Pratite nas

Kultura

Splitski vijećnici odlučili: Lumin će u Splitu zasvijetliti 18. studenoga

Objavljeno

na

Lumin u Splitu
[ad id=”93788″]

Nakon dugog čekanja u Splitu će, u spomen na Vukovarsku žrtvu, na raskrižju Vukovarske ulice i Ulice Domovinskog rata biti postavljena skulptura dječaka Lumina koji u položaju punog poštovanja u sklopljenim rukama drži upaljenu lučicu. Lučica je svjetlo koje će u njegovim rukama pokraj nedaleke zgrade županijske uprave trajno svijetliti u Splitu podsjećajući Splićane i sve njihove goste na žrtvu Vukovara.

Dijana Iva Sesartić

Dijana Iva Sesartić

Polovinom studenoga objavili smo razgovor s akademskom kiparicom Dijanom Ivom Sesartić u kojem je istaknuto poštovanje koje Split osjeća i poklanja svima koji su se svojim osjećajima i potporom poistovjetili s tom strašnom uspomenom, ali i svjetlom koje je znak da poslije svakog mraka i beznađa pobjeđuje nada i svjetlo. Upravo zbog toga splitski novi spomenik ima i svoje ime – “I u mom gradu Vukovar svijetli”. A u naslovu smo naglasili – Lumin od 2012. čeka svoje svjetlo za žrtvu grada heroja – i dopuštamo si pomalo nategnuti zaključak, ali lijep, da smo i mi na Portalu dali svoj skroman doprinos da se pitanje počne razvijati u pozitivnom smjeru.

Takva je odluka Gradskog vijeća, koje ju je donijelo 27. siječnja 2016. s niti jednim glasom protiv te dva suzdržana glasa. Time je završeno dugo razdoblje čekanja na odluku što nije imalo utjecaja na svakogodišnje veličanstveno okupljanje i obilježavanje Dana izražavanja sućuti koju Splićani izražavaju i brojnim feralima, i lampašima, i lučicama, upravo na mjestu gdje će im se ove godine, kako se očekuje, pridružiti i Lumin. Sada bi svjetlo trebalo biti pojačano.

O tomu smo pisali u velikom intervjuu s akademskom kiparicom Dijanom Ivom Sesartić iz Solina, autoricom idejnog rješenja, koji je na Portalu objavljen prije otprilike dva mjeseca, gdje smo naglasili da Split čeka na odluku nadležnih o izgradnji i postavljanju spomenika više od tri godine. Sada je odluka dočekana.

Akcija oko iniciranja krenula je relativno davno, a vodila ju je dr. sci. Vini Rakić. Zbog toga smo odlučili zamoliti dr. Rakić da nam opiše svojevrsne „muke po Luminu“ od početka akcije do odluke. Dr. Rakić se rado odazvala našom zamolbi i rekla:

Dr. sc. Vini Rakić: Dostojanstvenom se tišinom pozdravlja Vukovar, hrvatski biser suza. I tako već svih 17 godina.

„Postoje događaji koji obilježe narod i pojedinca. U novijoj hrvatskoj povijesti jedan od takvih je i tromjesečna brutalna opsada Vukovara od strane srbočetničke i jugoslavenske vojske koja je rezultirala genocidom, urbocidom i kulturocidom, te tragičnim slomom herojske hrvatske obrane 18. studenoga 1991. godine. Po rođenju sam Splićanka, a 18. studenoga 1991. Vukovar sam u zemljopisnoj karti srca izabrala kao svoj drugi rodni grad. Od tada sam u sebi nosila potrebu na tihi način, s nježnošću i posebnim obzirom iskazati suosjećanje, privrženost i zahvalnost prema Vukovaru, njegovim znanim i neznanim herojima, prema nedužnim žrtvama , prema njegovoj dragocjenoj utkanosti u ostvarenju hrvatske slobode i svemu što simbolizira u obrambenom Domovinskom ratu. Svoje sam osjećaje pretočila u djelovanje 1999. godine u Splitu, pokrenuvši spomen čin I u mom gradu Vukovar svijetli .

Dragocjeno je brojno sudjelovanje djece i mladih koji paleći spomen-svijeću bude vlastiti doživljaj i odnos prema značenju događaja kojem se dolaze pokloniti. Svijetli 18.studenoga splitska Vukovarska kao put svjetlosti, kao svijetla staza, kao zavjetna istina. Dostojanstvenom se tišinom pozdravlja Vukovar, hrvatska biser suza. I tako svih 17 godina ! Trebalo je samo strpljive ljubavi i bezuvjetne vjere, ustrajnosti i čestitog domoljublja. I ništa više. Težeći da Vukovar nije sa nama samo prigodno u vrijeme sjećanja na njegove najtragičnije dane, već da nam dnevno svijetli kao moralni lučonoša, kao trajno svijetlo koje nam pokazuje put danas i sutra, potaklo me pokrenuti izradu spomenika Vukovaru i postaviti ga na simboličnom raskrižju Vukovarske, najduže splitske ulice i Ulice Domovinskog rata u Splitu. U suradnji s akademskom kiparicom Dijanom Ivom Sesartić izrađeno je spomeničko rješenje čime je spomen čin I u mom gradu Vukovar svijetli dobio i svoj vizualni identitet. A svijeće će se i dalje paliti 18.studenoga, u Splitu i diljem Hrvatske i zajedno sa onima koji ih donose činiti živi spomenik ljubavi i zahvalnosti prema svima koji su se darovali za ostvarenje hrvatske neovisnosti i slobode, baš kako je Matoš napisao: I dok je srca bit će i Kroacije. Jer ljubav je darovana nam milost i neuništiva je“.

Lumin2

Akademska kiparica Dijana Iva Sesartić: Promišljajući danas o skulpturi Lumin mogu iskreno reći da je oduvijek bila u meni  – spremna za svjetlo dana

Za izjavu smo zamolili i autoricu, akademsku Kiparicu Dijanu Ivu Sesartić koja kaže: „Promišljajući danas o skulpturi Lumin, mogu iskreno reći da je oduvijek bila u meni spremna za svjetlo dana. Ona je spoj svega što u kiparstvu volim i zbog čega sam kiparstvu posvećena svojim radom i životom, a povijest skulpture Lumin, od njene malene skice do izvedbe spomeničkih dimenzija, podugačka je. No voljela bih podijeliti jedan mali i zanimljivi fragment te povijesti proživljen i zapamćen upravo na samom početku, prije desetak godina. Na poziv da uradim nešto skulpturalno na temu i događaje spomen čina I u mom gradu Vukovar svijetli, Matice Hrvatske i gospođe dr.sc. Vini Rakić, malena skica izletjela je iz mojih ruku u jednom dahu.

Ipak, spletom okolnosti, provela je duge godine na klaviru u mom ateljeu. Iznenada je došao drugi poziv da bi skulpturu trebalo predstaviti i pokušati realizirati, ali ja je tada više nisam mogla pronaći. Znala sam da ju ponoviti ne mogu, da mora biti točno ona koja je nastala iz živog udaha i izdaha moje ruke. Sjedila sam bespomoćno i očajno, dok u atelje nije zakoračio mačak zvan Hrastić. Skočio je preko stola ravno na klavir i sjeo točno na mjesto gdje je nekada stajala mala skulpturica. Naravno da ju je srušio i da sam ju pronašla u uskom prostoru između zida i klavira. Tada sam prvi puta, jasno shvatila i spoznala neprocjenjivu vrijednost prave ideje i snagu koju u sebi nosi. Kao što je gospođa Vini Rakić onog nadahnutog jutra imala čistu ideju i misao u glavi o tome kako treba iskazati ljubav i poštovanje Gradu Heroju i svim palim i mučenim žrtvama Domovinskog rata, moja idejna skica skulpture bila je jasna u svoj složenosti i količini sadržaja koji je u nju bio ugrađen. Nisam dvojila niti sekunde o tome da je skulpturica biser koji treba upravo u takvom obliku ugledati svjetlo dana, a nisam niti slutila da će put do realizacije biti tako dug i pun avantura.

Lumin3

Već 2012. godine izvela sam ju u spomeničkoj dimenziji i od tada i nekim čudnim okolnostima, o kojima sam već govorila u intervjuu objavljenom na Portalu. Izložena i predstavljena u tri grada, Zagrebu, Splitu i Vukovaru, skulptura nije svjetlo, ali pronosi svjetlo Istine. Željela sam da između ostaloga, bude spomen prvoj i posljednjoj upaljenoj svijeći, poistovjetivši ju povijesno s onom prvom, neznanom koja je u drhtavim rukama zasvijetlila, pa kroz cijelu povijest, sadašnjost i budućnost, do one posljednje, ako ikada do nje dođe. Voljela bih da u tim malenim rukama Lumina cijeli Split i Hrvatska vide svoju osobnu i intimnu upaljenu svijeću za Vukovar. Skulptura predstavlja malenog dječaka koji čvrsto stoji okrenut vjetru. Po položaju predviđenom na lokaciji u Splitu, bit će to jugo s mora.

Draperija njegovog dječačkog odjelca vuče naša sjećanja prošlosti, zaustavljenom vremenu, kao u vremenu svakog sjećanja. Dramaturgiju tog stanja pojačava razigranost draperije, posebno okovratnik koji se uzdiže kao krila anđela, te nogavice koje jednako dobivaju simbol krila i uzleta. To je vrijeme sjećanja koje nas nosi, u kome letimo. Pokret njegove glave i smirenog lica upućuje nas na ispružene dlanove u kojima je upaljeno svjetlo. Cijela figura ima jedan nategnuti luk u sebi koji suprotiv vjetru daje simbol štita, zaštite. Noge su u blagom raskoraku stabilnog, stamenog položaja iz kojeg nas baš ništa ne može pomaknuti, pa ni divlji vjetar. Lumin će odlijevan u bronci stajati na stožastom kamenom postamentu visine dva metra, na kojem će, u donjem dijelu, biti malene niše s ugrađenim svjetlom. Cijela kompozicija centrirano će stajati na kamenom parternom popločanju, gdje će na rubovima tih kamenih pragova biti isklesan poznati nadnevak: 18. studeni 1991. Ove, 2016. godine, tog istog nednevka – 18. studenoga, u svojoj punoljetnosti, trebao bi zasvitliti Lumin“.

Odluku su članovi Gradskog vijeća usvojili. Sada se očekuje, nadamo se, realizacija, koja će sa svojim problemima, za koje se nadamo da će biti rješavani „u hodu“, i biti ne pisma bez riječi, nego prava pisma…

Antun Drndelić/HKV.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

KRVAVA TROBOJNICA

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Velo Raspudić: “Nema ništa teže nego izgubiti voljenu osobu u ratu! Ali nekako se ne mogu oteti dojmu da je možda najteže izgubiti brata. Ovu pjesmu posvećujem svima koji su osjetili takvu bol.”

KRVAVA TROBOJNICA

“Davno je to bilo”: kažu!
“Tko se još i sjeća rata”?
Ne bi tako govorili,
da su izgubili brata!

I sad mojoj staroj majci
bistra suza lice mije.
Čekala ga ona dugo!
Vratio se nikad nije!

Često njoj u san svrati,
pa se tužna jutrom budi.
Za svog sina Boga moli .
Ne proklinje, niti sudi!

Tužan otac i sad gleda
niz poljanu u daljine.
Kao da mu čitam misli:
“Vrati mi se mili sine”!

Ali on se vratit neće,
to mi kaže suza s lica.
Njega crna zemlja krije
i krvava trobojnica!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Hoćemo li izbjeći kulturnu sramotu: Odložena dražba rodne kuće A.G.Matoša!

Objavljeno

na

Objavio

Danas (16. siječnja 2019. godine) u Općinskome sudu u Vukovaru održano ročište radi sudske prodaje Matoševe rodne kuće na zahtjev Matice hrvatske.

Zbog proceduralne pogrješke (izostanka postupka prvokupa), Sud je donio rješenje kojim se današnje ročište za  dražbu odgađa. Novo ročište za prodaju Matoševe rodne kuće, koja je upisana u Registar kulturnih dobara, bit će zakazano nakon provedenog postupka prvokupa. A to znači, sukladno zakonu, u određenom se roku moraju očitovati lokalna zajednica-grad kao i Županija imaju li interesa za kupnjom Kuće i kompleksa u izgradnji.

Predsjednik Društva Antun Gustav Matoš, Željko Anić izjavio je pred okupljenim novinarima kako Odbor za izgradnju Kuće A. G. Matoša nije očekivao da će Matica hrvatska ići tako daleko u svojoj namjeri da pod svaku cijenu onemogući završetak obnove i izgradnje Matoševe  rodne kuće, skrivajući se iza svojih nikad osporavanih potraživanja.

U nastavku izjave Željko Anić je kazao kako se Matica hrvatska ovim činom odriče Matoša, Srijema i same sebe, svoje velike tradicije koju je u zajedništvu s hrvatskim narodom gradila više od stoljeća i pol.

Zakonski zastupnik Matice hrvatske, odvjetnik Radoslav Šunjić iz Zagreba, nije želio dati izjavu za javnost.

Koliko smo mogli čuti, poslije zaključenja ročišta on se upustio u raspravu s predmetnim sucem o tomu za koliko bi novca znamenita kuća ( i cijeli kompleks u izgradnji ) mogli biti prodani, kako bi se pokrili troškovi zastupanja Matice hrvatske u ovom za hrvatsku kulturu, politiku i državu sramotnom postupku.

Kamenjar skreće čitateljstvu pozornost na činjenicu da je poslovni tajnik Matice hrvatske dr.sc. August Turina   još 23. listopada 2012. godine podnio Nadzornom odboru Matice hrvatske

Prijedlog za pokretanje izvanrednog postupka za ocjenjivanje zakonitosti rada i odgovornosti glavnog tajnika Matice hrvatske Zorislava Lukića, te ocjene zakonitosti rada udruge ‘Matica hrvatska’” (dostupno u PDF formatu na: https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2019/01/ZA-KONACNU-ver-6-prijedlog_ocjena-zakonitosti-rada-mh.pdf)

U želji sprječavanja ove kulturne sramote i blamaže (vezano za dražbu rodne kuće velikog i neponovljivog Antuna Gustava Matoša čije je djelo svojina cijeloga hrvatskog naroda – a zbog navodnog dugovanja Matici hrvatskoj od 197.102,38 kuna), na portalu Kamenjar.com je prije 3 dana pokrenuta peticija koja za sada ima oko 1.200 potpisa.

Akcija se nastavlja.

Molimo sve Vas kojima je stalo do naše kulture, A. G. Matoša i njegovog dragocjenog doprinosa našoj nacionalnoj kulturnoj riznici:

potpišite peticiju, a tko može, neka uplati barem neku skromnu sumu Društvu Antuna Gustava Matoša kako bi se taj dug anulirao i tako spasila ova vrijedna baština!

(Poveznica za peticiju i uplatu: https://kamenjar.com/peticija-antun-gustav-matos-nije-na-prodaju/)

ANTUN GUSTAV MATOŠ NIJE NA PRODAJU!!!

HVALA!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari