Pratite nas

BiH

Srbi – narod najsrećniji

Objavljeno

na

[dropcap]P[/dropcap]rema Izveštaju o svetskoj sreći, nastalom na osnovu istraživanja Instituta sa Univerziteta u Kolumbiji, Srbi spadaju među najnesrećnije nacije. Srbi se nalaze na dalekom 149. mestu, od ukupno 156 naroda i država. Iza Srbije u generalnoj nesreći su Gruzija, Liban, Sijera Leone, Togo, Palestina, Jermenija i Irak. Sve zemlje u okruženju Srbije na Balkanu, Hrvatska, Makedonija, BiH i Rumunija i Bugarska su daleko srećnije.

Sreća je merena po nezadovoljstvu građana. Očigledno je, međutim, da su Srbi tajeno nesrećni, jer se javno pokazujemo kao veseljaci, boemi i raspikuće. Srbija je među najboljim državama sveta po festivalu rok i pop muzike Egzit na Petrovaradinu, po saboru trubača u Guči, koji je posetilo 450 000 ljudi sa planete, po pevaljkama Breni, Ceci i Karleuši koje zavode sve Balkance. I po veselju zbog uspeha tenisera Novaka Đokovića ili vaterpolista.

Izgleda, međutim, da je to Srbima malo, jer istovremeno mi smo teško depresivan narod koji postaje ‘bensedin’ nacija. Potrošnja ovog leka za lažnu sreću, smirenje duše i hajdučkih nagona je ogromna. Srbi za godinu dana popiju 10 miliona ‘bensedina’. I toliko rakije, jer Srbin pije ljutu ili šljivku kad mu ništa nije. A bije svoje bližnje i komšije u svakoj prilici.

Sada kada je Srbija s ostalim državama u ekonomskoj krizi, lako je reći na sociološki način da ljude pogađaju beda, nezaposlenost, velike socijalne razlike, ali i neprepoznavanje identiteta nove države, kuknjava za bivšom Jugoslavijom, Titom i Miloševićem, nesnalaženje u liberalnom kapitalizom, koji uzima sve. Srbe je stigla jevrejska kletva: ‘Da Bog da imali, pa nemali!’ Ljudi koji su nekad nešto imali, pa izgubili, mnogo su nesrećniji od onih koji nikada nisu ništa ni imali. Kod nas dominira osećaj pada i poniženosti.

Nekada smo imali 20 milijardi dolara u slamaricama i bankama, pa vikendice, njih skoro 180 000, okućnice, svinju u oboru i babu i dedu na selu da nas hrane. Danas od svega toga nema ničega jer su suludi rat i novi potrošački režim izmuzli sve zalihe i rezerve. Srbi, od kad nas je Slobodan Milošević poveo 1986. godine na ulice da osvajamo slobodu i demokratiju, ne rade jer su napuštali fabrike i išli na trgove i mitnge. A potom u rat. Srbi su zaboravili da rade. Fabrike su zarđale ili su propale ili bombardovane. Zato danas u Srbiji i nema gde masovno da se zarađuje novac. Rad na njivama se smatra bezvrednim, iako je nadnica 15 erva plus hrana.

U Srbiji se gladuje. Najviše prosečne zarade za jun u Srbiji isplaćene su zaposlenima u Lazarevcu – 680 evra, a najniže u Arilju – 230 evra. Građani koji priimaju oko 400 evra mesečno nemaju nikakve povlastice i sve teže preživljavaju. Ne mogu da konkurišu za povraćaj PDV, a nemaju pravo ni na kakve popuste. Iako je najniža cena radnog sata u Srbiji već sasvim devalvirana, izvesno se neće menjati ni do kraja godine. Pola miliona radnika živi već 16 meseci sa 200 evra mesečno, a očekuju novi talas poskupljenja. Svaki član prosečnog srpskog domaćinstva mesečno za hranu ima na raspolaganju 70 evra. Za 30 dana potrošimo svega 230 grama junećeg mesa i 5,5 litara mleka. Jede se mnogo hleba i pije pivo, jer su najjeftiniji.

Neko će filozofski reći da sreća nije u novcu, materijalnom bogastvu, punom stomaku i osećanju blagostanja. Najsrećnije zemlje na svetu su Danska, Švedska i Norveška, ali Skandinavci imaju najviše stope samoubica i alkoholičara. Imaju duge sive i depresivne zime i hladne ljude, ali nisu izgubili državu i rasuli narod po svetu, kao Srbi. Ipak, Skandinavci smatraju da treba da imaju Ministarstvo sreće, jer im je to životni cilj.

Srbi se danas, kako i drugi narodi na Balkanu koji imaju napad nacionalne tuge, pitaju šta je to sreća i šta je potrebno za sreću? Mnogi Srbi nemaju odgovor na ovo pitanje, jer žive sa pobrkanim vrednostima starog i novog društva, jer čekaju da im neko donese posao i plate, jer misle da svi drugi bolje žive, jer mrze druge, a ne cene sebe, svoje bližnje i ne veruju u rad i nagradu prema radu. Televizijski programi i kladionice su pune budala koje veruju da sreća pada sa neba ili se izvlači iz bubnja i šešira.

Nažalost, država i crkva podržavaju takav život i lažne snove o sreći i nebeskom narodu. Političari i vladike ne drže ljudima lekcije o radu i neradu, o potrebi da je bolje biti pošten nego korumpiran, jer pričaju samo o ispraznom patriotizmu. Glavni likovi u Srbiji su korumpirani ljudi, mangupi i delinkventi, oni koji žive u pritvoru, a na slobodu izlaze uz jemstvo. Takvi su idoli mladih, jer država i crkva više pažnje posvećuju grešnicima, nego li lojalnim poklonicima moćnih na zemlji i na nebu. I kada običan svet shvati da ga država i crkva zaobilaze, kada sreća pohodi grešne ljude, onda ima pravo da bude nesrećan i da pije ‘bensedin’ kao lek za sreću.

Uostalom, u Srbiji pet odsto bogatih dostiže sreću. Političari je pokazuju tako što posećuju sabore trubača i koncerte pevljaki turbo folka, slikaju se sa radnicima koji podižu fabrike, koje nikada ne prorade, prodaju sopstvenu zemlju stranim tajkunima i pričaju o sreći koja dolazi. Samo šest odsto Srba srednje klase blisko je sa srećom, jer ima posao i platu, dok su 89 odsto Srba nesrećna sirotinja. Takvima, koji žive u snu da će ih sreća stići, država i crkva, razni mešetari i manipulatori u medijima prodaju nadu i basnosnovno se bogate. Nije li ovo, uostalom, mehanizam sistema koji funkcioniše već vekovima u razvijenom svetu kapitalizma, kome smo se pridružili.

Za mene lično sreća je kada radiš ono što voliš i umeš, a pristojno živiš, toliko da možeš da ispunjavaš svoje male snove i dostižeš velika zadovoljstva, zajedno sa porodicom i prijateljima. Da li sam srećan Srbin? To realno osećam samo ponekad, jer ja ‘bensedin’ ne pijem.

Marko Lopušina / dnevno.hr

facebook komentari

BiH

Saudijska Arabija je izdvojila 800 mil. USD za militante na Balkanu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Večernji list

Služba za istrage Europskog parlamenta upozorila je na porast utjecaja Saudijske Arabije i drugih muslimanskih Zaljevskih zemalja na Balkan, a napose na Bosnu i Hercegovinu u kontekstu porasta utjecaja vehabizma te radikalnih učenja islama od tradicionalne bosanske verzije.

Stoji to u dokumentu koji je izrađen za potrebe zastupnika i njihovo lakše razumijevanje stanja u ovoj regiji. Pri tome se navodi kako je Saudijska Arabija tijekom rata izdašno pomagala muslimanima te su sa sobom doveli i novu verziju islama.

Džamija Kralja Fahda

Upozorava se i na ranije pokušaje promjena tradicionalnog islama kroz razne pokrete za vrijeme II. svjetskog rata, tijekom 1971., ali i na Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića. Za Izetbegovića se navodi kako je udomio tisuće stranih boraca u postrojbu “El Mudžahid”, a koju je financirala Saudijska Arabija.

Taj se utjecaj s vremenom širio na brojne džamije, a najočitija je, prema podacima Europskog parlamenta, džamija kralja Fahda u Sarajevu. Procjenjuje se kako je Saudijska Arabija donirala 800 milijuna dolara militantnim islamistima, piše Večernji list

 

Čović pisao premijerima i/ili predsjednicima svih zemalja članica NATO-a: Problem u BiH su islamski radikalisti

 

Prvo arapsko naselje u BiH – Ulaz bh. građanima je zabranjen

 

Naučite arapski! ‘Reportaža iz Sarajeva koja je podigla prašinu u čitavoj regiji’

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

Objavljeno

na

Objavio

Kantonalni sud u Bihaću, na upravo završenom ročištu, odbio je prijedlog Tužiteljstva USK za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću i drugima u predmetu ubojstva generala HVO Vlade Šantića i oni su pušteni na slobodu, potvrdila je za Klix.ba Fata Nadarević, predsjednica suda.

Hamdija Abdić, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Enver Keranović i Ramiz Bajramović privedeni su danas u Tužiteljstvo USK iz prostorija Federalne uprave policije, a ročište u Kantonalnom sudu počelo je u 14:30 sati.

Kako je potvrdila Nadarević, prijedlog Tužiteljstva za određivanjem mjere pritvora osumnjičenim Sud je odbacio i oni su pušteni na slobodu.

Hamdiju Abdića, nekadašnjeg zapovjednika 502. viteške brigade Petog korpusa Armije BiH i četvoricu osumnjičenih jučer su, po naredbi Tužiteljstva USK, uhitili pripadnici Federalne uprave policije (FUP) zbog sumnje da su umiješani u ubojstvo generala HVO Vlade Šantića, koje se dogodilo u noći 08. na 09. ožujka 1995. godine u Bihaću. Od te noći, Šantiću se gubi svaki trag, piše Klix.ba

 

Oni su osumnjičeni da su između 8. i 9. užujka 1995. ubili generala Vladu Šantića.

General Šantić podsljednji put je viđen živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu “Sedra” gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem.

Iz hotela su ga odvele naoružane osobe, navodno pripadnici vojne policije 502. brigade iz sastava Petog korpusa kojom je tada zapovjedao Hamdija Abdić i potom mu se gubi svaki trag.

Šantićev sin Duje Šantić,ranije je opetovano tvrdio kako je zapravo Dudaković taj koji je zapovjedio ubojstvo njegova oca.

“Slučaj Šantić” je nakon početne istrage 1995. završene bez rezultata godinama bio zaboravljen da bi ponovo bio otvoren 2013. na temelju iskaza zaštićenog svjedoka,

Svjedok je tvrdio kako je generalovo tijelo nakon ubojstva raskomadano, zapaljeno i potom ubačeno u bačvu zalivenu gipsom ili cementom. Plastična bačva s koštanim ostacima je 2014. pronađena na odlagalištu otpada kod Bihaća no iz sadržine nije mogao biti izdvojen materijal za DNK analizu pa navodi svjedoka nisu mogli biti potvrđeni.

Abdić je opetovano odbacivao bilo kakvu vezu s nestankom i ubojstvom generala Šantića.

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari