Pratite nas

Sramotno: Dan za krađu i bacanje spomenika

Objavljeno

na

Policija intenzivno traga za vandalima koji su iščupali i bacili u more spomen obilježje postavljeno na Gatu Karoline Riječke u spomen na posjet pape Ivana Pavla II. Rijeci.

Utvrđeno je da su nepoznati počinitelji spomen obilježje u obliku bitve bacili u more 1. rujna noću. Simboličnu bitvu su s dna mora s dubine od oko šest metara izvadili ronioci Javne vatrogasne postrojbe Rijeka. Preuzeo ju je djelatnik nadležne gradske službe. Na spomen obilježju su nastala manja oštećenja a materijalna šteta će se utvrditi naknadno, javila je policija.

Spomen obilježje je postavljeno u lipnju, u povodu 10. godišnjice posjeta pape Ivana Pavla II. u Rijeci, na gatu gdje je papa prvi put stupio s katamarana na riječko tlo.

[divider]

Nepoznati počinitelji ukrali su danas kip sv. Mihovila sa spomenika poginulim Hrvatima u povratničkome naselju Ovčarevo u Travniku u središnjoj Bosni što su oštro osudili iz HDZ-a BiH.

Pod neutvrđenim okolnostima kip Sv. Mihovila, zaštitnika župe Ovčarevo, koji je bio postavljen na spomenik poginulim hrvatskim braniteljima i civilima iz te travničke župe nestao je, a o tome su policiju izvijestili župljani. Spomenik je zajedno s kipom činio cjelinu, a podignuti su u crkvenom dvorištu u mjestu Ovčarevu.

– Krađa kipa sv. Mihovila sa spomenika poginulim hrvatskim braniteljima, uvreda je obiteljima poginulim ali i svim Hrvatima povratnicima u Ovčarevo – navodi se u reagiranju HDZ BiH koji je od policije zatražio da što žurnije rasvijetli taj vandalski čin.

Srna/Fena

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

PUHOVSKI – čovjek bez ljubavi

Objavljeno

na

Objavio

Puhovski je nedavno kazao: “Zašto reprezentativci drže ruku na srcu dok se svira Hrvatska himna”

I to Vam gospodine Puhovski smeta !

Zašto ?

Evo zašto: čovjek koji nema u svom srcu LJUBAVI  zapravo i nije čovjek- to je živo biće poput svake životinje koje je lišeno nečeg najuzvišenijeg što je BOG dao čovjeku.

I takve ljude treba žaliti, sažalijevati se nad njima i njihovom sudbinom.

Ali – kad takvom čovjeku smeta TUĐA  LJUBAV , e tu se već treba zabrinuti.

Takvog se čovjeka treba čuvati , treba ga se bojati ( nemojte se molim Vas gospodine Puhovski samo umisliti da Vas se bojim jer nisam Vas se bojao ni 1971 kad ste bili “za užasa” , a kamo li ” mrtvih pasa” )

treba ga u širokom luku zaobilaziti.

Jer takvi su kadri sve učiniti da bi to što on nema , a vi imate – u vama ubili, a možda i vas ako to “partija” bude tražila –  a , tko to zna ?

Tako je bilo 1971 ( isto smo godište – zar ne ? ) – i pamtim gospodine – pamtim – ne zaboravljam ja kao neki drugi . Pamtim Vaše svjedočenje i ostale bratije poput pokojnog Langa koji se je kasnije  obratio i postao čestiti zaljubljenik u Hrvatsku državu. Vi to na žalost niste nikad niti ćete , a i ne trebate jer nam takva kukavelj i ne treba.

Nego gospodine “kukavelj” – zašto s istim pitanjem ne otiđete u Američko veleposlanstvo i tamo se potužite za istu stvar – naime i Amerikanci bez obzira na stranku i političko opredjeljenje uvijek drže ruku na srcu dok se izvodi njihova himna.

Što i njih ne ” prosvjetlite” – što i njih na pravi put ne izvedete ?

Pa naravno – nije Vam to ni na kraj pameti jer dobro znate da bi mogli završiti ili u ” prugastoj odori” ili u ” luđačkoj košulji”.

E sreća će biti i kod nas kad takve odore budu i u Hrvatskoj SPREMNE za takve gnjide poput Vas.

Dr Jure Burić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Naš se reporter  uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari