Pratite nas

Vijesti

Srbi za nezavisnost RS-a, Bošnjaci za centralizaciju BiH, Hrvati žele treći entitet

Objavljeno

na

Građani Bosne i Hercegovine većinom vjeruju u miran suživot Bošnjaka, Srba i Hrvata, bez nadzora međunarodne zajednice, rezultati su istraživanja koje u posljednjih osam godina radi agencija Ipsos.

“Godine 2005. je 68 posto ispitanika u predominantno bošnjačkim dijelovima BiH, 55 posto u srpskim i 68 posto u hrvatskim, vjerovalo u mogućnost mirnog suživota bez vanjske supervizije.U 2013. je taj broj pao na 55 posto u dijelovima gdje su Bošnjaci većina, u predominantno hrvatskim dijelovima je bio 66 posto, dok je broj u predominantno srpskim dijelovima porastao na 66 posto.

Mada relativan pad optimista glede mirnog suživota bez supervizije u predominantno bošnjačkim dijelovima BiH treba donekle zabrinjavati, uopćeno gledano, većina građana BiH su optimisti glede mirnog suživota i stavovi se nisu znatno promijenili u zadnjih osam godina”, priopćila je agencija Ipsos. U 2005. godini je 27 posto građana željelo živjeti u dejtonskoj BiH, gotovo identično kao u 2013. godini, kada se za to izjasnilo 28 posto.

“U dominantno bošnjačkim dijelovima građani najviše žele živjeti u centralistički uređenoj BiH- 80 posto u 2005. i 78 posto u 2013. preferiraju takvo uređenje. Broj ispitanika koji su željeli bošnjački entitet u 2005. je bio sedam, a u 2013. godini 13 posto. U predominantno srpskim dijelovima BiH, u 2005. je 68 posto ispitanih bilo za pripajanje Republike Srpske Srbiji, no u 2013. najizraženiji je stav za nezavisnost Republike Srpske, 67 posto.

U predominantno hrvatskim dijelovima BiH, ispitanici najviše žele tri entiteta. U 2005. je 52 posto preferiralo tu opciju, a 2013. godine  61 posto,a 63 posto je bilo protiv priključenja Hrvatskoj u 2005., a 2013. godine 72 posto, što znači da je znatna većina protiv secesije.

Uopćeno, najviše bi trebalo zabrinjavazi jaka podrška za neovisnost Republike Srpske u predominantno srpskim dijelovima BiH. Ništa manje zabrinjavajuća je i ogromna razlika u preferiranim opcijama za unutarnje uređenje BiH između ispitanika u različitim dijelovima BiH te njen rast tijekom vremena”, podaci su agencije Ipsos. U 2005. je za pristup Europskoj uniji (EU) bilo 91 posto ispitanika u dijelovima gdje su Bošnjaci većina, 66 posto s hrvatskom većinom i 69 posto sa srpskom, a 2013. je taj broj narastao na 84 posto u dijelovima gdje najviše žive Hrvati.

“Ono što je naročito interesantno jest porast skepticizma u predominantno srpskim dijelovima BiH, gdje je potpora za ulazak u EU u 2013. pala na 50 posto.Skepticizam ka NATO-integracijama je još veći, 82 posto građana u srpskim predjelima je protiv NATO-članstva.Istovremeno, gotovo isti broj, 84 posto, u predominantno hrvatskim i bošnjačkim dijelovima BiH podržava pridruženje NATO alijansi.

I dok podijeljenost stavova o unutarnjem uređenju države ili o budućnosti BiH govori o ‘zacementiranosti’ političke situacije u BiH te o ambivalentnosti ‘postdejtonskog’ mira, postoji rizik da su sve oči opet uprte u međunarodnu zajednicu u potrazi za rješenjima. Uzimajući u obzir da međunarodni činovnici od 1996. imaju veliki utjecaj na političku i ekonomsku situaciju te na odnose unutar BiH, postavlja se i pitanje stavova građana ka stranim činovnicima i OHR-u kao utjelovljenju međunarodnog prisustva u BiH.

Zanimljivo je da stavovi ka OHR-u i stranim birokratima ujedinjuje stavove građana iz svih dijelova BiH”, naglašava Ipsos. U 2005. je 82 posto smatralo da ih OHR tretira kao zaostao narod, dok je 2013., mada manji, taj broj od 69 posto i dalje visok.Dok je u 2005.godini 33 posto građana BiH gledalo OHR kao garanciju funkcioniranja države, 2013. ih tako misli 14 posto.To se vjerovatno donekle može objasniti mišljenjem da OHR razumije, ali mu nije u interesu rješenje za BiH situaciju, zaključuje Ipsos. A 89 posto ispitanih u 2005. je smatralo da su strani činovnici u BiH primarno zbog visokih plaća i dnevnica. U 2013. je 78 posto dijelilo taj stav.

“Uzimajući u obzir predominantne trendove u stavovima građana BiH ka unutarnjoj situaciji ali i ka međunarodnoj zajednici u BiH, može se reći da problem osjećaja bezizlaznosti i političke i socijalne letargije kod građana BiH ne treba tražiti samo u domaćim elitama nego promatrati stavove kao rezultat interakcije međunarodnih i domaćih elita koje svaka na svoj način štite svoje interese a sve nauštrb građana i cjelokupne situacije u Bosni i Hercegovini”, zaključak je u ovom istraživanju.

Agenacija Ipsos ističe da je zadnjih dana medijska debata u Bosni i Hercegovini ponovno preokupirana pričom o mogućnosti novih ratnih sukoba u zemlji. Medijsku debatu je potakla nova studija javnog mnijenja koju je nedavno radio UNDP.”No postavlja se pitanje – do koje mjere nedavna studija UNDP-a govori o pogoršanju odnosa u BiH, o cjelokupnoj situaciji u zemlji, te, što je najvažnije, da li se u BiH sprema novi rat?

U želji da se odgovori na ova pitanja ali i na pitanja tranzicijske pravde, Roland Kostić, doktor mirovnih studija sa sveučilišta u Uppsali i agencija Ipsos mjerili su stavove građana u Bosni i Hercegovini od 2005. godine”, naglašavaju iz agencije.Studija je rađena u okviru Kostićevog projekta o građenju mira i tranzicijskoj pravdi u Bosni i Hercegovini.

FENA

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari