Pratite nas

BiH

Spremni

Objavljeno

na

Ponovno sam čitao knjigu fra Janka Bubala Apokaliptični dani. Vrijedi se od vremena do vremena podsjetiti kroz kakvo smo vrijeme prošli. Za ne povjerovati! Ljudskost i logika jednostavno su bačeni u stranu. Da o političkoj korektnosti uopće ne govorimo. Pristalice komunizma, napredka, svijeta bez Boga, silom su mijenjali okolinu koje su se uspjeli dočepati. Tko je stršio u stranu jednostavno je bivao ubijen. I sam fra Janko bio je na tom putu. Popravio se nije, ali se spasio Božjom pomoći. Uz ostalo u zadnji tren vraćen je sa stratišta, prošao neljudsku tamnicu usred Ljubuškog. Neki drugi franjevci zaglavili su u tom istom mjestu i toj istoj tamnici.

Čitajući to još bolje shvaćamo svu strahotu riječi trenutnog predsjednika hrvatske vlade Zorana Milanovića. On izusti da poštuje hrvatsku tradiciju, ali da se Hrvatska mora mijenjati. I ostaše te riječi u zraku, a da se demokratični, slobodoljubivi razvikani mediji, kako sami sebe nazvaše, ne pokrenuše. Njima je to prirodno, kao što im je prirodno ovih dana tući po Željki Markić iz udruge »U ime obitelji«. Pobojali se da će Hrvati na referendumu reći da je brak zajednica muškarca i žene. Bože, dokle nas dovedoše ti »napredni«. Moramo dokazivati tako prirodne stvari. Tko nam je kriv kad smo na izborima dopustili da im ode i naš glas. Zaboravili smo što nam kaže naša ljudskost i naše kršćanstvo. Bili smo takvi samo na riječima, ne i na djelima. Sada »kusajmo« tu kašu.

U očima naših naprednih može proći paljenje hrvatske zastave na igralištima, može proći skidanje natpisa u čast mučeničkog Vukovara, ali ne može proći pozdrav starim hrvatskim pozdravom. Za njih je to ustaštvo. Mogli su time proglasiti i zrak koji udišemo. Postojao je i u vrijeme tih ustaša. No, hrvatski narod se ne da. U anketi Jutarnjeg lista, gdje se to ne bi očekivalo, više od 60% ih reče da je »Za dom – spremni« stari hrvatski pozdrav. Zatim više od stotinu tisuća na Facebooku podupri člana hrvatske nogometne izabrane vrste Josipa Šimunića koji je tako pozdravio. A skupilo se već na desetke tisuća potpisa potpore u pismu Fifi koja namjerava kazniti Šimunića, jer i njezini su prsti debelo u svoj ovoj hajci. Trenutni hrvatski ministar Jovanović, koji je nekada svojoj Partiji otkrivao one koji idu na vjeronauk, isprsi se da je on prijavio Šimunića domaćim udrugama, a Zorana Stevanovića i njegovu udrugu »Korak ispred« navedoše da je Šimunića prijavila inozemnim tijelima. Očito se vremena mijenjaju. Nekada su se ovakvi poslovi obavljali u tišini, sada se obavljaju javno i još to mi plaćamo. Velik napredak. Oni su spremni nasilu nas promijeniti. Jesmo li mi spremni to im ne dopustiti?

Hrabri ljudi uvijek idu svojim putem. Jedan je takav Mario Joseph. Nekada je bio imam. Međutim, jedanput ga je netko upitao za neko pojašnjenje o Isusu Kristu, on nije puno znao pa se sam počeo više zanimati za tu veliku ličnost iz Kurana. I na kraju je napustio svoju muslimansku vjeru i postao kršćaninom. Njegova obitelj na to nije blagonaklono gledala. Otac ga je zatvorio u neku šupu i prijetio da će ga ubiti. Počelo je tjelesno i duševno slamanje. Nisu uspijevali. Došao je trenutak odluke. Nož u očevoj ruci je zlokobno sijevao. Međutim, iznenada se okliznuo i ranio se tim istim nožem. Počeo je vikati. U nastaloj gužvi Mario je uspio šmugnuti iz svoje tamnice i spasiti se. Sada više ne smije nazad u svoje mjesto. Propovijeda o Isusu Kristu kojega je pronašao. Jesmo li kao kršćani spremni stati mu uz bok? Koga propovijedamo svojim životom? Napadaju nas kao zadnje balavce, a mi uporno rabimo njihove medije? Preodgajaju nas, a mi uporno ne smijemo nazvati u javnosti Hvaljen Isus i Marija, prekrižiti se u restoranu prije objeda? Činimo li tako nismo dorasli ne samo spomenutom Mariu, nego ni puku iz spomenute fra Jankove knjige. Ne zaboravimo taj su puk komunisti strahovito izranili. Fra Janko piše da je u Drugom svjetskom ratu iz njegove male župe Vitine gdje je službovao nestala desetina pučanstva, sve odreda muškarci u snazi. Manje od jedne trećine od toga broja poginulo je u borbama tijekom rata. Ostale su komunisti pobili poslije. Jesmo li spremni to zaboraviti?

Preda mnom je i članak o Holodomoru ili Gladomoru u Ukrajini, tamo tridesetih godina prošloga stoljeća. Nekako se o tome stidljivo govori, a o nacionalsocijalističkim zločinima na sve strane. Nestalo je između 6 i 10 milijuna ljudi, više nego u holokaustu. Staljin ih je poubijao glađu, za samo jednu godinu. Svjesni Ukrajinci o tome razmišljaju i ne zaboravljaju. Zbog toga ih nazivaju nacionalistima. Međutim, oni su spremni na to. Ukrajina mora živjeti unatoč svim zlima koja su joj nanesena. Jer, ona je domovina, ona je ljepota koja se udiše, ona je majka koju kad naučiš voljeti onda možeš voljeti i čitav svijet. »Napredni« ovo ne znaju. Oni se zanose da se bore za svakog čovjeka, čak toliko da ga uguše tom svojom ljubavlju. Najprije ga dobro opljačkaju, da bi mogli živjeti u slasti. Zločinac Tito izvrstan je primjer za to. Siromašni proleter, a na bogatstvu su mu i šeici zavidjeli. Viktor Orbán, klevetani mađarski predsjednik vlade, ne haje za njihove priče. On voli svoju Mađarsku pa se vratio njezinim korijenima. Brak i obitelj ponovno su tamo na cijeni, vjera također. I društvo im je procvjetalo. Siromašnih polako nestaje, sve se bolje i bolje živi. Koliko je to daleko od trenutne hrvatske stvarnosti te od stvarnosti na Zapadu. I ovamo i tamo jaz između bogatih i siromašnih sve je veći. Što je tih bogatih više, više je siromašnih. Brojke su neumoljive. Mediji će, pak, galamiti protiv Orbána, protiv ovih drugih ne će.

Još malo pa ćemo vidjeti kako će završiti ovaj referendum glede braka u Hrvatskoj. Trenutne političke elite digle su se na zadnje noge da ne uspije. Dok čitam fra Jankovu knjigu i dok razmišljam o sadašnjim okolnostima, sve se više uvjeravam da je stanje jednako. Političari su dobili domaću zadaću i trebaju je odraditi. U vrijeme koje fra Janko opisuje to je izgledalo ovako. Prvi tzv. višestranački izbori u Jugoslaviji. Mjesec je studeni 1945. Dvije su glasačke kutije u Vitini. Ona frontovska ili komunistička i ona Hrvatske republikanske stranke. Drvene su pa kuglice ubačene u njih itekako zvone. Puk nesmiljeno puni ovu drugu. Onda dođoše drugovi u »limuzini«. Uzeše kutije, istjeraše sve van. Frontovska kutija donese svojima 99,9% glasova. Na temelju ovakvih izbora 29. studenoga 1945. »jednodušnom odlukom naroda« bi proglašena Federalna Narodna Republika Jugoslavija. Hoće li tako biti i ovih dana? Tajna središta moći koja stoje iza sve ove galame ovih dana spremna su na to. Budimo i mi spremni u tome ih spriječiti. Prestanimo biti samo pasivni protivnici režima oko nas. Postanimo oni aktivni, preuzmimo sudbinu u svoje ruke. Oni su se toga pobojali, jer bi inače bili tiši. Hvala im što su nas barem djelomično probudili.

Za razliku od nas HRT je izgleda spreman na sve. Najnovija stvar je da ukida dopisništva u Mostaru i Sarajevu. Fućka se njima za njihovu zakonsku obvezu da se kao javna tv brinu za hrvatski puk ma gdje da je. Njima Hrvati u BiH i Hrvati diljem svijeta smetaju. Previše vole razmišljati svojom glavom, ne žele provoditi partijske naredbe. I što drugo nego ih otpisati. Gledajući s jedne strane nije ni tolika šteta. Tako su to traljavo radili, tako su sputavali novinare iz ovih svojih dopisništava, da je to bilo sramotno. S druge strane, nije HRT njihovo osobno vlasništvo da s njim mogu raditi što ih je volja. Sada je prilika da se pokažu ovi iz oporbe. Ako ne, onda nas ni oni nisu sposobni voditi.

U novije vrijeme vođom se zaista nametnuo papa Franjo. Moramo o tome još govoriti jer su ga protivnici spremni iskoristiti ako se dadne. Sada kao mutavi ponavljaju da je nekakav progresist, da nema ništa protiv homoseksualaca, da voli sirotinju, da… Namjerno su pomiješali puno toga istrgnuvši neke njegove riječi iz konteksta. Takvi su oni. Laž im je nešto prirodno. No, mi poslušajmo onoga pravoga papu Franju, onoga koji je spreman prići svakom čovjeku uvijek pritom ostajući svoj. Oni to nisu sposobni shvatiti, budimo, dakle, mi.

Miljenko Stojić/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Komšić smijenio desetke diplomata Hrvata, povučena i veleposlanica u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine u utorak je na izvanrednoj sjednici donijelo odluku o opozivu diplomatskih predstavnika te zemlje u više od dvadeset država diljem svijeta uključujući tu veleposlanicu u Hrvatskoj Renatu Paškalj.

U kratkom priopćenju dostavljenom medijima navedeno je kako se odluka odnosi na veleposlanike u 21 državi te u stalnim misijama pri UN u New Yorku, pri Vijeću Europe u Strasbourgu, OESS-a u Beču te na generalne konzule u Istanbulu, Milanu i Tel Avivu.

U svim ovim diplomatskim misijama su kadrovi koje su tijekom prethodne četiri godine postavili bivši hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i srpski član državnog vrha Mladen Ivanić.

Sadašnja veleposlanica BiH u Hrvatskoj Paškalj je prije imenovanja na tu dužnost bila predstojnica Čovićevog ureda i nije imala nikakvog diplomatskog iskustva.

Smjene svih srpskih diplomata ranije je najavio Milorad Dodik nakon što je u listopadu izabran za člana Predsjedništva BiH uz obrazloženje kako je riječ o kadrovima koji se nisu dovoljno konzultirali s vlastima Republike Srpske.

Komšić je pak najavio kako će preispitati rad hrvatskih diplomata koje je postavio Čović i na temelju te procjene odlučiti tko će od njih biti zamijenjen.

Predsjedništvo BiH ima isključive ovlasti imenovati veleposlanike i generalne konzule a nepisano je pravilo kako hrvatski, srpski i bošnjački članovi državnog vrha suvereno odlučuju o imenovanju diplomata iz reda naroda kojemu i sami pripadaju.

HDZ BiH je današnju odluku člana BiH Predsjedništva Komšića o smjeni svih hrvatskih veleposlanika ocijenio političkim revanšizmom i nastavkom pokušaja razvlašćivanja Hrvata od strane nelegitimnog hrvatskog člana državnog vrha.

Kako su priopćili iz HDZ-a BiH, novi saziv Predsjedništva BiH danas je donio Odluku o smjeni svih veleposlanika hrvatske nacionalnosti na prijedlog ‘nelegalnog i nelegitimnog hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića’.

Ovaj potez Željka Komšića, koji je svojim izborom u Predsjedništvo BiH po treći puta, u potpunosti narušio i negirao političku volju Hrvata Bosne i Hercegovine, samo je odraz onoga što Hrvati BiH mogu očekivati od osobe koja je sredstvo i simbol procesa dekonstituiranja Hrvata.

Čin smjene veleposlanika izraz je političkog revanšizma i nepoznavanja osnova diplomatske prakse čime je ugled Bosne i Hercegovine u svijetu po tko zna koji put nepovratno narušen.

Diplomatska praksa ne poznaje istovremeno povlačenje skoro trećine od ukupnog broja diplomatsko konzularnih predstavnika jedne zemlje.

Želimo istaknuti kako se prethodni saziv Predsjedništva BiH, posebice hrvatski član, tijekom svoga mandata nije upuštao u političke kalkulacije i nediplomatsku praksu smjene “nepodobnih” diplomatsko konzularnih predstavnika BiH, znajući da takav politikantski pristup ugrožava kontinuitet diplomatske prakse i međunarodni ugled zemlje.

Neopravdanom smjenom cijenjenih i iznimno kvalitetnih diplomata šalje vrlo lošu poruku hrvatskom narodu i međunarodnoj zajednici, a sve na štetu ugleda naše domovine BiH u svijetu, te pokazuje svu svoju nedosljednost, licemjernost i nedoraslost poziciji koju je uzurpirao, priopćeno je iz Ureda za informiranje HDZ-a BiH.

 

Marijan Knezović: Predlažem da se u ‘državi’ BiH ukinu sve institucije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Slaven Raguž: Ova odluka SIP-a je u biti krčenje puta za kreiranje nove Platforme

Objavljeno

na

Objavio

MALO O ODLUCI SIP-a

Prva stvar koju govorim od početka: SIP nema nadležnost donošenja zakonskih akata. Odluka o popuni Doma naroda Federacije se morala i mora donijeti u Parlamentu FBiH.

Drugo, ovakva odluka koja se tobože poziva na popis iz 2013., ali nalaže da se po 1 delegat u Domu naroda Federacije bira iz svake županije je najopasnija. Radi se o tobožnjem „solomunskom rješenju“ prema kojem nitko neće biti zadovoljan, pa će se tumačiti kao kompromis, a u biti ide na štetu Hrvata.

Ide na štetu iz prostog razloga što je protivna Odluci Ustavnog suda, ali i samome njenom meritumu zbog kojeg se uopće išlo u apelaciju.

Podsjećam, Apelacija se uputila zbog diksriminacije prigodom izbora delegata u Dom naroda, zbog čega je Ustavni sud donio odluku brisanja dijela izbornog zakona koji govori da se „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“.

SIP u potpunosti ignorira Odluku Ustavnog suda i ponavlja protuustavnu odredbu o izboru po jednog delegata iz svake županije.
S druge strane, pozivanje na popis iz 2013. je tobožnja kompenzacija te protuustavne naravi same odluke SIPa.

Sada bi kao Hrvati koji su inzistirali na popisu iz 2013., budući da je pozivanje na taj popis u skladu sa Izbornim zakonom, trebali biti zadovoljni.

No, po ovoj odluci SIP-a postoji sasvim realna mogućnost da u Klubu hrvatskog naroda Doma naroda FBiH bude izabrano sigurnih 5 i mogućih 6 Hrvata sa halal certifikatom.

Ne smijemo zaboraviti kako postoji već presedan u kojem je 5 trećina od 17, pa se vrlo jednostavno da zaključiti kako je ova odluka SIP-a u biti krčenje puta za kreiranje nove Platforme.

Hrvati u ovom trenutku moraju ostati dosljedni u neformiranju vlasti dok god bude i minimalne mogućnosti da bošnjačke stranke biraju sebi podobne Hrvate u izvršnu vlast.

Najveći poraz bi sada bio ukoliko bi se HDZ BIH sada odlučio na „daj šta daš“ ulazak u vlast, pristajući na kompromise samo da se zasjedne… da se kolafo kroz sustav stvari mijenja….k’o protekle 4 godine što su ga mijenjali.

 

Borjana Krišto: Odluka SIP-a je neustavna i nezakonita

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari