Pratite nas

Vijesti

Spomenik Gavrilu Principu

Objavljeno

na

Kako se približava vrijeme obilježavanja 100 godina od Sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata, tako rastu i politička prepucavanja o povijesnim činjenicama.

Bez obzira na nepostojanje unutarnjeg konsenzusa, u lipnju ove godine Sarajevo će biti mjesto održavanja više znanstvenih i kulturnih manifestacija vezanih uz početak Prvog svjetskog rata.

Vrijeme je to kada se aktualizira i priča o ponovnom obilježavanju mjesta na kojem je Gavrilo Princip prije cijelog jednog stoljeća ubio austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinada i njegovu trudnu suprugu Sofiju.

Do kraja Prvog svjetskog rata i uspostave Jugoslavije na Latinskoj ćupriji stajao je spomenik ubijenom austrijskom plemićkom paru. Spomenik je kasnije uklonjen, a do danas je na toj lokaciji ostalo samo postolje spomenika.

Spomenik Gavrilu Principu

Nekoliko metara dalje jugoslavenske vlasti su na nogostupu u betonu izlile stope Gavrila Principa, obilježavajući tako mjesto s kojeg je on pucao u Ferdinanda i Sofiju. Za vrijeme Jugoslavije i Latinska ćuprija se zvala Principov most.

gavriloNo, početkom rata u BiH Principove stope su uklonjene, a most preimenovan pa danas na mjestu povijesnog atentata nema nikakvog fizičkog spomenika koji bi ukazivao na to da se na tom mjestu dogodio tako važan događaj. To zbunjuje i mnoge turiste koji posjećuju Sarajevo.

Zato je sve više inicijativa da se ponovno postave Principove stope i spomenik Ferdinandu i Sofiji, bez ulaska u bilo kakve političko-povijesne ocjene o događaju i njegovim akterima, budući da oko toga u BiH ni danas nema suglasnosti. Federalni ministar kulture i sporta Salmir Kaplan smatra kako bi takav potez bio koristan.

-Kao federalni ministar kulture i sporta smatram da će postavljanje eventualnih spomenika i obilježja koji se odnose na glavne aktere nemilog događaja iz 1914. godine obogatiti turističku ponudu i da ne bi trebalo biti ništa sporno u spomenutim obilježjima, ističe Kaplan.

Obnavljanje spomenika

Glavno pitanje i jeste može li BiH kulturno i turistički iskoristiti ovaj događaj, a da se ne prodube političke podjele koje su već izražene oko toga je li Princip bio terorist ili heroj, tko je kriv za početak Prvog svjetskog rata i slično.

-Mi sad imamo situaciju da se već svakako svađamo oko toga pa smatram da pored svađe možemo pokušati na određeni način iskoristiti tu povijesnu činjenicu da se povod Prvom svjetskom ratu dogodio u Sarajevu, kaže federalni ministar.

Međutim, u BiH je danas više onih koji zagovaraju postavljanje samo jednog, a ne oba spomenika.

Od heroja Gavrila do ubojice Principa

Već mjesecima traje polemika o povratku Principovih stopa na mjesto s kojega je ubio austrougarskog prestolonasljednika. Da Gavrilo nije pucao u cara, Sarajevo bi danas ko Beč bilo, drži većina stanovnika bosanske prijestolnice

Neće lako Gavrilo Princip ponovno u Sarajevo! A i kad se, i ako se vrati, više nikad neće biti sarajevski heroj nego terorist i ubojica. Nekad se u osnovnim školama učilo da se Gavrilo Princip borio protiv tiranije i okupacije i zbog toga je ubio okupatora austrougarskog prestolonasljednika Ferdinanda, što je bio povod za početak Prvog svjetskog rata.
Obnavlja se Latinska ćuprija, a nju su do rata Sarajlije nazivali Principov mostDanas će vam većina stanovnika glavnoga grada Bosne i Hercegovine reći: “Da nije ubio austrijskog cara, Sarajevo bi danas ko Beč bilo.” Tek poneki sarajevski Srbin još uvijek doživljava Principa kao heroja. Velika većina danas o njemu misli kao o velikosrbinu koji im je svojim pucnjima ukrao neku ljepšu budućnost. Odnosno sretniju sadašnjost.
Stoga već mjesecima traje u gradu polemika oko vraćanja Principovih stopa na mjesto s kojega je ubio austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju. Stope su tu otisnute u betonu stajale desetljećima sve do početka ovog rata, jednako kao i spomen-ploča na zidu tek korak- -dva udaljenog Muzeja koji je govorio o tom događaju što je bio povodom Prvom svjetskom ratu i koji se do rata zvao Muzej Mlade Bosne. Po novom mu je bilo određeno novo ime Muzej Sarajevskog atentata, ali ni to, po svemu sudeći, neće proći, nego će, kažu posve svježe vijesti, biti nešto treće – Muzej austrougarskog perioda u Sarajevu. Zvuči malo džombasto, ali to je izgleda jedini način da se danas Gavrilo Princip vrati u Sarajevo.

Negdje početkom rata Principove stope su nestale s pločnika, a nestala je i ploča koja je govorila: “Sa ovog mjesta 28. juna 1914. Gavrilo Princip svojim pucnjem izrazi narodni protest protiv tiranije i vjekovnu težnju naših naroda za slobodu.” Eksponati iz dotadašnjeg Muzeja Mlade Bosne sklonjeni su na vrijeme u Jevrejski muzej, na mjesto sigurno od granata, ali bespovratno su srpskim granatiranjem Sarajeva uništeni mozaici i slike koje su najpoznatiji umjetnici bivše Jugoslavije u Muzeju izradili u čast Atentata i Principa.

Inicijator vraćanja stopa Gavrila Principa, ploče koja će govoriti što se na tome mjestu dogodilo i nekadašnjeg Muzeja je Bajro Gec, bivši direktor Gradskog muzeja Sarajeva, a danas njegov kustos za autrougarski period. Inicijativu je, kaže, porenuo krajem prošle godine:
— Htio sam i ranije, odmah poslije rata dok sam još bio direktor Gradskog muzeja. Međutim bilo mi je rečeno da je rano, da nije još sazrela situacija. Zbog povezanosti Gavrila Principa, odnosno atentata s velikosrpskom politikom. Inače stope i ploču su u ratu raznijeli šrapneli od granata kojima su nas Srbi gađali… I kad sam pokrenuo tu inicijativu, boračka udruženja Sarajeva odmah su oštro regirala. Kao “nekim pomračenim umovima iz uprave grada i muzeja grada palo je na pamet da kotač povijesti vraćaju natrag, da ponovno u Sarajevo vraćaju Gavrila Principa i njegove, da sve to rade na naše još uvijek svježe rane”.
A njegovi razlozi su, veli, čisto normalni, povijesni, profesionalni. Sarajevo je, napominje, upravo po tom događaju postalo svjetski poznatim gradom, Sarajevski atentat je ušao u sve svjetske udžbenike, a Muzej, utemeljen 1953. godine, bio je jedan od najposjećenijih muzeja u bivšoj Jugoslaviji, nezaobilazno mjesto posjeta svih namjernika, careva, predsjednika.

Prvi rat

— Poznato je da je Sarajevski atentat poslužio kao neposredan povod Prvom svjetskom ratu, do tada najvećem ratu u povijesti koji je zahvatio tri četvrtine čovječanstva, u kome je stradalo 40 milijuna ljudi, četiri velika stara europska carsta su u tom ratu propala. Sama Bosna i Hercegovina imala je katastrofalne posljedice, stradalo je 15 posto njenog stanovništva, više nego u ovom zadnjem ratu. To su moji razlozi. Pokušao sam objasniti da to nije vraćanje Principa u Sarajevo, ni Ferdinanda, nego je to obilježje svjetskom povijesnom događaju. Bajro Gec - inicijator povratka Gavrilovih stopaI to objašnjenje je bilo prihvaćeno u javnosti, jedino su se boračke organizacije oglasile pisanim prosvjedom. Ali trebalo im je objasniti, a to u upravi grada nisu dobro uradili.
— Sarajlije očigledno danas, par godina nakon što su Srbi držali grad pod opsadom, Principa, Srbina po nacionalnosti, ipak prvenstveno doživljavaju kao velikosrpskog teroristu…
— Točno je da su se ponovile stvari velikosrpske politike 1914. i 1992. godine. Riječi Gavrila Principa na sudu: “Da je Sarajevo kutija šibica, ja bih je rado zapalio na svom dlanu!” zvuče danas jezovito proročanski. Nepobitna je činjenica da je prva trojka pripremala sarajevski atentat u Beogradu, da su bili organizirani i instruirani od velikosrpske Apisove organizacije Crna ruka. Ali s druge strane ima u toj njihovoj organizaciji Mladoj Bosni i panslavizma, jugoslavenstva koje počinje u hrvatskom Ilirskom pokretu. Kad se pogledaju imena tih mladih članova Mlade Bosne koji su bili spremni sebe žrtvovati za ideju, vidi se da je tu bilo i Srba, i muslimana, i Hrvata.

Borci

Boračke organizacije su nakon inicijative kustosa Geca zatražile da se, ako vrate Principove stope na mjesto atentata, vrati i spomenik Franji Ferdinandu i njegovoj ženi koji je, doduše kratko tek od 1917. do 1918. godine, stajao nekoliko koraka dalje od mjesta atentata.
— Zašto oni traže vraćanje spomenika Ferdinandu? U krajnjoj liniji on je u Bosni bio predstavnik okupatorske zemlje? – pitao se Bajro Gec, vodeći nas uz Miljacku Obalom Kulina bana do Latinskog mosta, do jučer Principova, a još prekjučer opet Latinskoga gdje je bio rečeni spomenik umorstvu Ferdinandovu.
Korak, dva dalje, na uglu gdje se Obala Kulina bana siječe s današnjom Ulicom Zelenih beretki mjesto je gdje je stajao Princip kad je iz pištolja pucao u austrougarskog prestolonasljednika i gdje su nekada bile utisnute stope. Na zidu Muzeja, u kojemu je nekad davno bio Šilerov podrum vina i žestokih pića, već i – nova ploča. Na njoj drukčiji natpis nego ranije, tek informativan: “Sa ovog mjesta 28. juna 1914. godine Gavrilo Princip je izvršio atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.” Ispod toga to isto na engleskom.
— Ja sam autor tog teksta – veli Bajro Gec. Vidite ploču s tekstom nitko nije dirao. A već gotovo mjesec dana je tu. Doduše ona nije zvanično otvorena, ali je otkrivena, ljudi je vide.
I stope izlivene u betonu su, reče, već gotove, eno ih u jednoj radionici na Stupu, starom hrvatskom kvartu na periferiji Sarajeva. Bit će postavljene ne zna se kad. Naime, i ploča, i stope, i muzej koji se, opet prema Gecovu prijedlogu, više ne bi zvao Muzej Mlade Bosne, kao prije ovog rata, nego Muzej Sarajevskog atentata, trebali su biti javno otvoreni ovog lipnja.,

Marke

S tim se složila gradska uprava Sarajeva koja je sa 60.000 maraka sve i financirala. Međutim, prije nekoliko dana Kantonalna komisija za obilježavanje povijesnih događaja i ličnosti nije podržala prijedlog da se muzej zove Muzej Sarajevskog atentata, nego je zatražila da ga se nazove Muzej austrougarskog perioda u Sarajevu.
Miladin Almedin: Vrate li Principove stope, nek’ vrate i spomenik Ferdinandu— To je malo predugo i bez potrebe jer u bilo kojoj varijanti Sarajevski atentat se mora spominjati. Ali ovo je izgleda definitivna odluka.
Malo dalje uz Miljacku, nešto niže od Latinskog mosta na jednim vratima piše Jedinstvena organizacija boraca Bosne i Hercegovine “Unija veterana” Stari Grad Sarajevo. Unutra predsjednik Unije Miladin Almedin, u ratna vremena branitelj Sarajeva, u ova mirna zlatar-filigranist s obližnje Baščaršije. Veli:
— Mi nismo protiv nikakvih obilježavanja, ali treba da ima nekog reda. Tražimo da se najprije podigne spomenik ljudima koji su odbranili ovaj grad i za to dali svoje živote.
— Inače, osim što tražite da se poštuje red stvari, vi nemate ništa protiv vraćanja obilježja Sarajevskog atentata?
— Ako će već radit, nek’ to ne bude spomenik Gavrilu Principu, nego događaju. Mi smo uputili takvu inicijativu: ako ćemo vraćat stope, nek se vrati i spomenik Ferdinandu i njegovoj supruzi na Latinskoj ćupriji.

Svjetski događaj

U redu, treba obilježiti, to je svjetski datum, svjetski događaj odakle je krenuo i svjetski rat. Ali ima reda! Ubio Ferdinanda koji je bio regularan vladar i još njegovu trudnu ženu!!! Vlada Austrije je rekla da će financirati taj spomenik. I otvaranje nek bude zajedno, nek’ se zna šta je bilo, šta je ’ko uradio, kako i kome je uradio. Mi nismo protiv obilježavanja tog događaja, ali favoriziranje Principa – ma kaki!
Poneki sarajevski Srbin za kojega je Princip heroj za sva vremena pokušat će priču vratiti u njene okvire efikasnom paralelom: “A šta bi bio Bošnjak koji bi ubio Slobu Miloševića recimo 1992. godine da je došao u posjet u Sarajevo?!” Drugi vele: “Kako bismo danas, u kategorijama međunarodnog prava, bez obzira na to šta mislili o nekoj državi i njezinom prestolonasljedniku, zvali sličan akt?”
Jedan poznati sarajevski ugostitelj veli mi preko volje: “Ma nemam ništa protiv da se obilježi to šta je bilo. Ali da se napiše da je to zločinac uradio, da on nije ubio Ferdinanda, Sarajevo bi danas Evropa bilo! Jedan prijatelj mi čuva uokvirene novine iz tog perioda. Bosnische Press se zvale. Baš su o tom atentatu pisale. Veli mi: vidi kad je bilo Bosniše press, a danas…”

MERI ŠILOVIĆ

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Uhićenje Hamdije Abdića ‘Tigra’ samo alibi za pogrom hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Nakon izricanja presude hercegbosanskoj šestorci te u iščekivanju posljedičnog pogroma hrvatskih branitelja u BiH, svjedočili smo trima slučajevima koji bi trebali pokazati navodnu nepristranost bh. pravosuđa, piše Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Tako je na području Konjica uhićeno 13 Bošnjaka koji se sumnjiče za ratne zločine počinjene nad Srbima u toj općini, a potom i četvorica Srba za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima Donjeg Vakufa. Jučer je, pak, u Bihaću uhićen Hamdija Abdić zvani Tigar koji se sumnjiči za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića. Da je riječ o farsi govori činjenica da nije uhićen glavni čovjek tzv. ARBiH u Bihaću, zapovjednik 5. korpusa Atif Dudaković s kojim je general Šantić sjedio prije nego što je „odveden“.

Kako se bliže božićni blagdani, a time se rapidno povećava i mogućnost uhićenja hrvatskih branitelja, čini se kako bh. pravosuđe posljednje poteze vuče kako bi kasnije moglo kazati: „vidite da nismo selektivni, ne hapsimo samo Hrvate, pa priveli smo i 13 Bošnjaka iz Konjica, četvoricu Srba iz Mrkonjić Grada, pa čak i Hamdiju Tigra“.

Perfidna je to igra bh. pravosuđa koje kontroliraju bošnjačke političko-obavještajne strukture.

Pravi cilj pogroma hrvatskih branitelja u BiH, posebno sad nakon izricanja presude šestorci i potvrđivanja postojanja udruženog zločinačkog pothvata, je dovesti bh. Hrvate u situaciju da se nema tko pobuniti kad im konačno bude oduzimana konstitutivnost.

Hrvatima se danas konstitutivnost ne može tek tako oduzeti jer još uvijek postoji veliki broj pojedinaca i organizacija koji bi se tomu žestoko usprotivili. Zbog toga se taj proces i pretvorio u mrcvarenje. No, aktiviranjem stotina optužnica protiv vojnog i političkog rukovodstva bosanskohercegovačkih Hrvata iz posljednjeg rata, doći će do novog (i posljednjeg?) vala odlaska Hrvata iz BiH.

Hrvati s razlogom ne vjeruju bh. pravosuđu koje Hrvate sudi po jednom, strožem, a Bošnjake po drugom, blažem, kaznenom zakonu. To je upravo ono što bošnjačka struktura i želi postići: njima je upravo cilj da Hrvati napuštaju BiH, a ne da im se sudi u BiH. Oni, naime, ne žele da Hrvati odsluže svoje kazne i ostanu u BiH, jer bi tako dobili stotine osoba koje bi se sutra mogle pobuniti protiv velikobošnjačke hegemonije.

Puno je pametnije, rezoniraju bošnjačke strukture, Hrvatima zaprijetiti optužnicama, neke nepravedno osuditi i time poslati poruku svima ostalima: bježite odavde dok još možete!

U cijeloj toj igri Hrvati su potpuno nespremni, ljudi su prepušteni sami sebi, te zbog nepostojanja bilo kakve strukturalne pomoći, radije biraju napuštanje BiH, nego ulazak u kafkijanske procese koji mogu skončati samo onako kako je skončao i proces Slobodana Praljka u Haagu.

Hrvati danas moraju biti organizirani i suglasni oko osnovnih problema s kojima se kao narod suočavaju u BiH: ne smije biti pregovora o konstitutivnosti vlastitoga naroda i ne smije biti kompromisa o procesuiranju branitelja.

Bosna i Hercegovina kakvu danas imamo nije onakva država kakvu želimo. Ako se Hrvati u današnjoj BiH ne osjećaju sigurno i slobodno, čemu onda služi takva BiH? Hoće li Hrvati i dalje nastaviti graditi monstruma koji jede njihove ljude, ili će se možda posvetiti zaštiti vlastitoga naroda, a o BiH neka skrbe oni koji su ju pretvorili u ono što je danas: dvije države pod jednim krovom, jedna za Srbe a druga za Bošnjake u kojoj su Hrvati očigledni višak!

Jurica Gudelj Dnevnik.ba

Hamdija Abdić Tigar uhićen zbog ubojstva generala Vlade Šantića

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

UNATOČ KIŠI: Više od tisuću studenata predalo zahtjeve i tisuće potpisa za Hrvate u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

Unatoč jakoj kiši danas je u Zagrebu na prosvjednom skupu u organizaciji hrvatskih studenata iz Hrvatske i BiH bilo prisutno više od 1 000 studenata.

Studenti s drugim građanima okupili su se u utorak 12. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u 13 sati odakle su krenuli prema Trgu sv. Marka s glavnim transparentnom „S prijezirom odbacujemo vaše podaništvo“.

Nakon okupljanja na Markovom trgu, ispred Hrvatskog sabora, otpjevana je hrvatska himna te je održana minuta šutnje u čast svim poginulim i preminulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te svim žrtvama rata.

Studenti su naglasili kako su se okupili i prije četiri godine na istom mjestu, samo nekoliko dana nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj šestorki, pod geslom „Još nije kasno!“. Ipak, kako su istaknuli, vlasti su zanemarivale vrlo važne činjenice, što je dovelo do smrti „čovjeka koji je s prijezirom odbacio laži, gledao na nepravdu i koji je prezirao nelogičnost i nerad dobrog dijela predstavnika njegovog naroda, za koji je na kraju i život dao!“

Studenti su uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa za svoje zahtjeve koje su pročitali na skupu. Naglasili su kako ne žele dozvoliti da se „Hrvatska ponižava zbog sitnih interesa“ te da iznose konkretne zahtjeve kako bi se zaštitili sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini, jer je vrijeme da dođe „do oštrog suprotstavljanja onima koji gaze ljudska, politička, ekonomska i sva ustavna prava Hrvata u Bosni i Hercegovini“.

Među potpisnicima našli su se i saborski zastupnici iz kluba zastupnika HDZ-a, Mosta, Hrasta, nezavisni zastupnici, HSS-a,  zastupnici Europskog parlamenta, generali HV-a i HVO-a, mnogi sveučilišni profesori, akademici i javni intelektualci.

Studente je u Hrvatski sabor, gdje je i službeno predana predstavka s potpisima, primilo izaslanstvo HDZ-a na čelu s Božom Ljubićem, Mosta na čelu s Božom Petrovom i drugima,  Hrasta na čelu s Hrvojem Zekanovićem, Neovisnih za Hrvatsku na čelu sa zastupnikom Željkom Glasnovićem te Ivicom Mišićem kao zastupnikom stranke Promijenimo Hrvatsku.

Na sastanku je, kako doznajemo, više puta naglašeno kako je za Hrvate u BiH važan konsenzus političkog Zagreba. Mladi su zastupnicima istaknuli kako žele da se zajedništvom nadiđe dnevna politika po pitanju Hrvata u BiH, a sudeći po podršci iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, to su i uspjeli.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari