Pratite nas

Reagiranja

Sramota!? Dernek vojvođanske „Šokadije“ na obljetnicu pokolja u Vukovaru i Škabrnji

Objavljeno

na

fotografija: fb stranica Ivana Andrašića

U ORGANIZACIJI KPZH ‘ŠOKADIJA’ U VELIKOJ SALI DOMA KULTURE U SONTI U SUBOTU, 18. STUDENOG ODRŽANA JE MANIFESTACIJA PISME, IGRE, TAMBURE I IKAVICE, ‘ŠOKAČKO VEČE 2017’, ŠESNAESTO ZAREDOM

Upravo tako piše na fb stranici „hrvatskog književnika“ Ivana Andrašića (https://www.facebook.com/ivan.andrasic.5), uz prilog od ukupno 63 fotografije sa sinoćnjeg derneka (18.11.2017.), uz (za sada) 96 lajkova oduševljenih posjetitelja koji su vijest popratili prigodnim komentarima, a prenio ju je  i „Vojvođanski ETNO portal“.

Dok Hrvati diljem svijeta i posebno u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini s dubokim pijetetom prema nevinim žrtvama Vukovara i Škabrnje tiho koračaju u kolonama sjećanja i pale svijeće u prozorima, na trgovima i uzduž gradskih prometnica, pripadnici „naše“ manjine u Sonti (Vojvodina, općina Apatin) održavaju dernek i „njeguju nacionalnu kulturu“.

Kulturno-prosvjetna zajednica Hrvata ‘Šokadija’“ – Sonta ili ne zna što Hrvatima znači taj 18. studeni, ili ih nije briga, trećega nema. Osobno sumnjam da ne znaju. Ali, neću nagađati dalje. Prepuštam to savjesti organizatora i sudionika zabave.

Nisam ljut, ogorčen, pa čak niti iznenađen, ali tužan jesam.

Do svoje trideset sedme godine živio sam nedaleko od Sonte, nekih 60-ak kilometara jugo-istočno u selu Plavni, općina Bač. Svoju kuću sam s obitelji napustio 27. kolovoza 1991. godine, nakon što je prvi VBR (višecijevni bacač raketa) počeo preko našeg sela ispaljivati plotune na Vukovar (udaljen oko 6 kilometara zračne linije). I više se nisam vraćao. Niti imam namjeru ikad posjetiti kraj u kojemu sam odrastao. I što vrijeme više prolazi, sve sam uvjereniji kako sam donio ispravnu odluku.

Vojvodina je te 1991. godine bila poligon za velikosrpsku agresiju i s prostora vojvođanskog podunavlja (od Bačke Palanke do Bezdana) na Hrvatsku su kretale kolone „JNA“ (tehnika i ljudstvo), otuda je okupirana Baranja, svom silinom je topništvom tučena istočna Slavonija, iz Vojvodine su mobilizirani deseci tisuća rezervista koji su s četnicima i „JNA“ išli u rat za „veliku srbiju“  (a među njima je bilo i Mađara i „Hrvata“ – od kojih su tada mnogi sebe zvali „bunjevcima“ ili „šokcima“). Zanimljivo je također, da je u Vojvodini odziv u pričuvu „JNA“ bio između 80 i 90%, čak i u zimu i proljeće 1992. godine, kad su u Šumadiji na djelu opstrukcije mobilizacije i masovno odbijanje odlaska u rat.

Ovdje ću stati, iako bi se moglo reći još dosta toga što šira javnost ne zna.

To je, naravno, samo djelić istine koju jako dobro znamo svi mi koji smo u to vrijeme živjeli u podunavskom dijelu Vojvodine. Gledali smo kako se prije pokolja u Borovu Selu okupljaju četnici po salašima koji su im bili „baze“, bili smo svjedoci dovlačenja tehnike (tenkova, haubica, topova, minobacača, raketnih sustava) i ono što je najbolnije, preko naših sela letjele su rakete i topnički projektili ubijajući naš narod na drugoj obali Dunava. Mnogi nisu mogli izdržati taj golemi psihološki pritisak i napustili su svoje kuće, uglavnom zauvijek.  Mnogi su i ostali. No, to je stvar izbora.

Mi u Hrvatskoj ne očekujemo da Hrvati u Vojvodini i Srbiji u ove dane bola i ponosa pale svijeće, niti da se priključe Ženama u crnom koje su se i jučer okupile u Beogradu s porukom „Nikada ne smemo zaboraviti žrtve Vukovara“, jer znamo gdje žive i znamo kako bi to bilo protumačeno.

Ne pada mi na pamet očekivati to od njih, niti ih osuđujem što javno ne manifestiraju pijetet prema žrtvama u Hrvatskoj, ali taj osjećaj (pod uvjetom da ga čovjek ima), može se dostojanstveno iskazati i šutnjom, pa i uzdržavanjem od terevenki bilo kakve vrste.

Ne rijetko čitamo i slušamo u medijima oštre kritike na račun Republike Hrvatske koju se s najviših instanci DSHV-a ili Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata proziva kako nedovoljno izdvaja za vlastitu manjinsku zajednicu u Vojvodini i Srbiji.

Ne znam je li to tako ili nije.

Ali, kakvi su to Hrvati koji upravo NA TAJ DAN prave dernek i zabavljaju se? Imaju li oni ikakvoga osjećaja prema svojoj Matici i smatraju li sebe uopće dijelom hrvatskoga naroda?

Čisto sumnjam.

 Zlatko Pinter

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

POTPIŠITE peticiju protiv progona Hrvata u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

PETICIJA HRVATA U BIH PROTIV PROGONA I DISKRIMINACIJE

kojom zahtijevamo:

Pravedno suđenje za kaznena djela ratnoga zločina svim optuženima po istom zakonu (i istim pravnim kvalifikacijama), tj. zakonu koji je vrijedio u trenutku počinjenja djela

  1.     .

Reviziju sudskih presuda hrvatskim braniteljima s političkim kvalifikacijama (u skladu s točkom 1)

  1.     .

Procesuiranje svih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH.

Donošenje izbornoga zakona koji će jamčiti izbor legitimnih predstavnika naroda (i formiranje vlasti iz naroda za narod).

Napomena: Na području Bosne i Hercegovine je organizirano potpisivanje peticije na papiru, stoga molimo sve koji su u mogućnosti da peticiju potpišu kod naših povjerenika na terenu, a svi ostali, diljem svijeta, koji niste u mogućnosti svoj potpis staviti na papir učinite to potpisom na ovoj on-line peticiji. Hvala na potpori.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Četvrta gardijska brigada o Pilselu: ‘Nitko od naših pripadnika ga ne poznaje s ratišta jer nije sudjelovao u borbenim akcijama’

Objavljeno

na

Objavio

Branitelji iz Četvrte gardijske brigade priopćili su svoj stav o gostovanju novinara i kolumnista Drage Pilsela u HRT-ovoj emisiji Otvoreno.

Prenosimo ga u cijelosti:

“Radi potpunog i pravilnog informiranja javnosti uzimamo si slobodu pojasniti neke pojedinosti o sudjelovanju Drage Pilsela u 4. gardijskoj brigadi. Naime, gospodin Pilsel je u emisiji Otvoreno emitiranoj 11. prosinca 2017. godine iznio podatak da su on i poginuli brat bili pripadnici 4. gardijske brigade, što je nesporno.

Doista poginuli brat Andres Pilsel bio je veliki ratnik u 4. gardijskoj brigadi te je časno prošao sve terene do trenutka nestanka u borbenoj akciji, dok je Drago Pilsel evidentiran u 4. gardijskoj brigadi u period od 11.11.1992. do 28.02.1992. kao prevoditelj za španjolski jezik u Splitu. Dotičnog nitko od pripadnika 4. gardijske brigade ne poznaje s ratišta jer isti nikada s postrojbom nije bio na terenu niti je sudjelovao u borbenim akcijama.

Kao Udruga veterana 4. gardijske brigade neshvatljivo nam je da pojedinci imaju za pravo poistovjetiti se s istinskim ratnicima koji su zaista sudjelovali u obrani Republike Hrvatske.”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari