Pratite nas

Komentar

SRAMOTNA RIKA POBJEŠNJELIH KUKURIKAVACA

Objavljeno

na

Uistinu je bilo teško 22. siječnja 2016. gledati komunistički igrokaz u Saboru Republike Hrvatske, a ne pomisliti da se radi o Skupštini Srbije ili pak Jugoslavije.

[ad id=”93788″]

Dobro obučeni jastrebovi antifašizma razmahali su se krilima i po dobro poznatoj maniri svoga izgubljenog lidera i započeli svoj let mržnje. Poput pravih antifašista sijali su uvrede i ideološke etikete prema nedužnima. Farizejskim čestitkama mandataru i „dobrim željama“ započinjali su svoje govore kako bi se pokazali kao uljudbeni sabornici no nakon toga započinjali su sa uvredama i blaćenjem, kako mandatara tako i članova vlade koje je predložio. Odmah nakon svojih govora morali su se mobitelom javiti u stožer mržnje kako bi primili nove upute. Osmjeh je ozario njihova lica kada ih je šef pohvalio. Prema svemu viđenom oni očito nisu došli izabrati novu Vladu već beskompromisno štititi antifašizam. Očito ih nije zanimala budućnost Hrvatske već povijesna neistina – antifašizam po njihovim pravilima.

Svjetski antifašizam zamišljen i započet kao pravedan pokret nažalost završava s najstravičnijim pokoljima koje čovječanstvo pamti. Sjetite se bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki te uništenje ovih gradova. Prema podacima iznesenim 2013. godine nastradalo je ukupno 557.478 osoba, od čega je 277.996 direktnih žrtava eksplozije, dok su ostale žrtve radijacije. Sjetite se ognjene oluje nastale bacanjem zapaljivih bombi na grad Dresden i 135.000 poginulih. Da ne spominjemo i sve druge gradove u kojima su razornim bombardiranjima bili poubijani nedužni civili.

A što je to učinio jugoslavenski antifašizam? Sjetite se gospodo iz SDP-a još jednom zapovijedi koju je izrekao vaš idol Josip Broz Tito svim stranačkim odborima i zapovjednicima vojnih jedinica u ožujku 1945. godine:

,,Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti”.

O izvršenju ove zapovjedi sam Tito govori na mitingu u Ljubljani 26. svibnja 1945. Tada je javno izrekao:

Što se tiče ovih izdajica kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti. Ruka pravde, osvetnička ruka naroda, već je stigla većinu; samo manjina izdajica uspjela je pobjeći i staviti se pod inozemno zaštitničko krilo. Ta manjina nikada vise neće zuriti u naše lijepe planine, naša cvjetna polja. Ako se to i dogodi, trajat će kratko vrijeme”. ” Također navodi: ,,Likvidirali smo dvjesto tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.’

Od ovih riječi svakom se razumnom čovjeku sledi krv u žilama. No nažalost likvidacije se i dalje nastavljaju i dosežu neslućene razmjere. O tome sasvim sigurno najbolje svjedoči rečenica koju je u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu u siječnju 1951. izrekao ministar unutrašnjih poslova FNRJ (od 1946. – 1966.) Aleksandar Ranković. Tijekom govora kaže:

“Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3.777.776 zatvorenika”. („Politika“, Beograd, 1. veljače 1951).

Potvrda tih „antifašističkih“ zločina su oko 1700 jama u kojima leže tijela narodnih neistomišljenika ubijenih bez prava na pošteno suđenje i obranu. Najstrašnije zločine za koje znamo počinili su svakako na Bleiburgu, u Kočevskom rogu, Teznom, Hudoj jami, Jazovki i Maceljskoj šumi. Opsežnija istraživanja svih jama nažalost nisu obavljena jer su ih zaustavili počinitelji – antifašisti.

Nažalost taj antifašizam je kao ideološki kameleon mijenjao boje i ustroje pa je preko svoje djece UDBE, KOS-a i SID-a SSIP-a, a po nalogu komunističkog vrha i dalje vrebao na sve neistomišljenike te ih likvidirao širom svijeta. Takvo njihovo djelovanje bilo je utemeljeno na principima rada obavještajnih službi u totalitarnim režimima za što je potrebna „infiltracija i agresivnost pri izvršavanju zadataka“ te uzus kako „cilj opravdava sredstvo“. Pametnom dosta.

Upravo taj i takav antifašizam ne može i ne smije biti u modernom i demokratskom Ustavu Republike Hrvatske. Republika Hrvatska nastala je na osnovi prvih demokratskih izbora 1990. godine slobodno izraženom voljom hrvatskog naroda i utemeljena je na legitimnom, pravednom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu. To treba unijeti kao promjenu u Ustav, a sve ostale navode iz I članka treba izbaciti. Dakako i ostale članke Ustava treba proanalizirati i popraviti jer su pojedini sročeni kao da ih je pisala pravno nepismena osoba. Pojedini članci nedovoljno dobro izražavaju stupanj dosegnute demokracije i moraju biti promijenjeni. Osobitu pažnju treba posvetiti člancima koji nedovoljno dobro izražavaju hrvatski nacionalni identitet. O tome više nekom drugom prilikom.

Potpuno je u pravu dr. Zlatko Hasanbegović kad taj antifašizam naziva floskulom. On je bio samo maska pod kojom su počinjeni stravični ratni i poratni zločini. Svi koji brane i slave takav antifašizam uistinu su umobolni i ne bi trebali sjediti u Hrvatskom Saboru već u nekoj umobolnici.

Na gospodina Hasanbegovića, poštenog i časnog znanstvenika, pripadnika nacionalne manjine i člana Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice u Zagrebu sasuli su silne optužbe. Svakom imalo pristojnom čovjeku bilo je teško gledati tu primitivnost i slušati neutemeljene uvrede. Dr. Hasanbegović kao povjesničar dobro poznaje povijest II Svjetskog rata i poraća, a kao suradnik različitih inicijativa radi na za utvrđivanju žrtava poratnog komunističkog terora, posebice nad muslimanima u Bosni. Njegov sud o antifašizmu kao floskuli izrečen je na osnovi znanstveno utvrđenih činjenica i potpuno je jasno kako to ne mogu prihvatiti reformirani komunisti čiji su“ znanstvenici“ kreirali ideološku povijest podređenu potrebama partije. To što su učinili bio je zločin za pisaćim stolom.

No kako bilo da bilo svima je je na spomenutom zasjedanju u Saboru omogućeno osnovno demokratsko – pravo na govor. Svojim su primitivnim i prostačkim govorima osramotili upravo sebe i stranku kojoj propadaju te pokazali hrvatskom narodu kakvu demokraciju nude i koliko im je stalo do budućnosti Hrvatske. Čini se da im je bol zbog izgubljenih izbora potpuno pomutila razum pa i dalje tvrde da su pobijedili na izborima ili pak to kako su oni zaustavili recesiju i osigurali velike uspjehe. Kad ste ih slušali o tome što su sve učinili mogli ste steći dojam kako će te već sutra živjeti u društvu blagostanja. A što je istina? Sutra kad se probudite dočekat će vas nažalost siromaštvo propisano po njihovom receptu. Da je istina sve što su navodili kao svoje uspjehe tko bi svoj glas dao nekoj drugoj stranci.

Odlaskom ove ideološke, nesposobne i bahate Vlade koja nas je posvađala sa svim vjekovnim saveznicima i osramotila pred cijelim svijetom, za Hrvatsku sasvim sigurno dolaze bolji dani. Strpite se i vrijeme će pokazati. Iš kuku-riku!

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentiraj

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Anadolija

Multikulturalizam je pretvaranje monoetničke kulture u multietničku kulturu bez kompromisa (Alternativlos). Kao jedan od projekta frankfurtske škole je multikulturalizam specifična ideologija s pogledom iz samo jedne perspektive u kojoj ne postoji drugo mišljenje.

Budući Ekofašizam, koji će kroz CO2-porez financijski pogurati Multikulturalizam, podupiru novo doseljene etničke skupine da gaje svoju kulturu pa čak ih ohrabruju u tome da stvaraju manje paralelne kulturne zajednice u postojećoj domaćoj etničkoj zajednici koja ih je prihvatila. Takvo stanje bi onda navodno bilo pozitivno za sveukupnu svjetsku zajednicu.

Multikulturalizam tvrdi da je raznovrsnost svega i svačega snaga jedne svjetske zajednice ali u realnosti je to kaos identiteta svih etničkih zajednica i ima svoje dugotrajno negativne posljedice za sve.

KROZ MASOVNU ZAMJENU STANOVNIŠTVA multikulturalizam postaje vrlo kontroverzan i mnogi političko znanstveni stručnjaci i vjerne vođe poput Afričkog Kardinala Robert Sarah koji je etnički Afrikanac, kritiziraju taj eksperiment. A i sama povijest je svjedok da su takvi socijalističko marksistički eksperimenti završili u krvavim masovnim ubojstvima.

Samo u 20 stoljeću je pobijeno preko 110 milijuna stanovnika koji su zatečeni u tim sustavima totalitarne RASE U OBLIKU KLASE. Ista ta ideološko elitna RASA U OBLIKU KLASA stvara jedan fiktivni multikulturalizam i utopijski komunitarizma na način da ga umjetno uljepšaju i pozitivno iskrive kroz medije. Multikulturalizam stvaraju na napućenom prostoru u kojemu dolazi do rascijepa prisutnih raznolikosti.

Primjerak tome su konflikti i masovne tuče u izbjegličkim prihvatilištima njemačke i drugdje, na osnovu čega se onda mora zvati specijalna policija u pomoć da bi smirili situaciju. Modus operandi je da se uz negativnu selekciju šlepa u Europu bez mjere, bez cilja i navedenog racionalnog razloga mase stranih kultura, vjere i običaja.

Uz to se novo doseljenike manipulativno ohrabruje u getoiziranju, jer novi doseljenici stvaraju svoju zajednicu u zajednici domaćeg prihvatitelja, također stvaraju svoje kulturne centre, crkve, vrtiće, udruge, trgovačke zone i nameću svoja pravili u sektorima svoje nove etničke zajednice koje postaju NO-GO zone za sve ostale kao što imamo već u Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj I.T.D.

– Jedina istina je da Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos kojega upravo nove RASE U OBLIKU KLASE kontroliraju i manipuliraju jer oni će se u svim tim teškim trenucima kulturnog šoka i tranzita nalaziti u sigurnim sektorima gdje teće svima poznato med i mlijeko. Hrvatski Narode otvorite oči i očistite um, sve će vam biti jasno – da je bolje spriječiti nego liječiti, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović (NHR)

 

Szijjarto: Snage koje organiziraju migracije ponovno su u ofenzivi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari