Pratite nas

Srbi, Muslimani i mudžahedini protiv Hrvata

Objavljeno

na

Bosna i Hercegovina je svakim daytonskim danom, od svog nedonošćenog rođenja, sve slabija, zapuštenija, odbačenija i nepoželjnija, te ni dva desetljeća poslije otkada su je podijeljenu izvukli na carski rez američki, velikosrpski i velikomuslimanski daytonisti i smjestili je u politički inkubator bez ikakvih aparata za oživljavanje i odrastanje da leži, nikako da prohoda i stane na svoje državničke noge. Za takvo neželjeno daytonsko novorođenče, ne iz epruvete već iz vojne baze oružja za masovno uništenje, danas je, u prvom redu zbog neželjenosti, teret samo sebi, te još više teret onima koji su ga porodili i krstili pod imenom, dvodjelna daytonska Bosna i Hercegovina triju konstitutivnih i suverenih naroda. Izvlačeći to nedonošće  na carski rez podijeliše ga tri na dva, znači jednog namjerno ubiše a njegov prostor razdijeliše drugoj dvojici.

bosnia_wahhabis_derventa

Svemoć suvremenih vladara svijetom i njegovom sudbinom. Crtači današnje crne svjetske slike i još crnje kockice na tom mozaiku. Da bi bili toliko nepravedno svemoćni svoj nagon za iživljavanjem nad ljudskim, narodnosnim, životima i sudbinama ozakonjuju u tom daytonskom rodilištu, ne samo politički abortus, već genocid, kao sredstvo rađanja čistih nacionalnih i vjerskih entiteta.

Iz takvih entiteta sutra će se rađati mladići, karadžići, miloševići, izetbegovići, silajdžići, cerići… Uz to, grade federacijsku tvorevinu, za koju su znali, budući da su sve u tom smjeru i učinili, da ne će čak ni zaživjeti, i živjeti ni onoliko dugo koliko je prestrašenim potpisnicima trebalo da izađu iz te daytonske vojne karantene.

Time dvojici od trojice stanovnika BiH, Srbima i tadašnjim Muslimanima, daju teritorije i kuće za stanovanje i življenje, a trećeg, hrvatskog, prijetnjom modernog oružja za masovno ubijanje silom uguravaju, kao obespravljenog podstanara i beskućnika, u federacijsku kuću, sa onim koji ga do Daytona ubijao, progonio, silovao i zlostavljao u konclogorima kakav je bio u Bugojnu ili Gluhoj Bukovici. Uguravaju ga u građevinu bez temelja, bez soba i pregrada, čvrstih zidova i nedovršenog krova, koji i danas, gotovo dva desetljeća poslije prokišnjava na sve strane zbog čega se i oni tanki i slabi temelji na pijesku urušavaju i nestaju.

Prije nego li su izveli tu daytonsku matematiku s tri nepoznanice i s formulom dijeljenja tri na dva, učinili su sve da se ta trojica u dotad istoj kući bez zajedničkog vlasničkog lista, zapravo svaki sa svojim vlasničkim listom – jedan kroz jedan – u svojoj sobi i na svom gruntu posvađaju i potuku. Nisu im dali da taj svoj zajednički posjed podijele mirnim putem, civilizacijski kulturno i raziđu se kao stari dobri susjedi i prijatelji, ostajući i dalje i susjedi i prijatelji. Takav razlaz tih „balkanskih plemena“ svijet nije dozvolio, jer trebala mu je jedna baza za testiranje kako političkih sustava u suvremenoj globalizaciji, tako i oružja istog onog pod kojim je i rođena nerođena Bosna i Hercegovina.

Stoga su jače i brojnije stanare dotad zajedničke ali uvijek ispregrađivane kuće u kojoj se znalo čija je koja soba, prije početka, ali tijekom međusobnog ubijanja, kojeg su također daytonisti izrežirali, dobro naoružali. Jedne, Velikosrbe vatrenim oružjem, druge, Velikomuslimane pak mudžahedinima i mržnjom koja se kasnije u sukobu pokazala ubojitom i jednako razornom kao i velikosrpsko oružje. Malobrojnijega bosanskohercegovačkog tadašnjeg stanara, Hrvate,  razoružali su i tako golog uvukli u taj dotad neviđeni vojno vjerski sendvič između velikosrpskog oružja i velikomuslimanskog vjerskog radikalizma. Nakon što su sve po planu izvšili i pripremili, kuću gotovo hermetički zatvaraju i bosanskohercegovačka arena je počela. Europska i svjetska publika je zauzela svoja mjesta, neki pak s udaljenosti gledali su igre koje su  pripremili te uz šampanjac uživali u njima, planirajući več tada materijalnu i interesnu korist od njih.

Desetljećima, pa i stoljećima nagomilana, no nešto pod ideološkom prijetnjom a nešto vješto skrivana mržnja prema onom drugom i drugačijem u njegovoj sobi i na njegovom gruntu, izašla je u vrlo kratkom vremenu i najavila strašnu ruševnu budućnost zajedničke kuće. Srušila je se i prije svih očekivanja, što je bio znak nepodnošljivosti stanara da žive zajedno, nadživjevši i najveće optimiste, projektante i graditelje takvih nepravedni multizajednica. Temelj je u velikosrpskoj i velikomuslimanskoj eksploziji popucao, zgrada tonula i tone, a zidovi soba se pod naletom fanatika jedne i druge strane urušavali i novi zidali.

Bosnian Muslim Rape Victim Bosniak Woman

Velikosrpske i velikomuslimanske sobe u bosanskohercegovačkoj kući Muslimana i Srba bivale su sve veće, a sobe Hrvata su ili nestajale ili bivale manje, ili se u neke od njih useljavali drugi stanari, Srbi, Muslimani, mudžahedini. Svijet je uživao gledajući tu arenu, u kojoj se bore u početku dvojica, a kasnije dolaskom mudžahedina trojica protiv jednog.

A ta beha borba trojice, Velikosrba, Velikomuslimana, i mudžahedina, protiv jednog, Hrvata, bila je formula daytonista u rješavanju beha problema. Tu treću stranu, hrvatsku, daytonisti su dotukli što je razlog da je u Bosni i Hercegovini priznaju u dimenzijama nacionalne manjine. Gurnuta i odgurnuta na margine bosanskohercegovačke stvarnosti živi kao podstanar čak i bez stanarskog prava koje joj pripada, ako ne zbog vojnih uspjeha u građansko-konfesionalnom sukobu etničkoga čišćenja, a ono zbog trinaestostoljetnog „stanovanja“ u toj još uvijek nedovršenoj bosanskohercegovačkoj kući.

Dovršetak gradnje bosanskohercegovačke kuće, nakon svih propalih povijesnih pokušaja moguć je jedino na način da u njoj nema ni stanara ni podstanara, već jedino i samo sustanara, svaki u svom stanu pod zajedničkim bosanskohercegovačkim krovom s konstrukcijom kakva pokriva i štiti od svih mogućih propadanja sustanare Europske unije. Ili pod konfederalnim krovom pod kakvim u miru i slobodi, jednakosti i pravednosti, u blagostanju i demokraciji žive švicarski sustanari sa svim svojim razlikama i posebnostima koje ih čine gotovo najbogatijom i najuređenijom zemljom u svijetu.

Vinko Đotlo, Švicarska

facebook komentari

Komentar

VUKOVAR, PROVJERA NAŠE LJUDSKOSTI

Objavljeno

na

Objavio

Mjesec je studeni, unatoč svome imenu, mjesec lijepih i nostalgičnih iskustava. Tako je sve dok pred nas ne izroni, dok nas ne zaskoči datum 18. studenog. On nas odmah odnese u taj datum 1991. On se ne može zvati danom.

To je drama, sinonim stradanja, sinonim pomračenja ljudske vrste. Tog dana postaje istinito ime ovog mjeseca. Postaje hladno, postaje studeno u našim dušama. Jer Vukovar je živi grad i živa stvarnost spremljena u povijest i naše sjećanje. Kad kažemo spremljena, ne smije značiti odložena stvarnost! Povijest je Vukovara postala povijest rođenja moderne i samostalne Hrvatske ali i povijest svakoga od nas.

Vukovar neprekidno mora osnaživati političku, simboličku i egzaktnu snagu i vrijednost za Hrvatsku i ukupnu javnost… Vukovaru moramo osigurati memorijsko mjesto i svetište koje traži njegova snaga i tragovi ubrazdani na licu tisućljeća. Postati grad pomirenja, grad prijatelj sviju…

Provjera ljudskosti i sposobnosti našeg življenja i opstajanja. Možemo mi, i moramo to htjeti i znati graditi …

Za Vukovar nam trebaju mirni, autentični, utemeljeni, svjesni i odlučni potezi. Da kandidatura grada Vukovara za neprolaznu povijest bude potvrđena zrelošću naše generacije koja će znati iskustva prošlosti ugraditi u svoju budućnost… napisao je Goran Marić na facebooku povodom Dana sjećanja na žrtve Vukovara.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

U dvorištu vukovarske bolnice zapaljene svijeće

Objavljeno

na

Objavio

Paljenjem svijeća u dvorištu vukovarske Opće bolnice te molitvom mnogobrojni Vukovarci i djelatnici bolnice odali su u petak navečer počast žrtvama agresije bivše JNA i paravojnih srpskih postrojba na Vukovar 1991. godine, a Vukovarcima se u molitvi pridružila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će biti i na središnjem obilježavanju 26. godišnjice vukovarske tragedije.

Predsjednica Grabar-Kitarović zapalila je svijeću podno spomen-obilježja u dvorištu bolnice, a to su učinili i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić te drugi.

Svijeće su zapaljene i kod zavjetne kapelice na tzv. kukuruznom putu – putu spasa, koji je tijekom opsade Vukovara bio jedina veza između toga grada i slobodnoga vinkovačkog područja.

Program u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, koji se i ove godine održava pod geslom “Vukovar, mjesto posebnog pijeteta”, počet će u subotu u 10 sati u dvorištu vukovarske Opće bolnice, odakle će sudionici u Koloni sjećanja proći gradskim ulicama do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, gdje će državna i druga izaslanstva te mnogobrojni hrvatski građani položiti vijence i zapaliti svijeće i gdje će se služiti misa zadušnica koju će predvoditi požeški biskup, mons. Antun Škorčević.

Počast poginulima u obrani Vukovara 1991. godine polaganjem vijenca i paljenjem svijeće na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata odalo je večeras i izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije koje je vodio župan Božo Galić.

“Došli smo položiti vijenac i zapaliti svijeću u znak sjećanja na stradanje grada Vukovara te njegovih branitelja i civila, kao i onih u Škabrnji te svih onih ljudi koji su položili živote za Hrvatsku. Hvala im i slava, neka počivaju u miru”, rekao je Galić.

Počast žrtvama odalo je i nekoliko stotina Vinkovčana koji su večeras prošli u koloni sjećanja od središta Vinkovaca do podvožnjaka u Ulici kralja Zvonimira i podno murala 12 redarstvenika ubijenih 2. svibnja 1991. u Borovu položili vijenac i zapalili svijeće. Prije toga u vinkovačkoj župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona služena je misa zadušnica.

U spomen na žrtvu Vukovara diljem Hrvatske građani paljenjem svijeća odaju počast poginulima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari