi partizanski odred u Lici osniva se tek 20. rujna 1941.

Ako su ustanici antifašisti kako je moguć potpun izostanak otpora talijanskom okupatoru nakon što je on tijekom srpnja u sjevernoj Dalmaciji i Lici zauzeo važne prometnice i utvrđenja. Postoje čak dokumenti koji govore o suradnji ustanika s fašističkim okupatorom pa tako početkom kolovoza 1941. godine u mjestu Otrić na sastanku s Talijanima izaslanstvo ustanika (kojeg čine četnici i predstavnici KPJ-u na čelu s Đokom Jovanićem) potpisuje dokument „da neće vršiti nikakve sabotaže na štetu talijanskih snaga, i da će ih, što više, obavijestiti o svakom slučaju sabotaže“. Istaknuta je i obveza da će srpski predstavnici zajedno s Talijanima „suzbijati svaku komunističku akciju u ovim krajevima“.

Gosp. Miloradu Pupovcu smeta spomen-ploča poginulim hrvatskim braniteljima jer je postavljena u mjestu Jasenovcu, a ne smeta ga svake godine organizacija proslave u Srbu koja veliča spomenute zločine. Riječ je o licemjernom stavu gosp. Milorada Pupovca.

Osim što time vrijeđaju žrtve zločina i njihove potomke, svakog srpnja inteziviraju podjele i frustracije u hrvatskom društvu zbog naravi samog „ustanka“. Čak je i ministar gosp. Orepić pozvao povjesničare da se konačno odrede prema događaju u Srbu, kako ne bi bilo više potrebe za dodatnim angažmanom policijskih snaga u prevenciji fizičkih ekscesa.

Stoga pozivamo Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca da se umjesto proslave dana „ustanka“ 27. srpnja pridruže proslavi državnog blagdana Dana Antifašističke borbe 22. lipnja , te na taj način aktivno doprinesu smanjivanju tenzija u hrvatskom društvu.

Nemojmo ponovno sa strahom od mogućih ekscesa dočekati mjesec srpanj bez donošenja odgovarajućih odluka vezanih uz karakter događaja u Srbu. Oslobodimo hrvatsko društvo od nametnutih podjela kako bi konačno svu svoju energiju moglo usmjeriti u gospodarski razvoj i bolji život svih nas.

Saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav se u roku 24 sata sastao i donio zaključak da postavljanje spomen-ploče poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu s riječima “Za dom spremni” u grbu Udruge, vrijeđa žrtve tog ustaškog logora, te je pozvao nadležna državna tijela da zaštite dostojanstvo žrtava i sjećanja na njih. Na naš zahtjev od 09. veljače ove godine još se nije ni osvrnuo.

Pitamo se:
Zašto dvostruki kriteriji?
Za koga smo patili u srpskim kazamatima i naši bojovnici dali svoje živote?
Jesu li neki ipak privilegiraniji u hrvatskom društvu – zbog čega diskriminacija nas hrvatskih branitelja?

Svima mora biti jasno da smo se borili protiv fašizma srbočetničkih snaga i JNA, za slobodnu hrvatsku, za ljudska i manjinska prava dok su oni koji nas danas prozivaju za ustaštvo iz zapečka svojih toplih domova čekali kraj rata i pobjednika. Na njihovu veliku žalost očekivanja u pobjedu velikosrpskih i jugoslavenskih snaga nisu se ostvarila.

Na kraju izražavamo potporu ideji Predsjednika Vlade RH gosp. Andreja Plenkovića o osnivanju Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, jer držimo da će ono na temelju povijesnih činjenica bit u stanju zatvoriti otvorena ideološka pitanja i tako rasteretiti povijesnog bremena sve buduće generacije Hrvatske nam domovine.

Osvrnuo bih se na sastav Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, naime od 19 cijenjenih članova, svega 4 su povjesničari, od kojih jedna povjesničarka umjetnosti!

Uz dužno poštovanje prema članovima Povjerenstva i njihovim karijerama ostvarenim na drugim znanstvenim područjima, ovaj sastav ne ulijeva povjerenje da će izvršiti povjereni im zadatak obzirom na deficit povjesničara u samom Povjerenstvu.

Nažalost, je li moguće da u Povjerenstvu nije bilo mjesta za uglednog povjesničara, dr. sc. Ivu Banca koji je ostvario svjetsku akademsku karijeru i koji je 32 godine predavao povijest Istočne i Jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale?

Ili pak da nije bilo mjesta za poštovanog dr.sc. Josipa Jurčevića čiji znanstveni opus uključuje brojne znanstvene radove iz suvremene hrvatske povijesti, a središnje teme njegova istraživanja su žrtve Drugog svjetskog rata i poraća te Domovinski rat?

Koordinacija braniteljskih udruga predlaže da se radi povjerenja javnosti, u rad Povjerenstva imenuje barem jedan od ove dvojice uglednih povjesničara!

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dedaković neće koračati u koloni sjećanja, ali neprestano je u mislima sa svojim suborcima

Objavljeno

na

Junak hrvatskog Domovinskog rata Mile Dedaković – Jastreb na žalost ni ovog 18-tog studenoga neće biti u Vukovaru zajedno sa svojim suborcima. Bolestan je – kaže.

Kad smo ga pitali, što mu znači ovaj dan, odgovorio je:

  • Sama pomisao na sve ono što smo prošli tijekom agresije i okupacije Vukovara ostavilo je izniman trag u mojem životu. Samo kad se sjetim koliko je ljudi ubijeno, ranjeno, protjerano… Kako godine idu, sve mi je teže, a suze same idu na oči. Teško sam bolestan, sva je sreća da imam prekrasnu suprugu, ali i djecu. Vukovar je bol koja ne prolazi.

A zovu li vas iz Vukovara, pitaju za zdravlje?

  • Zovu me iz Grada Vukovara. Zanimaju se za mene. Veliko im hvala, to mi mnogo znači. Javljaju mi se i moji suborci. Teško mi je kad čujem da netko od njih teško živi ili da je bolestan, a nema adekvatnu pomoć. A ja im na žalost to ne mogu učiniti.

Mile Dedaković – Jastreb sigurno je zaslužio čin generala Hrvatske vojske. Bojimo se da ga neće dočekati, bez obzira što taj čin danas nose i oni koji su ga zaslužili, ali koji na žalost i nisu, koji im služi samo za „parade“.

  • Ne znam što bih vam na to odgovorio – veli Dedaković. Ali ako je tko zaslužio najviša odličja onda su to branitelji ovoga grada. Time ne mislim podcjenjivati ni druge, da me se krivo ne shvati. Rat je bio krvav i ostavio je na sve nas tragične posljedice. Žao mi je što su se toliki branitelji ubili, što svakim danom, kako čujem, najmanje desetak branitelja umire. Sve mi je teže slušati i gledati one koji govore da je „rat daleko iza nas“ i tome slično. Slike onoga što smo prošli svakim su danom sve jasnije i sve teže mi padaju. Neki dolaze u ovaj grad jednom na godinu, a trebali bi puno češće. Vukovar je već odavno trebao biti „velegrad“, ali sva ta obnova, koliko god se hrvatska država trudila ipak ide presporo, osobito za ljude koji tamo žive. Osim toga, 18-tog studenoga treba se sjetiti imena svih poginulih, nestalih, pa i umrlih Vukovaraca. Nije dovoljno tek samo isticati brojke.

Međutim, ono što poglavito zabrinjava i žalosti heroja Vukovara je činjenica da je vrlo malo ratnih zločinaca odgovaralo  za strašne zločine koji su tamo počinjeni, dok s druge pak strane svjedoci smo da se još uvijek gone hrvatski branitelji, da ih se ne ostavlja na miru.

  • Vukovar je rana koja nikada ne prolazi i neće proći – rekao je Dedaković, koji zajedeno sa svojom obitelji teško proživljava ove dane ponosa i slave.

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

“Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe, u brak, u obitelji!”

Objavljeno

na

Objavio

Erste banka je u sklopu promidžbene kampanje „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ promovirala video spot kojim promiče transrodnost i homoseksualni stil života.

Uz jednu od najpoznatijih hrvatskih domoljubnih pjesama „To je moja zemlja“, lik Andrije, prepoznatljivo lice Erste bankarenja, prvi put se i izravno obratio javnosti, nabrajajući što je prema njegovu mišljenju potrebno Hrvatskoj.

Dok Andrija nabraja što je sve Hrvatskoj potrebno, pridružuju mu se ljudi koji, prema shvaćanju Erste banke, predstavljaju ono o čemu Andrija govori.
Pa tako dok govori o Hrvatskoj kojoj su potrebni ljudi koji vjeruju u ljubav prikazan je i istospolni par, dva mlada muškarca koji se drže za ruke, a dok govori kako su Hrvatskoj potrebni ljudi koji se usude prikazana je transrodna osoba.

Služeći se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, Erste banka, poručuje kako su homoseksualni stil života kao i transrodnost uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo na život, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Transseksualnost i transrodnost sa sobom nose brojne razorne psihološke i društvene posljedice. Ovi poremećaji, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pripadaju u skupinu poremećaja spolnog identiteta, osobnosti i ponašanja. Činjenica kako se navedena bolest, koja kod ljudi uzrokuje veliku patnju, ka tome još i promovira, je skandalozna. Ozbiljni psihički problemi koje je potrebno liječiti terapijom, žele se riješiti kratkim postupkom pripisivana problema pogrešnom tijelu. To sa sobom nosi kobne posljedice. Švedska studija iz 2011. također pokazuje kako je postotak samoubojstva transrodnih osoba nakon operacije spola gotovo 20 puta viši nego u ostatku populacije. Ipak, zabluda kako je trans-rodnost normalna želi se nametnuti i u Hrvatskoj.
Hrvatskoj bi ratifikacijom sporne Istanbulske konvencije koju najavljuje premijer Andrej Plenković, bilo nametnuto uvođenje termina “rod” čime bi se širom otvorila vrata pokušajima promjene društvene svijesti i promicanju “rodne ideologije” u obrazovnim institucijama i svim sektorima – zdravstvu,, radu i zapošljavanju, socijalnoj politici i dr.

Reklama Erste banke potkopava temelje hrvatskog društva i nameće nove društvene norme koje ne vode računa o zaštiti onoga što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s nižim kamatnim stopama, stoji u tekstu peticije na Citizengo, koju možete potpisati na poveznici ispod.


Poštovani,

obraćam Vam se kao građanin RH u kojoj Erste banka posluje već 20 godina. Ovim putem od Vas zahtijevam poduzimanje potrebnih koraka, za povlačenje reklame „Hrvatska treba ljude koji vjeruju u sebe“ ili je preoblikujete sukladno onome što Hrvatska uistinu treba: stabilnu obitelj, zaštitu i pomoć za žene koje žele imati djecu, kvalitetnu a ne ideološku kurikularnu reformu, te stručne i učinkovite javne institucije kao i osobe i medije koje se usude govoriti istinu, a ako baš hoćete i banke koje nude kredite s prihvatljivim kamatnim stopama kako bi se mladima i obiteljima olakšao dolazak do prve nekretnine.

U spomenutoj reklami marketinški djelatnici Erste banke poslužili su se dobro poznatom pjesmom „To je moja zemlja“ u izvedbi Vice Vukova, oslikavajući transrodnost/transseksualnost i homoseksualni stil života uobičajen i poželjan životni stil u „mojoj zemlji“.

Međutim, u zemlji kojoj Vice Vukov pjeva, Hrvatskoj, građani su na referendumu o braku jasno poručili kako je brak zajednica žene i muškarca te najbolje mjesto za odgoj djece. 
Unatoč neprestanim napadima na slobodu govora svih koji se zalažu za obitelj, temeljnu stanicu društva i unatoč vrlo čestom govoru mržnje velikog broja medija prema svima koji zagovaraju pravo osobe na život od začeća do prirodne smrti, pravo djeteta na majku i oca, pravo na slobodu govora, mišljenja i vjerovanja građani naše zemlje vjeruju i bore se za svoje vrijednosti.

Reklama Erste banke promiče transseksualnost i transrodnost a dolazi u trenutku dok se u hrvatskom javnom prostoru neprestano upozorava na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije koja besramno iskorištava borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u svrhu nametanja ideologije.

Ovom kampanjom potkopavate temelje hrvatskog društva i namećete nove društvene norme koje ne poštuju vrijednosti hrvatskih građana te ne vode računa o zaštiti onoga što je Hrvatskoj potrebno.

Ovim putem Vas molim da poštujete moju iskazanu volju, ali i volju milijun hrvatskih građana, koji su ujedno korisnici usluga Erste banke, a jasno su rekli što su naše temeljne vrijednosti te povučete spornu reklamu.

S poštovanjem,

Peticiju možete potpisati ovdje

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari